Opet preduhitriše sudove. Dva odjednom. Ustavni i Upravni. Nijesu čekali arbitražu jesu kriterijumi OK. Da Raonić i ekipa naopako podijeliše ključeve umjesto institucija (uz koje izgrednici lagodno stare) ukazao je život. Da se davalo i onima kojima ne treba za stanovanje. Jedan od „beskućnika“ brže je bolje prodao. Da preduhitri pravdu. Zaradio 70-tak hiljada. Ekspresno pokazavši zašto je sporni pravilnik za podjelu nepravedan. Čak duplo!
1. Dodijeliše, dakle, prema njemu stan pogrešnome.
2. Po istim kriterijumima dobitnik poslije prodaje opet - nema riješeno stambeno pitanje!
Izvjesno će takav i u novoj nekoj zgradi biti laureat. Dokle god opstaje, njegov, sadašnji establišment. Dilema je samo koliko kvadrata još mu se smješka.
Sa druge strane će kolege mu, doživotni podstanari, kad pođu u penziju unucima bajkovati kako nijesu imali sreće, da je u firmi bilo mnogo radnika a malo stanova, kako su se bunili (u sebi) ali ih niko nije čuo. Te da nijesu prepoznali beskrupuloznost privilegovanih pred kojima poginjahu glavu. Dajući podršku.
Potpisima kojim se menadžment diči. Bez bojazni od doba kad će to možda bit lista zastiđa. Što je iznjedrila našeg bogatog junaka. Pretpostavljamo i još njih do kojih ne možemo zasad jer se kriju dokumenti.
Ništa čak ne sprečava srećnog „zasluženog“ dobitnika da sad eventualno i napusti RTCG. Da u nekoj drugoj firmi „proba“. Sve to može, blago profitarniku … pardon pravilniku.
Ne pitamo da li manipulator stambenim pitanjem dijeli s nekim interes, u nadi da će to ispitati, valjda, ASK? Ima za njih, tičice kažu, i tema: čiji li su poslovni prostori u zgradi? Ko od njih kajmak skida?
Ili možda i ASK čeka Viši sud. Pošto je ovih dana vakat da se oglase. I povodom Savjeta RTCG i povodom generalnog ključara. Jesu li za kakvu drugu instituciju, ili nastavljaju da troše kako su navikli. Podižući „šer“, kako neki izgovaraju „ćar“.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Pravilnik za ekstra profit: Čim prodaja nije zabranjena, ne može da škodi

Vaša zahvalnost radnicima RTCG za njihov doprinos osnažilo je čežnju za vaktom kada ćete prozivati. Može i nas, jer doprinos nam nije bio pun. A mogli smo, željeli, i ima nas dosta. Pa pesimistično doživljavamo taj dašak između redova u vašoj prigodi. Izostavili ste jedno ime, a njegove floskule kao da ste iskopirali. Ili nam se čini? Pišemo zbog nagomilanog ispod tepiha.
Ponadasmo se nestaće prije koju godinu nedodirljivi političari i njihove produžene ruke da koče glasove što im po volji nijesu. Da će svaki pojedinac u Nacionalnom emiteru samoinicijativom i nesputanošću, znanjem i entuzijazmom, ugrađivati sebe u mozaik koji čini realnu sliku našeg društva. Umjesto toga napredujemo nazadačke.
Iščezla je samostalnost. Utihla i najmanja kritika za sav crnogorski establišment u programima RTCG. Nema osvrta, analize iz kuće, niđe ne postoji stav što je dobro a što je loše. Osim građevinac, studentski maratonac, Boris Raonić i njegova ekipa. Samo dobro! A priznaćete, niko nije idealan? Ako velite da samo komentari nijesu žurnalistiika, u pravu ste i to je najgore: samokritike nema a mnoge informacije saznaćete na tuđim medijima umjesto na našim. Portal + TV + Radio = ogromna rupa u kojoj ne bi smjelo nedostajati bilo što važno građanima. Jer mjesta ima. Uprkos tome sadašnjem rukovodstvu je profesionalno nešto objaviti samo ako im „je interesantno“.
To nije transparentnost koju pominjete, pretpostavljamo? Nekad se zvalo sakrivanje ili „zamazivanje“, nikad opravdano. Nezanimljive su sad vijesti od vitalnog značaja za kuću i državu čak. Od sudskih presuda do stavova EK, direktno povezanih s radom kuće koju upravo hvalite.
Poglavlje za prijem u EU na polju prava je problematično upravo zbog dešavanja u Javnom servisu, a revizija istorije i multietnički sklad su eskalirali, pa bi realno bilo da ste uputili i makar konstruktivnu opomenicu. Recimo za uznemirujuću seriju Vraneš.
Pravosudni procesi, i sindikalni bunt koji eskalira ovih dana pokazuju da godišnjica nije u znaku napretka. Samostalnost i autoritet pojedinaca i redakcije iščezli, sve radničke sudbine u rukama jednog čovjeka, protivzakonito i čudno akademski namještenog. Već je opšte popularan po tome. Mimo vas i vašeg ministarstva izmijenjeni su medijski zakoni da mu omoguće najnovije imenovanje pa bi čestitka bila prilježnija od famoznog Ministarstva evropskih poslova i poslanika Vasilija Čarapića. 
Pošto su preskočivši vaš resor neprirodno ublažili, prilagodili, uslove za jednog koji šuška, sa željom da „povećaju konkurenciju“. Ona im je bitna bila, a ne znanje. Farsično, niko s manje škole od njihovog (pretpostavljamo ne i vašeg čim ga rekli nijeste) miljenika nije prijavljen na konkursu 2024. Postiđeli se ljudi ili prepoznali pakovanje za onog što se besomučno prijavljuje bez potrebnog iskustva.
Znajući da će ga Savjet RTCG opet i opet nezakonito birati. Sudski višestruko ukazano. Komedija, jer nije zadovoljio, ni takve - naštelovane zakone. Hoće da bude direktor, pa hoće. I evo može mu bit. Voljom parlamentarne i izvršne vlasti. Koju bi i Javni servis trebao da kontroliše a ne kao sad - da sluša. Evropa to vidi, i nećete moći tamo ovako. Stoga datum nije za isticanje. Niti aktivnost u kući znači napredak i „temelj povjerenja građana“ uz programe kojima nema mane „na svijet i u Beograd“.
Stoga je vaše pominjanje „doprinosa razvoju objektivnog, savremenog i odgovornog informisanja“ iluzorna slika kako je sve super. A nije. Tehnička dostignuća nijesu informisanje. Mogli bi opširno kako su u RTCG u zapećku brojne teme i profesionalci na svim poljima. Državi treba takva firma oslobođena od neznalica i koristoljubaca, i menadžment prepoznatljivog (neplagiranog) obrazovanja i bogatog, specijalizovanog staža za razne oblasti. Koje uzurpator na čelu ne razaznaje pa premješta ljude nasumice bez priznanja za njihov legat.
I rješava „stambeno pitanje“. Dovedenih. Zbog čega neki dugogodišnji radnici nijesu.

Ne pomaže suva čestitka za Dan Javnog servisa

U zgradi RTCG juče, skoro običan radni dan, a trebalo je bit s fanfarama. Jutro nagovještavalo opšte grljenje i ljubljavu. Pa uđoh odjeven po etičkom kodeksu, okupan i spreman, ništa doručkovao i žedan. Jadac. Osim francuskinja Zorka niko me, skoro pa, milo pogledao nije. Kroz TV uobičajeno bijaše tiho a Radio bez talasa radosti hodnicima. Nije bilo ni Slaviše da ponudi jabuku. Bozu makar.
Dok su u dimenziji s oznakom sala 501 dijeljeni ključevi. Ne gedore. Niti violinski. No oni zbog kojih se u životu žestoko slavi, trebalo bi. Mnogi to ne dočekaju. Međutim, ni utvare s bocom kroz te hodnike. Da časti. Bez očekivanih talambasa, kikota, ili, daleko bilo, kakvog posluženja za sve. Muk. Ka' da je neko nešto ukrao. Nijedan političar nije primijećen. Da se nakašlje makar. Utopistički očekivah, mada bi, fakat, bilo iznenađenje poslije prošlogodišnjeg odbijanja predsjednika Jakova Milatovića da prisustvuje obilježavanju 80 godina postojanja medija. Nije davao legitimitet nezakonitom Borisu Raoniću. Utopija sad moguća radi ministra Radunovića ili predsjednika Parlamenta Mandića. Oni su rekli, prenešeno, da ga kao takvog vole.
<h2>Legitimisanje presudom</h2>
Slika sa portala oko podne ukazala je zatim zbivanja za probrane. Suvi menadžment u prvom planu (među njima glavni dobitnik) i 40-tak zapošljenih. Ostali odsutni zbog tjeskobe ili se stidjeli, đavo bi ga znao. Falilo je makar pola srećnika. Umjesto masovnog slavlja. Da sam se pitao, veselje bi bilo na velikoj terasi dolje, ili u parku ispred. Đe je sad trave gotovo nema, nekoliko klupica se nekako drže a oko njih gužva druge vrste, štrajkuju skulpture „Živka Nikolića“. Zbog muzike iz razglasa ili što nemaju đe bolje ne piše. Srećom bezbjedan ambijent je ostao. Mirne su pri tom, i ne puše.
Tako ostade da se svečanim besjedama na petom spratu jedino iskažu rukovodioci, čak posprdno prema institucijama. Veselin Drljević, predsjednik Savjeta RTCG, istače kako njegov saziv i menadžment „sa ponosom mogu da se legitimišu na svakom mjestu i u svakoj prilici“. Jesu li ga kontrolisali neđe kad nije imao ličnu pa ga micoši prepoznali, ili potencira kako su ponosni i na nedavnu presudu zbog zloupotrebe funkcije. Kako li će tek eruptirati gordost kad pravosnažna stigne? Može li naknadno uticati i na ovu raspodjelu?
Nečuveni doktor i docent Veselin opisa ovim kratkim povodom kako popravljaju raspoloženje „korisnika programa koji emituju“. Što otkriva da imaju i dodatni. Koji se ne emituje? Ima li nade za sve, dakle i za neraspoložene, da se nešto načini? To je tajna znanja? Nemanog ili neželjenog.
Za stanove je konkurisao 191 radnik. Ko zna koliko je odustalo, čitajući diskriminišući pravilnik, pa mrka kapa za većinsku sreću i u samoj kući. Da zamaže Drljević je poželio kako bi najviše volio da su mogli izgraditi onoliko stanova koliko ima zaposlenih u RTCG-u i da to bude po njihovom projektu i željama. A zašto nije moglo? Para su imali. Da su svih godina koliko vladaju samo milion izdvojili godišnje preteklo bi stambenog prostora. Umjesto toga stukli su silne novce na krečenje, eloksiranje, trgovanje „pedestalne“ i ostale nepotrebne tehnike, putovanja i ko zna što sve ne. Jedino Šofru za slušalice nijesu imali. Papire uglavnom kriju o detaljima a i kad zatražiš i preko suda sakriju. Finansijske planove ne poštuju.
<h2>Što piše u katastru?</h2>
Ovim stanovima ključevi su kod ljudi ali sudbina u palati pravde. Inicijativu prethodnog direktora Božidara Šundića sadašnji nelegalni naslednik Boris Raonić juče je samo „na priču“ okončao. Raonićeve slične inicijative nema pa se ovom diči. K'o da ne bi neko drugi znao privesti kraju. Bi, smatraju znalci i to brže i bolje. Čak dvije godine po preuzimanju potpisao je ugovor sa graditeljem. Na što je čekao? Kolega mi reče: „da porasporedi svoje favorite“. Posljednje glasine su da „ima još do murava“ te da izvođaču ništa još plaćeno nije. Ako su lagali mene i ja lažem vas. Sluti nastavku priče. Ili presuda. Kako god bilo:
Svim dugogodišnjim radnicima srećan stan. I da stanuju u njemu.

500x500

Svečanost bez slavlja u RTCG: Ključevi tjeskobe

Piše:Časlav Vujotić
Propade plan dosadašnjim vlasnicima jedne domaće medijske kuće da isporuče novim „neko zgarište“, ma što značilo, kazao je juče mistično Andrija Mandić, predsjednik parlamenta, našte srca, sudeći po nepitanom na jednoj od milih mu televizija, zadovoljan što nije pošlo za rukom preuzimanje Javnog servisa (?) koji, tvdi - veoma dobro radi svoj posao! Nije ostvarena, kako se izrazio „velika seoba iz privatnog medija“ u … RTCG (uplašismo se da nije na Velje Brdo)? Nije nagovijestio, nikakvu prijavu, žalbu, dokaz za taj užas u pokušaju. Ostaje da mu vjerujemo na riječ, podrivenu brojnim dokažljivim parametrima:
Dakle brojne sakrivene informacije, otpušteni ili nipodaštavani profesionalci u toj kući, nejasno potrošene budžetske pare, nenormalne varijabile menadžmentu, očajna prosječna plata, radničko nezadovoljstvo … poruke EU da tu stanje nije dobro - ne znače ništa lideru DF-a i zagovaraocu nekakvog pomirenja. Sa njegovom vlašću i servilnošću prema njegovoj partiji u državnom mediju.
Procurio je ovih dana snimak: Boris Raonić žurno napušta parlament. Na mrežama se špekuliše kako je taj pogled na odlazećeg otraga dokaz političke vezanosti. Jer na njegovim programima niti Fejsu poslije nije objasnio što je tamo činio. Pogađajmo sve sigurnije s kim se konsultovao, jer je evo izgovorio njegovu besomučno ponavljanu odbrambenu tezu i predsjednik najvišeg zakonodavnog tijela. Kako je sve u Nacionalnom emiteru idealno dok bezočna konkurencija, preciziralo se i koja, postavlja kučice. Blokaderu javnosti. Da mu sazna makar ugovore i platne liste.
Nažalost, ili naravno, voditelji jutarnjeg programa su preskočili, a nametalo se, pitati đe se može naći, pročitati, viđeti, taj „zgarišni“ plan. Administrativnom odboru dat je tako šlagvort da vjerujući u neviđeni a izjalovljen plan danas možda ne digne ruku za nekog od predloženih za Savjet RTCG, bez obzira na regularnost predloga i predlagača. Politički lider bez pardona sije opciju da je neko od kandidata pod uticajem nekakvog koncerna (neobjašnjivo i taj koncern ćuti)! Te da će eventualno nečije eliminisanje biti spasenje a ne protivzakontost. Ostaje da sačekamo do popodne i saznamo rezultate crnih slutnji. Da nije, suprotno, ne daj bože, predsjednica odbora Jelena Nedović sa drugovima potpala pod uticaj?
Andrija se pri tome dodatno zapleo. Rekavši spriječeno je - preuzimanje. Ispada kako podrazumijeva da Javni servis nije neutralan. Kao da kaže „ne damo ga“.
Dodatno potom otkrivši analitičarima moguću agendu za opstanak nezakonitog generalnog RTCG. Upućujući u istom gostovanju kako su „naša rak rana, tužilaštvo i sudstvo“. Nudi kao izlaz proces vetinga, odnosno preispitivanje jesu li neki pripadnici pravosuđa eventualno stekli ogromna bogatstva radeći nešto nedozvoljeno. Otvoreno je pretpostavio da ima tužilaca koji rade za organizovani kriminal i - korumpiranih sudija „koji prodaju presude“, da sve treba biti temeljno pretrešeno.
Znači li to naknadno poništavanje silnih sudskih odluka, kod nas je postalo sve moguće, presuda da je njegov pulen Raonić nezakonito „preuzeo“ Javni servis, evo peta godina? Apsurdno, ama mi smo zemlja čuda. Svjedočimo nečemu mnogo opasnom. Indirektnom pritisku šefa zakonodavne vlasti na sudsku sa akcentom na dva jaka procesa članovima Savjeta RTCG, posredno Raoniću. Kako će vagati sudije kad im nad glavom visi Mandićeva sumnja, a nikoga nije imenovao? Treba li reći „milost, milost gospodaru“ i ne dirati onog koji mu - dobro radi posao?

Raonić dobro radi

Grupa radnika Javnog servisa - Srđan Čović, Časlav Vujotić, Tatjana Šuković, Mladen Vukčević, Danijela Popović i Slaven Knezović - pisala je zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore sa zahtjevom da se utvrdi suma koju, kako navode, višestruko nelegalno izabrani generalni direktor RTCG Boris Raonić mora da vrati državi Crnoj Gori iz čijeg se budžeta finansira Javni servis.
Pretpostavljaju, kako su rekli, da se to može procesuirati zahtjevom da se proglase ništavnim ugovori koje je Raonić sklopio sa Savjetom RTCG.
- Notorna činjenica utvrđena pravosnažnim presudama Višeg suda je da je Raonić dva puta nelegalno izabran za generalnog direktora - 6. avgusta 2021. i 1. juna 2023, što znači da je najmanje do 1. septembra 2024. nelegalno primao platu. Tada je izabran treći put, najvjerovatnije nelegalno, ali je sudski proces u toku - navodi grupa zaposlenih.
To znači, kako ističu, da je na osnovu nezakonite odluke Savjeta RTCG Raonić potpisao i ugovor koji mu je omogućio da pored plate, utvrđene koeficijentom 20,75, redovno dobija i dodatak od tri prosječne plate u RTCG.
- I to po pravilima i uslovima koje je i DRI problematizovao i tražio od RTCG da ih definiše i promijeni. Potpuno je nepoznato koji su vanredni učinci, kako ih je Savjet procesuirao i cijenio kako bi Raoniću dodijelio trostruku prosječnu platu, kao dodatak redovnom dohotku. Tako je on dugo imao najveću platu u državi i pored toga što je u opisu posla generalnog RTCG da se stara da RTCG posluje po zakonu - ističu u pismu. 
Osim nelegalnog zapošljavanja Raonić je, kako dodaju, u kontinuitetu donosio i niz pravno spornih odluka koje su poništene na sudu.
- Raonić je u toku 36 mjeseci dobio najmanje 80.000 eura bruto koje mu nijesu isplaćene u skladu sa zakonom. Napominjemo da je ova suma predstavlja iznos preko njegove plate određene koeficijentom i kolektivnim ugovorom, koji važi za sve, osim njegovog menadžerskog tima, koji djeluje van odredbi Zakona o platama u javnom sektoru - navode u pismu.
O ovim činjenicama, kako su rekli, posebno govore i nalazi Državne revizorske institucije od 3. februara ove godine u kojima se, pored ostalog, navodi da "pravilnikom o dijelu zarade po osnovu ostvarenih rezultata u radu u RTCG nije precizirano ko ocjenjuje, predlaže i odobrava uvećanje zarade po osnovu ostvarenih rezultata u radu generalnog direktora, direktora Radija Crne Gore, direktora Televizije Crne Gore i direktora Internetske publikacije (Online medija), tako da status realizacije ove preporuke ostaje nepromijenjen".
- Uz to, Sindikat zaposlenih RTCG je u svojim obraćanjima nastalim povodom nesporazuma, nesaglasnosti, ali i manipulacijama informacijama tokom pregovora o novom Kolektivnom ugovoru naveo i obraćanje Ministarstva finansija koje najbolje opisuje nekontrolisane finansijske tokove u RTCG: „Iz dostavljenog akta nijesmo dobili obrazloženje po kom osnovu generalni direktor i pomoćnici generalnog direktora ostvaruju dodatak po ugovoru o radu, odnosno da li se radi o dodatku na osnovnu zaradu ili varijabilnom dijelu zarade. Imajući u vidu činjenicu da je u ovim slučajevima, iznos dodatka veći od osnovne zarade, ukazujemo da takav način utvrđivanja zarade obesmišljava institut zarade i koeficijenata koji su utvrđeni Kolektivnim ugovorom, što dovodi i do narušavanja principa transparentnosti” - citirala je grupa zaposlenih.
Dodaju da se svi potrebni vjerodostojni podaci za donošenje odluke nalaze se u dostupnim dokumentima - odlukama suda, izvještajima DRI, izvještajima Agencije za sprečavanje korupcije o primanjima Raonića kao javnog funkcionera, te na portalu RTCG, đe se nalaze sporni ugovori Raonića.

1250x600

1084x550

Grupa radnika Javnog servisa pisala zaštitniku imovinsko-pravnih interesa: Utvrditi sumu koju Raonić mora da vrati državi

Raste naglo broj presuda protiv RTCG ovih dana. Međutim Boris Raonić ne haje. Podržan od Savjeta kuće neprekidno uglednim profesionalcima bez razloga i konsultacije ukida radna mjesta. Ili emisije. Kontra Pravilniku o specifikaciji degradira kad mu god na nekog „padne pik“. Ili išćeruje.
Sve više zapošljenih suočeno je s onim što su mislili da ih neće snaći. Džaba su žmurili. Stižu ih neželjene izmjene radnog ugovora po principu „uzmi ili ostavi“. Beskrupozno se ignorišu vrijednosti i sudbine. Širi se revolt spolja i unutra, među do juče neutralnim, domaćim ili stranim.
<h2>Popovi može, đeca ne</h2>
Preko trideset godina RTCG je pratila dječiji festival u Kotoru. Manifestacija od nacionalnog interesa. Za ovo ljeto bila je u planovima, programsko produkcionom i finansijskom, usvojenim i obavljenim čak na Portalu. Trebalo je da gledamo sedam polusatnih "Hronika dječjeg festivala". Uzalud. Decenijska tradicija ne znači ništa generalnom. I obavezujući dokumenti. Kad se može posprdavati sa presudama može i s njima. Odlučuje samostalno, bezrazložno, kako mu se ćefne. Jer vlast ne reaguje.
Upravo su stradala đeca, ako se može reći, pošto eliminiše emisiju koja im je godinama posvećivana. Sa festivala obilježja Dječje redakcije RTCG i zaslužnih ljudi iz prošlosti kuće. Osnovali su ga između ostalih Dragan Radulović i Bato Dukaj. Neće biti praćen.
„Kad se male ruke slože“ naziv je ovogodišnjeg izdanja manifestacije. Te ručice ne interesuju mogula poznatog kao Raonikije. Sa budžetom da isprati festival pa da je u Americi. Osmijeh tih mališana, pjesma, radost, igra, neće više biti na Javnom Servisu. Nelegalni predvodnik, kako reče koleginica iz Kotora, „TV škatule“ riješio je da to ne treba Crnoj Gori.
Isto kao što je mimo pravila, ugovora, planova uveo da treba afirmacija nekih drugih, ne ručica, nego ruku. Ručerdi reće neko. Što vodeći nam političari ljube. „Svetosavska akademija“ da, dječji festival ne. Nije ovo sukob vrijednosti nego apsurd. Dešava i jedno i drugo. Ignorisati oboje je medijski pomašaj. Za sve treba naći mjesto. Propratiti primjereno je vještina koju ne zna odlučivač u RTCG. On ima svoje interese. Kontra društvenih.
Nadam se da će crkveni oci ovo razumjeti. Isto zatražiti da se slike iz Kotora prikazuju. Makar poput đece sa metanija iz Bara.
„Javni servis napreduje“ Evropska Unija je platila analizu medija u Albaniji, Crnoj Gori, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Turskoj a rezultat je 181. strana „komparativnih perspektiva“ i „longitudinalnih analiza“, grafikona, stručnih izraza i insinuacija nejasnih običnom čovjeku. Piše da su isključivo mišljenje autora i ne odražavaju nužno stavove EU ili EK. Malo će ko prečešljati osim kome treba.
Takav radi na Portalu Javnog servisa. Ne da rastumači. Tražio je nešto fino o sebi i nadređenima. Kako nije našao precizno, RTCG je samo dva put nabrojana, jedan načelan sud je prilagodio. Da istakne sebe i ekipu. Da „pojača utisak“, na početku su mu Centar za medijski pluralizam i Rober Šuman Institut, oglašivači pomenute analize, „vodeća medijska organizacija Evrope“. Na internetu fali u čemu to. Đe su ti sadržaji, dnevnici, podkasti, sportski prenosi, ili … crtani filmovi od ogromnog značaja. Bave se medijima, tačno, ali baš da vode - u kojoj trci? Ili je možda Raonićev kolumnista mislio da su te osobe obdarene izvanosjetilnim zapažanjem vizija iz sfere onostranog?
Tražio je nešto da ublaži izvještaje iz Evrope da je RTCG podložna političkom pritisku uprkos sprovedenim reformama. I naišao je na pasus „Što se tiče Crne Gore, neuravnoteženo izvještavanje bilo je vidljivije u glavnim komercijalnim medijima nego u nacionalnim javnim medijskim servisima, koji su pokazali napredak“. Pominje se množina, al je objavio na Portalu RTCG u jednini. Kamo sreće da je tako.
Zaobišao je važnije za državu, ka i vazda, kako je politička kontrola medija u Srbiji značajna i da se preliva na medije u Crnoj Gori koji su u srpskom (stranom) vlasništvu, te da pokušavaju uticati na distribuciju informacija u toj zemlji. Ili da je inkluzivni pristup medijima Albaniji, Crnoj Gori, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji visokorizičan, a pristupačnost programa za osobe s invaliditetom ograničena. Pomenuo je, što jes - jes, da u Crnoj Gori nije implementirana Mreža za borbu protiv govora mržnje, online uznemiravanja i dezinformacija. Ima li dezinformacija u RTCG zaboga, čekamo analizu. To znači i sakrivanje. Ako ovaj tekst izbace na Portalu biće iznenađenje. Uredno dostavljam.

Na RTCG đeci nije mjesto

Vrela neđelja u RTCG okončana još jednim cirkularnim mejlom menadžmenta. Elegičnom. Sindikati nijesu odgovorili na prethodni poziv da razgovaraju. I vjerni otkazaše. Kaže kolega „mislio je da ćemo se stučiti glavama po vratima njegovog kabineta“.
Poslije 4 godine relaksiranosti od obaveza da savjetuju, upravljaju, kontrolišu procese, od željenog radnog mjesta, ili - posla, radnici se najnovijom elektronskom poštom ubjeđuju da RTCG opstaje zahvaljujući njima. A ne direktoru. Koji obrt! Koji je dosad ističući prvenstveno svoje zasluge neumorno nešto izjavljivao, osamljeno, bez kontra novinara ii sagovornika, nabrajavši misteriozne rastove povjerenja, popularnosti, zgrade, u programima koje kontroliše on i samo on. Uzvraćao je uglavnom tuđinima i zamišljenim protivnicima, a sad konačno svojima, sindikalcima (krivične prijave su još u fijoci).
Mejlom kuka kako ga eskiviraju. Pokušavamo dokučiti zašto?
· Traži samilost bez lijeka, a sindikati bi prije povećanje koeficijenata?
· Jer neće da zaborave što su mu rekli ovih dana: pregovori može, ama - bez njega?
· Neće neki sindikalci, ili svi, ulazeći u dijalog da mu priznaju zakonitost? Ako je to odgovor, sumnja menadžmenta da sindikati osporavaju legitimitet Kolektivnog ugovora promašila je. Odnosi se na - direktora.
· Zato što su dosad servilni ispaljeni od dotičnog. Čime? Za to valjda traži poligraf?
· Umorni su od neistina koje sipa? Npr. nema mobinga pod njim. Poruka mi poslije: „Ništa ne pitaj, preživio sam torturu, počev od mog prvobitnog šefa, preko poslije nametnutih, od produkcije do ljudskih resursa a sve po direktivi Raonića ... Na sudu ću tražiti pravdu“.
· Jer sam potvrđuje zloću? „Prethodni prijedlog Kolektivnog ugovora nije nametnut od strane menadžmenta, već je rezultat usaglašavanja sa sindikalnim partnerima“. A pregovarao je samo sa jednim, Sindikatom zaposlenih (čije ime, inače, ne zna). Ako menadžment nije nametao svoj predlog što je onda imalo usaglašavati?
Uvodi ovom prilikom jednu veeliku futurističku, kako njemu i priliči, novost: „Predložili smo da se angažuje nezavisni detektor laži“. Pošto svi po kućama imamo po jedan, naravno, zavisan, moramo razmisliti čiji neće odati da laže. Ili će specijalni pod-direktor Javnog servisa prilikom sljedeće velike a nekontrolisane trošačine narodnih para kupiti odgovarajući. Za intervjue. Goste priveže za mašinu i kad slažu - alarm. Voditelj klikće od sreće, gledateljstvo u delirijumu! Eto najveće svjetske inovacije poslije takmičenja za talente. Već čitam čestitku od Maska „Borise, zar i ti na struju“?
Na kraju: što će sindikalce i njega pitati kad sjednu na to?
· Jesi li imao najveću platu u državi?
· Jesi li sam sebi dijelio varijabilu?
· Dobijaš li procenat od dodijeljenog stana?
Pozivam čitalačku publiku da obogati niz. Službi ljudskih resursa RTCG koja služi da se radnicima prenosi što šefovi žele. Pošto zasad funkcioniše jednosmjerno, na kojoj je strani ljudskoća, odaberite sami.
PS. Pridaje kolega s početka: što će direktor ako se niko ne odazove? Platu evo prebolijevamo. Samo da ne ostanemo bez njega! Pu-pu

Hoće li RTCG postići mir prije presude; Traži se specijalan poligraf, policija, ANB ili vojska se pitaju

Časlav Vujotić, novinar RTCG koji tvrdi da je mobingovan, u autorskom tekstu &nbsp;iznosi niz ozbiljnih optužbi na račun menadžmenta Javnog servisa i direktora Borisa Raonića, ukazujući da je pokušaj sindikalne borbe sistematski obesmišljen, dok se istovremeno najavljuju otkazi i promjene Kolektivnog ugovora – bez dijaloga i u atmosferi pritiska.
Vujotić navodi da je uprava RTCG-a ignorisala Sindikat zaposlenih i pokušala da predstavi javnosti iskrivljenu sliku štrajka, uz spinovanje činjenica u izvještajima Portala RTCG.
- Izvještači su tvrdili da je direktor tražio detektor laži usred štrajka, iako tada nije bio ni direktor, ni detektor. Tobožnja logika zamijenila je osnovna pravila profesije - piše Vujotić, dodajući da su „manipulativno spojeni događaji sa različitih lokacija i učesnika“, čime je, kako kaže, stvoren pogrešan utisak o ciljevima protesta.
Vujotić tvrdi da je direktor Raonić, umjesto da razgovara sa sindikatom koji je organizovao štrajk, izabrao da optuži Sindikat medija – koji nije bio dio pregovora – i pozove njegove predstavnike „na poligraf“.
- Oni su ostali zatečeni – mislili su da ih je Boris primio na posao. Ispostavilo se da pregovara s drugima, a onda ih javno proziva - &nbsp;navodi autor, dodajući da su medijima obećani dokumenti kao dokaz za tvrdnje menadžmenta – koji nikada nisu dostavljeni.
U tekstu se navodi da direktor RTCG-a svaku kritiku doživljava kao „kampanju“ protiv njega, pri čemu se poziva na sopstvene uspjehe i ocjene finansijske discipline, ignorišući upozorenja Državne revizorske institucije, Vlade i Evropske unije.
- RTCG raste, tvrdi on – ali samo u njegovim sopstvenim jedinicama mjere - piše Vujotić, uz opasku da zgrada RTCG-a, uprkos izjavama, nije „napuhana“ niti se infrastrukturno razvija.
Posebno ističe da Raonić „besomučno ponavlja“ priče o reformama i smanjenju broja zaposlenih, dok se zapravo, kako tvrdi, „smanjuje broj sindikalaca, ne zapošljenih“.
Autor navodi da je menadžment, tek dva dana prije štrajka, poslao poziv svim sindikatima – i reprezentativnim i nereprezentativnim – da započnu pregovore o novom Kolektivnom ugovoru.
- Zašto nije ranije? Šta ih je spriječilo – opstruktivni bronhitis, zaboravljena šifra, zaključana vrata Savjeta? Ili možda zahtjev jednog od sindikata da se pregovori mogu voditi samo nakon razrješenja Raonića, zbog sudski dokazane uzurpacije funkcijež? - pita Vujotić, upozoravajući da bi sve eventualne odluke bez toga mogle biti pravno oborive.
Dodaje da je direktor priznao da je dvojicu pregovarača iz jednog sindikata „počastio“ uredničkim funkcijama, nakon čega su tražili smanjenje koeficijenata kolega iz drugog sindikata.
- Ostaje nejasno da li su za to dobili i stan. Imena ćemo, kaže, saznati kad i dokumente – što znači, nikad - piše autor.
Najvažniji detalj, smatra Vujotić, jeste to što se na Portalu RTCG ne pominje ono što menadžment pokušava da progura kroz izmjene Kolektivnog ugovora – mogućnost otpuštanja zaposlenih bez ograničenja.
- Toliko voli zaposlene da želi nesmetano da ih otpušta -sarkastično primjećuje autor.
Osvrće se i na izjavu Raonića da u RTCG-u „nema mobinga“, iako su, kako navodi, brojni radnici već sudski vraćeni na posao, dok su drugi još u pravnim postupcima – uključujući i njega.
- Poziv onima koji se osjećaju mobingovano da ‘izađu’ – zapravo je najava čistke, a ne podrška. Nije ljudski - zaključuje Vujotić.

Vujotić: Prije štrajka sindikata menadžment RTCG opstruisao pregovore – Raonić najavljuje otkaze, ali bez dokaza

Štednja za neznanog. Koju pjesmu izbjegavati ispred ulaza?
Generalni je opet eloksirao. Ulaz. Da otvoriš sad moraš povući, a ne gurnuti vrata. Figo nije znao. Zaletio se stepenicama nadolje ka porti, i ispružio ruku da gurne. „Umalo nos slomih“ reče bespomoćan. Poslije 35 godina „grešnog“ dolaska na posao. Prema nekoj EU direktivi ili se interno predviđa bježanija, pa olakšavaju izlazak, koji je razlog? Zakon nije. To ne funkcioniše u RTCG, složismo se. Ni poplava neće nikog napolje naćerat. Nabrekli zidovi od vlage podsjećaju kad je fonoteka bila ka' bazen a niko paničio. Čak su poslije zabranili kupaće. I aj sad ti viđi s kim se mi nosimo, bajto moj!
Vatra je opasnost zaključismo. Pošto je pušenje zabranjeno, piromanski potencijal vreba s krova prekrivenog panelima! Vrhovnom Raonikiju kroz jadnu, ali u Savjetu RTCG cijenjenu medijsku karijeru učinilo se: što više solarnih tabli - to bolji Javni servis. Štednja, veli. Kolegu ovi sjeta: „Na mojoj platnoj listi to ne vidim!“.
Vidi on, rekoh.
Kad je bol minula preporučih da uzme novu magnetnu karticu. Bez slike. Miču identitetsku prepoznatljivost. Neko važan nije fotogeničan. Možeš proći i nazadačke, ali turiti na vidljivo. Etički sve je OK. Što niže - to bolje. Zbog nivoa očitavajućeg senzora. Moraš se nagnuti ako ti visi oko vrata. Fanovi menadžmenta, sindikalni aktivisti, oduševljeni. Htjeli bi i niži senzor. Da puca kičma, do Hrama da odjekne, klanjaju li klanjaju. Ekstremima, sve ih više, treba senzor pri podu, neđeljom. Za metanije.
U toj novoj ulaznoj barijeri jeste vještačka inteligencija, priča se. Donijeta s kursa. Iz Amerike. Štetnost provjerih blefom: kad dobacih kako imam pištolj u džepu, šef Vjeko se nasmiješio „nemaš, pištalo bi“! Dakle - zrači! Slutim ugovor da Socijalno dovodi pacijente na recept. Tranziciju od Javnog emitera u Nacionalni rentgen je, uostalom, već naslutila koleginica veoma bliska predsjedniku Savjeta RTCG.
<h2>Kajgana za nepažnju</h2>
Nekoliko dana potom istom baksuznom Figu gost je umalo postao evnuh. Zvanice zaredom prođoše kontrolni ulaz a drugom se sklapajuće staklo sastavilo. Kapetan postade umalo kapetanica.
Navelo na analizu inovacija. Ne mijenjaju program, kreirajući iluziju da nezakonito imenovani nešto zna o prirodi posla. Recimo, staneš li ispred zgrade zahvatiće te zvučni top. Cvrkuta nema u prelijepom parku. Ne zbog vrste muzike nego izbora i kvaliteta zvučnika. Sve zinutiji i zlokobniji likovi u bijelim stećcima prepadaju usred neobrezane trave. Klupe uglavnom prazne. Rijetki opstanu čekajući prevoz, ili duvane jer je tu dozvoljeno. Namjeste facu sreće, za slučaj da prođe inokosni organ.
Dotakosmo se i OTT ili ODT, kako li se to kaže, platforme. Toliko hvaljene od rukovodstva. U Crnoj Gori ta platforma ne znam zašto treba kad je dovoljna obična antena. Diči se nesumnjivo Administrativni odbor državne Skupštine što nas džabe gledaju diljem planete. Kinezi ili potomci Inka zainteresovani za Vraneš serijal. To se zove istraživačko novinarstvo. Kad svi saznaju da je neđe otišlo muslimansko stanovništvo javiće ako ih vide. Sretni su svi zbog našeg direktora zaključi kolega. Taj bi popravio i CNN! Kad dođosmo do radničkog restorana predloži kafu ali ...
Nemam pojma možemo li, čas je zatvoreno, čas otvoreno, uzvratih. Čuh spremaju transformaciju. Od našeg u svjetski. Korporativna ideja, snimaju kulinarske emisije unutra, pa da se ne baca 'rana. Pretpostavismo e će se zvat Montekuhinja. I da će otvorit, a ko bi drugi, izvjesna voditeljka, naša evrovizijska ikona, u štos ostavci. Čime će Javni servis dodatnim inovacijama medijskog piljara proširiti djelatnost u Delivery service, ketering, i 2 dinara druže.
Zauzvrat, postaviše radnicima čips-automate po spratovima. S nimalo dampinškim cijenama. Profit vlasniku garantuje rukovodstvo. Niko kažnjen što se krši zabrana jela i pića na radnom mjestu. Ili radi gubljenja dragocjenog vremena zbog čestog intimnog položaja. S teškom skalamerijom. Nakrivimo je pod 45o, i zagrlimo, pa trzamo. U nadi da će nekako izbaciti … višestruko plaćenu fantu. Progutane pare mašina ne vrće. Benefit kolektivu isti kao kod panela.
<h2>Ko pjeva zlo mu misli</h2>
Interesovao se na kraju, zašto baš nas, bivše kandidate s konkursa direktorskog, tuži bivša advokatica kuće? Objasnih da ona spočitava kako ne razumijemo ,,ontologiju advokature". Priznajemo! Evo ni Google o tom spoju pojma nema! Nadam se da će sudija biti srećnije ruke.
I tako. Raziđosmo se a ne zaokružismo. Da su ulazna vrata s početka teksta preinačena poslije demonstracija. Nedavno. Kad su nosili transparente neki ljudi s parolama protiv direktora. Pa ih je smirio stražar kad je zapjevao s njima. Sad miče tog stražara. Gorana Stanojevića. Kažnjava ga. Umjesto nagrade. Zbog … crnogorske himne.
(Autor je zaposleni u Javnom servisu)

Nisko siječemo

Zaposleni u RTCG-u Časlav Vujotić uputio je prigovor Savjetu te medijske kuće i Komisiji za rješavanje stambenih pitanja povodom najnovije „Izvršne liste“ za raspodjelu stanova u tom kolektivu, ocjenjujući da Pravilnik po kojem se ta lista sastavljena privileguje članove menadžmenta, a diskriminiše radnike sa dugogodišnjim iskustvom u Javnom servisu.
U prigovoru koje je proslijeđen i medijima, Vujotić navodi da su visoki koeficijenti plata rukovodilaca ključni faktor u rangiranju kandidata, što im, iako su kratko zapošljeni u RTCG, omogućava da se nađu na vrhu liste za dodjelu stanova.
- Njihov koeficijent za platu, iako su kratko u firmi, favorizuje se u odnosu na ljude koji dugu karijeru provedoše u RTCG. Dovedeni za šefove predvode listu umjesto da su na njenom začelju. Kreirali ste sistem da par godina bliske saradnje sa Raonićem više znače nego cijelog života čekati stan – navodi Vujotić u prigovoru uz ocjenu da Pravilnik nije pravilnik nego namještaljka za rješavanje stambenih problema dovedenih.
On navodi da Komisija nije demantovala ni ključne sumnje koje je iznio, među kojima i to da su na listi i oni koji su već koristili stambene kredite, što dodatno narušava povjerenje u proces.
- Nijeste demantovali, uz finese, da mogu ugrabiti stan i dobitnici kredita za stambenu izgradnju ili renovaciju. Uzaludno pitah ‘Zašto su onda dobili kredit ako nemaju stan?’ Umjesto odgovora ističete kako je pravilnik ‘svima dostupan’. Niđe veze! – navodi Vujotić.
On iznosi i konkretan slučaj koji, kako navodi, pokazuje ignorisanje socijalnih prilika koleginice koja živi sa višečlanom porodicom u jednoj kući, a dobila je nula bodova.
- Mogao je neko iz komisije tražit’ info i o koleginici koja živi u istoj kući sa majkom, dva brata, njihovim ženama i đecom, a dobila 0 bodova – piše u prigovoru.
Vujotić kritikuje i način na koji je proces ubrzan kako bi se, prema njegovim riječima, stvorio utisak svršenog čina.
Posebno je skrenuo pažnju načinu na koji su odbijeni prigovori, ocjenjujući da su odgovori Komisije lišen konkretnih argumenata i puni birokratskih formulacija.
- Umjesto preciznih kontra argumenata, čitam na kakvim ste mukama bili: ‘temeljito ste i pažljivo pristupili’ neumjesnim navodima podnosioca prigovora... Cijenili ‘savjesno i brižljivo’ pa – nema što raspravljati – piše Vujotić u prigovoru.
Podsjeća da je pravo na obrazloženu odluku garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, ironično komentarišući da se u RTCG ljudsko pravo tumači tako da „listu za dobijanje stana predvodi čovjek postavljen za direktora u vašem mandatu, a ne doajen kolektiva”.
On podsjeća i da su protiv Pravilnika kojim se rukovodila Komisija već podnijete prijave Upravnom i Ustavnom sudu, te poziva Savjet RTCG da poništi postojeći dokument i izradi novi, uz učešće pravnika i predstavnika radnika čije su žalbe odbijene.
- Protiv Pravilnika po kojem neumoljivo postupate podnešene su prijave i Ustavnom i Upravnom sudu - pa razmislite smijete li pod tom anatemom činiti što činite, makar moralno. Ukoliko se savjest aktivira, očekujem da poništite nakaradni pravilnik i sačinite novi uz komisiju koju čine pravnici i svi čije ste žalbe odbili. Lukavo, a vi to jeste, plus ostaćete čisti pred narodom. Za Boga ne znam, nijesam stručan, a nije izgleda učestvovao na konkursu – zaključio je Vujotić.

Vujotić Savjetu RTCG: Stanove dijelite privilegovanima

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Klikovac: Uprava grada godinu znala da je kanal Mareze zatrpan

Sjedinjene Američke Države „spremne su da pruže pomoć“ iranskim demonstrantima - izjavio je američki predsjednik Donald Tramp, u trenutku kada je, prema navodima aktivista, broj poginulih u protestima širom Irana premašio stotinu.
Dok demonstracije u svih 31 iranskoj pokrajini ulaze u treću sedmicu, vlasti su uvele strogu komunikacionu blokadu, a državni mediji za nerede optužuju „terorističke elemente“ koje navodno podržavaju Amerika i Izrael.
Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency, broj stradalih porastao je sa 65 na 116, dok je najmanje 2.600 osoba privedeno. Ovi protesti smatraju se najvećim u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranski državni tužilac Mohamed Movahedi Azad poručio je da će svi učesnici protesta biti tretirani kao „neprijatelji Boga“, što u iranskom zakonodavstvu predstavlja teško krivično djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Poluzvanična agencija Tasnim objavila je da je u jednoj opštini u provinciji Teheran uhapšeno oko 100 ljudi. Lokalni guverner naveo je da su privedeni zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira, te da su u okrugu Baharestan koristili vatreno i hladno oružje protiv građana, kao i pripadnika policije i snaga bezbjednosti.
U obraćanju javnosti, iranski vrhovni vođa opisao je protivvladine demonstrante kao „vandale i izgrednike“.
Protesti su izbili 28. decembra, nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute rijala, a ubrzo su prerasli u najozbiljniji izazov vlastima u posljednjih nekoliko godina.

Krvavi protesti u Iranu, broj žrtava premašio stotinu, Tramp kaže da su SAD spremne da pomognu

Tržište nekretnina u Evropskoj uniji (EU) zabilježilo je značajan rast u trećem kvartalu prošle godine, pri čemu su cijene stanova skočile 5,5 odsto, dok su stanarine porasle 3,1 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.
Prema podacima Eurostata, trend poskupljenja nastavljen je i na kvartalnom nivou, pa su nekretnine u odnosu na drugo tromesečje skuplje 1,6 odsto, a stanarine 0,9 odsto, prenosi Capital.ba.
U periodu od 2015. do kraja prošle godine, cijene stanova u EU su u prosjeku porasle 63,6 odsto, dok je zakup poskupio 21,1 odsto.
Dok su stanarine tokom protekle decenije rasle stabilno i bez većih potresa, cijene stanova su oscilirale, pošto su se smjenjivali periodi stagnacije sa fazama ekstremno brzog rasta.
Kada se posmatraju pojedinačne države članice, Mađarska se izdvaja kao apsolutni rekorder po poskupljenju, pošto su cijene stanova u toj zemlji od 2015. porasle čak 275 odsto.
Pored Mađarske, cijene su se više nego udvostručile u još 11 zemalja, a na vrhu liste nalaze se Portugalija, Litvanija i Bugarska, gdje je zabilježen porast veći od 150 odsto.
Izuzetak na mapi Evrope predstavlja Finska, koja je jedina zemlja u kojoj su cijene nekretnina danas niže nego prije deset godina, odnosno blago su pale za dva odsto.
U pomenutom periodu je rast stanarina zabilježen u svim članicama EU, a situacija je takođe najteža u Mađarskoj, gdje su kirije više nego udvostručene, odnosno skočile su za 107 odsto.
Visok rast troškova stanovanja zabilježen je i u Litvaniji, Sloveniji, Poljskoj i Irskoj, gdje su stanari suočeni sa poskupljenjima od preko 70 odsto, navodi se na veb stranici Eurostata.

Tag: caslav-vujotic