Treba svima da bude jasno da su istoriju NOB-a i antifašizma pisale neumitne činjenice – da je prva puška u porobljenoj Evropi pukla upravo ođe, a zatim je vođena oslobodilačka borba od strane jednog i jedinog antifašističkog pokreta. Sve ostalo je pokušaj relativizacije i iskrivljavanja od strane onih koji su ośetili trenutak da ponovo pokušaju glorifikovati izdajnike i saradnike okupatora, ocijenio je u razgovoru za Pobjedu Stevan Radunović, potpredsjednik Saveza udruženja boraca i antifašista Crne Gore.
Radunović naglašava da je širenje neofašističkih ideja, nažalost, jako izraženo i da se veoma vješto sprovodi.
- Osnovni problem koji stvara pogodno tle za to djelovanje jeste nepoznavanje ili, makar, nedovoljno poznavanje stvarnih istorijskih činjenica. Nosioci tih ideja plasiraju floskulu da „istoriju pišu pobjednici“, pa nastoje da dosadašnja saznanja o NOB-u i ideji antifašizma ospore, a onda, vjerovatno smatrajući sebe sada pobjednicima, plasiraju sasvim iskrivljenu sliku o tome - kazao je Radunović za <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/nasi-preci-nijesu-ustuknuli-pred-fasizmom-necemo-ni-mi" target="_blank">Pobjedu</a>.&nbsp;
Stoga je, smatra on, obaveza ne samo SUBNOR-a i antifašista, nego i svih progresivnih snaga, naravno i nadležnih državnih institucija, da se tome odlučno suprotstave - istinom i samo istinom, dostupnom što širim krugovima.
- Treba i da poručimo kreatorima i nosiocima tih destruktivnih ideja da im to nećemo dozvoliti, pa makar ih podržavao i dio vlasti - direktan je Radunović.&nbsp;
<h2>Pređena „crvena linija“</h2>
Uz podsjećanje da je tokom godine na izmaku u regionu nastavljen trend izjednačavanja oslobodilačkih pokreta sa saradnicima okupatora kroz promjenu naziva ulica ili udžbeničke interpretacije, naš sagovornik kaže da taj trend u nekim slučajevima i sredinama ide i dalje – ka favorizovanju saradnika okupatora.
- Rekao bih da je u tome „crvena linija“ pređena. Negdje to, možda, i ne vide kao problem. Sigurno je da se kreatori tih ideja neće sami zaustaviti, već će ići sve dalje, koliko im bude moguće - kaže Radunović.
Zbog toga je, smatra on, potrebno zajedničko i odlučno suprotstavljanje tim pojavama i njihovim nosiocima, a pokazalo se na mnogo primjera da, kada naiđu na čvrst otpor, njihova odlučnost slabi ili nestaje.
- Naši preci nijesu odustajali od odlučne borbe za odbranu zemlje i njene slobode, bez obzira na to ko ju je ugrožavao, spolja ili iznutra, i koliku je moć imao. Na nama je da pokažemo da li smo njihovi dostojni potomci i to nam je obaveza prema ranijim i budućim generacijama", kazao je on.&nbsp;
Govoreći o prenošenju antifašističkih vrijednosti na mlade, potpredsjednik crnogorske boračke organizacije kaže da je jedna od obaveza SUBNOR-a i antifašista da ih zaštite od manipulacija i zloupotreba kojima su izloženi.
- Česti, vrlo napadni i organizovani pokušaji revizije istorije uzimaju maha ne samo na ovim prostorima nego i mnogo šire. To nijesu sporadični pokušaji, već gotovo uvijek vrlo organizovane i dobro osmišljene aktivnosti. Iza toga, na našim prostorima, po pravilu stoje kleronacionalne snage koje vrlo uporno i beskompromisno plasiraju potpuno neutemeljene i izokrenute istorijske činjenice. Njihovo djelovanje je dokaz da ideje fašizma, iako poražene u NOB-u, nijesu i potpuno istrijebljene - kaže on.&nbsp;
Javljaju se, kaže Radunović, sve više u izmijenjenim oblicima, često uvijenim u plasiranje priče o „dva antifašistička pokreta“, preko izjednačavanja uloge boraca za slobodu i kolaboracionista, pa sve do priče o ugroženosti i progonu jednog naroda, te navodnog zalaganja za pomirenje
- Njihovo djelovanje je usmjereno ka nedovoljno obaviještenim osobama, a naročito ka mlađoj populaciji. Upravo tu populaciju treba, i obaveza nam je, da nastojimo zaštititi od manipulacija i zloupotreba kojima su izloženi. Zbog toga SUBNOR i antifašisti već duže organizuju izradu pismenih radova za učenike. Ove godine tema je bila „Živjeti u slobodi“, a autorima najbolje ocijenjenih radova uručene su nagrade i diplome - navodi Radunović.
Takođe je pripremljen i priručnik po kojemu su se učenici pripremali za takmičenje u poznavanju crnogorske istorije, a na koji je data pozitivna recenzija Zavoda za školstvo. Ove godine je uspješno organizovano državno takmičenje kojem su prethodila i takmičenja u nekoliko opština. Kao dobar vid komunikacije sa mladima pokazalo se i antifašističko okupljanje i druženje na Grahovu, a takve i slične aktivnosti biće nastavljene.
- Naši primarni ciljevi biće usmjereni i ka što većem približavanju mladih idejama antifašizma i njegovanju tekovina NOB-a. U tom cilju iniciraćemo i neke forme komuniciranja koje su bliže tom uzrastu - kaže Radunović.&nbsp;
Govoreći o aktivnostima planiranim za 2026. godinu, posebno u pogledu održavanja spomen-obilježja širom Crne Gore koja su često meta vandala, naš sagovornik ističe da briga o spomenicima jeste u sferi interesovanja SUBNOR-a i antifašista, ali i da je to u primarnoj nadležnosti i obavezi države ili lokalnih zajednica.
- Nastojaćemo da pokrenemo neophodne aktivnosti nadležnih. Aktivno smo učestvovali u iniciranju podizanja i nekih veoma značajnih novih spomenika, što će biti nastavljeno i u narednoj godini. Takođe ćemo nastaviti da podstičemo saradnju svih organizacija, udruženja i grupa građana koji se zalažu za poštovanje tekovina NOB-a, ideje antifašizma i uređivanje Crne Gore na tim principima – kao samostalne, građanske, multietničke, multikonfesionalne i proevropske države - kaže Stevan Radunović.
<h2>Izostala uplata</h2>
Razgovor sa potpredsjednikom SUBNOR-a i antifašista zaključen je pitanjem o materijalnom položaju ove organizacije. Kaže da situacija nije povoljna i, što posebno zabrinjava, prisutna je tendencija daljeg pogoršavanja.
Objašnjava da SUBNOR i antifašisti, kao nevladina organizacija, poštujući zakon, svake godine blagovremeno dostavljaju Ministarstvu finansija, a opštinska udruženja sekretarijatima za finansije, zahtjeve za odobravanje sredstava za realizaciju godišnjih programa.
- Uz zahtjeve se dostavljaju programi rada i finansijski planovi, kao i izvještaji o radu i utrošku odobrenih sredstava. Međutim, iznos sredstava koja su iz državnog budžeta opredjeljivana za SUBNOR prvo je podijeljen na još dvije organizacije, a ove godine, bar do sada, uplata je potpuno izostala - kaže on.&nbsp;
On objašnjava da na nivou opština takođe postoji veoma neujednačen odnos prema ovoj organizaciji, tako da neka udruženja ne dobijaju nikakva sredstva.
- Sve to ozbiljno ugrožava rad i dovodi u pitanje mogućnost realizacije programa. U nekim opštinama organizacije nemaju ni prostor za rad. Ipak, ako govorimo o problemima, rekao bih da nas od materijalnog položaja više brine često nepovoljan odnos prema tekovinama NOB-a i ideji antifašizma, koji se ispoljava individualno, ali i institucionalno, kod dijela aktuelne vlasti u našoj zemlji - istakao je on.
Što se tiče broja registrovanih članova, on se mijenja, ali se kreće oko 5.000. Broj aktivnih boraca NOR-a se, nažalost, stalno smanjuje, tako da ih je sada veoma malo.
- Za organizaciju je broj članova bitan, ali nije i najvažniji. Ključno je čvrsto opredjeljenje i spremnost za djelovanje. Jako nam je važno da organizacija ima što više podržavalaca – građana koji prihvataju osnovne ciljeve antifašizma, naročito među mlađom populacijom - poručuje Radunović.
<h2>U godini jubileja pobjede nad fašizmom – spomenik zločincu!</h2>
Sumirajući godinu na izmaku, Radunović podsjeća da je bila u znaku jubileja – 80 godina od pobjede nad fašizmom, te da ga je SUBNOR i antifašisti Crne Gore obilježio nizom manifestacija na državnom nivou i u pojedinim opštinama.
Podsjeća da je održan veliki broj manifestacija, počev od Svečane akademije povodom 13. jula – Dana ustanka i Dana državnosti, preko skupa povodom Dana pobjede na Grahovcu, obilježavanja 120 godina od rođenja i 82 godine od smrti narodnog heroja Save Kovačevića, skupa antifašista iz više opština na Grahovu, kao i čitavog niza događaja u gotovo svim gradovima.
Obilježavanju ovog jubileja značajno su doprinijeli brojne organizacije, udruženja i grupe građana koji iskazuju poštovanje prema tekovinama NOB-a i ideji antifašizma. Međutim, ne bi se moglo kazati da je Crna Gora u cjelini, a posebno njena aktuelna vlast, na pravi način obilježila jubilej.
- Ovdje ne mislim samo na organizovanje prigodnih manifestacija, već prije svega na stvaranje ambijenta koji pokazuje poštovanje ideje antifašizma, odnosno onemogućavanje učestalih nacionalističkih i pročetničkih pojava. Svojevrsni je apsurd i treba sve da nas ozbiljno zabrine činjenica da je upravo u godini jubileja u našoj zemlji bilo puno afirmativnog govora o pokretu i pojedincima koji su otvoreno sarađivali sa okupatorom. Tako je podignut spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, koji je potom uklonjen i skriven kako bi se nadležnim organima onemogućilo da ga pronađu. To su organizovale brojne pristalice četničkog pokreta, uz vrlo aktivnu ulogu Srpske pravoslavne crkve - kazao je Radunović.
Dodao je da se, čak i ako se za aktuelnu vlast ne bi moglo tvrditi da je to podržala, sigurno može kazati da njeni organi nijesu preduzeli sve iz svoje nadležnosti da spriječe takva djelovanja.
<h2>Saradnja sa kolegama iz okruženja</h2>
Radunović ističe i veoma dobru i plodotvornu saradnju sa srodnim organizacijama iz okruženja.
- Nije neskromno kazati da je i naše angažovanje dosta doprinijelo da ta saradnja, od povremenih susreta na proslavama, preraste u dobro osmišljeno i planirano zajedničko djelovanje - kaže Radunović.
Ističe da su, svjesne ozbiljnosti trenutka i opasnosti trendova prisutnih u velikom broju evropskih država, organizacije boraca i antifašista zemalja nekadašnjih republika Jugoslavije donijele zajedničku Platformu za izgradnju antifašističkog društva u 21. vijeku.
- Taj programski dokument smo tokom 2025. godine nastojali da popularizujemo. Zajedno smo organizovali antifašistički skup u Tuzli posvećen obilježavanju 80 godina od pobjede nad fašizmom, a predložili smo da se takav skup organizuje i naredne godine u Crnoj Gori, povodom jubileja podizanja ustanka i početka NOB-a. Konačna odluka o tome treba, nadamo se, da bude donesena na sastanku u Sarajevu prilikom obilježavanja godišnjice Igmanskog marša - kaže Stevan Radunović.
Podsjeća i da je pokrenuta inicijativa za uspostavljanje saradnje pojedinih opštinskih udruženja sa lokalnim organizacijama iz Hrvatske i BiH, te da već postoji nekoliko takvih primjera. Takođe, krovna organizacija Hrvatske (kao nosilac), te organizacije Slovenije, BiH i Crne Gore (kao partneri), kandidovale su kod evropskih fondova zajednički projekat čije finansiranje i realizaciju očekuju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Radunović: Naši preci nijesu ustuknuli pred fašizmom, nećemo ni mi

Građani koji poštuju i žive slobodarske i antifašističke vrijednosti bivaju procesuirani i pozivani na odgovornost zbog zastupanja svojih stavova i javno iskazanog mišljenja, dok sa druge strane funkcioneri lokalne vlasti blokiraju saobraćaj i prisustvuju zabranjenom skupu u Gornjem Zaostru gdje se otkrivao spomenik zloglasnom četničkom komandantu - rekla je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, odbornica Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Maša Šturanović.
Dan oslobođenja Podgorice, kaže Šturanović, simbolizuje slobodu, antifašizam, dostojanstvo, iako je, cijeni ona - kako Podgorica, tako i cijela Crna Gora - sada daleko od tih vrijednosti.&nbsp;
Ona dodaje da postoje neusaglašenosti između gradskih i državnih vlasti, te da dolazi i do velike selektivnosti u svim segmentima društva.
- Podgorica danas ne živi vrijednosti 19. decembra i svega onoga što bi taj datum trebalo da simbolizuje - rekla je Šturanović.
Smatra da je lokalna vlast ažurna jedino kad treba da se izglasaju poskupljenja usluga, pa je tako, kako je naglasila, izglasano poskupljenje komunalnih usluga vode, a uskoro će, dodaje ona, i izglasati poskupljenje za čistoću.&nbsp;
- Podsjetiću da je država Crna Gora izdvojila 18 miliona eura odštete zbog loših sudskih presuda, a takođe ću podsjetiti na slučaj gdje se u Ministarstvu odbrane Crne Gore podijelio preko 3 miliona eura varijabila, pa samim tim možemo da shvatimo kakav odnos ova vlast ima prema novcu poreskih obveznika, ali i prema svim građanima Podgorice i Crne Gore - istakla je Šturanović.
Naglašava i selektivan rad odbornika u lokalnom parlamentu, koji dolaze i daju kvorume samo onda kada je u pitanju izglasavanje odluka koje su, kako tvrdi, predmet političke trgovine, što je daleko od namjere za dobrobit grada i brige za građane.&nbsp;
Osvrnula se i na današnji protest na Gorici, zbog procesuiranja 35 građana koji su iskazivali protest mirnim putem 8.jula tokom dodjele Trinaestojulske nagrade, te kaže da ljudi bivaju procesuirani i odgovaraju zbog iskazanog stava, dok sa druge strane odbornici gradske vlasti nesmetano krše zakon blokirajući saobraćaj i boraveći na skupu gdje se otkriva spomenik zloglasnom četničkom komandantu.&nbsp;
- Imali smo situaciju da je &nbsp;rukovodilac jedne službe u Glavnom gradu bio prisutan na jednom improvizovanom, nenajavljenom skupu - protestu u Gornjem Zaostru, kada je blokirao put i podržavao otkrivanje spomenika jednom zloglasnom četničkom komandantu, što nije procesuirano i da &nbsp;na to ni gradonačelnik, niti drugi ljudi iz sistema nijesu imali šta da kažu - zaključila je Šturanović.
Cijeli razgovor možete pogledati na Youtube kanalu TV E

Šturanović: Podgorica danas ne živi vrijednosti 19. decembra

Iako antisemitizam nikada nije bio dio crnogorske državne ideologije, zabrinjava što se danas sve češće veliča četnički kolaboracistički pokret i četnički vojvoda Pavle Đurišić, kojeg je Adolf Hitler odlikovao Željeznim krstom. Činjenica da je njegov spomenik našao mjesto u crkvi ukazuje na opasno podrivanje antifašističkih vrijednosti na kojima naše društvo počiva - poručila je koordinatorka programa u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Sara Čabarkapa povodom Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma.
Ona podsjeća da se ovaj dan obilježava u znak sjećanja na „Kristalnu noć“, nasilje počinjeno nad Jevrejima na njemačkim trgovima i ulicama, u noći između 9. i 10. novembra 1938. godine, koje je označilo početak organizovanog i javno podržanog progona Jevreja, te poručila da bora protiv fašizma i antisemitizma nikada nije završena i da se moramo stalno suprotstavljati politikama mržnje i nepoštovanja različitosti, koje su u prošlosti izazvale najveća stradanja u Evropi i svijetu.
- Tokom te noći nacisti su ubili najmanje 100 Jevreja, deportovali oko 30 000 muškaraca Jevreja u koncentracione logore, uništili preko 1400 sinagoga i mjesta za molitve i oštetili ili uništili preko 7000 radnji čiji su vlasnici bili Jevreji. Uslijedio je Drugi svjetski rat i Holokaust u kojem je ubijeno šest miliona Jevreja iz svih krajeva Evrope - napomenula je Čabarkapa.
Dodala je da je prije Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori živjelo oko 30 Jevreja, a samo dvoje ih je preživjelo.
- Ipak, Crna Gora tada bila utočište mnogima koji su bježali od progona i priključivali se partizanskom pokretu. Među njima je bio i Lujo Davičo, baletski igrač, pedagog, kompozitor i učesnik Narodnooslobodilačke borbe iz Beograda, koji je nakon okupacije došao u Podgoricu, a potom strijeljan u Nikšiću od strane italijanskih okupatora - podsjetila je Čabarkapa.
„Kristalna noć“, kako je rekla, opominje da odgovornost snose i oni koji su je prespavali ili okretali glavu, ali i organi reda i mira koji tada nijesu radili svoj posao.
- Ćutanje na opasne narative i pojave je dozvola da se oni nastavljaju i šire. Zato se protiv fašizma uvijek mora dići glas, a institucije moraju pokazati jasan otklon od svih oblika mržnju prema grupama ljudi – jasna je Čabarkapa.
Ovaj dan nas, ističe ona, podsjeća na obavezu sjećanja i poštovanja žrtava nacističkog režima i njegovih saradnika, uključujući četnički i ustaški pokret.
- Crna Gora mora ostati antifašističko društvo posvećeno zajedništvu i otporno na ekstremizam - zaključila je Čabarkapa.

Ćutanje na opasne narative je dozvola da se šire: Protiv fašizma se uvijek mora dići glas, a institucije da daju jasan otklon od svih oblika mržnje

Cetinje je šifra opstanka Crne Gore, ali Cetinje i Belveder nijesu samo Cetinjana, Cetinje i Belveder su svih onih koji žive u Crnoj Gori i koji žele dobro Crnoj Gori, koji žele suverenu, pro evropsku Crnu Goru - rekao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, poslanik Demokratske partije socijalista u Skupštini Crne Gore i predsjednik OO te partije na Cetinju - Oskar Huter.
Prisjećajući se 5. septembra 2021.godine, Huter poručuje da je Belveder jedan od ključnih trenutaka, novije crnogorske istorije.&nbsp;
- Belveder je znak otpora, simbol slobode, mjesto koje šalje poruku građanima Crne Gore da je to onaj momenat kada su Crnogorci i građani Crne Gore goloruki izašli da brane identitet crnogorski, suverenitet, da brane i nacionalne crnogorske interese - rekao je Huter.&nbsp;
S druge strane, podsjeća Huter, Belveder je pokretač i neke nove energije, jer su građani shvatili da institucije ne rade svoj posao, pa su izašli i, kako kaže, pokazali da postoji sloga i energija koja će se suprotstaviti nekim naumima. Podsjeća da su uz policijsku represiju i zloupotrebu cijelog državnog aparata, uspjeli da ustoliče popa crkve Srbije.
- Uspjeli su da ga isporuče uz neka pancirna ćebad, čime je sami čin ogoljen do srži, time je crkva Srbije pokazala šta je ona zapravo. Ona se 2020.godine željela predstaviti u nekom drugom svjetlu, time što se navodno borila za neka vjerska prava, a naprotiv, vidjeli smo 2021. da to nijesu vjerska prava, da je to bio isključivo jedan politički atak na Cetinje, Crnu Goru, na dostojanstvo Crne Gore. Onome koji je isporučen građani Crne Gore su rekli ono što nijesu nijednom vladici na taj način rekli - da nije dostojan onog mjesta gdje sjedi, trona sv.Petra Cetinjskog. Nije dostojan i to je jako bitna poruka u tom procesu - istakao je Huter.
Cetinje je srž crnogorskog identiteta, poručuje Huter, pa je u tom smislu konstantna meta. &nbsp;
- Cetinje je, na kraju krajeva, perjanica antifašizma u Crnoj Gori, ali i u bivšoj Jugoslaviji, Cetinje je grad heroja, onda vam je jasno da oni koji zastupaju vrijednosti fašizma imaju težnje i stremljenja protiv Cetinja, jer ako uspijete da slomite taj duh koji ovdje rađa i njeguje, onda ste na pola posla da uradite i ono što su krajni naumi - zaključio je Huter.

Huter: Cetinje je perjanica antifašizma i grad heroj, Belveder je simbol otpora i slobode

Ako Vlada Crne Gore ne ukloni spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru znači da je pristala da uđe u četničko kolo, ocjenjuje za Antenu M Ferhat Dinoša, jedan od lidera Pokreta za nezavisnost Crne Gore, nekadašnji ministar ljudskih i manjinskih prava, prvi crnogorski ambasador na Kosovu, danas predsjednik Nacionalne albanske unije.&nbsp;
Maske su pale i car je go - kaže Dinoša, komentarišući današnja dešavanja u beranskom Gornjem Zaostru.&nbsp;
- Danas je blizu Berana otkriven spomenik ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Otkrio ga je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije. Nakon toga intonirana je himna države Srbije, ojačana pjesmom okupljenih Đurišiću. Ako Vlada Crne Gore ne ukloni ovaj spomenik, znači da je pristala da uđe u četničko kolo. da je, u stvari, vodi predsjednik SNS-a i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, kojemu je davno dodijeljena titula četničkog vojvode i čija je stranka juče rekla da je spomenik na privatnom posjedu, sto znači da država ne treba da ga dira. Za vjerovati je da Vlada neće u ovom slučaju podbaciti - ističe Dinoša.&nbsp;
No, kako kaže, ako ona to i učini, antifašistička Crna Gora neće.
- Crna Gora neće pristati da je vode pristalice saradnika fašizma, nego potomci onih koji su je od fašizma oslobodili - uvjeren je Dinoša.

Dinoša: Maske su pale i car je go! Ako Vlada ne ukloni spomenik Đurišiću - znači da je u četničkom kolu

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović prisustvovao je svečanosti povodom 17. jula – Dana opštine Andrijevica, gdje je naglasio "da se danas sjećamo dana kada su Andrijevica i Vasojevići ustali protiv fašizma, nacizma i mračnih ideologija koje smo zajednički pobijedili".
- Uvijek sa posebnim zadovoljstvom dolazim u Vasojeviće, pleme koje je sebe ugradilo u temelje crnogorske državnosti. Rodni kraj naših velikana Miljana Vukovog, Mihaila Lalića, Čeda Vukovića. Nekad najmanja mjesta čuvaju najveće istine o jednoj zemlji. Zato sam danas ovdje. Da odam priznanje ovom mjestu i njegovim građanima - kazao je Milatović.
Naveo je da Andrijevica nije velika opština na mapi, ali zato jeste istorijsko mjesto.
- Zato što je odavde uvijek počinjala borba, onda kada je bilo najteže. I baš zato vi morate da budete primjer promjena, sada kada je to Crnoj Gori najpotrebnije. Danas vam odavde ne govorim kao gost, već kao neko ko zna da se istinske promjene ne dešavaju u kabinetima predsjednika, premijera, predsjednika opština, istinske promjene se dešavaju u opštinama kao što je ova i u ljudima kao što ste vi. Građani Andrijevice, kao i svi građani u Crnoj Gori ne traže mnogo, ali kao i svi građani Crne Gore, traže poštenje, pravdu i šansu da nam djeca žive ovdje, a ne negdje daleko - kazao je Milatović.
Milatović je naglasio i da je Andrijevica kroz istoriju birala ispravno.&nbsp;
- Bila je glas slobode, a ne tišine. Borbe, a nikada ravnodušnosti. Zato kada slavimo Dan opštine, slavimo i ljude koji su znali da se izbore, i koji se svakodnevno bore za jedno jednostavno pravo: da ostanemo ovdje i da živimo dobro. Ljudi ovdje ne traže čuda. Tražite ono što vam pripada. Da se otvori nova radionica, novi pogon, da dođe doktor – specijalista, Da škola bude topla i puna đaka. Vi znate da Andrijevica ima sve i prirodu, i duh, i snagu. Sad je konačno red na državi da to prepozna. Ne u obećanjima, već u budžetu. Zato vam iskreno kažem: niko od nas, uključujući i mene, ne pristaje da Crna Gora stoji, da Andrijevica stoji -rekao je Milatović.
Ukazao je da je devetnaest opština u Crnoj Gori ispod državnog prosjeka razvijenosti, dodajući da ako to nije znak za uzbunu, šta onda jeste?
- Andrijevica nikada nije tražila i ne traži milostinju. Traži infrastrukturu, investicije, razvoj. Traži da autoput ne bude samo linija na mapi, nego veza sa investicijama, razvojem, sa dobrim radnim mjestima, sa ostankom ovdje. To nije nikakav put za Beograd ili za Podgoricu to je put da građani ostanu ovdje. Znam kako izgleda kad plata ne traje mjesec dana, kada mlad čovjek ne može da se osamostali, kad šansa nikako da dođe na sjever. Zajedno možemo da stvorimo mogućnosti za uspjeh. Ova zemlja više ne smije da ide unazad i više ne smije da stoji u mjestu, ova zemlja mora da ide naprijed. I Andijevica mora da ide naprijed. Znate šta mi najviše kažu ljudi po Crnoj Gori? "Predsjedniče, samo da nas bar neko čuje." - dodao je Milatović.&nbsp;
Milatović je istakao da njegova obaveza jeste da se čuje svaki glas, pogotovo onih koje niko nije slušao, ni ranije, a ni sada.&nbsp;
- Svim ljudima Andrijevice, za vašu hrabrost, upornost i snagu, jedno veliko hvala! U svoje ime i u ime svih građana Crne Gore, čestitam vam Dan opštine. Živjela Andrijevica! Živjela Crna Gora! - zaključio je Milatović.

Milatović: Andrijevica traži infrastrukturu, investicije i da ljudi ostanu ovdje

Neformalna građanska asocijacija „Strategija za evropsku u građansku Crnu Goru“ (STEGA) saopštila je da će odati počast za 52 ubijena mlada života koji su pokopani na spomen obilježju na Lazinama u Danilovgradu, a koje su 22. jula 1944. godine zvjerski ubili i strijeljali kvinslizi - odnosno četnici pod vođstvom „komandanta“ Jakova N. Jovovića.
U ovoj asocijaciji su naglasili da su se obavezali da će svoje težište postaviti na izgradnji nove državotvorne i društvene paradigme, koja počiva na izvornim i autentičnim evropskim vijednostima, koje su danas ugrožene, devastirane ili nedovoljno društveno podržane.
Stoga, kažu, imaju obavezu da nastave sa svojom misijom, a prvi naredni korak je odavanje počasti mladim partizanima i antifašistima.
- Podsjetimo da je, u cilju što bolje saradnje sa nacističkim okupacionim trupama u Bjelopavliće, u selo Kosovi lug početkom 1944. godine, došao i Pavle Đurišić koji je bio pretpostavljeni za vršenje operacija čišćenja terena „komandantu“ Jakovu N. Jovoviću. Danas 81 godinu kasnije, ideologija revizionizma, negacije i izjednačavanja žrtve i zlikovca dobija karakter zvanične državne politike u Crnoj Gori, dok insitucije, CANU, Univerzitet ostaju „nijemi posmatrači“ – upozorili su u STEGA.
Zato, podvlače, svjesni opasnosti i otvorene namjere da „nova (kvazi) ideologija“ zamjeni uloge žrtve i zločinca crnogorski građani i izvorni antifašiti se samoorganizuju i pružaju otpor.
- STEGA, kao koalicija slobodnih pojedinaca, učiniti će napor da se demokratskim, akadamskim i građanskim metodama, izbori za antifašističku, prosperitetnu i sekularnu Crnu Goru, vraćanju državnih institucija u njihov puni ustavni kapacitet, sve sa cilje izgradnje bolje i pravednije Crne Gore – poručili su oni.
Inače, STEGA, koja u svom nazivu, simbolički povezuje težnju današnje Crne Gore da postane EU država sa izgrađenom vladavinom prava sa „Stega-om“ - prvim crnogorskim zakonodavnim aktom iz 1796 godine, u svojoj Programskoj Deklaracije upisala je pet temeljnih principa – među kojima je i antifašizam.
- Antifašizam nije samo poklič, jedan praznik koji se obilježava ili načelna proklamacija. Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati, ne u jednom danu ili vezano za jedan događaj, već kao odrednica koja definiše karakter jedne društvne zajednice – jasni su u STEGA.
Desni populizam, klerikalizam, dogmatizam, istorijski revizionizam, etno-federalizam su, ističu oni, stvarnost današnje Crne Gore, koja sve više, uljed raspada vrijednosti dirigovanog unutrašnjim, ali i snažnim i spoljno političkim uticajem postaje sve više – zapušteno društvo, preušteno talasu „novog primitivizma“, koji je po istoj matrici devedesetih godina prošlog vijeka donio tragedije i razaranja na prostoru bivše Jugoslavije.&nbsp;
- Na ove vrlo, opasne deformacije crngorskog društva već duže upozoravaju i Evropska komisija, Evropski parlament u svojim rezolucijama i nedavno i gospodin šef Delegacije EU u Podorici, g. Satler u javnom obraćanju crnogorskoj javnosti – naglasili su u STEGA.

STEGA obilježava 81 godinu od stradanja partizana i antifašista na Lazinama: Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati

Građani Crne Gore odreagovali su onako kako treba, onako kako bi njihovi preci to od njih očekivali, čuvali su svoje antifašističko nasljeđe - rekla je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata, na Televiziji E, novinarka Tanja Pavićević.
Ne stišavaju se reakcije i pozivi na odgovornost nakon nezakonite dodjele najvećeg državnog priznanja, Trinestojulske nagrade. Građani su se pobunili, raskrinkani su detalji u vezi sa knjigom koja ne postoji, za koju je Bećir Vuković nagrađen, Ministrastvo kulture izbjegava odgovornost, Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević“ traži insititucionlanu zaštitu zbog zloupotrebe imena ove institucije, a u najavi su i tužbe. Novinarka Tanja Pavićević kaže da bi, tragajući za institucionalnim odgovorima, trebalo sagledati širu društveno-političku sliku.
- Pokret Evropa sad radi isto što je nekada radila URA – izigrava trojanskog konja. PES je tu da bi pričao evropsku priču, a Demokrate upodobljavaju institucije sistema za narativ Demokratskog fronta i Srpske pravoslavne crkve. Kada tako stvari sagledamo, onda razumijemo zašto se iz sistema pokušavaju skloniti profesionalci i dovesti ideološki podobni, oni koji će podržati narativ koji forsiraju Demokratski front i Srpska pravoslavna crkva. Uzimajući u obzir sve činjenice, pretjerlo se pri dodjeli Trinaestojulske nagrade. Dodijeljena je zbog narativa, odnosno, ideologije koja glorifikuje četnički pokret – kaže Pavićević.
Podsjeća da je u slučaju Bećira Vukovića prekršen zakon, po više osnova, a da prosrpske i proruske strukture okreću narativ kako da je riječ o dobrom pjesniku.
- To uopšte nije tema. Ovdje je tema – gdje je prekršen zakon, kako je prekršen i kako su mogli tom čovjeku da dodijele nagradu. Tužbe će stići. Naučnik Dragan Hajduković (jedan od ovogodišnjih kandidata za Trinestojulsku nagradu) najavio je tužbu Upravnom sudu. Vjerujem da će se još neko prisjetiti da se obrati državnim organima. To je uradila i Nacionalna biblioteka. Ministarstvo kulture se prozvalo nenadležnim, iako jesu nadležni. Ali, ako shvatimo koja je pozicija Demokrata, onda je jasno zbog čega ministarka kulture neće da preuzme odgovornost za nešto što se tiče njenog resora. Upravo zato da bi se pustio narativ koji odgovara Demokratskom frontu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi – navela je dugogodišnja novinarka.
Vjeruje, ipak, da institucije i dalje imaju profesionalce u svojim redovima, što se, kako kaže, vidi i u slučaju sinovca Andrije Mandića.
- Očekujem od druge strane da se brani na identičan način kao što je radila do sada, a to je da je to antisrpska histerija, da je to udar na svesrpsku priču… To su sve zamjene teza. Iako znaju da im se ne vjeruje, nastavljaju s istim narativom, jer za sve ovo što se radi postoje dokazi - istakla je Pavićević.
Do 2020. godine, podsjeća ona, Srpska pravoslavna crkva nije poštovala crnogorske zakone i bila je država u državi.
- Danas nijesu zaštećeni, nego je crkva ta koja danas kadrira u Crnoj Gori i koja kreira politike. To što su oni zaštićeni očigledno je dugo pripremana priča. Intimno vjerujem da je ova priča i ova okupacija Crne Gore iznutra pripremana od 2006. pa na ovamo. 2016. godine imali smo pokušaj državnog udara, 2020. su napravljeni temelji da bi se Crna Gora osvojila. Zbog toga državne institucije, zbog toga tužilaštvo ne reaguje. Na izložbi “Sunovrat Crne Gore” postavljeni su panoi na kojima sa naslovnicama iz medija u posljednje dvije godine, koje su tretirale govor mržnje. Odabrane su upravo one izjave koje bi trebalo tužilaštvo da obradi i krivično goni ljude koji su to izgovorili. To se nije desilo, jasno vam je i zbog čega - naglasila je Pavićević.
Smatra da nikad direktniji udari i ataci na antifašističko nasljeđe od DF-a i Srpske pravoslavne crkve nijesu viđeni kao u posljednjih pet godina. Crnu Goru su, tvrdi, ponizili i razorili.
- Crna Gora je ekonomski razorena, sakralno nasljeđe predato je drugoj državi. Sada je na redu reebranding njihovog narativa. Odnosno, ide se ka tome da se izjednače partizanski i četnički pokret, što je u Srbiji urađeno 2004. godine. Ti posljednji udari upravo su proizveli iskru u kamenu. To se desilo ispred Vile Gorica, ljudi su se skupili spontano da izraze svoj revolt, jer ne mogu da dozvole da najveći državni praznik, odnosno, da najvažniji datum bude oskrnavljen na način kako je to i uradio Andrija Mandić u svom govoru. Dodijelio je nagrade ljudima protivzakonito. U govoru je, maltene, poručio da su 13. jul podigli četnici, a ne partizani, nigdje se ne pominje Komunistička partija - ističe Pavićević.
Policija se prema građanima na mirnom skupu ispred Vile Gorica ponašala, kaže, represivno.
- Neko im je dao komandu. Oni su naprosto u jednom trenutku krenuli. Vidjelo se to po biber spreju koji je završio na licima i očima starih ljudi, kao i dekana FCJK Aleksandra Radomana, koji je bio na svim protestima. Ako je ko nenasilan i neagresivan - to je taj čovjek. Principijelno je reagovao na svaku moguću nepravdu i na svako kršenje zakona. Gledala sam lica policajaca, neku su zaista bili postiđeni. Kod nekih sam vidjela mržnju, oni su zaista htjeli da naude tim ljudima. U njima smo vidjeli ono što ćemo gledati, vjerovatno i ubuduće. Demokrate gledaju da naprave aparat sile, represije, onako kako njima odgovara i onako kako odgovara ideologiji koju oni neće izgovoriti, ali koju će podržati. Zbog toga jesu tu gdje jesu - rekla je Pavićević.
Antifašistički nerv u Crnoj Gori postoji, kao i potreba za pravdom, jer se građani okreću vrijednostima na kojima su, kako ističe, vaspitani i učeni. Govoreći o situaciji u kojoj je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović izviždan kod spomenika Partizanu borcu na Gorici, Pavićević podsjeća da se na polaganju vijenca okupio veliki broj ljudi, koji su došli da iskažu svoj revolt.
- Oni su došli da pokažu da spomenik kosturnica, u kojem se nalaze ostaci narodnih heroja, ne zaslužuje takvu vrstu poniženja, da nosioci četničke ideologije dođu i licemjerno pričaju priče u koje ne vjeruju i polažu vijence. Građani su došli i sve što se desilo bilo je spontano. Položili su vijenac. Stigla je informacija da će doći gradonačelnik Mujović da govori. Građani su zbog toga ostali. Kad je Mujović krenuo da govori, okrenuli su leđa i zviždali. Nijesu htjeli da čuju priču koja ne odgovara istini. Nijesu htjeli da dozvole da antifašiste opjevavaju ljudi koji, s druge strane, glorifikuju Nikolaja Velimirovića, saradnika fašista. Građani Crne Gore su odreagovali onako kako treba da reaguju, onako kako bi njihovi preci od njih očekivali, čuvali su svoje antifašističko nasljeđe - zaključila je Pavićević.

Pavićević: Posljednji udari na antifašističko nasljeđe proizveli su iskru u kamenu

Crna Gora je dočekala 13. jul podijeljena i društveno i politički, sa snažnim pokušajima istorijskog revizionizma, negiranjem ratnih zločina i slavljenjem ratnih zločinaca. Dva velika događaja su nanovo udarila temelje Crnoj Gori, a da slučajnosti nema potvrđuje i da su se oba događaja dogodila na isti dan 13. jul. Dan državnosti se slavi jer je 1878. na Berlinskom kongresu Crna Gora međunarodno priznata, a 1941. je mali evropski narod zapalio iskru borbe protiv fašista i okupatora. Trinaestojulski ustanak 1941, nakon odluke Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru o pružanju otpora okupatoru, koja je donesena u Stijeni Piperskoj, buknuo je u Crnoj Gori kao akt otpora i pobune crnogorskog naroda protiv fašizma. Bio je to prvi masovni ustanak u porobljenoj Evropi. Slobodarskim duhom podstakao je buđenje i pokretanje otpora fašizmu na jugoslovenskim i evropskim prostorima. Znameniti francuski filozof Žan Pol Sartr ocijenio ga je veličanstvenim događajem evropske istorije 20. vijeka i kazao da je usmjerio čovječanstvo kojim putem treba da ide. <h2>Quo vadis Montenegro</h2> Crna Gora je možda tim opštenarodnim ustankom pokazala svijetu kako i kuda treba da ide, ali ostaje pitanje, kako ona sama opstaje na tom putu. Sagovornici Pobjede Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Cetntra za građansko obrazovanje (CGO) i istoričar Milan Šćekić odgovaraju na pitanja o tome u kakvoj atmosferi Crna Gora dočekuje ovaj 13. jul. Oba datuma za njih predstavljaju snažne simbole borbe za slobodu, dostojanstvo i identitet građana i građanki Crne Gore. - Ovaj 13. jul Crna Gora dočekuje u atmosferi dubokih društvenih i političkih podjela, osnaženog istorijskog revizionizma zasnovanog na ideologiji koja je poražena 1945. godine, i paradoksalno – sa formalno-pravnom dominacijom političkih struktura za koje je državnost Crne Gore tek privremena kategorija, dok se tekovine NOB-a sistematski potiskuju i obesmišljavaju – smatra Uljarević. Ona ističe da umjesto afirmacije antifašizma, slobode i našeg identiteta, danas svjedočimo relativizaciji istorijskih činjenica, instrumentalizaciji prošlosti u dnevno-političke svrhe i porastu nacionalističkih narativa, primarno kao posljedice sprovođenja koncepta tzv. srpskog sveta. - Sve to dovodi do toga da datum koji bi trebalo da ujedini građane i građanke Crne Gore postaje grubo zloupotrijebljen od onih koji bi morali biti prvi u njegovoj zaštiti i očuvanju njegovog dostojanstva – poručila je ona. Istoričar Milan Šćekić ističe da Crna Gora dočekuje Dan državnosti 2025. godine zavađena i podijeljena više nego što je to bio slučaj 1878. godine, 1918. godine, 1941. godine, 1945. godine, 1991. godine… - Iako je kroz noviju istoriju u manjoj ili većoj mjeri crnogorsko društvo uvijek bilo podijeljeno, čini se da nikada nije bilo podijeljeno kao danas, posebno kada je u pitanju odnos prema prošlosti i identitetskim pitanjima – kazao je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025071409078_79091ad7d5288f7eacf569cde80e402d898db29fee4f59aeb22107c62828cfb0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025071409078_79091ad7d5288f7eacf569cde80e402d898db29fee4f59aeb22107c62828cfb0" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milan Šćekić"> <figcaption>Milan Šćekić(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  U Crnoj Gori danas, sve više političari, aktivisti ali i Srpska pravoslavna crkva tumače istoriju revizionistički, izjednačavajući one koji su se borili sa okupatorom i protiv fašizma – do kraja, sa onima koji su u jednom trenutku prešli na „tamnu stranu“. Na pitanje da je poznata maksima da istoriju pišu pobjednici, a da se čini da se nama događa neka nova istorija, Šćekić odgovara da - istoriju pišu istoričari. - U zavisnosti od toga da li su objektivni i korektni prema činjenicama, istorijskim događajima i procesima, kao i koliko su kreativni i zanimljivi kao pisci, ljudi se određuju prema njihovom djelu i radu. Učestale pojave prekrajanja istorije građanstvo obično percipira kao novu istoriju, ali korektnije je te pojave nazvati pravim imenom - negativnim istorijskim revizionizmom – istakao je Šćekić. A na pitanje kako je došlo do toga da se danas bavimo revizionizmom i da su nam 1942. i 1943. postale brane razvoja društva, istoričar odgovara da nema više kontrolisanog sistema koji je imao mehanizme da nam nametne svoje svjetonazore, kao i da sankcioniše one koji mu se protive. - Revizionisti i savremeni sljedbenici kvislinških pokreta na prostorima bivše Jugoslavije to obilato koriste. No, ne slažem se sa Vama da 1942. i 1943. godina ometaju razvoj društva. Istina, da je sreće, prema događajima iz Drugog svjetskog rata, crnogorsko društvo trebalo bi da ima jasan stav. Ali, kako to nije slučaj, ako dopustimo da se kvislinški pokreti proglase za antifašističke, zaboravimo na njihovu saradnju sa okupatorom, kao i njihove zločine, istorija će nam se na neki način vjerovatno ponoviti – rekao je Šćekić. <h2>Ko nam kreira realnost</h2> Drugi svjetski rat okončan je1945. godine, ali ni nakon 80 godina društveni i politički problemi nijesu nestali– a postavlja se pitanje da li politika kreira realnost i koliko je ta društvena realnost zapravo stvarna. Za Daliborku Uljarević izvorište naših problema je u izostanku državno odgovorne političke vizije i političkih kapaciteta, dok se društvo i dalje hrani podjelama, klijentelizmom i populizmom koji ga razaraju na raznim nivoima. - Politika uglavnom kreira „realnost“ kroz dnevne poruke i manipulacije emocijama, a stvarni problemi - ekonomska nesigurnost, urušavanje institucija, nejednakost i diskriminacija, te planski i smišljeni napadi na građansko tkivo i održivost države – ostaju marginalizovani iako se, od pojedinih aktera, adresiraju – poručila je ona. Naglašava da ta paralelna, vještački stvorena stvarnost služi da održi na okupu krhke strukture moći i zamagli more neispunjenih obećanja. - No, svaka obmana ima svoj kraj… - kaže Uljarević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250421220448_da5445a33a6a075a24b998b1db852281f62fe590b22205ae44805e21c275898f" data-rendition-name="original" width="954" height="529" loading="lazy" alt="Daliborka Uljarević"> </figure>  Direktorica CGO smatra da postoji sistemski napor aktuelne vlasti da potisne tekovine 13. jula i oslabi antifašističko nasljeđe Crne Gore, i to uz podršku vanjskih aktera čiji su interesi suprotni interesima države Crne Gore. - Ipak, vjerujem da to već izaziva kontrareakciju, jer je antifašizam duboko ukorijenjen u identitet crnogorskog društva. Nijedna vlast, koliko god se trudila, ne može izbrisati vrijednosti koje su utkane u suštinu ovog društva – odlučna je ona. Poručuje da zato sada vodimo „odsudnu bitku“ - možda nedovoljno glasnu, ali ne manje važnu - da ne dozvolimo svjesno mijenjanje narativa i urušavanje temeljnih vrijednosti zarad trenutnih političkih interesa. - Na kraju krajeva, crnogorski antifašizam je preživio i veće oluje od ove – kazala je Uljarević. <h2>Razlozi za slavlje</h2> Crna Gora ima razloga za slavlje ovog 13. jula, jer postoje i dobre stvari u ovom društvu u ovim smutnim vremenima. Sve glasniji stavovi na kršenje ljudskih prava, revizionizam istorije i bunt protiv slavljenja ratnih zločinaca, te nedozvoljavanje dobrog dijela javnosti da se izjednače borci i saradnici okupatora i fašista jasne su poruke koje se šalju, nažalost najčešće od građana, NVO i opozicije, a veoma malo ili nemušto od onih koji su na vlasti. Uljarević ističe da bi 13. jul trebalo da slavimo kao simbol hrabrosti, solidarnosti i borbe za slobodu, i to ne samo kao istorijsku činjenicu, nego i kao trajnu obavezu da te vrijednosti živimo svakodnevno i prenosimo budućim generacijama. - Nažalost, danas je sve to u mračnoj sjenci, zatrpano teretom revizionizma i neodgovorne, čak antidržavne, politike. Ipak i uprkos svemu tome, društvo pokazuje otpornost kroz različite izraze, počev od nepristajanja na ovu realnost koja nam se slika kao neka nova Crna Gora, što ponekad uključuje i proteste, preko različitih građanskih inicijativa kojima se brani javni interes i štite ljudska prava, do spremnosti mnogih da se, makar i tiho, suprotstave mržnji, nepravdi i osionosti – poručila je ona. Ističe da su to žilave iskre dostojanstva koje zaslužuju pažnju, podršku i ohrabrenje. - I 13. jul nas uči da se ne odustaje, čak ni kad se čini da su oni koji ne razumiju njegovu simboliku i sadržaj privremeno na pozicijama moći sa kojih pokušavaju da ga ponište. Slavimo upravo tu nesalomivu spremnost da budemo bolji, čak i kad okolnosti govore suprotno jer dostojanstvo i sloboda nemaju cijenu – tvrdi ona. <h2>Kome i kakvu Crnu Goru ostavljamo</h2> Milan Šćekić je na pitanje koliko je obrazovni sistem kriv zbog onoga što nam se danas događa, jer je primjetno da mladi danas ne razlikuju Dan državnosti od Dana nezavisnosti, odgovorio da mladi naraštaji rođeni početkom 21. vijeka apsolutno nijesu krivi što ne razlikuju ta dva događaja. - Odgovornost za to prevashodno snose kreatori prosvjetne politike koja je vođena u Crnoj Gori poslije 2006. godine, i pogubnih reformi obrazovanja kojima je smanjen fond časova iz istorije do te mjere da se istorija 20. vijeka u devetom razredu osnovnih škola obrađuje jedan čas sedmično. Sa tolikim fondom časova nemoguće je obraditi kompleksne procese i događaje u 20. vijeku. Pritom, kreatori ovih nakaradnih reformi su nas tada uvjeravali da učenici treba više da znaju o Elvisu Prisliju, muzici i filmu nego o ratovima u 20. vijeku – ističe Šćekić. On podjseća da su kreatori obrazovnih politika tvrdili da u srednjim stručnim školama učenici pojedinih smjerova, poput automehaničara, frizera, pekara, konobara, ne treba da uče istoriju. - Nevjerovatno, ali kao da je neko pripremao teren za sve što nam se danas dešava. I sada kada smo počeli da živimo posljedice tih reformi, ponašamo se infantilno i zgražavamo se što istraživanja pokazuju da mladi vole autoritarne režime, što ne znaju mnogo o antifašizmu, i što dio njih ima afirmativan stav prema kvislinškim pokretima – kazao je on. Poručio je da ne zna koje smo gradivo iz istorije dobro savladali, ali da 20. vijek zasigurno nijesmo, budući da se stalno sporimo oko njega. - Donedavno predmet sporenja su bile 1918. godina, Podgorička skupština, Božićni ustanak, a danas se uglavnom sporimo oko četnika i partizana, jer aktuelna vlast želi da četnički pokret pedstavi kao drugi antifašistički pokret. Novije generacije istoričara imaće mnogo materijala da pišu o rastrojenom i beznadežno podijeljenom crnogorskom društvu u 21. vijeku – naglasio je Šćekić. CGO je imao niz istraživanja u kojima su ispitivani mladi i njihov odnos prema politici, crkvi, društvenim problemima... Ta istraživanja su pokazala da mladi odrastaju u društvu, najblaže rečeno, poljuljanog vrijednosnog okvira, u atmosferi koja promoviše podjele, klijentelizam, etnonacionalizam, partitokratiju i retradicionalizaciju, što značajno i neminovno oblikuje njihove stavove. - Od njih se očekuje da budu nosioci promjena, a istovremeno im se uskraćuju prilike, što ih često vodi u apatiju ili okretanje konzervativizmu. Budućnost u velikoj mjeri zavisi od toga koliko ćemo ulagati u obrazovanje, ali ono obrazovanje koje nije zasnovano samo na reprodukciji znanja već na razvoju kritičkog mišljenja i uvažavanja različitosti – istakla je Uljarević. Tumačeći pojedine detalje analize, Uljarević je kazala da ne vjeruje da su stariji zaista liberalniji. - Naime, prosječni stavovi mladih odražavaju stanje u opštoj populaciji. Ali, zato što od mladih očekujemo moderniji i progresivniji duh, njihova sklonost ka konzervativizmu nam je uočljivija – pojasnila je ona. <h2>Važno je da istoričari ne izjednačavaju četnike i partizane</h2> - Revizionisti mogu da izjednačavajupartizane i četnike, i oni će, u to nema sumnje, i u buduće nastaviti to da čine. Ali važno je da partizanski i četnički pokret ne izjednačavaju istorijski izvori. Posebno ne arhivska dokumentacija njemačke provenijencije, koja je prevedena i dostupna čitalačkoj publici, a u kojoj ćete pronaći mnogo pohvalnih ocjena o partizanskom pokretu, posebno o disciplini i borbenom moralu partizanskih jedinica, kao i gomilu dokaza o kolaboraciji četničkog i drugih kvislinških pokreta – kazao je Šćekić. On je citirao izvod iz jednog od tih dokumenata: „Njemačka operativna komanda je uspostavila puno operativno jedinstvo taktičkog komandovanja. Tako su u zajedničkim operacijama protiv partizana - rame uz rame - učestvovale njemačke snage, snage NDH i četnički odredi“. Nakon višedecenijskog jednopartijskog sistema, u kome se nije mnogo govorilo o komunističkim zločinima, Golom otoku i odnosu prema neistomišljenicima, otvorio se jedan prostor za relativizovanje zločina koji su počinili saradnici okupatora. Šćekić ističe da partizanski pokret jeste počinio zločine u ratu i da to niko ne sporti, ali i upozorio: - Poenta je da se potenciranjem partizanskih zločina, relativizuje kolaboracija drugih kvislinških pokreta, čije ideje revizionisti nastoje neobaviještenoj javnosti da predstave kao progresivne. Danas su protiv partizanskog pokreta i socijalističke vlasti najgrlatiji oni koji su se do unazad nekoliko decenija kleli u bratstvo i jedinstvo, bili u članstvu Saveza komunista, participirali u socijalističkom sistemu vlasti, bili stipendisti Titovog fonda... – kazao je on. Ističe da može da razumije neke jugoslovenske narode, posebno one iz bogatih krajeva Jugoslavije, što nijesu bili impresionirani komunistima, koji su im nakon rata ograničili i oduzeli imovinu. - Većina Crnogoraca te razloge nema, jer je Crna Gora u socijalističkoj Jugoslaviji doživjela nesumnjiv društveni i kulturološki preobražaj. Komunisti su obnovili crnogorsku državnost, zemlja je industrijalizovana, stvorena je brojna radnička klasa koje ranije praktično nije bilo, saobraćajno je povezana sa drugim jugoslovenskim republikama, iskorijenjena je nepismenost kod radnosposobne populacije, otvorene su brojne osnovne i srednje škole, fakulteti, albanska nacionalna zajednica je dobila pravo da se obrazuje na maternjem jeziku, sredinom šezdesetih godina 20. vijeka otvorena je pomorska veza sa Italijom (Bar – Bari), koja tokom većeg dijela godine danas ne funkcioniše, sedamdesetih godina 20. vijeka dobili smo Univerzitet i nacionalnu akademiju... Bolnice u kojima se danas liječimo, sagrađene su u socijalističkom periodu. Treba li podsjećati što smo prije 1945. godine od toga imali? – podsjetio je Šćekić na ono što je Crna Gora osvojila i dobila nakon Drugog svjetskog rata. On naglašava da ne govori da takav sistem nije imao mana, naprotiv, ali da je činjenica da je u socijalističkom sistemu i sinu Draže Mihailovića omogućeno bilo da radi u Auto-moto savezu Srbije, kćerki Milana Nedića u Crvenom krstu, kao i brojnim drugim sinovima i kćerima čiji su očevi bili protivnici socijalističke vlasti. - Ne mogu da zamislim djecu istaknutih pripadnika partizanskog pokreta da rade u državnom sektoru, da su kojim slučajem na vlast u Jugoslaviji 1945. godine došli četnici. U socijalizmu je to bilo moguće – zaključio je on.

Umjesto afirmacije antifašizma prekraja se istorija i slave ratni zločinci

Zaista ne mislim da je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović fašista, ali za čovjeka njegovog intelektualnog i životnog iskustva ne mogu da razumijem kako on ne postavi sebi pitanje što poručuje građanima Crne Gore kad ode da im se obrati na Dan državnosti, na Dan ustanka crnogorskog naroda, ispod spomenika i kosturnice u kojoj je 66 narodnih heroja, od kojih je mnoge u smrt poslala ruka i ideologija onih sa kojima on danas sjedi u vlasti i njegova politička partija u Vladi - kazao je u informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E glavni i odgovorni urednik Antene M Darko Šuković.
Podsjećamo, Mujović je prisustvovao Svečanoj akademiji povodom 13. jula, ali je, nakon što mu je grupa građana okupljena na Gorici zvižducima i skandiranjem onemogućila da održi govor, napustio događaj.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-mujovic-izvizdan-na-gorici-sram-te-bilo-slugo-andrije-mandica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Šuković pita zbog čega Mujović i oni koji su danas pokušali da ga odbrane misle da svako treba da zaćuti pred tom činjenicom, da logiku, etiku i principe baci pod noge i da se pravi da se ništa ne dešava.
- Da se pravite da je u Crnoj Gori sve u redu, a da se na jedan neprihvatljiv, sa vrijednosnog aspekta, nepodnošljiv način, ponašete tako licemjerno - rekao je Šuković.
Njemu, kako ističe, nije jasno, kako dio strukture vlasti prelazi preko tih stvari, da nema nikakav problem da sjedi pored ljudi koji slave Pavla Đurišića i Ratka Mladića.
- Ne znam kako je bilo Ervinu Ibrahimoviću u petak u Srebrenici kad je slušao govor Denisa Bećirovića, da li je u tom govoru prepoznao neke procese koji se dešavaju u Crnoj Gori i da li misli da je priča o Evropskoj uniji, kao alibiju za to što žmurimo pred povampirenim fašizmom u Crnoj Gori, dovoljna lukava i mudra politika da može sve da ispegla, da je priča o kriminalu i korupciji stare vlasti dovoljno velika maska za ćutanje na ono što se dešava sad - upitao je Šuković.
Demokrate su, kako dodaje, dio tih struktura u vlasti o kojima je govorio kao nosiocima svega najgoreg i najretrogradnijeg.
- Oni su čak najopasniji u tome jer pokušavaju, sve manje uspijevaju, da tu svoju suštinsku politiku upakuju u nekakvo evropejstvo, patriotsku i građansku priču, "mir je naša nacija" i tako dalje, a zapravo meni liče na kombinaciju stranke i sekte koja je sve bezobzirnija u izvršavanju svojih zadataka, što primjećuje da joj pada rejting - ocijenio je Šuković.&nbsp;
Protesti mu, kako ističe, nisu bili potrebni da mu dokažu da Crna Gora ima potencijal da se bori protiv istorijskog revizionizma.
- Znam da Crna Gora ima taj potencijal. Ovo što se sad dešava je ulazak u jedan obrazac "Udar nađe iskru u kamenu". Ovo bezočno, sve vulgarnije ponižvanje i razaranje Crne Gore je taj udar, a ovo što se dešava i sve će se više dešavati je iskra iz kamena koja svakome ko zna što znači bit Crne Gore ne može biti iznenađenje. To je refleks hiljadugodišnjeg trajanje Crne Gore i jedne opsesivne potrebe za slobodom - kategoričan je Šuković.
Komentarišući jutrošnja dešavanja i reakcije rekao je da to nije bilo baš najljepše za gledati i da je bilo logično, praktično neizbježno.&nbsp;
- Zašto kažem da nije bilo najljepše za gledati &nbsp;zato što bih volio da se najveći državni praznici proslavljaju na najljepši način, koji nikog ne tjeraju da protestuje. Sve ono što se dešava posljednjih dana, mjeseci i godina moralo je da dovede do protesta i građani kojima je stalo do Crne Gore, kao i svih stvari koje 13. jul simbolizuje - to je država Crna Gora, sloboda i antifašizam - dovedeni su u sitaciju da su morali da protestuju, jer su sve te vrijednosti gotovo zgažene u posljednjih nekoliko godina - ocijenio je Šuković.
Smatra da je momenat kad je formirana nova vlast u Crnoj Gori i kad su se stvari iskristalisale i postalo jasno da je najmoćniji, najorganizovaniji i s najjasnijim projektivanim ciljem u toj vlasti onaj dio koji baštini vrijednosti koje su sve suprotno od onoga protiv čega su se partizani borili, odnosno kad su došli na vlast ideološki nasljednici poraženih u Drugom svjeskom ratu, bilo je jasno da će do ovoga vrlo brzo doći.
- To je ideologija koja ima za cilj veliku, etnički čistu, odnosno homogenu Srbiju. Drugo ime tog projekta je "srpski svet" i realizacija toga projekta je jedini zadatak najmoćnijeg dijela aktuelne vlasti u Crnoj Gori. Tom segmentu aktuelne vlasti, svjesno ili nesvjesno, pomažu u realizaciji tog cilja jedan dio političkih snaga i subjekata koji, verbalno ili stvarno, ne pripadaju toj ideologiji, ali građanskoj Crnoj Gori od toga nije nimalo bolje, niti to može biti ozbiljniji alibi za njih - zaključio je Šuković.
J. B.&nbsp;

Šuković: Ne mislim da je Mujović fašista, ali kako ne postavi pitanje što poručuje građanima obraćanjem ispred kosturnice narodnih heroja koje je u smrt poslala ideologija onih sa kojima je u vlasti

U južnim i centralnim predjelima Crne Gore danas će biti malo do umjereno oblačno sa dužim sunčanim intervalima, a na sjeveru pretežno oblačno, ponegdje uz provijavanje slabog snijega.
Vjetar će biti umjeren do jak, na udare i veoma jak, ponegdje moguće i olujne jačine, sjeverni i sjeveroistočni.
Najviša dnevna temperatura vazduha biće 11 stepeni.

Danas do 11 stepeni

Saobraća se usporeno na pojedinim putevima u sjevernim predjelima zbog snijega koji je padao - saopšteno je iz Auto moto saveza Crne Gore.&nbsp;
Skreću pažnju i na povećanu opasnost od odrona na dionicama koje prolaze kroz usjeke, kao i na poledicu. Neophodna je krajnje oprezna vožnja prilagođena uslovima i stanju na putu i poštovanje pravila saobraćaja.
Do 1. aprila 2026. gume za zimsku upotrebu za sva motorna vozila su obavezne na putevima gdje je to naznačeno signalizacijom, bez obzira na to da li na tom putu postoje zimski uslovi.
Za vrijeme sniježnih padavina zabranjen je saobraćaj za kamione sa prikolicom i šlepere na dionicama preko planinskih prevoja u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
Zbog sniježnih padavina i usova saobraćaj je obustavljen na putnom pravcu Plužine-Šćepan Polje za sve kategorije vozila.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara-Mojkovac, na lokalitetu Sokolovina došlo je do odrona usljed čega je saobraćaj obustavljen.
Do 31. januara odobrava se potpuna obustava saobraćaja u intervalu od 08.00 do 12.00 sati i od 13.00 do 16.30 sati zbog radova na regionalnom putu R-30 dionica Petnjica-Bioča, potez Bioča-Lješnica.
Do završetka radova odobrava se totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila u terminu od 08.00 do 14.00 časova na regionalnom putu R-17 dionica Čevo-Riđani zbog radova na adaptaciji puta.
Zbog rekonstrukcije saobraćajnice Petnjica-Bioča odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično saobraćanje na mjestima radova, kao i povremena obustava saobraćaja ne duža od 60 minuta.
Obustave saobraćaja ne duže od 60 minuta ne mogu se koristiti radnim danima (ponedjeljak-petak) u intervalima od 07.00 do 09.00 i od 12.00 do 14.00 sati.
Na magistralnom putu M-3 dionica Plužine-Jasenovo Polje, lokalitet Zaborje-Jasenovo Polje saobraća se naizmjenično jednom trakom na mjestima radova i regulisan je svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično saobraćanje zbog rekonstrukcije prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije mosta Đurđevića Tara na magistralnom putu M-6 dionica Žabljak-Pljevlja.
Zbog radova na redovnom održavanju kolovoza i sistema na auto-putu „Princeza Ksenija“vrši se mjestimično zatvaranje po jedne saobraćajne trake duž trase auto-puta u smjeru Veruša-Mateševo.&nbsp;
Zbog radova na izgradnji bulevara obustavljen je saobraćaj u ulici Vojislavljevića-Podgorica od 03.06.2025. godine.
Saobraćaj se obavlja alternativnim putnim pravcima u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
- Pošto je stanje na putevima podložno čestim izmjenama prije polaska na put informišite se o stanju i prohodnosti puteva - naveli su u AMSCG.

Oprezno zbog odrona i poledice, obustavljen saobraćaj na putu Plužine - Šćepan Polje

Iako zvanični ekonomski pokazatelji često sugerišu stabilnost, ispod površine se gomilaju duboke strukturne neravnoteže koje ozbiljno ugrožavaju održivost javnih finansija. Zdravstveni sistem funkcioniše pod hroničnim deficitom, budžet je dominantno potrošački, inflacija sistematski potkopava životni standard građana, dok se javni dug formalno „smanjuje“ isključivo zahvaljujući inflatornom rastu nominalnog bruto domaćeg proizvoda. O stvarnim uzrocima ovih problema, fiskalnim rizicima koji se akumuliraju i mogućim izlazima iz postojećeg ekonomskog modela, za Portal ETV govori dr Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka. HRONIČNI DEFICIT Portal ETV: Da li je pogrešnom ekonomskom politikom aktuelna vlast dovela Fond za zdravstveno osiguranje do kolapsa? Postoji li izlaz iz ove situacije? RABRENOVIĆ: Da, strukturna neravnoteža u finansiranju zdravstva je realna i lako mjerljiva. Fond za zdravstveno osiguranje nije u potpunom kolapsu, ali se nalazi u stanju hroničnog deficita koji, bez intervencije, vodi u sistemsku krizu. Izlaz postoji, ali zahtijeva fundamentalne promjene u modelu finansiranja. Fond za zdravstveno osiguranje je za 2025. godinu zatražio budžet od 535 miliona eura, dok je Vlada odobrila 452,6 miliona eura. Razlika od 82,4 miliona eura predstavlja godišnji strukturni jaz. Fond je za ljekove tražio 178 miliona eura, a dobio je 140 miliona, pri čemu razlika od 38 miliona eura direktno utiče na dostupnost terapija pacijentima. Nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, Fond je izgubio izvorne prihode i postao u potpunosti budžetski zavisan. Akumulirani dug u iznosu od 30 do 40 miliona eura dodatno opterećuje sistem. Potpuna budžetska zavisnost dovodi do apsolutne zavisnosti od donosilaca odluka, čime se profesionalna nezavisnost rukovodstva Fonda dovodi u pitanje. Vlada time direktno vrši politički uticaj na Fond, za šta imamo više nego svjež primjer - smjenu uspješnog direktora i njegovo zamjenjivanje osobom koja nema isti nivo profesionalne i stručne ekspertize za obavljanje ovog složenog posla. Zaključak: Izlaz postoji kroz: zakonsku formulu za automatsko finansiranje zdravstva (minimum 6–7% BDP-a), petogodišnji plan sanacije duga, reviziju efikasnosti zdravstvenih ustanova, uspostavljanje modela koji eliminiše političke uticaje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_72490d0b3d4134e92d9c09667569eb49f83f68d31b4742aef5a01bf846b5968c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260107160132_72490d0b3d4134e92d9c09667569eb49f83f68d31b4742aef5a01bf846b5968c" data-rendition-name="original" width="1320" height="1192" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  EKONOMSKA DIJAGNOZA Portal ETV: Čuli smo i čuvenu rečenicu da je inflacija dobra za državu, ali ne i za građane. Da li je to suština aktuelne ekonomske politike - da građani stežu kaiš, dok država preko njihovih leđa puni budžet, jer drugačije ne umije? RABRENOVIĆ: Da, to je tačna ekonomska dijagnoza. Inflacija je de facto funkcionisala kao skriveni porez na građane, omogućavajući državi da poboljša fiskalne pokazatelje bez stvarnog smanjenja duga. Nominalni BDP porastao je sa 4,19 milijardi eura u 2020. godini na 8,0–8,28 milijardi eura u 2025. – gotovo udvostručenje. Prosječna plata je nominalno porasla sa 527 eura na 876 eura (godišnji prosjek za 2024), ali realni rast iznosi svega 35–40%, zbog kumulativne inflacije od 20–25%. Crna Gora duguje gotovo isto kao i ranije – oko 4,77 milijardi eura. Međutim, taj dug sada čini manji procenat BDP-a: 58,6% umjesto nekadašnjih 105%. Razlog je jednostavan – ukupna vrijednost ekonomije je porasla usljed inflacije. Dug nije smanjen, već samo izgleda manji jer se mjeri u odnosu na veći zbir. Upravo zato je inflacija „dobra“ za državu – jer prikriva stvarno stanje. Nominalni rast ekonomije ne znači suštinski rast. Veći prihodi ne znače veću produktivnost niti stvaranje nove vrijednosti. To je statistička iluzija. Za građane je ovo zamka. Političke izjave se prihvataju kao stručne ocjene, a nominalna poboljšanja kao realno bolji život, koji u suštini nije bolji. Za političare je ovaj model izuzetno povoljan – dok oni uživaju privilegije vlasti, građani se svakodnevno bore da sebi i svojim porodicama obezbijede dostojanstven život. Zaključak: Model nije održiv. Potrebni su: automatska indeksacija penzija i socijalnih primanja, metodologija praćenja realnog životnog standarda, fiskalni stimulansi za štednju, uvođenje modela mjerenja lične inflacije kao stvarnog pokazatelja troškova života svakog građanina. Na ovo Institut ekonomskih nauka već godinama upozorava donosioce odluka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_d9e4cf7362b4907d9bc44bca739176b94a6af1409d692a09d580b6ec8d52a904.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260107160132_d9e4cf7362b4907d9bc44bca739176b94a6af1409d692a09d580b6ec8d52a904" data-rendition-name="original" width="1320" height="1142" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  POTROŠAČKI BUDŽET Portal ETV: Kakav je Budžet za 2026. godinu - razvojni ili potrošački? Da li ponovo gledamo masovno zapošljavanje partijskih kadrova radi političkog opstanka? RABRENOVIĆ: Budžet za 2026. godinu je nedvosmisleno potrošački. Kapitalni budžet iznosi svega 8,05%, što je gotovo upola manje od razvojnog praga od 15%. Ukoliko želimo stvarni razvoj, kapitalna ulaganja moraju iznositi između 15 i 20%, dok neke države u razvoju dostižu i 25%. Podaci o zapošljavanju u javnom sektoru izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Kontinuirani rast broja zaposlenih stvara balon koji jednom mora pući. Uhljebljenje partijskih kadrova i njima bliskih osoba predstavlja za crnogorsku, ionako slabašnu ekonomiju, veću opasnost i od inflacije i od spoljnog deficita. Riječ je, po pravilu, o kadrovima slabih stručnih kompetencija, koji ne mogu unaprijediti ekonomiju, već predstavljaju teret partijske neodgovornosti koja će jednom morati biti sankcionisana. Dok građani ne prihvate da su ovakve političke prakse opasne za budućnost države, napretka neće biti. Primjer zdravstva je najilustrativniji - sistem sa hroničnim nedostatkom kadra i ljekova. Dok se i pored toga na izborima donose pogrešne odluke, nema sreće u državi. Ukupan budžet iznosi 3,788 milijardi eura. Struktura je sljedeća: tekući budžet 1,609 mlrd (42,46%), fondovi 1,404 mlrd (37,06%), kapitalni budžet samo 305 miliona eura (8,05%). Gotovo 80% budžeta odlazi na tekuće rashode. Broj zaposlenih u državnim preduzećima porastao je za 29,28% u periodu 2020–2024, sa 10.748 na 13.895. Poreski dug tih preduzeća premašuje 40 miliona eura. Pritisak sindikata na rast koeficijenata plata generisao bi dodatni trošak od 80 do 90 miliona eura godišnje. Neodgovornost Vlade i neefikasnost sindikata doveli su u ozbiljan problem oko 100.000 zaposlenih u javnom i privatnom sektoru. Zaključak: Budžet favorizuje potrošnju nad razvojem. Potrebno je: ograničiti tekuće rashode na maksimalno 75%, uvesti moratorijum na zapošljavanje do revizije, formirati javni registar zaposlenih, izvršiti provjeru radnih i stručnih kompetencija novozaposlenih.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_a85cf3d627bf94bc7f22d7d4a4531db1659f282523cb42c468ca8be8ccb6b1af.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260107160132_a85cf3d627bf94bc7f22d7d4a4531db1659f282523cb42c468ca8be8ccb6b1af" data-rendition-name="original" width="1320" height="1290" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  PROJEKCIJE SVJETSKE BANKE I MMF Portal ETV: Da li se aktuelna ekonomska politika zasniva na realnim projekcijama rasta ili na privremenim prihodima i zaduživanju? RABRENOVIĆ: Djelimično. Projekcije rasta su realne i potvrđene od MMF-a i Svjetske banke, ali se finansiranje javne potrošnje u velikoj mjeri oslanja na zaduživanje koje odlaže rješavanje strukturnih problema. MMF procjenjuje realni rast BDP-a na oko 3,2% godišnje u periodu 2025 - 2026, uz blago usporavanje u 2027. Međutim, istovremeno raste javni dug - sa 58,9% BDP-a u 2025. na 61,7% u 2027, dok Svjetska banka procjenjuje čak 65,8%. Posebno je indikativan „paradoks duga“: od 2020. do 2025. otplaćeno je oko 3 milijarde eura, ali je nominalni dug ostao gotovo nepromijenjen - oko 4,7–4,8 milijardi eura. Dug se ne smanjuje, već se stalno rotira. Zaključak: Projekcije rasta nijesu problem, već rizičan model finansiranja. Bez promjene strukture potrošnje i jačanja proizvodnje, zaduživanje samo odlaže probleme.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_613d179268ff3653cc13184bec3d4147e07126699c4f585207db4e79e492cdce.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260107160132_613d179268ff3653cc13184bec3d4147e07126699c4f585207db4e79e492cdce" data-rendition-name="original" width="1320" height="1250" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  VISOK FISKALNI RIZIK&nbsp; Portal ETV: Koliki je stvarni fiskalni rizik u narednih tri do pet godina? RABRENOVIĆ: Fiskalni rizik je visok i kumulativan. U baznom scenariju, dug raste na 61–62% BDP-a do 2027. U negativnom scenariju dostiže 65–68%, uz realnu mogućnost aranžmana sa MMF-om. Visoke potrebe refinansiranja (14–17% BDP-a godišnje) i deficit tekućeg računa od oko 18% BDP-a dodatno povećavaju ranjivost. Zaključak: Rizik nije neposredan, ali je realan. Neophodne su: jasna strategija upravljanja fiskalnim rizicima, fiskalni stabilizacioni fond od najmanje 3% BDP-a, preventivne kreditne linije sa međunarodnim finansijskim institucijama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_0bb7d9116fc200f91e77552a28f84281b6864036d6fb0d662daa2cecd5ddc6d9.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260107160132_0bb7d9116fc200f91e77552a28f84281b6864036d6fb0d662daa2cecd5ddc6d9" data-rendition-name="original" width="1320" height="936" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  ZAVRŠNA OCJENA Crna Gora nije u fiskalnoj krizi, ali se nalazi na putanji koja, bez korekcija, vodi u sistemsku neodrživost u naredne tri do pet godina. Ključni nalazi: FZO ima strukturni jaz od 82,4 miliona eura godišnje. Inflacija je smanjila odnos dug/BDP sa 105% na 58,6%, ali je urušila kupovnu moć. Budžet za 2026. godinu je potrošački – kapitalni dio iznosi samo 8,05%. Projekcije rasta su realne, ali model finansiranja odlaže probleme. Fiskalni rizik je visok – bazni scenario predviđa dug od 61–62% BDP-a do 2027. Cijena odlaganja raste eksponencijalno. Svaka godina bez strukturnih reformi povećava buduće troškove i smanjuje prostor za manevar.

Rabrenović: Partijsko zapošljavanje kao ekonomska bomba – balon javnog sektora prijeti da eksplodira

Joanikije Mićović, mitropolit Crkve Srbije, okarakterisao je značaj Mojkovačke bitke kao „veliku i slavnu epopeju našeg roda, koja je ponos ne samo grada Mojkovca i Crne Gore, nego i vaskolikog srpstva“. Toj zloupotrebi Mojkovačke bitke i njenom lažnom predstavljanju pridružio se Andrija Mandić, četnički vojvoda od Krnje Jele, riječima: „Odgojeni, školovani i živjeli uz kosovski zavjet, naši preci su u tu posljednju borbu išli kao i njihovi preci pet vjekova ranije. Znali su da se životi mogu izgubiti, ali čast, obraz i duša ne smiju. Upravo zato je Mojkovačka bitka upisana zlatnim slovima u istoriju - kao završno poglavlje jedne epske epohe stare Crne Gore, ali i kao zavjet budućim generacijama da sloboda nikada nije dar, već odgovornost“. Prije će biti kao zavjet da Crnogorci više nikada ne žrtvuju svoje živote za tuđe interese, za interese onih koji im rade o glavi. Mojkovačka bitka jeste herojska pobjeda crnogorske vojske protiv tri i po puta moćnije austrougarske vojske, mnogo bolje opremljene i sa mnogo moćnijom artiljerijom, ali je pozadina Mojkovačke bitke sve samo ne obmana oko nekakvog „vaskolikog srpstva“ i „kosovskog zavjeta“. Radi se o vrlo perfidnom pokušaju da se crnogorska vojska desetkuje, kako bi se ostvarili politički ciljevi Srbije i Crna Gora primorala na kapitulaciju. Ili, kako je to u dnevniku zapisao austrougarski general Stjepan Sarkotić, zapovjednik austro-ugarskih snaga na jugoistočnom frontu, nasljednik Oskara Poćoreka, da su predsjednik srpske vlade Nikola Pašić, visoki oficiri Božo Janković i Petar Pešić „planski radili na kapitulaciji Crne Gore“. „Pešić je izdao bratsku i savezničku zemlju, bratsku i savezničku vojsku koja ga je prihvatila sa povjerenjem“, zapisao je general Sarkotić. Inače, pod njegovom komandom je u Lovćenskoj operaciji poražena i okupirana Kraljevina Crna Gora, tako da ne treba sumnjati u njegovu iskrenost. <h2>PLAN ZA „OČAJAN POLOŽAJ“</h2> Za one koji ne znaju, srpski general Božo Janković i pukovnik Petar Pešić, koji ga je zamjenio, bili su na položaju načelnika Generalštaba crnogorske komande, po planu „zajedničke odbrane“ srpskog vojvode Radomira Putnika, uslovljenog od strane Rusije prijetnjom da Crna Gora neće dobiti pomoć u oružju ako ne pristane na taj plan. Po tom planu 2/3 crnogorske vojske je stacionirano u području Pljevalja, a ostatak ka hercegovačkoj granici i u odbranu Lovćena, prema Kotoru. Kada je, na početku rata, crnogorska vlada tražila pomoć francuske i engleske flote za oslobođenje Crnogorskog primorja, srpski državnici i diplomate su intervenisali kod saveznika da se obustavi ta pomoć. Premijer Srbije Pašić je insistirao: ako se „osvoji Kotor onda bi trebalo da ga okupira francuska vojska, a ne crnogorska“. Srpska Vrhovna komanda traži da crnogorske trupe budu prebačene na front prema Sarajevu. Viši francuski pomorski oficir Tomazi je kasnije rekao da bi balkansko ratište izgledalo sasvim drukčije, kao i djelovanje savezničke flote u Sredozemnom moru, da je Kotorski zaliv bio pod kontrolom Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_d115863b042cb5f21d89a460583132311584b4fd412cc5e359d16b3b1405e2d5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260110200128_d115863b042cb5f21d89a460583132311584b4fd412cc5e359d16b3b1405e2d5" data-rendition-name="original" width="504" height="280" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Proglas Božo Janković(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  Srpska vlada je zbog zauzimanja Skadra od strane crnogorske vojske 27. juna 1915. godine, protivno njenoj volji, kako bi što više otežala položaj crnogorske vlade u zemlji i kod saveznika, naredila generalu Jankoviću da podnese ostavku na položaj načelnika Crnogorske vrhovne komande. General Janković podnosi ostavku na dužnost načelnika štaba Vrhovne komande 26. juna 1914. godine, a na njegovo mjesto dolazi pukovnik Petar Pešić. Izvještavajući srpsku Vrhovnu komandu o reakciji diplomatskog kora na Cetinju povodom toga što je Crna Gora zauzela Skadar, pukovnik Pešić predlaže: „...Prema ovome, najbolji je trenutak (sada) da Srbija prekine veze sa Crnom Gorom! ... Međutim, ako naši interesi zahtevaju da se Crna Gora dovede u očajan položaj, bolje je koristiti drugu priliku a ne Skadar. Naprimer kad se kralj počne mešati u vojsci. Str.Pov O.Br. 16541 19.7.1915. Načelnik štaba, pukovnik Pešić“. Crna Gora jeste dovedena u „očajan položaj“ daljim djelovanjem Petra Pešića. Mojkovačka bitka je samo jedan u nizu poteza kojima je Pešić htio dovesti Crnu Goru do sloma. Deceniju nakon kapitulacije Crne Gore u svojim tekstovima u „Ratniku“, vojnom časopisu, u broju za novembar 1924, januar - februar 1925. godine („Crna Gora u Svetskom Ratu“), pukovnik Pešić je pravdao svoju naredbu da se „položaji na Tari imaju braniti najodsudnije i do poslednjeg čoveka“ time da je žrtvovao 4.000 crnogorskih života da od zarobljavanja spasi 80.000 vojnika koji su se povlačili kroz Albaniju. Međutim, to je oridinarna laž. <h2>UNIŠTAVANJE CRNOGORSKE VOJSKE</h2> Prema podacima srpske vojske već 4. januara 1916. godine, operacija povlačenja srpske vojske je završena i oko 80.000 srpskih vojnika se nalazi na prostoru Skadra, Drača i Tirane. Mojkovačka bitka se odigrala 6. i 7. januara 1916. godine, dakle kada se srpska vojska potpuno evakuisala! Petar Plamenac vidi u tome jasan cilj i piše u „Novoj Evropi“ iz 1926-te: „...Pašić je vidio u Skadru srbijansku vojsku svedenu na 80.000 ljudi, od kojih je onda još 20.000 pomrlo od fizičke iznemoglosti i u more bačeno. 10. decembra, na Cetinju, on je saznao od g. Pešića, svoga oruđa, da Crna Gora ima nedirnutih 53.000 vojnika, najboljih po hrabrosti u Evropi, koji bi, najedeni, obučeni i naoružani, vrijedili više od pruske garde. Pešić je tada ośetio da je ravnoteža poremećena; ali ovoga puta u korist Crne Gore, i uvidio je, da od ujedinjenja uz nestanak Crne Gore ne može biti ni govora“ ... Zato je bilo važno uništiti crnogorsku vojsku, što je i bila njegova misija, jer je teško povjerovati da je on to radio na svoju ruku.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_4970b9fc1b91de33463c746f845635fc172e1681a2c67deeaf9dcdde12521f5d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260110200128_4970b9fc1b91de33463c746f845635fc172e1681a2c67deeaf9dcdde12521f5d" data-rendition-name="original" width="2480" height="3508" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Raspuštanje Crnogorske vojske(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  To je najbolje objasnio sam pukovnik Pešić, u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925, tada sa činom generala, obraćajući se svojim kritičarima, srpskim generalima, koji su ga optuživali da je svojim činjenjem uništio crnogorsku vojsku: „ .. jesu li ma kad razmišljali o tome kakva bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da se je na Solunskom Frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260110200128_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Intervju generala Janka Vukotića „Jutarnjem listu“(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  &nbsp;Skadar, 1916. godina - izvod iz telegrama Nikole Pašića regentu Aleksandru Karađorđeviću o stanju i vojno-političkoj situaciji: „Srbija trenutno gubi rat protiv Austrije, ali za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore“! Mojkovička bitka uopšte nije pominjana nakon Prvog svjetskog rata. Istoričar i rektor Beogradskog univerziteta dr Vladimir Ćorović je o učešću Crne Gore u Prvom svjetskom ratu napisao: „Crna Gora se za vreme ovoga sloma Srbije držala veoma bedno. Njena vojska se uopšte, za čitavo vreme ovoga rata, nije istakla nijednom sjajnom pobedom…&nbsp; Jedna ružna ljaga u njenoj novijoj istoriji biće žensko upuštanje Lovćena, koji je mada sa onako vladajućim položajem, zauzet od Austrijanaca, sa manje žrtava nego ma koje mačvansko selo“… Mojkovačka bitka je bila na neki način prokazana i prećutana u državi za koju je žrtvovana crnogorska vojska - Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, sve do 1940. godine kada je obilježena u organizaciji Sokolskog saveza. Bivši crnogorski ministar spoljnih poslova, dr Pero Šoć piše u listu Vreme, od 1. septembra 1940. godine: „Tek tada Crna Gora je tad ubrala nove lovorike. Bitka na Mojkovcu sastavni je dio lanca slave koji se vjekovima kovao u Crnoj Gori. Ona je blistavi primjer najvećeg herojstva i samopožrtvovanja. Tom bitkom ispisane su zlatne i nenadmašive stranice u istoriji ratovanja, nacije i svijeta“… <h2>PEŠIĆ PREVARIO VUKOTIĆA</h2> General Janko Vukotić dao je intervju „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila: „Od 22. augusta 1914. pa sve do 17. januara 1916. godine bio sam isključivo komandant sandžačke crnogorske vojske. Načelnici štaba vrhovne komande ... bili su: srpski general Boža Janković od 22. augusta 1914, pa do zauzeća Skadra 1915. godine, a tad ga je zamijenio njegov dotadašnji pomoćnik srpski generalštabni pukovnik Petar Pešić, koji je ostao načelnikom štaba sve do 17. januara 1916. ... Pukovnik Pešić napustio je Crnu Goru 17. ili 18. januara 1916, i na odlasku mi saopštio, da ga, po kraljevoj naredbi, imam zamjeniti u dužnosti ... Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba, a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbrambene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutra dan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije, nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. I zaista, naređenja su izdata „čitavoj vojsci“, kako kaže Vukotić. Postoje brojni primjerci u arhivama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110200128_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260110200128_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Mojkovačka bitka"> <figcaption>Obraćanje Petra Pešića u beogradskoj Pravdi(Photo: SJ)</figcaption> </figure>  Ako ne vjerujete meni da je Mojkovačka bitka samo dio sramne uloge pukovnika Petra Pešića kao načelnika Generalštaba crnogorske vojske, hoćete li vjerovati generalu Janku Vukotiću da ga je Petar Pešić izigrao, prevarivši ga da će obezbjediti povlačenje crnogorske vojske držanjem dolinom Bojane? Nemate što slaviti, gospodo! Pogotovu ne mahati srpstvom i kosovskim bojem, jer se radi o klasičnoj namjeri da se uništi Crna Gora kao država, zacrtano Niškom deklaracijom 1914. i Krfskom deklaracijom avgusta 1917. godine, što je konačno i ostvareno krajem 1918. nelegalnom i revolucionarnom Podgoričkom skupštinom, dijelom beogradskih slugu u Crnoj Gori, pod rukovodećom palicom beogradskih agenata i neviđenim nasiljem i mržnjom prema Crnogorcima. A sluga nikad nije falilo u Crnoj Gori potonjih dva stoljeća. I što je najgore, ponose se time.

Tag: antifasizam