Može li Dijana Hrka, majka mladića koji je poginuo u padu kolodvorske nadstrešnice u Novom Sadu, svojim štrajkom glađu učiniti ono što studentima i opoziciji ne uspijeva već godinu dana – srušiti Aleksandra Vučića? Hoće li jedna krhka žena svojom životnom mukom presuditi bezobzirnom srbijanskom despotu?
Dijana Hrka podigla je svoj šator nedaleko od režimskog šatorskog naselja, tzv. Ćacilenda, pokraj Skupštine i u blizini Vučićeve kancelarije, te započela štrajk glađu tražeći pravdu za svog sina Stefana. Međutim, njen potez ubrzo je prerastao u novu fazu antivučićevske pobune. Krenula je sama u očajničku borbu protiv Vučićevih obijesnih „vjetrenjača“, jer sve što se dosad događalo nije dalo rezultate. Na beogradskim ulicama zbog njenog protesta počeli su haotični sukobi između protivnika i simpatizera Aleksandra Vučića.
<h3>Protesti ili haos?</h3>
Ovi događaji više ne liče ni na proteste, nego na pijane sukobe na seoskim svadbama, barem prema brojnim snimkama koje kruže društvenim mrežama. Srbija je u potpunom metežu. Hrka ne želi studente, oni ne žele opoziciju, opozicija ne želi zajedno, a Vučić neće otići mirno – niti to namjerava.
Nasilje i nestrpljenje obje strane u porastu su, dok reakcije pristalica Vučića prema Dijani Hrki prelaze sve granice dobrog ukusa i ljudskosti. Među ostalim, pjevaju joj „Pošla majka sina da potraži“. No, grčeviti i samoubilački potez Dijane Hrke nije ostavio Vučića ravnodušnim.
Predsjednik Srbije otkazao je svoj najavljeni protibskup u Novom Sadu jer su mu ljudi potrebni za kontrolu Beograda. Stalno priželjkuje pobjedonosni dolazak u Novi Sad, ali tamo nije bio već godinu dana, a sada je posjetu odgodio. Nema dovoljno stranačke logistike da rasporedi sljedbenike na više skupova, pa je pribjegao poznatim „Miloševićevim adutima“ – Srbima s Kosova – kao posljednjoj šansi za očuvanje režima i svoje vlasti.
Srbi s Kosova dovedeni su pred Skupštinu da ometu Dijanu Hrku, ženu koja više nema što izgubiti, i one koji u njoj vide simbol otpora i začetak za nove proteste.
<h3>Hoće li bunt eskalirati?</h3>
Pitanje je hoće li Srbija ući u kulminaciju bunta ili će i ovo završiti kao prethodni antivučićevski skupovi – najavom novih okupljanja bez stvarnog efekta. Svi u Srbiji gube živce: i Vučić, i njegovi protivnici. Situacija bi mogla izmaknuti kontroli, iako su prethodne kulminacije prošle bez rezultata. Ova se, čini se, radikalizovala.
Studenti su svjesni da je prošla cijela godina, a Vučić je još na vlasti. On traži eskalaciju, uvjeren da će policija i vojska podržati njegovu vlast. U radikalnim prorežimskim krugovima stižu mu preporuke za odlučne mjere. Tako i jedan od poznatih velikosrpskih ekstremista, Miša Vacić, poručuje da „treba spriječiti srpski Majdan svim sredstvima, pa makar imali i Tiananmen na djelu“, kako je napisao na svom X profilu.
Režim je spreman na represiju. Vučić teško da će prezati od nasilja kako bi očuvao vlast. Poziva se na hapšenja, dok ratni zločinac Vojislav Šešelj, jedan od ključnih ljudi režima, djeluje nikad agilnije. Situacija prijeti eskalacijom koja bi mogla podsjećati na Tiananmen ili sukobe u centru Beograda.
<h3>Problem nije samo Vučić</h3>
No, pitanje je – šta ako Vučić padne, a ništa se ne promijeni? To je ključna tema ovog vala pobune. Srbija bi se trebala „moldavizirati“ ili jasno usmjeriti svoje proteste prema evropskim vrijednostima, kao što se događa u Gruziji. Rušenje Vučića samo po sebi ne može riješiti nagomilane probleme od prethodnih četrdesetak godina. Potrebno je suočiti se s prošlošću, ponuditi alternativu i promijeniti ideologiju „srpskog svijeta“ kojom se plaši regija.
Sjećanja na pad Slobodana Miloševića pokazuju da mnogi u Srbiji ni danas ne krive ratove, nego poraze u njima. Slična sudbina zadesila je Vučića. Studenti, heterogena grupa, često nisu isticali proevropske simbole jer iz Brisela nisu dobili podršku niti osudu Vučića.
Ipak, nedavne briselske rezolucije i osude Vučića donose oštrije stavove. Ipak, studenti i dalje viču provučićevcima „Šiptari“ i „Kosovo je srce Srbije“, dok ih pristalice Vučića nazivaju „ustašama“.
<h3>Dijana Hrka – simbol ili izgubljena žrtva?</h3>
Kako piše bosanskohercegovački analitičar Dragan Bursać, dok Srbija pokušava demokratiju upakovati u ćirilicu, ništa se neće promijeniti. Vučić ostaje jer nije samo predsjednik – on je simptom. Metastaza moralne bolesti koja traje dugo, odavno prije njega.
Vučić je proizvod ideologije koja se nije pokajala i koja još 2025. godine sanja pobjedu u izgubljenim ratovima. Ne može se mijenjati režim, a ne mijenjati ideologiju. Ne može se tražiti smjena Vučića, a njegovati četništvo i svetosavlje. Ne ide to. Najavljeni izbori toliko su daleki i imaginarni da ih rijetko ko ozbiljno spominje.
Tako se žrtva i tegoba koju podnosi Dijana Hrka može izgubiti u košmaru i bezidejnosti koja je zahvatila Srbiju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Jutarnji list: Može li Dijana Hrka da sruši srbijanskog despota Vučića?

Ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu rastu tenzije. Nakon što policija nije dozvolila Dijani Hrki da priđe Skupštini kako bi započela štrajk glađu, građani su spontano počeli da se okupljaju kako bi joj pružili podršku.
Međutim, kako je broj građana počeo da se povećava, tako su izvedene jake policijske snage.
Policijska brigada, u punoj opremi za razbijanje demonstracija, potisnula je građane na Bulevar kneza Miloša, dok se unutar ograđenog prostora oko Skupštine okupljaju lica iz tzv Ćacilenda.
Na snimcima koji se pojavljuju na društvenim mrežama, vidi se kako policija potiskuje građane, među kojima je i bivši košarkaš Vladimir Štimac.
Malo prije 14 časova, svojim autobusom stigao je i auto prevoznik Milomir Jaćimović, koji je dovezao još građana.
Njih policija, za razliku od Dijane Hrke i građana koji joj pružaju podršku, ne zaustavlja da uđu u ograđeni prostor.
Policijski kordon, raspoređen pored ograde šatorskog naselja prema Trgu Nikole Pašića, propustio je oko 17:30 veliku grupu ljudi koja se pridružila okupljenima ispred šatora na platou pred Skupštinom Srbije, a nekoliko desetina ljudi stilo je do šatora i iz iz pravca Skupštine grada, pored Pionirskog parka, javlja reporter FoNeta.

Tenzije ispred Skupštine Srbije: Policija potisnula građane koji su došli da podrže Dijanu Hrku, okupljaju se i pristalice vlasti u Ćacilendu

Ispred Skupštine Srbije, gdje od jutros Dijana Hrka, majka Stefana Hrke koji je jedan od 16 poginulih u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, štrajkuje glađu, stiglo je pojačanje, odnosno policijska brigada za razbijanje demonstracija.
Hrka policiji viče: "Gledajte me u oči, skinite štitove".
Veliki broj ljudi pristigao je ispred Skupštine, odnosno do Ćacilenda, jer ispred same skupštine nije moguće nikome da priđe, i oni u znak podrške uzvikuju: "Dijana" i pogrdno "Vučiću, Šiptare".
Policiji viču: "Idite na Kosovo".
Ne zna se gdje je autobus, kojim je prevoznik Milomir Janićijević dovezao niške studente iz Novog Sada do Ćacilenda. Prvobitno je bilo objavljeno da je autobus kod Bogoslovije, ali, kako su za N1 rekli članovi Zbora Stari grad i bajkeri, koji ga traže, on nije tamo, niti na Novom Beogradu, gdje se nalazi Glavna autobuska stanica.
Ispred Skupštine se nalazi oko 40-ak studenata koji su bili u autobusu, u kojem su zaključane sve njihove stvari.
I Dijana Hrka je preko megafona zamolila da autobus bude otključan, kako bi studenti došli u posjed svojih stvari, javlja reporterka N1.

Kod Ćacilenda stiglo policijsko pojačanje, Dijana Hrka poručuje: "Gledajte me u oči, skinite štitove"

Čistim meso za kobaje i slušam Dvestadvojku (Radio 202), kad ono reklamni vapaj iz Niša: pomozite nam da sačuvamo organizaciju, zaposlene i vratimo otpuštene, kupite ulaznice za 32. Nišville Jazz festival koji će biti održan sredinom avgusta 2026. godine?!
Legendarni festival koji je svrstan među 10 najboljih evropskih jazz festivala ostao je u ovoj godini bez finansijske podrške Ministarstva kulture, ali je održan. Pogađate, i oni su podržali studentski protest, a i opšte je poznato da ćaciji tamo ne svraćaju. Ćacad se, naime, okuplja pod šatorima gdje uz mlako pivo i vrelu jagnjetinu, uz dociranje predsjednika i glavnog urednika, četnikuše zaurlavaju bajate evergrine poraženih snaga.
<h3>Kažnjavanje nepodobnih i slom urbanog modela</h3>
Zanimljivo je da je značajan broj tradicionalnih kulturnih manifestacija koje su umjetničkog, a ne zavičajnog profila, takođe ignorisan, čak i one koje nisu otvoreno podržale studentsko-građansku pobunu. Opravdana je bojazan da je na djelu ne samo kažnjavanje politički nepodobnih već i završni čin radikalnog odbacivanja kulturnog modela koji nosi i simboliše istanjenu urbanost i modernost srbijanskog društva.
U jednom od prethodnih eseja pisao sam kako Ćacilend nije samo slučajna šatorska naseobina u centru grada kojim se blokira prilaz gazdi, već i kulturni model u finiširanju.
Rezultati ovogodišnjih konkursa za projekte kulture i medija na svim nivoima, od opština, gradova, pokrajine do republike, nesumnjivo su dokazali da je model konačno uspostavljen. Pored finansiranja zavičajno-religioznih i projekata čije je nazive nemoguće smisleno objasniti, treba spomenuti i misteriozno finansiranje fantomskih autora iz susjednih opština i gradova, pa čak i drugih djelova Srbije.
<h3>Organizovana mreža finansijskih prelivanja</h3>
Ova finansijska prelivanja se odvijaju na lokalnim konkursima, što sasvim jasno ukazuje da se organizovana kulturno-medijska mreža Ćacilenda na ovaj način koristi za direktno i indirektno finansiranje medija, NVO lojalista, ali i partijske strukture vladajuće koalicije. Tako se npr. iz novosadskog budžeta finansiraju projekti u beogradskim opštinama, kao što su iz pirotskog budžeta finansirani projekti u Nišu i Dimitrovgradu...
Na taj način je i po vertikali uspostavljen sistem kojim je obezbijeđena finansijska potpora jednom ruralnom kulturološkom surogatu koji favorizuje urlike sa Manjače i krike sa Romanije u odnosu na novosadske "Sterijino pozorje", "Exit" ili "Šekspir festival" na obroncima Fruške Gore... Zato su tu stotine hiljada i milioni novosadskih poreskih obveznika za "Ravno Selo film festival", "Sve boje Bukovca", "Bela crkva – luka spasa za Bele Ruse", "Vojnička pasuljijada", "Salajački doručak i večera"...
Tako je Gradu pale nadstrešnice i žarišta antirežimskog bunta vlast uzvratila podrškom kulturnom modelu koji ima za cilj da Srpsku Atinu pretvori u srbijansku selendru.
<h3>Selo protiv grada</h3>
Prevedeno na epski vokabular, Srbija je žanrovski snažno zakoračila u "Porno-kosovski ciklus", kao toksični koktel jeftinog zavičajnog patriotizma, lažnog pravoslavlja i autentične pornografije medijskih krčmi i "elitnih" realitija.
Ovo je finale procesa čiji začetak još devedesetih opisao sjajni pjesnik i pisac Refik Ličina u svom izbjegličkom dnevniku "Skonski epigrami": "...Uobičava se kazati da je rat u ex-Jugoslaviji takođe rat između životnih formi i životnih stajališta. Tradicionalno protiv Modernog, Selo protiv Grada. "Jord mot ord", u prevodu Zemlja protiv Riječi...
Rat na Balkanu "oslobodio" je gradove urbanog. Stanovnici grada morali su napolje. Uniformisani seljaci sliježu u gradske kafane, akademije, kina, teatre, knjižnice. I njihova krmad, i kokoši. Na gradskim trgovima svadbari i pojci, u gradskim parkovima žetelačke mobe. I slike Vođe na svim tarabama...".
<h3>Ognjište kao nacionalna metafora</h3>
Tanka crvena linija koja povezuje te slike iz 1991/92. sa aktuelnom kulturom Ćacilenda jeste famozna riječ – OGNJIŠTE. Trošena u milionskim tiražima i decenijama izrastajući u dominantnu nacionalnu metaforu, "Ognjište" sublimira sunovrat jednog naroda u "crnu rupu" izmišljene prošlosti i zaboravljene budućnosti.
Kao ona puška što u prvom činu visi na zidu dok u trećem mora da opali, dugo gledanje u vatru ognjišta ostavlja posledice. Ili ćete paliti ili ćete gorjeti, najčešće i jedno i drugo. Ko ne sluša rock and roll slušaće oluju.

1250x600

1084x550

Smrt urbane Srbije: U Ćacilendu urlaju četničke evergrine poraženih snaga

Mandatar za sastav nove vlade Srbije je Đuro Macut, saopštio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na večerašnjoj konferenciji za novinare.
Prof. dr Đuro Macut je srpski endokrinolog, akademik i kliničar, rođen u Beogradu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je kasnije i magistrirao, a potom i doktorirao, stekavši titulu doktora medicinskih nauka.
Macut je postao poznat široj javnosti pošto je održao studentima koji žele da uče u Pionirskom parku predavanje. Tom prilikom je rekao i da se nada da će se oni uskoro vratiti u fakultetske klupe i istakao je da politika ne treba da bude dio univerziteta, preneo je Tanjug 10. marta 2025. godine.
Rok za izbor nove vlade u Narodnoj skupštini Srbije ističe 18. aprila u ponoć.
Srbiji, ističe Vučić, potrebni su jedinstvo, mir i stabilnost.
- Zbog unutrašnjih tenzija u društvu ne uspijevamo da sagledamo sve rizike i izazove sa kojima se suočavamo - naveo je on.
Profesor Macut je danas redovni profesor interne medicine i endokrinologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U kliničkoj praksi, on je zamjenik direktora Klinike za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Univerzitetskog kliničkog centra Srbije, kao i šef Odeljenja za endokrine tumore u istoj klinici. Njegova profesionalna karijera obuhvata dugogodišnje iskustvo u dijagnostici i liječenju endokrinih oboljenja, sa posebnim fokusom na reproduktivnu&nbsp;

Vučić: Macut mandatar za sastav nove vlade Srbije

"Od Velike Srbije ostao omanji svinjac u Pionirskom parku". "I tako radikali dođoše od Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica do Trg Nikole Pašića - Kneza Miloša - Kralja Milana - Dragoslava Jovanovića". Ovo su samo dva tvita od mnogih objava na društvenim mrežama, čiji su korisnici ovih dana šaljivo komentarisali okupljanje poslušnika i plaćenika srpskih vlasti oko prorežimske grupe "Studenti 2.0", u parku koji razdvaja zgrade Predsedništva i Skupštine Srbije u Beogradu. Na meti su skromni intelektualni i obrazovni dometi učesnika ovog skupa, ali i razne "moralne veličine" iz kriminalnog miljea, rijalitija i drugog beogradskog parka poznatog po prodavačicama seksualnih usluga. Pionirski park je uredno ograđen bezbednosnim barikadama, na koje su duhoviti Beograđani okačili natpise u stilu "molimo vas da ne hranite životinje" ili "dajte im kikiriki, ali ih ne mazite". Napravljena je i "ulaznica" za "Ćacilend". A na "gugl mapama" već su šaljivo označene lokacije "ljudskog ZOO vrta".  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314070340_b76611b2950c1cb4b97c7bd52a854632bd8f53d021b8506f809a603269fed2ef.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250314070340_b76611b2950c1cb4b97c7bd52a854632bd8f53d021b8506f809a603269fed2ef" data-rendition-name="original" width="642" height="303" loading="lazy" alt="Ćaciland karta"></figure>  Neki duhoviti Beograđani su čak znali da oko tri izjutra dođu pred Park i sirenama i vuvuzelama razbude stanovnike ovog nehigijenskog naselja. Ipak, poznavaoci prilika vele da je većina iznajmljenih studenata noćivala na toplom, u obližnjem hotelu "Balkan". Koji, navodno, pripada porodici Dodik. Nekada elitni park u centru grada sada već izgleda kao razrovana livada, na kojoj se grupici mladih ljudi koji se predstavljaju kao studenti, danima priključuju organizovani "podržavaoci" iz redova Srpske napredne stranke i Vulinovog Pokreta socijalista, ali i brojne ličnosti sa biografijama kojima ne bi trebalo da se ponose: osuđeni i neosuđeni ratni zločinci, siledžije, sitni kriminalci i prostitutke. Studente, ili "studente", predvodi Miloš Pavlović, rodom iz Doboja (BiH), student Medicinskog fakulteta u Beogradu s odličnim prosekom, inače sin osuđivanog narko-dilera. Zbog bliskosti sa predsednikom Srbije, već je zaradio pogrdni nadimak "prva pratilja", a zbog činjenice da je na čelu grupacije u kojoj - istina - ima nekoliko studenata, ali mnogo više statista, nazvan je "vrhovni Ćaci". Termin "Ćaci" je, da podsetimo, postao pogrdan naziv za sve članove vladajuće stranke s kupljenim ili falsifikovanim diplomama srednjeg i visokog obrazovanja, odnosno diplomama nekih od brojnih "no nejm" privatnih srednjih škola i fakulteta - naziv koji označava, u stvari, nemanje onog osnovnog obrazovanja. Nastao je od pogrešnog ćiriličnog pisanja termina "đaci" (gde nedostaje dugačka crta nadole koja razlikuje ćirilično "đ" od "ć") i simboliše podsmeh celoj velikosrpskoj bulumenti, koja svoje "srpstvo" vezuje za ćirilicu. Elem, "Ćaci" Miloš nije nepismen, iako uočljivo ima problem sa verbalizacijom, ali je zato većina njegovih drugara u ograđenom prostoru Pionirskog parka - za svaki podsmeh. Aleksandar Vučić je tu, doista, dovukao sve šta je mogao, baš onako s koca i konopca. Pa i iz "Republike Srpske". No, nisu svi akteri skupa ološ, bar ne po akademskom statusu. Tako su "Studente 2.0" posetili vrhunski endokrinolog, Svetlana Vujović, i još nekoliko profesora Medicinskog fakulteta, pa i sudija Ustavnog suda i profesor Pravnog fakulteta Vladan Petrov. Sasvim slučajno, sve ljudi sa izbornih lista Srpske napredne stranke ili spiskova podržavalaca Aleksandra Vučića. Ipak, tu su i ljudi sumnjivog karaktera i morala, počev od neonacista i siledžija Pavla Bihalija i Miše Vacića, preko Sime Spasića, redovne mirođije u svakoj režimskoj čorbi, ali i lica osuđenog za silovanje, do elitne prostitutke Mine Vrbaški i izvesnog Srđana "kneza" Babovića, jedne žalosne osobe s očiglednim psihijatrijskim problemom, koja već dugo služi za podsmeh.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314070340_8e78ab024d47c03d42aa917b589dc08ce2106ecf6f9bf7a1e350add62cdbb204.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250314070340_8e78ab024d47c03d42aa917b589dc08ce2106ecf6f9bf7a1e350add62cdbb204" data-rendition-name="original" width="526" height="698" loading="lazy" alt="Sima Spasić Ćaciland"></figure>  Kad smo kod podsmeha - pojavio se i direktor novosadske gimnazije "Zmaj Jova Jovanović" Radivoje Stojković, koji je postao poznat kada je klekao u poniznu molitvu pošto su učenici škole stupili u obustavu. Njega su po povratku u Novi Sad sačekali đaci s transparentima "Pošto obraz" i "Vrati se u Ćacilend". Slično je prošao i nastavnik fizičkog Umetničke škole u Nišu, koji se u Beogradu predstavio kao student: đaci su ga izviždali i sprečili da uđe u zgradu škole. S društvancem u parku slikao se i nekadašnji košarkaš Dejan Tomašević, poslanik SNS. Pojavio se i "novinar" Dragan J. Vučićević ("Informer"), kome su Beograđani tom prilikom s druge strane ograde skandirali "vrati konju glavu, Dragane". Možda i najveći bezobrazluk bilo je pojavljivanje nekoliko nekadašnjih pripadnika zloglasne jedinice "Crvene beretke", baš uoči dana na koji su 22 godine ranije njeni pripadnici ubili premijera Srbije Zorana Đinđića. Ipak, sa Živoradom Ivanovićem poznatim kao "Žika Crnogorac" - kome nikad nije suđeno za zločine "beretki" iako im je bio komandant - došlo je tek nekoliko stvarnih penzionera. Ostatak do broja za koji je procenjeno da bi trebalo da uliva strahopoštovanje popunili su statisti, koji su većinom bili deca u vreme delovanja ove zloglasne jedinice. Bio je tu i Goran Radisavljević Guri, bivši komandant Žandarmerije, koji je dovođen u vezu s ubistvom državljana SAD, braće Bitići. I naravno, haški osuđenik general Vladimir Lazarević.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314070340_0949210502140e8fd32b0da6b8630f60dcad8577ab7f1a08dd0c1eb01a171557.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250314070340_0949210502140e8fd32b0da6b8630f60dcad8577ab7f1a08dd0c1eb01a171557" data-rendition-name="original" width="403" height="589" loading="lazy" alt="Crvene beretke Ćacičand"></figure>  Na društvenim mrežama identifikovan je i najveći broj učesnika ovog skupa kao lokalni funkcioner Srpske napredne stranke u nekoj od srpskih opština. Ali, tu ima i romske populacije koja je više nego očigledno došla samo po dnevnicu. Kao i nekoliko registrovanih narkomana, kojima takođe dnevnica dobro dođe. "Da li ste svesni da bi danas i Ivan Tasovac morao da bude u Ćacilendu, da se nasmejan slika s ubicama i kurvama, da hvali "srpsku mladost"? Kad se uhvatite s mafijom - samo vas smrt izbavlja" - glasi još jedna objava na društvenim mrežama, koja opisuje čudnu potrebu nekih afirmisanih ljudi da se povežu sa SNS, koja to članstvo posle "naplaćuje" i kroz pojavljivanja na ovakvim mestima i u ovakvom društvu. Juče je predsednik Srbije, onim svojim glasom odgovarajućim za izjave saučešća, zamolio "Studente 2.0" da razmisle da se 15. maja ne pojave u Pionirskom parku, kako bi se izbegli incidenti. O incidentima, međutim, samo on i vođstvo Srpske radikalne stranke pričaju, jer ni na jednom studentskom okupljanju do sada - na Slaviji, u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu - nije bilo nikakvih incidenata. Svakako, o mogućem nepojavljivanju na kraju će ipak razmisliti sam student Fakulteta za fizičku kulturu iz Andrićevog venca, koji je i smislio pojavljivanje. Ako bi se nešto do sada moglo nazvati "incidentom" - to je uspešna akcija kolega sa televizije N1, koji su provalili i snimili šemu angažovanja i plaćanja "rent-a-studenata", za oko 70-100 eura po noći. Naredni incident su spremili sami studenti Fakulteta dramske umetnosti, koji su se infiltrirali među "ćacije" i snimili film. Uglavnom, Pionirski park ovih dana zatrpan je đubretom i ljudskim izlučevinama, a zabeleženo je već nekoliko međusobnih tuča ovog perfomansa, jer su sponzori prekasno shvatili da nije trebalo da im obezbeđuju pakete "Rubin" vinjaka za zagrevanje u hladnim martovskim noćima. Da sve bude tužnije, u Pionirskom parku nalazi se kamenje za koje mnogi tvrde - iako to nauka ne potvrđuje - da predstavlja delove osmatračnice srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Ta je "osmatračnica" postala jedan od simbola srpskog nacionalnog ponosa, ali to nije sprečilo najveće Srbe među Srbima, angažovanim u ovom igrokazu, da na njoj vrše nuždu, ignorišući postavljene mobilne toalete. Verovatno kao još jednu podvalu mrskog Zapada.

Nebojša Vučinić

Statisti iz "Ćacilenda"

Prodaja njemačkog proizvođača luksuznih automobila BMW-a stabilizovala se u prošloj godini zahvaljujući dobrim rezultatima u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), pokazali su preliminarni podaci.
Grupa je prošle godine prodala ukupno oko 2,46 miliona vozila, 0,5 odsto više nego u 2024. godini, kada je prodaja bila pala četiri odsto, prenosi SEEbiz.
Isporuke u Evropi porasle su 7,3 odsto na 1,02 miliona vozila. Američkim kupcima isporučeno je 417,64 hiljade vozila, pet odsto više nego u prethodnoj godini.
Rezultat u Kini pokazao je dvocifreni pad, od 12,5 odsto, uz isporučenih 625,53 hiljade vozila.
Okruženje je na kineskom tržištu "izazovno", rekao je voditelj prodaje Jochen Goller.
Rast na američkom tržištu iznenadio je mnoge s obzirom na visoke carine. Međutim, BMW ima u SAD-u veliku fabriku u Spartanburgu, u saveznoj državi Južnoj Karolini, koja proizvodi otprilike polovinu BMW-a prodatih na američkom tržištu.
Uprava je naglasila da troškove carina nijesu prenosili na kupce, što je pomoglo prodaji, ali je uticalo na profitne marže.
Podružnica Mini povećala je prodaju 17,7 odsto na 288,29 hiljada automobila, dok je glavni brend BMW bilježio pad od 1,4 odsto, uz isporučenih 2,17 miliona automobila.
Prodaja Rolls-Roycea zadržala se na prošlogodišnjem nivou.&nbsp;
Potražnja za električnim automobilima pokazuje znakove posustajanja, prema rastu prodaje od samo 3,6 odsto. U prethodnim godinama rezultati su bili znatno bolji.

BMW stabilizovao prodaju

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Tag: caciland