Britanski list Financial Times objavio je opsežna predviđanja za 2026. godinu, koja obuhvataju ključne geopolitičke, ekonomske i tehnološke teme - od mogućeg mirovnog sporazuma za Ukrajinu, preko unutrašnjih političkih potresa u vodećim zapadnim državama, do sudbine globalnog „balona“ vještačke inteligencije. List istovremeno napominje da se čak sedam od 20 predviđanja iz prethodne godine nije ostvarilo, što predstavlja najgori rezultat u istoriji ovakvih godišnjih prognoza.
<h2>Ukrajina i rat sa Rusijom</h2>
Prema ocjeni lista, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski neće biti primoran da napusti Donbas u okviru eventualnog mirovnog sporazuma sa Rusijom. Takav potez bi, kako se ističe, bio izuzetno rizičan sa ustavne, vojne i političke tačke gledišta.
FT smatra da je kapitulacija Ukrajine moguća samo u slučaju „nevjerovatnog kolapsa njene odbrane“, dok je povlačenje trupa radi stvaranja demilitarizovane zone ocijenjeno kao neizvodljivo i neprihvatljivo i za Moskvu i za Kijev.
<h2>SAD: carine, izbori i impičment</h2>
Američki predsjednik Donald Tramp bi, prema procjeni lista, mogao da odustane od uvođenja novih carina na poluprovodnike i farmaceutske proizvode, a postojeće da ublaži kroz posebne sporazume. Razlog za to su pad cijena akcija, odmazdne mjere Kine i drugih država, kao i rastuće potrošačke cijene, koje su oslabile njegovu carinsku kampanju.
FT prognozira da će Republikanska stranka izgubiti kontrolu nad Predstavničkim domom poslije novembarskih međuizbora, što bi demokratama otvorilo prostor za istrage o zloupotrebama unutar Trampove administracije. Postupak impičmenta ne isključuje se, uz ocjenu da će Tramp, sa svoje strane, učiniti sve kako bi spriječio pobjedu Demokratske stranke.
<h2>Evropa: Francuska, Njemačka i Britanija</h2>
U Francuskoj, kako se navodi, neće biti vanrednih parlamentarnih izbora. Većina političkih stranaka usmjerila je pažnju na predsjedničke izbore u proljeće 2027. godine i ne vidi interes u ponavljanju parlamentarnih izbora, što je 2024. oslabilo koaliciju predsjednika Emanuela Makrona.
U Njemačkoj, kancelar Fridrih Merc mogao bi da se suoči sa ozbiljnim testom ukoliko svojoj Hrišćansko-demokratskoj uniji (CDU) zabrani saradnju sa krajnje desničarskom Alternativom za Njemačku (AfD), a ta stranka ostvari značajan uspjeh na predstojećih pet regionalnih izbora.
Britanski premijer Kir Starmer i njegova Laburistička stranka, prema navodima lista, suočiće se sa izazovima na lokalnim izborima u maju, gde bi loš rezultat mogao da dovede do promjena u stranačkom vrhu.
<h2>Azija i Bliski istok</h2>
FT procjenjuje da će Sanae Takaiči ostati premijerka Japana, uprkos upornoj inflaciji i rastu kamatnih stopa.
Kada je riječ o Bliskom istoku, Saudijska Arabija, po oceni FT-a, neće normalizovati odnose sa Izraelom, bez obzira na želje Donalda Trampa. Rijad insistira na „jasnom putu“ ka stvaranju palestinske države, što izraelski premijer Benjamin Netanjahu odbacuje. Čak i u slučaju njegovog izbornog poraza, malo je vjerovatno da bi stav Izraela bio značajno ublažen.
<h2>Ekonomija, tržišta i tehnologija</h2>
FT predviđa da Tesla Ilona Maska neće uspjeti da povrati tržišni udio u SAD, EU i Kini. Kompanija je, kako se navodi, pod pritiskom Vašingtona zbog isteka federalnih poreskih olakšica za električna vozila i ukidanja mjera za smanjenje emisija, dok su njeni izgledi u Evropi i Kini još neizvjesniji.
Centralne banke će, prema prognozi, nastaviti ciklus smanjenja kamatnih stopa, sa izuzetkom centralne banke Japana. Kineski juan neće jačati uprkos visokom trgovinskom suficitu, što ukazuje na potcijenjenost valute i prisutnu deflaciju u kineskoj ekonomiji.
Cijena zlata mogla bi da pređe 5.000 dolara po unci, uslijed pojačane kupovine od strane centralnih banaka i investitora koji ga vide kao zaštitu od budžetskih deficita, geopolitičkih previranja i devalvacije fiat valuta (direktni novac - prim.aut. Politika).
<h2>Vještačka inteligencija i tržišni balon</h2>
Jedno od najupadljivijih predviđanja odnosi se na vještačku inteligenciju: FT smatra da će balon AI pući, jer investitori ukazuju na probleme Nvidija kod tehnoloških giganata, u svjetlu napretka Gugl-a i pada cijena akcija kompanije Meta.
<h2>Podsjećanje na ranija predviđanja</h2>
List podsjeća da je 2024. godine prognozirao postizanje mirovnog sporazuma između Rusije i Ukrajine tokom 2025, po kojem bi Kijev priznao „de fakto“ kontrolu Moskve nad izgubljenim teritorijama i dobio bezbjednosne garancije, dok bi mu članstvo u NATO-u bilo zamrznuto.&nbsp;
Upravo činjenica da se značajan deo takvih prognoza nije ostvario, dodatno naglašava neizvjesnost ulaska svijeta u 2026. godinu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Velika prognoza za 2026: Šta čeka Ukrajinu, SAD, Evropu i svjetsku ekonomiju

Bliski istok trenutno je u središtu intenzivnih američkih napora kako bi se osigurao nastavak sprovođenja sporazuma o prekidu vatre u Gazi i spriječilo njegovo ugrožavanje.&nbsp;
Predsjednik Donald Tramp pokazuje posebnu zabrinutost da izraelski premijer Benjamin Netanjahu možda neće u potpunosti podržavati dogovor, što bi moglo dovesti do njegova raspada. Ključna faza američkih aktivnosti uključuje dolazak potpredsjednika Džej Di Vensa u Izrael, koji će razgovarati s Netanjahuom o nastavku primirja, dok posjeta Pojasu Gaze neće biti moguća iz bezbjednosnih razloga. Umjesto toga, situacija će se pratiti putem drona s prenosom u sjedištu izraelskog ministarstva obrane. Uz Vensa će prisutna biti i dvojica ključnih američkih izaslanika, Stiv Vitkof i Džered Kušner, Trampov zet.
Juče su se sastali s Netanjahuom kako bi ga upozorili da ne ugrozi sporazum. Poruka je bila jasna: Izrael se može braniti, ali primirje mora ostati netaknuto.
Prema izvorima iz Bijele kuće, postoji stvarna zabrinutost da bi sporazum mogao propasti, a trojka Vens – Vitkof – Kušner zadužena je da spriječi potpunu izraelsku ofanzivu protiv Hamasa. Tramp vjeruje da su lideri Hamasa spremni da pregovaraju u dobroj vjeri, dok eventualni napadi dolaze od marginalnih elemenata pokreta.
Istovremeno, oko 200 američkih vojnika stiglo je u Izrael kako bi uspostavili civilno-vojni koordinacioni centar za praćenje primirja i olakšavanje humanitarne pomoći. Predsjednik Tramp jasno je poručio da će Hamas biti eliminisan ako prekrši sporazum, ali da ne traži od Izraela povratak borbama.
Vođa Hamasa Halil al-Haja potvrdio je posvećenost pokreta sprovođenju sporazuma, uprkos poteškoćama u pronalaženju tijela ubijenih izraelskih talaca i nedostatku opreme, naglašavajući da se rat u Gazi završava i da Hamas ozbiljno sprovodi dogovor.
<h2>Reakcije međunarodnih aktera</h2>
Međunarodni akteri takođe pomno prate situaciju. Katarski emir Tamim bin Hamad Al Tani osudio je Izraelovo kontinuirano kršenje primirja i pozvao međunarodnu zajednicu da zaštiti Palestince.
Naglasio je da Izrael krši sve međunarodne norme agresijom i pokušajima judaizacije svetih mjesta, dok je Katar svojim diplomatskim i humanitarnim naporima ojačao položaj i otpornost regiona.
U međuvremenu, dok se hiljade stanovnika Gaze vraćaju u svoje četvrti nakon prekida vatre, mnogi su već znali da su im domovi srušeni ili neupotrebljivi.
Stručnjaci Ujedinjenih nacija upozoravaju da će za obnovu Gaze i uspostavljanje bezbjednosti nakon dvije godine razornog rata biti potrebno oko 70 milijardi dolara. Iako je postignuto privremeno primirje između Izraela i Hamasa, humanitarne agencije ističu da pomoć i dalje stiže presporo i u premalim količinama za očajne stanovnike enklave.
<h2>Gaza u ruševinama</h2>
Gaza, duga 41 kilometar i široka svega dva do pet kilometara, gotovo je potpuno razorena. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), stepen uništenja iznosi 84 odsto, dok je u pojedinim dijelovima, poput samog grada Gaze, šteta i do 92 odsto.
Jako Silijers iz UNDP-a istakao je da se radi o „katastrofi razmjera koje svijet nije vidio decenijama“, dok najnovija zajednička procjena UN-a, EU i Svjetske banke ukupnu štetu procjenjuje na 70 milijardi dolara. Za početak obnove u prve tri godine potrebno je obezbijediti najmanje 20 milijardi dolara.
<h2>Humanitarna pomoć i opasnosti</h2>
UNDP i partnerske organizacije već pomažu stanovnicima u obezbjeđivanju pitke vode, uklanjanju otpada i ruševina, te pružanju osnovnih medicinskih i socijalnih usluga. Do sada je uklonjeno više od 81.000 tona ruševina, ali stručnjaci upozoravaju da se pod ostacima nalaze neeksplodirane bombe i tijela nestalih.
Donatori iz arapskih zemalja, SAD-a i Evrope najavili su pomoć, ali bez stabilne infrastrukture i slobodnog prolaza, proces ostaje spor.
Više od 300.000 Palestinaca vratilo se u sjeverne dijelove Gaze, nadajući se povratku u svoje domove, iako su mnogi kvartovi sravnjeni sa zemljom. UNICEF upozorava da „entuzijazam na terenu ne odražava stvarnost“, jer pomoć ne stiže u dovoljnoj mjeri.
Razaranja su stvorila više od 60 miliona tona ruševina koje treba ukloniti, a obnova je moguća tek nakon što se područje očisti od eksplozivnih ostataka.
Stručnjak za bezbjednost Filip Buvrat ističe da je neophodno izgraditi dubokomorsku luku kako bi se omogućio uvoz građevinskog materijala, jer drumski transport ne može zadovoljiti potrebe obnove.
<h2>Kriza vode i sanitarne infrastrukture</h2>
Jedan od najvećih izazova je snabdijevanje vodom. Više od 70 odsto od ukupno 600 vodnih i sanitarnih postrojenja oštećeno je ili uništeno, a rizik od širenja bolesti, uključujući koleru, raste iz dana u dan.
- Govori se o razorenim mrežama, cijevima i rezervoarima. Samo za minimalni oporavak potrebno je barem 50 miliona dolara - kaže Maher Nadžar iz organizacije CMWU.
Ukupni gubici u sektoru vodosnabdijevanja procjenjuju se na više od milijardu dolara.
<h2>Stambena i saobraćajna infrastruktura</h2>
Stambeni sektor pretrpio je najveći udar. Prema podacima UNOSAT-a, više od 280.000 kuća i stanova oštećeno je ili potpuno uništeno. Hamasova opština grada Gaze saopštila je da je 90 odsto puteva neupotrebljivo.
Stručnjakinja RAND Corporationa Šeli Kalbertson upozorava da bi obnova stanova mogla trajati decenijama.
- Ako se bude postupalo kao nakon bombardovanja 2014. i 2021. godine, Gazi će biti potrebno 80 godina da se obnovi. Samo uz dobro planiranje — uz privremene kampove koji se mogu pretvoriti u naselja — taj proces može ići brže - kazao je on.
<h2>Uništena poljoprivreda i obrazovanje</h2>
Poljoprivreda je gotovo potpuno uništena — više od 80 odsto usjeva i 97 odsto trajnih zasada stradalo je u ratu. Stručnjak He Jin sa Univerziteta Kent Stejt upozorava da je Gaza „izgubila sposobnost samostalnog prehranjivanja“.
Zemljište je prekriveno neeksplodiranim granatama i minama, a bez razminiranja nema povratka ni poljoprivredi ni samoodrživosti.
Obrazovni sistem takođe je devastiran. Prije rata, gotovo polovina stanovnika Gaze bila su djeca, ali danas 91,8 odsto školskih objekata zahtijeva potpunu obnovu.
Mnoge škole služile su kao skloništa, a brojne su pogođene u napadima jer su izraelske snage tvrdile da ih Hamas koristi u vojne svrhe.

Za obnovu razorene Gaze trebaće 70 milijardi dolara, a možda i 80 godina

Ankara planira isporuku vojne opreme Siriji i potpisivanje sporazuma koji bi joj omogućio djelovanje protiv kurdskih militanata duž cijele sirijske granice.
Prema navodima izvora bliskih vladi, u narednim nedjeljama Siriji će biti isporučeni oklopni transporteri, dronovi, artiljerija, raketni sistemi i protivvazdušna odbrana. Oprema će biti raspoređena u sjevernim djelovima zemlje, kako bi se izbjegle nove tenzije s Izraelom na jugozapadu Sirije.
Predsjedništvo Turske odbilo je da komentariše, dok se Ministarstvo informacija Sirije nije oglasilo na upit medija.
Ove pošiljke, navode izvori, dio su šireg plana podrške sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Šarai, bivšem komandantu Al-Kaide, koji je krajem prošle godine predvodio rušenje diktatora Bašara al-Asada i preuzeo vlast u Damasku.
Šaraa sada pokušava da konsoliduje zemlju pod jedinstvenim rukovodstvom, dok Turska vidi priliku da kroz vojnu saradnju povrati uticaj u regionu i ograniči djelovanje kurdskih grupa koje smatra prijetnjom sopstvenoj bezbjednosti.
Turska pomoć trebalo bi da pomogne obnovi sirijske vojske, čiji su kapaciteti značajno uništeni u izraelskim napadima nakon svrgavanja Asada.
Ovaj potez, međutim, dodatno naglašava dugogodišnju zabrinutost Ankare zbog situacije na sjeveroistoku Sirije, koji je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), milicije koju podržavaju Sjedinjene Američke Države. Ključnu ulogu u SDF-u ima kurdska Jedinica narodne zaštite (YPG), koju Turska smatra produženom rukom Radničke partije Kurdistana (PKK) — organizacije koja već četiri decenije vodi oružanu borbu za autonomiju, a koju i Vašington i Evropska unija smatraju terorističkom grupom.
Prema izvorima, Turska i Sirija razgovaraju o proširenju bezbjednosnog sporazuma starog skoro tri decenije, koji Turskoj dozvoljava ograničene vojne operacije protiv kurdskih militanata blizu granice. Ankara sada želi da proširi zonu djelovanja na 30 kilometara unutar sirijske teritorije, umjesto sadašnjih pet.
Iako je PKK u maju objavio da polaže oružje i najavio proces raspuštanja, napredak u mirovnom procesu je spor, djelimično zbog neizvjesnosti oko razoružanja i poteza koje bi Ankara mogla da preduzme kako bi zadovoljila kurdske zahtjeve.
Zvaničnici navode da Turska računa na to da će predsjednik Šaraa odbiti zahtjeve Kurda za većom autonomijom, posebno u pograničnim područjima, te da će ograničiti pristup SDF-a sirijskim naftnim i gasnim poljima, zbog bojazni da se prihodi od njih prelijevaju u strukture PKK-a.
U martu su SDF i Šaraa potpisali sporazum prema kojem bi borci SDF-a trebalo da budu integrisani u sirijsku nacionalnu vojsku, ali to do sada još nije sprovedeno. Prema ocjenama analitičara, eventualni dogovor između Damaska i Ankare signalizovao bi nastavak napetosti između sirijske vlade i kurdskih snaga, iako su iz SDF-a ove nedjelje za Associated Press poručili da je u posljednjim nedjeljama ostvaren „određeni napredak“ u sprovođenju martovskog sporazuma.
Turski plan, ukoliko bude realizovan, mogao bi dodatno da promijeni odnose snaga u Siriji, ali i u cijelom regionu, otvarajući novo poglavlje saradnje između Ankare i Damaska — nešto što je prije samo nekoliko godina bilo nezamislivo.

Kako se mijenja mapa moći na Bliskom istoku: Turska vraća uticaj kroz novo savezništvo

Američki predsjednik Donald Tramp je, u govoru u izraelskom parlamentu, Knesetu, povodom postizanja mira u Gazi i oslobađanja izraelskih zarobljenika, kazao da je ovo "nova zora" za Bliski istok, istakavši američku podršku Izraelu i zahvalnost arapskim zemljama koje su doprinijele mirovnom procesu. - Predivno mjesto, zaista predivno mjesto. Okupljamo se na dan duboke radosti i uzdižuće nade. Nakon dvije mučne godine tame i zatočeništva, dvadeset hrabrih talaca vraća se u slavni zagrljaj svojih porodica. Još dvadeset osam dragocjenih voljenih konačno se vraća kući kako bi zauvijek počivali u ovom svetom tlu - kazao je Tramp na početku govora. On je kazao da je "oružje je utihnulo“, dodajući da je region sada "u miru" i da se nada da će tako ostati "zauvijek". - Ovo je istorijska zora novog Bliskog istoka - kazao je Tramp.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101315100_269f2129d98e11209aacfac288e59055471987c578eb3798d22cd8be52b88017.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025101315100_269f2129d98e11209aacfac288e59055471987c578eb3798d22cd8be52b88017" data-rendition-name="original" width="4369" height="2913" loading="lazy" alt="Tramp u izraelskom parlamentu"><figcaption>Tramp u izraelskom parlamentu(Photo: AP)AFP or licensors</figcaption></figure>  Izraelskog premijera Benjamina Netanjahua nazvao je "čovjekom izuzetne hrabrosti". Zatim se zahvalio arapskim narodima koji su pomogli u pregovorima. Istakao je da je riječ o nevjerovatnom trijumfu na kojem su zajedno radili i da će sada uslijediti zlatno doba Izraela, ali i zlatno doba za čitav region. Pomenuo je i ulogu svog posebnog izaslanika Stiva Vitkofa, savjetnika i zeta Džareda Kušnera, za kojeg je rekao da voli Izrael, kao i državnog sekretara Marka Rubija i ministra odbrane Pita Hegseta. - Imali smo neke izuzetno dobre ljude koji su radili na ovome - kazao je Tramp. Govoreći o Izraelu, Tramp je rekao da ga je "Netanjahu toliko puta zvao" tražeći oružje – "toliko mnogo da je Izrael postao snažan i moćan... to je ono što je dovelo do mira", kazao je. Tramp je potom pomenuo sedmi oktobar i napad nazvao jednim od "najsurovijih skrnavljenja Jevreja" od Holokausta. - Molim vas, znajte da vam se Amerika pridružuje u ta dva vječna zavjeta: nikada ne zaboraviti i nikada više - kazao je potvrđujući američku podršku Izraelu. Rekao je da je "duga i bolna noćna mora" sada završena – i za izraelski narod, i za Palestince. - Ovo je sada veoma uzbudljivo vrijeme za Izrael i za cijeli Bliski istok. Širom Bliskog istoka, snage haosa, terora i propasti koje su decenijama mučile region sada su oslabljene, izolovane i potpuno poražene. Zahvaljujući nama, svi neprijatelji civilizacije povlače se - kazao je Tramp. Dodao je da se dogovor ne bi mogao postići bez američkog napada na tri iranska nuklearna postrojenja ranije ove godine. - Uklonili smo veliki oblak s Bliskog istoka i s Izraela - rekao je on. Američki predsjednik je kazao da je "Izrael, uz našu pomoć, osvojio sve što je mogao", dodajući da je sada vrijeme za "mir i prosperitet za cijeli Bliski istok".  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101315100_f8e7d4f73714eeafbf6f43afe3812627c7db24d5dc925fc80f9f6568ca5d748b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025101315100_f8e7d4f73714eeafbf6f43afe3812627c7db24d5dc925fc80f9f6568ca5d748b" data-rendition-name="original" width="7345" height="4897" loading="lazy" alt="Tramp u izraelskom parlamentu"><figcaption>Tramp u izraelskom parlamentu(Photo: AP)AFP or licensors</figcaption></figure>  Našalio se na račun dužine svojih ranijih govora i dodao da bi mogao zakasniti na događaje koji se pripremaju u Egiptu. - Zajedno smo pokazali da mir nije samo nada o kojoj možemo sanjati, već stvarnost koju možemo graditi iz dana u dan - kazao je Tramp. Američki predsjednik je izrazio nadu da će više zemalja u regionu potpisati Abrahamov sporazum, kojim su normalizovani odnosi između Izraela i nekoliko muslimanskih država. Obraćajući se Netanjahuu, rekao je da svijet ponovo "voli Izrael". Najduži aplauz tokom Trampovog govora dogodio se kada je rekao da je gotovo cijeli region podržao plan demilitarizacije Gaze i razoružanja Hamasa. Međutim, te tačke Trampovog plana od dvadeset stavki još uvijek nisu ispregovarale i dogovorile strane, a Hamas ih je, čini se, odbacio. Tramp je potom rekao da je Izrael osvojio sve što se moglo osvojiti "silom oružja" – još jedan jasan naglasak na njegovu poruku da je rat završen. Zatim je govorio o tome kako bi zemlje Bliskog istoka trebalo da prestanu da stvaraju neprijatelje i da sarađuju kako bi stvorile „prilike i prosperitet“. Kazao je da bi se "umjesto proizvodnje oružja" zemlje u regionu trebalo usmjeriti na ulaganje u škole, medicinu, industriju i vještačku inteligenciju. - Čak i Iranu, čiji je režim nanio toliko smrti Bliskom istoku, ruka prijateljstva i saradnje je pružena - rekao je Tramp. Govorio je o prijateljstvu između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, podsjetivši poslanike da je 2018. premjestio američku ambasadu u Jerusalim. Zatim je zatražio od izraelskog predsjednika Isaka Hercoga da premijeru Benjaminu Netanjahuu dodijeli "pomilovanje" kao priznanje za njegovo vođstvo tokom rata u Gazi. Tramp je zaokružio svoj govor porukom da su SAD "od prvog dana osnivanja modernog Izraela stajale uz njega – kroz dobro i loše, kroz neuspjehe, pobjede i poraze, kroz slavu i bol. Zajedno smo gradili industrije, zajedno smo ostvarivali nova otkrića, zajedno smo se suprotstavljali zlu i zajedno smo ratovali, a možda i najljepše od svega – zajedno smo sklopili mir i, ove sedmice, uprkos svim izgledima, učinili nemoguće i vratili naše taoce kući". Američki predsjednik završio je govor uz oduševljeni aplauz, poručivši: "Volim Izrael, uz njega sam do kraja".

Tramp u izraelskom parlamentu: Ovo je nova zora Bliskog istoka, neprijatelji civilizacije se povlače

Iako se na ovim prostorima mnogo više prati što se zbiva u Ukrajini, što je i razumljivo jer nam je prostorno bliže i samim tim nas se dotiče, u protekloj godini na Bliskom istoku odigrao se niz događaja sa dalekosežnim posljedicama po globalni poredak. Od pada sirijskog režima, preko obezglavljenja iranskog vojnog vrha i njegovih proksija, do izraelskog pokretanja rata sa svim svojim susjedima. U svemu tome, Amerika se pokazala kao slaba garancija moći, što su najbolje na svojoj koži osjetili u Kataru, dugogodišnjem savezniku Vašingtona. Doha je ostala iznevjerena kad ju je Izrael granatirao. Za to vrijeme Saudijska Arabija i Turska se pozicioniraju kao nove regionalne sile koje nastoje iskoristiti novonastali vakuum. O tome kako su ovi događaji uticali na preslagivanje odnosa moći u regionu koji se neslavno naziva „bure baruta“ Jutarnji je pitao dr sc. Vedrana Obućinu, politikologa i teologa, stručnjaka za Bliski istok i predsjednika Centra za međureligijski dijalog u Rijeci.
Bliži se druga godišnjica napada Hamasa na Izrael. Kako u ovom trenutku izgleda situacija na Bliskom istoku?
Obućina: Druge godišnjice obično nude priliku za refleksiju, ali i trijezan pogled na ono što se zbiva sada. Stanje na Bliskom istoku danas možemo opisati kao višeslojnu krizu koja nadilazi isključivo izraelsko-palestinski sukob. Prvo, na terenu u Gazi i dalje svjedočimo humanitarnoj katastrofi golemih razmjera: desetine hiljada poginulih, stotine hiljada ranjenih i milioni ljudi raseljenih ili bez osnovnih uslova za život. Sukob je odavno prestao biti samo vojni – on se pretvorio u krizu dostojanstva, povjerenja i opstanka. Drugo, šira regionalna slika pokazuje kako se 7. oktobra 2023. preliva daleko izvan Gaze. U Libanu prijeti otvoreni rat, dok na Crvenom moru jemenski Hutisti koriste sukob za sopstvenu regionalnu afirmaciju. Iran ostaje ključni činilac, podržavajući različite aktere, ali i balansirajući kako ne bi bio gurnut u otvorenu konfrontaciju sa SAD-om i njegovim saveznicima. Treća je međunarodna dimenzija. Bliski istok je postao arena nadmetanja velikih sila, prije svega SAD-a, Kine i Rusije. Vašington nastoji očuvati bezbjednost Izraela, ali i spriječiti regionalnu eksploziju, Moskva koristi sukob za jačanje svojih pozicija u globalnom „Jugu“, dok Peking nastupa kao posrednik, nudeći ekonomske podsticaje i ideju stabilnosti.
Izraelu je u otprilike godinu dana pošlo za rukom nešto što možda nije nikome u istoriji – napao je gotovo sve svoje susjede i sukob je otvorio sa najmanje osam država i teritorija: Palestinom, Libanom, Sirijom, Irakom, Jemenom, Iranom, Tunisom i Katarom. Možemo li reći da je 7. oktobar bio upravo onaj okidač koji je Netanjahuov režim priželjkivao, a možda čak i očekivao, kako bi dobio izgovor da proširi sukob i otvori više frontova odjednom?
Obućina: Postoje dvije ravni na koje moramo odgovoriti. Prva je činjenična: izraelska vladajuća garnitura, predvođena Netanjahuom, bila je već prije 7. oktobra pod ogromnim unutrašnjim pritiscima – masovnim protestima zbog reforme pravosuđa, kriminalnom prošlošću premijera, sve većeg jaza između sekularnih i vjerskih Jevreja, te gubitka povjerenja međunarodnih partnera. U tom kontekstu, Hamasov napad pružio je Netanjahuu ono što je izgledalo kao prilika da se konsoliduje, da definiše jasnog neprijatelja i mobiliše društvo oko rata. Druga je interpretativna: možemo reći da izraelsko vođstvo nije „priželjkivalo“ sam napad, jer je on ozbiljno narušio bezbjednost i povjerenje građana u institucije. Međutim, itekako je iskoristilo šok i užas 7. oktobra kako bi proširilo operacije i redefinisalo geopolitičku kartu regiona. Rezultat je da se sukob više ne vodi samo sa Hamasom, nego je postao višefrontovni rat sa elementima regionalnog sukoba – od libanske granice i sirijskog teritorija, preko iračkih milicija i jemenskih Hutista, pa sve do napetosti sa Iranom. Netanjahuov režim time dobija dvostruku korist – prema unutra se predstavlja kao jedini garant bezbjednosti nacije, a prema van nastoji uvući Zapad, posebno SAD i Evropsku uniju, u širu strategiju obuzdavanja Irana i njegovih saveznika. To jeste klasična logika „eskalacije radi opstanka“. No treba biti svjestan da se takva strategija dugoročno može pretvoriti u bumerang, jer se umjesto jačanja bezbjednosti otvara rizik regionalnog požara koji će nadživjeti i Netanjahua i Hamas, a cijenu će plaćati cijeli Bliski istok.
Koliko ozbiljno treba da shvatimo činjenicu da izraelski premijer sada otvoreno prihvata ekspanzionističku viziju „Velikog Izraela“, ideologiju koja podrazumijeva trajni rat, negira palestinsku nacionalnost i prijeti susjedima? Koliko dugo takva politika može opstati, čak i uz nastavak američke vojne i diplomatske podrške?
Obućina: Vrlo ozbiljno to treba shvatiti, jer to mijenja stvarnost na terenu, što se vidi iz ekstremnih izjava izraelskog premijera. U proteklim mjesecima vlada je donijela konkretne odluke, na primjer planove za masovno širenje naselja i projekte poput E1, koji praktično isključuju ostvarenje suverene palestinske države. Realnost opstanka takve politike mjeri se kroz tri međusobno povezana pritiska. Prvi pritisak je regionalni. Eksplicitna ekspanzionistička retorika izaziva oštre osude susjeda i rizik širenja konflikta. Nedavno smo svjedočili reakcijama iz čitavog arapskog svijeta i Irana, koje polarizuju region. Drugi pritisak je međunarodni. Iako SAD ostaje glavni vojni i diplomatski štit Izraela, američka podrška ipak nije nepresušna. Američko javno mnjenje, djelovi Kongresa i saveznici pokazuju sve veću podijeljenost i zasićenje, pa je dugoročna bezuslovna podrška nesigurna. Studije i ankete pokazuju pad podrške u ključnim biračkim grupama. Treći pritisak je unutrašnji. Politika trajnog rata i širenja naselja opterećuje ekonomiju, međunarodne veze i socijalnu koheziju. Vidimo da već postoje glasovi protiv unutar izraelskog društva i ekonomskog establišmenta, koji upozoravaju na dugoročne troškove izolacije. Zato Netanjahuova vizija Velikog Izraela može funkcionisati zahvaljujući vojnoj moći i dijelom američkoj pomoći. Ona će trajati sve dok spoljašnji i unutrašnji troškovi ne pređu prag političke prihvatljivosti za izraelsku elitu i njihove saveznike. Ako i kada se taj prag pređe, bilo kroz diplomatske sankcije, nestabilnost na granicama ili eroziju ključne spoljne podrške, Netanjahu će biti prinuđen da promijeni strategiju.
EU priprema sankcije Izraelu, a sve više zapadnih lidera otvoreno kritikuje izraelsku vladu. Ankete pokazuju da 70 odsto Izraelaca želi da Netanjahu ode. Revolt je sve glasniji i unutar IDF-a. Netanjahu je svjestan da nastavkom ovakve politike prijeti da izoluje Izrael od većine ostatka svijeta. Čak je nedavno rekao da se Izraelci treba da pripreme na to da će Izrael postati „super-Sparta“, ali ipak ulazi u taj rizik. Zašto je toliko arogantan?
Obućina: Netanjahuova arogancija proizilazi iz kombinacije političkog opstanka, ideološkog ubjeđenja i geopolitičkog kalkulisanja. On je premijer pod stalnim pritiskom korupcionaških procesa i unutrašnjopolitičkih sukoba; svaki njegov potez mora se posmatrati i kroz prizmu ličnog opstanka na vlasti – pa i na slobodi, jer ga čeka zatvor. Održavanje stanja trajne prijetnje i mobilizacije omogućava mu da kontroliše političku agendu, oslabi opoziciju i odloži sopstvene pravosudne probleme. Netanyahu nije samo oportunista. On i njegov najuži krug ministara, među kojima su ekstremisti, pripadnici terorističkog pokreta Kahane i stvarni gangsteri, zaista vjeruju u projekat Velikog Izraela i u to da istorija legitimira širenje teritorije, pa čak i po cijenu izolacije. Netanjahu računa da će, uprkos rastućoj kritici, Zapad i dalje biti prinuđen da podržava Izrael. Drugim riječima, on vjeruje da izolacija nikada neće biti potpuna i da će uvijek postojati minimum podrške. To mu daje prostor za rizičnu, gotovo prkosnu politiku. Zato ono što spolja izgleda kao arogancija, iz njegove perspektive djeluje kao kombinacija ideološkog fatalizma i političke nužde: bolje izolovan, ali snažan i na vlasti, nego ranjiv i otvoren kompromisu koji bi ugrozio i njega lično i njegovu političku viziju.
Pitanje priznanja palestinske države ponovo je aktuelizovano. Iako se arapske zemlje decenijama zalažu za stvaranje palestinske države, evropske zemlje tek su u skorije vrijeme počele otvorenije izražavati podršku tome, dijelom zbog sve glasnijih optužbi za genocid i pritiska sopstvenih birača. Hoće li priznanje Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i drugih većih zemalja zaista nešto značajno promijeniti?
Obućina: Priznanje Palestine od strane velikih zapadnih država svakako bi imalo snažnu simboličku i diplomatsku težinu. To bi predstavljalo promjenu paradigme, jer se dosad Zapad uglavnom držao formule da će palestinska država nastati tek kroz pregovore, a sada bi se prvi put priznalo da Palestinci imaju pravo na državu nezavisno o izraelskom pristanku. To bi Palestincima dalo novu međunarodnu legitimnost i dodatno delegitimisalo izraelsku politiku stalne okupacije i širenja naselja. Međutim, treba biti realan i priznati da samo priznanje neće automatski promijeniti stanje na terenu.
Izraelski napad na Dohu ponovo je otvorio ideju stvaranja „arapsko-muslimanskog NATO-a“. O čemu je riječ?
Obućina: Ideja o „arapsko-muslimanskom NATO-u“ ponovo se pojavila u kontekstu izraelskog udara na Dohu, kao odgovor na percepciju da region treba kolektivnu bezbjednosnu arhitekturu sposobnu da se suprotstavi spoljnim prijetnjama. Radi se o konceptu koji bi uključivao arapske države Zaliva, sjeverne Afrike i potencijalno Tursku i Pakistan, s ciljem koordinacije odbrambenih politika, obavještajnih sistema i zajedničkog odgovora na vojnu agresiju. Ključan element novog impulsa je Pakistan, nuklearna sila s iskustvom u regionalnim sukobima, koja svojim uključivanjem daje dodatnu težinu inicijativi. Pakistan može djelovati kao moralni i bezbjednosni oslonac, ali takođe šalje signal svijetu da region potencijalno formira blok koji može balansirati izraelsko-američki uticaj.
Kakvu bi ulogu u tome mogla imati Kina?
Obućina: Kineska vojna industrija i tehnologije nadzora, komunikacija i preciznog naoružanja mogle bi pružiti infrastrukturu koja bi savezu omogućila stvarnu operativnu sposobnost. Naravno, Peking neće otvoreno konfrontirati Sjedinjene Američke Države, ali može koristiti ovakve saveze da proširi svoj uticaj u regionu kroz prodaju tehnologije i vojne ekspertize.
Kina je danas najveći trgovinski partner većine država Bliskog istoka. Da li je ona najveći dobitnik haosa?
Obućina: Kina se prema izraelskim ratovima i američko-izraelskom savezu pozicionira izrazito pragmatično. Peking otvoreno ne želi da antagonizuje Sjedinjene Države, ali istovremeno gradi svoju autonomnu mrežu uticaja u regionu kroz trgovinu, ulaganja i energetske projekte, prvenstveno nafte i gasa. Ova „tiha strategija“ omogućava Kini da u krizi djeluje kao ekonomski i politički posrednik, a paralelno jača svoj položaj bez direktnog vojnog uplitanja. Kroz masovne infrastrukturne projekte, zajmove i ulaganja u luke, željezničke veze i energetske kapacitete, Kina učvršćuje dugoročne političke veze koje nijesu uslovljene ideologijom. U trenutku kada region ulazi u nove konflikte, Peking može povećati svoju ulogu u postkonfliktnim obnovama i logistici, što ga čini tihim dobitnikom haosa – zemljom koja profitira od nestabilnosti, ali bez vojnog rizika koji bi nosile Sjedinjene Američke Države ili regionalne sile.
Izrael sve češće ignoriše Sjedinjene Američke Države, palestinske frakcije takođe; ratovi u Iraku i Avganistanu završili su povlačenjem Amerikanaca, a sankcije Iranu dale su ograničene rezultate. Ima li Vašington uopšte koherentnu strategiju za Bliski istok?
Obućina: Granice američke moći na Bliskom istoku postale su sve očiglednije u posljednjoj deceniji. Iako SAD i dalje posjeduje neupitnu vojnu i ekonomsku dominaciju, njegova sposobnost da koherentno oblikuje događaje u regionu slabi. Vašington i dalje djeluje prema principu održavanja prisustva kroz vojne baze, prodaju oružja i diplomatske kanale, ali integrisana vizija koja bi istinski osigurala mir i stabilnost u regionu teško da postoji. Često se reaguje ad hoc umjesto da se gradi dugoročna, konzistentna politika. Možemo reći da SAD još uvijek oblikuje Bliski istok, ali njegova moć nije apsolutna.
Kako se promijenila ravnoteža snaga u regionu nakon dvanaestodnevnog rata između Irana i Izraela?
Obućina: Iran je pretrpio značajne vojne gubitke, ali ti gubici nijesu temeljno narušili njegov regionalni uticaj. Godinama ranije Izrael je sistematski slabio iranske proksije kroz napade i obavještajne operacije. S druge strane, Izrael je konsolidovao prednost u preciznoj vojnoj moći i obavještajnom kapacitetu, ali sukob je pokazao i ranjivosti: regionalne sile, uključujući Hezbolah i druge militante, i dalje mogu destabilizovati zone izraelskog interesa. Dugoročno, ravnoteža snaga postaje više funkcija proaktivnosti i mreže savezništava nego apsolutne superiornosti; Iran i dalje zadržava sposobnost projekcije moći kroz proksi-grupe, dok Izrael nastavlja koristiti vojnu i obavještajnu dominaciju kako bi minimizirao rizike od eskalacije.
Sirija je nakon pada Bašara al-Asada postala poligon za rivalstvo između Turske i Izraela, dvije sile s potpuno suprotnim vizijama za budući regionalni poredak. Da li je to budućnost regiona – slabe države sa spoljnim akterima koji oblikuju unutrašnju politiku?
Obućina: Sukobi između američkih, ruskih, iranskih i turskih interesa u Siriji pokazali su koliko fragmentacija omogućava spoljnim akterima da oblikuju unutrašnju politiku i osiguraju strateške pozicije. Ovaj model kontrolisane slabosti mogao bi se replicirati i u drugim zemljama poput Iraka, Libana, pa čak i Irana, gdje složene unutrašnje strukture i etničko-religijske podjele olakšavaju spoljne intervencije. Budućnost Bliskog istoka u ovom scenariju mogla bi biti obilježena slabim državama čija su suverenost i kapaciteti ograničeni, dok spoljni akteri djeluju kao arbitri ili katalizatori promjena, koristeći lokalne sukobe za sopstvene strateške ciljeve.
Bliski istok se često doživljava kao „bure baruta“, gdje religija i etničke podjele igraju ogromnu ulogu. Kako predviđate da će se situacija razvijati u ovom regionu sklonome previranjima? Šta bi, po vašem mišljenju, zaista moglo donijeti mir?
Obućina: Jedna od najvećih grešaka u pristupu Bliskom istoku jeste svođenje regiona na vječne sukobe i etničko-religijske podjele. Istorija Bliskog istoka nije samo istorija sukoba, već i istorija stalnih susreta i kompromisa između različitih religijskih i etničkih grupa. Pravi mir zahtijeva platforme u kojima se svi akteri, uključujući marginalizovane grupe, osjećaju prepoznatim i imaju mogućnost učešća u odlučivanju. Međureligijski dijalog može umanjiti radikalizme, promovisati međusobno razumijevanje i ponuditi zajedničke vrijednosti na kojima se može graditi koherentnija politika. To nije brz proces, ali bez takvih inicijativa svaki pokušaj stabilizacije ostaje površan i ranjiv. Mir na Bliskom istoku neće doći od jedne dominantne strane ili vojne superiornosti, već kroz strpljivo, inkluzivno i trajno građenje povjerenja – politički, društveno i religijski.

Obućina: Strategija koja se upravo razvija u Tel Avivu nadživjeće i Netanjahua i Hamas, a cijenu će platiti kompletni Bliski istok

Američki izaslanik Stiv Vitkof &nbsp;putuje na Bliski istok kako bi finalizovao uspostavljanje koridora za humanitarnu pomoć u Pojasu Gaze, čiji je princip dogovoren sa zaraćenim stranama, saopštio je večeras Stejt department.
- Izaslanik putuje u region sa čvrstom nadom da će se postići novi prekid vatre, kao i koridor za humanitarnu pomoć o kome su se obije strane, zapravo, složile- rekla je novinarima portparolka Stejt departmenta Tami Brus i dodala da je Vitkof krenuo na put.
Posle 21 mjeseca rata, izazvanog napadom Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, palestinskoj teritoriji prijeti glad, prema podacima UN i nevladinih organizacija.
Izraelska vojska je nedavno saopštila da je proširila svoje operacije na tom području.
Izrael, koji dozvoljava ulazak pomoći u malim količinama, optužuje palestinski islamistički pokret Hamas da eksploatiše tešku situaciju civila, posebno preusmjeravanjem pomoći.

Američki izaslanik ide na Bliski istok za dogovor o koridoru pomoći za Gazu

Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) upozorilo je kasno sinoć građane na usložnjavanje bezbjednosne situacije na Bliskom istoku, nakon posljednjih raketnih napada Irana na američke vojne baze u Iraku i Kataru.
- Ministarstvo poziva crnogorske državljane koji se nalaze u pomenutim državama na pojačan oprez i savjetuje preduzimanje svih mjera za očuvanje lične bezbjednosti, uključujući redovno praćenje zvaničnih informacija i poštovanje uputa državnih institucija - istakli su oni.
Takođe, kako su dodali, pozivaju crnogorske državljane koji borave u navedenom regionu, da se za sve potrebne informacije, kao i u slučaju potrebe za konzularnom pomoći ili podrškom, obrate Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
MVP je podijelio i sljedeće podatke:
Kontakt podaci Ambasade Crne Gore u Abu Dabiju, telefon: +971 2441 8901
Dežurni telefon: +971 56 277 0174
Fax: +971 2441 8900
Email: montenegrouae@mfa.gov.me
Za dodatne informacije i podršku, građani se mogu obratiti i Ministarstvu vanjskih poslova putem sljedećih kontakata:
Telefon: +382 20 416 380
Dežurni telefon: +382 67 17 17 77
Email: arhiva.konzularno@mfa.gov.me
- Ministarstvo će nastaviti da pažljivo prati situaciju i o svim relevantnim informacijama blagovremeno obavještava javnost - zaključili su u saopštenju.

MVP: Crnogorski državljani na Bliskom istoku da budu oprezni i prate upute državnih institucija

Na većini svjetskih berzi cijene dionica su ove sedmice pale jer se ulagači plaše širenja krize na Bliskom istoku, s obzirom na eskalaciju izraelsko-iranskog rata.
Na Wall Streetu je Dow Jones ojačao 0,02 odsto, na 42.206 bodova, a Nasdaq indeks isto toliko na 19.447 bodova. S&amp;P 500 skliznuo 0,2 odsto, na 5.967 bodova, prenosi SEEbiz.
Na tržištima vlada oprez, jer je žestoko raketiranje između Izraela i Irana ušlo u drugu sedmicu, a sukob bi mogao dodatno eskalirati jer je Vašington poručio da razmatra mogućnosti napada na Iran.
Bijela kuća poručila je ove sedmice da će predsjednik SAD-a Donald Tramp u idućih 15 dana odlučitio ulasku SAD u izraelsko-iranski rat.
Međutim, Tramp nije čekao tako dugo, pa su u nedjelju rano ujutro američki avioni bombardirali tri iranska nuklearna postrojenja.
U fokusu ulagača bila je prošle sedmice i redovna sjednica čelnika američke centralne banke. Kao što se očekivalo, Fed je ostavio kamatne stope nepromijenjene, a predsjednik centralne banke Jerome Powell ponovio je da zbog uvođenja carina očekuje rast inflacije idućih mjeseci, pa Fed ne treba žuriti sa smanjenjem kamatnih stopa.
- Powell je jasno poručio da ne namjerava da mijenja monetarnu politiku dok ne bude jasno kako su carine uticale na inflaciju - kaže Piter Kardilo, ekonomista u kompaniji Spartan Capital Securities.
I na evropskim berzama cijene dionica ove sedmice su pale. Londonski FTSE indeks oslabio je 0,7 posto, na 8.774 boda, dok je frankfurtski DAX skliznuo 0,7 posto, na 23.350 bodova, a pariški CAC 1,2 odsto, na 7.589 bodova.

Indeksi pali zbog eskalacije na Bliskom istoku

Nakon što su održale sastanak, države članice G7 objavile su saopštenje u kojem su se fokusirale na deeskalaciju neprijateljstava na Bliskom istoku, te su navele da su one potvrdile posvećenost miru i stabilnosti.
Kako se navodi, u tom kontekstu potvrđuju da Izrael ima pravo da se brani.
- Ponavljamo našu podršku sigurnosti Izraela. Takođe potvrđujemo važnost zaštite civila. Iran je glavni izvor regionalne nestabilnosti i terora - saopšteno je.
Navode da su dosljedno dali do znanja da Iran nikada ne može imati nuklearno oružje. Zemlje su pozvale da rješavanje iranske krize dovede do šire deeskalacije neprijateljstava na Bliskom istoku, uključujući prekid vatre u Gazi.
- Ostaćemo budni u pogledu implikacija na međunarodna energetska tržišta i bićemo spremni da koordinišemo, uključujući i saradnju sa istomišljenicima, kako bismo zaštitili stabilnost tržišta - zaključili su.
Zemlje članice G7 grupe su Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države.

Zemlje G7 poručile: Izrael ima pravo da se brani, Iran je izvor terora

Grupa G7 sastaje se u kanadskom Kananaskisu, u Kanadi. Za njemačkog kancelara Fridriha Merca, to je prvi sastanak tog formata, a samim tim i prvi veliki test na međunarodnoj sceni.
Pored njega, učestvovaće i šefovi država i vlada Francuske, Velike Britanije, Italije, Japana, Kanade i SAD. Stižu i drugi visoki gosti. Šta se može očekivati od samita?
<h2>Koje su glavne teme samita G7?</h2>
Postoji nekoliko tema kojima će se pozabaviti sedam ekonomskih sila. Na primjer, vjerovatno će se razgovarati o eskalaciji sukoba između Izraela i Irana.
Rat protiv Ukrajine i svjetska trgovina takođe su na dnevnom redu – a to su pitanja oko kojih su se Donald Tramp i njegovi evropski saveznici sada značajno udaljili.
<h2>U kojoj mjeri su napadi na Bliskom istoku u fokusu samita?</h2>
To zavisi od razvoja na licu mjesta. Neposredno prije odlaska u Kanadu, kancelar Merc je rekao da očekuje da će sukob Izraela i Irana biti veoma visoko na dnevnom redu. SAD i Evropljani uverili su Izrael u svoju solidarnost, ali do sada nisu aktivno podržali njegovu ofanzivu protiv glavnih vojnih i nuklearnih postrojenja u Iranu.
To bi, međutim, brzo moglo da se promijeni kada je riječ o SAD. Strahuje se da bi iransko rukovodstvo moglo da naredi i udare odmazde na američke baze na Bliskom istoku. U tom slučaju, bilo bi realno za očekivati da će i same SAD uzvratiti udarac – čime bi se prešlo na novi nivo eskalacije.
To bi bio slučaj i ako bi SAD počele da aktivno vojno pomažu Izraelu u napadima na određena iranska nuklearna postrojenja, za koja stručnjaci kažu da se nalaze duboko pod zemljom. Tramp će vjerovatno samostalno da odluči kojim će putem SAD krenuti u sukobu – dakle, bez partnera iz G7.
<h2>Šta G7 može da postigne u vezi s Ukrajinom?</h2>
Pregovori Rusije i Ukrajine koje je pokrenuo Tramp do sada nisu dali mnogo rezultata. Evropljani zato žele da ga ubijede da njegovi napori imaju šanse samo ako se pritisak na Rusiju poveća.
Na primjer, žele da dodatno smanje prihode ruske države od izvoza smanjenjem gornje granice cijene za prodaju ruske nafte zemljama poput Indije ili Kine, i to sa sadašnjih 60, na 45 američkih dolara po barelu. Ograničenje cijena uvedeno je 2022. godine i ono podrazumijeva sankcije protiv aktera koji su uključeni u izvoz ruske nafte po višim cijenama.
Ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom biće pružena prilika da u Kanadi još jednom zatraži dodatnu podršku. Pozvan je na radni doručak s učesnicima grupe G7 u utorak ujutru – kao i generalni sekretar NATO Mark Rute.
<h2>Može li se spriječiti dalja eskalacija carinskog sukoba?</h2>
Ovo je, pored podrške Ukrajini, drugo prioritetno pitanje za Evropljane. Ako se do 9. jula ne postigne dogovor, nove visoke američke tarife će se, kako stvari stoje, primjenjivati na skoro sav izvoz iz Evropske unije u Sjedinjene Države – a EU bi, zauzvrat, odgovorila carinama na uvoz iz SAD.
Da bi se to spriječilo, razgovori između Brisela i Vašingtona traju već nedjeljama – a nejasno je da li će biti uspješni.
Tramp vidi carine ne samo kao alat za smanjenje trgovinskog deficita SAD, već i kao izvor prihoda za finansiranje smanjenja poreza. Do sada je EU ponudila SAD obostrano smanjenje carina i uklanjanje tzv. necarinskih trgovinskih barijera, koje uključuju različite propise i standarde za automobile. Pored toga, EU bi mogla da obeća Sjedinjenim Državama da će još više kupovati američki tečni prirodni gas, kao i vojnu opremu.
<h2>Sve oči uprte u Trampa – kako će se ponašati?</h2>
Neposredno prije samita G7, predsjednik SAD održao je veliku vojnu paradu u Vašingtonu povodom 250. godišnjice osnivanja američke vojske – što se prikladno poklopilo s Trampovim 79. rođendanom. Bila je to demonstracija vojne moći pred očima čitavog svijeta. On za Kanadu sada leti baš sa tim borbenim slikama u svom prtljagu.
Republikanac je na vlasti skoro pet mjeseci i za to vrijeme brzo je potkopao demokratiju i ustavni sistem u SAD. Na međunarodnom planu, otuđivao je jednog partnera za drugim – u šta spada i njegova najava uvođenja kaznenih carina.
<h2>Kakva su očekivanja njemačkog kancelara?</h2>
Na svom prvom sastanku sa Trampom u Bijeloj kući početkom mjeseca, Fridrih Merc je nastojao da izbegne moguće tačke sukoba. Vjerovatno želi da taj kurs nastavi i u Kananaskisu.
Prvi razgovor s predsjednikom SAD bio je „harmoničan“ – kako je to rečeno iz Mercove delegacije.&nbsp;
- Sada je sljedeći test: kako to izgleda u timskoj situaciji i koliko dobro G7 uspeva da prenese taj timski duh spoljnom svijetu - navedeno je.
Ujedno, za Merca je riječ i o tome da se afirmiše među Evropljanima i da tu preuzme istinsku lidersku ulogu. Na svojim prvim putovanjima – posebno onim u Kijev i Vašington – stekao je samopouzdanje.
Sada slijedi čitav niz važnih samita. Nakon samita G7, Merc će prisustvovati i samitu NATO u Hagu, a potom, već ovog mjeseca, i svom prvom samitu Evropske unije u Briselu.
<h2>Mogu li se očekivati dalekosežne odluke sa samita?</h2>
Šefovi država i vlada G7 nakon samita neće izdati sveobuhvatnu zajedničku završnu deklaraciju. Razlog: SAD pod Trampom drastično odstupaju od nekadašnje posvećenosti G7 u oblastima kao što su zaštita klime, razvojna pomoć i svjetska trgovina.
Na odluku da se ne izdaje završna deklaracija ulogu je možda odigralo i sećanje na poslednji samit G7 2018. u Kanadi. Tramp je tada spektakularno poremetio sastanak povukavši svoje odobrenje za završnu deklaraciju ubrzo nakon završetka samita.
Ove godine planirane su samo pojedinačne izjave na teme migracija, kritičnih sirovina, vještačke inteligencije, kvantne tehnologije, šumskih požara i stranog uticaja. Bilo šta više od toga – na primjer sporazum o povećanju pritiska na Rusiju zajedno sa novim sankcijama – bio bi veliki uspjeh.
<h2>Šta je grupa G7 – i kako je nastala?</h2>
Globalna ekonomska kriza 1975. godine dala je njemačkom kancelaru Helmutu Šmitu i francuskom predsjedniku Valeriju Žiskaru d’Estenu ideju o samitu najvećih industrijskih zemalja radi pronalaženja rješenja.
Na prvom sastanku u zamku Rambuje kod Pariza u novembru 1975. – pre skoro 50 godina – okupili su se šefovi država i vlada Francuske, Njemačke, SAD, Velike Britanije, Japana i Italije. Godinu dana kasnije, Kanada je upotpunila „Grupu sedam“ za narednih skoro tri decenije.
Rusija je stekla punopravno članstvo 2002. godine, ali je grupa kao G8 postojala samo do 2013. Zbog ruske aneksije Krima, propao je samit 2014. u Sočiju, u Rusiji, na Crnom moru. Od tada se grupa ponovo zove G7.
Ona je prvobitno obuhvatala sedam najvećih industrijskih zemalja svijeta. Danas to više nije slučaj: Italiju i Kanadu su iz prvih sedam potisnule Kina i Indija. Međutim, ekonomska snaga se više ne smatra najvažnijom vezom između država-članica.
Nakon isključenja Rusije, prije svega su zajedničke demokratske vrijednosti obezbijedile koheziju i razlog postojanja G7. Međutim, s inauguracijom američkog predsjednika Trampa, zajednički okvir vrijednosti počeo je da se ljulja.

Što se može očekivati od samita G7?

Društvena mreža Iks (X) za sedam dana će pustiti u javnost svoj novi algoritam, uključujući i programski kod koji odlučuje o preporukama objava i oglasa, objavio je vlasnik kompanije Ilon Mask danas na svojoj platformi.
Mask je pojasnio kako će se proces odvijati: "Ovo će se ponavljati svake četiri sedmice, s opsežnim bilješkama za razvojne programere, kako bi vam pomoglo da razumijete šta se promijenilo."
Iako milijarder nije otkrio konkretne razloge za taj potez, odluka o otvaranju algoritma dolazi u vrijeme pojačanih sukoba kompanije s regulatornim tijelima zbog sadržaja koji se prikazuje korisnicima.
Posebno su evropski regulatori pojačali nadzor nad Iksom, fokusirajući se na probleme dezinformacija, neadekvatne moderacije sadržaja i nedostatka transparentnosti.
Francuske su vlasti još u julu prošle godine zatražile od kompanije da podijeli svoj algoritam u sklopu istrage o navodima o pristranosti i manipulaciji. Iks je tada odbio udovoljiti zahtjevu, uz optužbe da je istraga politički motivisana.

Mask: Objavićemo novi algoritam Iksa

Vaterpolisti Srbije su nakon boljeg izvođenja penala slavili protiv Holandije na otvaranju Evropskog prvenstva u Beogradskoj areni. Selekcija Srbije je odigrala neriješeno 13:13 (5:4, 3:2, 2:3, 3:4) protiv Holandije, iako je bila veliki favorit. U penal seriji je bilo 5:3 za Srbiju, koja je uzela dva boda, a Holanđani su osvojili jedan.
Srbiju je VAR spasio poraza, pošto je Ten Rile pogodio, ali je ipak isteklo vrijeme prije nego što je ušla u gol.
Najzaslužniji za pobjedu bio je Dušan Mandić koji je postigao šest golova i plus je pogodio u petercima.
Srbi naredni meč igraju u ponedjeljak od 20.30 protiv Španije koja deklasirala Izrael (28:3).
GRUPA A: Crna Gora 3, Mađarska 3, Malta 0, Francuska 0
GRUPA B: Slovenija, Grčka, Hratska, Gruzija
GRUPA C: Španija 3, Srbija 2, Holandija 1, Izrael 0
GRUPA D: Turska, Rumunija, Italija, Slovačka
GRUPNA FAZA RASPORED I REZULTATI:
Grupa A:
Subota 10. januar:
15:15h Francuska – Mađarska 7:15
18:00h Malta –Crna Gora 12:21
Ponedjeljak 12. januar:
12:45h Malta – Francuska
15:15h Mađarska - Crna Gora
Srijeda 14. januar:
12:45h Malta – Mađarska
18:00h Francuska – Crna Gora
Grupa B:
Nedjelja 11. januar:
18:00h Slovenija – Hrvatska
20:30h Grčka – Gruzija
Utorak 13. januar:
12:45h Gruzija – Hrvatska
15:15h Slovenija – Grčka
Četvrtak 15. januar:
18:00h Slovenija - Gruzija
20:30h Grčka - Hrvatska
Grupa C:
Subota 10. januar:
12:45h Izrael – Španija3:28
20:30h Holandija – Srbija 16:18 nakon peteraca
Ponedjeljak 12. januar:
18:00h Holandija - Izrael
20:30h Španija – Srbija
Srijeda 14. januar:
15:15h Holandija - Španija
20:30h Izrael - Srbija
Grupa D:
Nedjelja 11. januar:
12:45h Turska – Italija
15:15h Rumunija – Slovačka
Utorak 13. januar:
18:00h Slovačka - Italija
20:30h Rumunija – Turska
Četvrtak 15. januar:
12:45h Turska – Slovačka
15:15h Rumunija – Italija
GLAVNA RUNDA, RASPORED I REZULTATI:
GRUPA E: 1A, 2A, 3B, 1C, 2C, 3C
GRUPA F: 1B, 2B, 3B, 1D, 2D, 3D
Petak 16. januar:
15:30h 3A- 1C
18:00h 1A – 3C
20:30h 2A – 2C
Subota 17. januar:
15:30h 3B – 1D
18:00h 1D – 3B
20:30h 2B – 2D
Nedjelja 18. januar:
15:30h 3A – 2C
18:00h 2A – 3C
20:30h 1A – 1C
Ponedjeljak 19. januar:
15:30h 3B – 2D
18:00h 2B – 3D
20:30h 1B – 1D
Utorak 20. januar:
15:30h 3C – 3A
18:00h 2C – 1A
20:30h 1C – 2A
Srijeda 21. januar:
15:30h 3D – 3B
18:00h 2D – 1B
20:30h 1D – 2B
ZA PLASMAN OD 5. DO 12. MJESTA:
Četvrtak 22. januar:
12:45h 6E – 6F
15:15h 5E – 5F
18:00h 4E – 4F
20:30h 3E – 3F
POLUFINALA:
Petak 23. januar:
17:00h 1E – 2F
20:30h 1F – 2E
ZA MEDALJE:
Nedjelja 25. januar:
Za bronzu u 17h
Finale u 20:30h

Srbija tek nakon peteraca savladala Holandiju

Nakon što je venecuelska opoziciona čelnica i dobitnica Nobelove nagrade za mir Marija Korina Mačado sugerisala da bi svoju nagradu za 2025. godinu mogla dati američkom predsjedniku Donaldu Trampu, stigao je jasan odgovor iz Norveškog Nobelovog instituta – takav prenos nije moguć.
Mačado je ovu ideju iznijela kao znak zahvalnosti za ulogu Sjedinjenih Američkih Država u hapšenjju bivšeg venecuelskog predsjednika Nikolasa Madura, nakon američke vojne operacije.
Norveški Nobelov institut saopštio je da se Nobelova nagrada za mir ne može prenijeti, podijeliti niti opozvati. Pozivajući se na statute, institut je naglasio da su odluke o dodjeli nagrade konačne i trajne i da odbori koji dodjeljuju nagrade ne komentarišu postupke ili izjave laureata nakon što prime priznanje.
- Jednom kada se Nobelova nagrada objavi, ne može se opozvati, podijeliti ili prenijeti drugima- navodi se u saopštenju Norveškog nobelovog komiteta i Nobelovog instituta. „Odluka je konačna i vrijedi zauvijek.“
Mačado je tokom gostovanja u emisiji kod Šona Hanitija na Fox Newsu objasnila da bi dodjela nagrade Trampu bila čin zahvalnosti venecuelskog naroda za uklanjanje Madura i da bi željela „podijeliti nagradu s njim“. Tramp je izjavio da bi mu bila čast da je prihvati ako mu je Mačado ponudi na njihovom planiranom sastanku u Vašingtonu naredne sedmice.
Međutim, institut je jasno naglasio da to nije moguće prema pravilima Nobelove fondacije, jer nagrada ostaje isključivo u vlasništvu laureata koji ju je dobio.

Norveški Nobelov institut odbacio prijedlog venecuelske opozicionarke da prenese nagradu Trampu

Američka vojska izvela je više vazdušnih udara u Siriji, ciljajući militantnu grupu Islamska država.
Opsežni udari izvedeni su oko 12.30 časova po istočnom vremenu u SAD-u, saopštila je Centralna komanda Sjedinjenih Američkih Država.
U saopštenju se navodi: "Ovi udari dio su operacije ‘Hawkeye Strike’, koja je pokrenuta i najavljena 19. decembra 2025. godine po nalogu predsjednika Trampa, kao direktan odgovor na smrtonosni napad ISIS-a na američke i sirijske snage u Palmiri, u Siriji, 13. decembra 2025. godine.
- Taj napad iz zasjede, koji je izveo terorista ISIS-a, rezultirao je tragičnom pogibijom dva američka vojnika i jednog američkog civilnog prevodioca- ali u saopštenju nije navedeno da li je u udarima bilo poginulih.
Dodaje se: "Naša poruka ostaje snažna – ako povrijedite naše borce, pronaći ćemo vas i ubiti bilo gdje u svijetu, bez obzira na to koliko se trudili da izbjegnete pravdu."

Tag: bliski-istok