Miniatar ljudskih i manjinskih prava, Fatmir Đeka, u razgovoru za Portal ETV otvoreno je govorio o ključnim pitanjima koja oblikuju savremenu Crnu Goru. U intervjuu je analizirao uticaje Rusije i Srbije, poziciju Vlade, izazove evropskog puta zemlje, kao i stavove i reakcije albanske dijaspore na njegov angažman u vlasti. Đeka je, pritom, dao jasan uvid u političke procese, izazove i dileme s kojima se susrijeće Crna Gora, naglašavajući kako regionalni i unutrašnji faktori utiču na stabilnost i napredak zemlje.
<h2>Uticaj Rusije i Srbije u Crnoj Gori</h2>
Portal ETV: Uticaj Rusije i Srbije u Crnoj Gori je stalna briga regionalnih stručnjaka, ali i kritičara funkcionisanja ove Vlade u kojoj ste ministar. Koliko je taj uticaj danas prisutan i kakvu opasnost može predstavljati?
Đeka: Naša vanjska politika je apsolutno usklađena sa EU što se tiče Rusije. Mislim da će se narednih sedmica preduzeti još neke mjere. Nakon što je njen uticaj minimiziran na Kosovu i u BiH, Srbija se više posvetila Crnoj Gori. Taj se uticaj dominantno ostvaruje preko vjerskih organizacija. Čini se da i njihova moć opada, dok nervoza raste kako se približavamo EU. Dobro je, ipak, što se i Srbija okreće EU.
<h2>Jedinstvo Vlade oko evropskog puta</h2>
Portal ETV: Da li u Vladi ima ministara koji ne žele da vide Crnu Goru u EU? Ako da, ko su oni i kakav je njihov uticaj?
Đeka: Takvih zvanično nema. Nekadašnji evropesimisti postali su, po sopstvenim riječima, evroentuzijasti, pa čak i evrofanatici. Čudna je vlast. Po tom pitanju postoji potpuni konsenzus u ovoj Vladi.
<h2>Krizna situacija sa Turskom i diplomatske greške</h2>
Portal ETV: Kako danas gledate na dešavanja u vezi s Turskom, ranijim uvođenjem viznog režima koji je kasnije ukinut, ali i atakovanja na imovinu turskih državljana? Ko je tu zakazao i ko je povukao pogrešne poteze? Jeste li Vi glasali protiv sankcija?
Đeka: Politički stav svih članova Vlade iz redova manjina je ostao jasan. Smatrali smo da je odluka ishitrena, donijeta bez prethodnih konsultacija i, kao takva, cijenili smo da može nanijeti štetu državi. Brzo se to razumjelo, no šteta je već učinjena. Vjerujem da Crna Gora mora mnogo pažljivije da se, u svom najboljem interesu, odnosi prema ovim pitanjima. Da se ne govori o nekim činjenjima tokom tih dana koji nam svakako ne služe na ponos. Mislim da je trebalo mnogo bolje analizirati cijelu situaciju i kontekst prije nego što su donijete mjere. Nadam se da su bar izvučene neke pouke.
<h2>Evropski put Crne Gore i budućnost Vlade</h2>
Portal ETV: Može li Vlada u sadašnjem sastavu uvesti Crnu Goru u EU? Očekujete li da bi moglo doći do promjena na političkoj sceni ili do nove prekompozicije koalicije?
Đeka: Jedino u čemu se svi slažemo u ovoj Vladi jeste evropski put. Ali, svjedoci smo da to neće ići brzinom kojom bismo mi htjeli. Svjedoči o tome i broj poglavlja koja su zatvorena prošle godine. Trebalo bi da ova godina bude presudna na tom putu.
<h2>Albanska dijaspora i saradnja sa Mandićem</h2>
Portal ETV: Da li Vam je albanska dijaspora zamjerila to što ste dio vlasti zajedno sa liderom NSD, Andrijom Mandićem, koji kaže da je četnički vojvoda?
Đeka: Oni veoma pažljivo prate politička dešavanja u svojoj državi i razumiju razloge koji su nas opredijelili da budemo u ovoj Vladi. A mi dogovor o tome nismo postigli sa gospodinom Mandićem, već sa premijerom Spajićem. Dok god budemo procjenjivali da se Spajić drži tog dogovora, bićemo u toj Vladi, u suprotnom, naravno da nećemo. Dovoljno smo politički iskusni da procijenimo kada je čemu vrijeme.

Miraš Dušević

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Đeka za Portal ETV: Srbija sve nervoznija kako se Crna Gora približava EU

Grupa crnogorskih iseljenika koji decenijama žive i rade u Njemačkoj dostavila je Portalu ETV saopštenje u kojem iskazuju duboku zabrinutost zbog, kako su istakli, ozbiljnog urušavanja državnog, društvenog i moralnog tkiva Crne Gore, koje se posljednjih godina sprovodi planski i ciljano.
- U trenutku kada svjedočimo opasnom rastu govora mržnje, nasilja i progona neistomišljenika, te napadima na pripadnike drugih vjera i naroda u Crnoj Gori, crnogorska dijaspora sa svih pet kontinenata odlučno je ustala u odbranu svoje domovine. Nakon inicijative roditelja iz Crne Gore, za održavanje velikog skupa u decembru mjesecu odazvale su se desetine udruženja iz Evrope, Amerike, Australije i Latinske Amerike - potvrđujući time da Crna Gora nije sama i da ima djecu koja je neće napustiti - saopštili su oni.
Poručuju da „ono što gledamo posljednjih godina nije spontani društveni poremećaj, već rezultat dugogodišnjeg sijanja mržnje i ideološkog trovanja društva od strane onih koji Crnu Goru ne podnose ni kao državu, ni kao zajednicu slobodnih i ravnopravnih ljudi“.
- Danas, kada se na ulicama Podgorice napadaju ljudi samo zato što su „drugačiji“, kada se ruši imovina, prijeti i poziva na istrjebljenje „neprijatelja“, svjedočimo sramoti koja ne pripada Crnoj Gori ni njenom narodu. To nijesu djela Crnogoraca. To nijesu djela ljudi koji imaju Hrista u srcu. To su djela onih koji rade protiv Crne Gore - protiv njenog ustavnog poretka, protiv njene multietničke, građanske i slobodarske prirode. Oni koji danas napadaju i šire mržnju žele da posvađaju Crnu Goru sa njenim komšijama, partnerima i prijateljima, žele da je oslabe iznutra, da je podijele i učine ranjivom - poručili su oni.
Kategorični su da „im to neće uspjeti“.
- Naša borba nikada nije bila borba protiv drugih, već za sebe - za čast, slobodu i dostojanstvo Crne Gore. Naša domovina je zajednica svih njenih ljudi, bez obzira na vjeru i porijeklo, i upravo u toj različitosti leži njena snaga - naglasili su u saopštenju.
Ponovili su poziv roditelja crnogorskih iseljenika da, „ma gdje bili, u decembru dođu u domovinu - da zajedno stanemo u odbranu naše države, njenog mira, njenog građanskog bića i njenog imena“.
- Crna Gora je bila i ostaće domovina slobodnih, pravednih i hrabrih ljudi - zaključili su u saopštenju.
Više porodica crnogorskih iseljenika, saopštile su Portalu ETV 25. septembra, da pripremaju skup na koji će pozvati dijasporu, s pozivom da se ujedini i podrži ovaj protest koji organizuju zbog, kako kažu, „staljinističkog djelovanja aktuelne vlasti, koja metodama 'očerupane kokoši' ponižava i građane i samu državu Crnu Goru, kontinuirano i umišljajno, bez srama i obzira“.
- Najnovijim planskim djelovanjem, pojedinci iz vlasti uz podršku i aminovanje određenih manjinskih partija pokušavaju da istrgnu državne temelje Crne Gore, čime se direktno atakuje na njen ustavno-pravni poredak. Ovakvo djelovanje podsjeća na scenarije unuka Ravnogorskog pokreta iz 1941. godine, kao i na aktivnosti ubačenih stranih struktura kojima je cilj destabilizacija države. Svjesni istine da je istorija učiteljica života, civilizovanim putem, uz korišćenje svih zakonom dozvoljenih radnji organizovaćemo se da štitimo prava i interese naše kuće - poručili su oni tada.
Rekli su da će protestni skup koji planiraju da organizuju biti poziv za „sveopšti, veliki savez za odbranu autohtonog građanstva, ali i svih onih koji časno žive u Crnoj Gori“.

Kaćuša Krsmanović

Svjedočimo sramoti koja ne pripada Crnoj Gori ni njenom narodu

U mutikulturalnom miljeu Istre značajno mjesto imaju Crnogorci. Prvo organizovano doseljavanje zabilježeno je prije gotovo četiri vijeka, kada je nekoliko crmničkih porodica doselilo u Peroj. Preseljenje u Istru se nastavilo kontinuirano u većoj ili manjoj mjeri i u vremenima nakon toga.&nbsp; Današnji crnogorski Istrijani uglavnom su potomci porodica koje su ovdje došle sredinom prošlog vijeka. Svi oni ostavili su traga u današnjoj kulturi Istre i njenoj navećoj vrijednosti - skladnom suživotu brojnih etničkih grupa. Istra je poznata po mirnom moru, blagoj klimi, sačuvanoj prirodi... Baštini dugu tradiciju vinarstva, ribarstva, brodogradnje i turizma. Ipak, Istrijani danas sa ponosom ističu da je njena glavna specifičnost - multikulturalizam, a u njegovim korijenima je burna istorija poluostrva.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820094_95799d0c148ab8568037a25c4d75ecb6c9fb0f9d5e2ee1f23f01d93828773f8d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025092820094_95799d0c148ab8568037a25c4d75ecb6c9fb0f9d5e2ee1f23f01d93828773f8d" data-rendition-name="original" width="2000" height="1294" loading="lazy" alt="Pulska Arena"> <figcaption>Pulska Arena(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Dobila je ime po ilirskom plemenu Histra čiji tragovi datiraju deset vjekova prije nove ere. Istrom su nakon njih upravljali brojni osvajači. Kolhiđani, pa Rimljani koji su Puli, najvećem gradu Istre ostavili njen zaštitini znak - Arenu i ali i mnoge druge vrijedne spomenike - prvi vodovod i kanalizaciju, gradska vrata, Avgustov hram.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820090_ead5cb8c720c07a08282f7a655d8e3a77e5f4cb83f4336baea684774da53e7f3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025092820090_ead5cb8c720c07a08282f7a655d8e3a77e5f4cb83f4336baea684774da53e7f3" data-rendition-name="original" width="2000" height="1611" loading="lazy" alt="Avgustov hram"> <figcaption>Avgustov hram(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Nakon Rimljana gradom su vladali Ostrogoti, bila je glavna luka Vizantijske mornarice, dio Franačkog kraljevstva, Mletačke republike, Habzburške monarhije... Pula je bila i glavna ratna luka austrijskog carstva, poslije drugog svjetskog rata kratko dio Italije, pa Jugoslavije. Najveći dio ljudi koji vode porijeklo iz Crne Gore u Pulu se doselio sredinom i u drugoj polovini prošlog vijeka. I danas se, dobar dio onih koji imaju crnogorske korijene a rođeni su u Istri, osjeća Crnogorcima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820094_60afbfd51dba295ad34ca9d66a70b9c88befdbd119ea6442726c94e8d7a273da.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025092820094_60afbfd51dba295ad34ca9d66a70b9c88befdbd119ea6442726c94e8d7a273da" data-rendition-name="original" width="2000" height="1475" loading="lazy" alt="SPOMENIK ZRTVAMA FASIZMA"> <figcaption>Spomenik žrtvama fašizma(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Pored brojnih specifičnosti u odnosu na ostatak Balkana Istrijani rado ističu onu koja je zaista ogledalo života na tom prostoru. - To je najraznolikija etnička struktura i ona je, to moram podvući, svijetli primjer multikulturalnosti i raznolikosti. Vlast u Istri, i lokalna i županijska jako potpomaže nacionalne manjine. Mi smo ponosni na svoju istoriju i ovdje smo lijepo prihvaćeni. Prihvaćeni su svi ali ja to gledam kroz sebe, kroz nas - kaže Vukosava Savić Rumac, Predsjednica Vijeća crnogorske nacionalne manjine u Istarskoj županiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250928190956_81b7c4ee004f6149bd687a66c8e09ac934c7f181f9b6049acf04ffe6922b7fa6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250928190956_81b7c4ee004f6149bd687a66c8e09ac934c7f181f9b6049acf04ffe6922b7fa6" data-rendition-name="original" width="2000" height="1545" loading="lazy" alt="Vukosava Savić Rumac - predsjednica Vijeća nacionane manjine Crnogoraca u Istarskoj županiji"> <figcaption>Vukosava Savić Rumac, predsjednica Vijeća nacionane manjine Crnogoraca u Istarskoj županiji(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Najviše istarskih Crnogoraca, od nešto više od pet stotina živi u Puli - njih 270. Po brojnosti slijedi Peroj, pa Poreč, Pa Umag-Buje... Crnogorska nacionalna manjina ovdje je organizovana kroz tri društva: Društvo perojskih Crnogoraca 1657, Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Umag-Buje i Zajednica Crnogoraca sa sjedištem u Puli. Slučajni ali za našu zajednicu znakovit pokazatelj koliko su Istra i Pula multinacionalne sredine je i činjenica da je prvi čovjek grada crnogorski unuk. Đed Peđe Grbina, pulskog gradonačelnika, poslije drugog svjetskog rata došao je u Istru.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820094_c316d34939325154c0ccd9a76bd97c143738051226d7ab5b089528b66364408f.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025092820094_c316d34939325154c0ccd9a76bd97c143738051226d7ab5b089528b66364408f" data-rendition-name="original" width="2000" height="1385" loading="lazy" alt="Peroj"> <figcaption>Peroj(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Njegov unuk zavidnu karijeru ostvario je u politici, kao predsjednik hrvatskog SDP-a od 2020 do 2024, da bi poslije pobjede na izborima sjeo u stolicu prvog čovjeka najvećeg istarskog grada. Boku smatra dijelom svojeg identiteta i poznaje je jako dobro, uprkos daljini, jer su u njegovoj porodici veze sa Crnom Gorom uvijek bile veoma čvrste. - Pula je multietnički, multikulturalni grad. U Puli žive pripadnici brojnih nacionalnih manjina kako onih koji potiču sa područja bivše Jugoslavije tako i drugih, kao što je italijanska, i saradnja sa svima je odlična. Vjerujem da svako, bez obzira na naciju, Pulu jednako smatra svojim domom - kaže Grbin i dodaje da danas nema Istrijana čiji preci nijesu došli odnekud.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250928190956_81c16b7c519c3599b4fcde2eedf5c4b9c5bc127cf8063dfa9a0cc78a0aced5b9.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250928190956_81c16b7c519c3599b4fcde2eedf5c4b9c5bc127cf8063dfa9a0cc78a0aced5b9" data-rendition-name="original" width="2442" height="1794" loading="lazy" alt="Peđa Grbin, gradonačelnik Pule"> <figcaption>Peđa Grbin, gradonačelnik Pule(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Najkarakterističniji primjer čuvanja identiteta kroz vijekove je svakako crnogorsko selo, nedaleko od Pule - Peroj. Perojskim Crnogorcima Istra je dom gotovo 370 godina. Iz Crmnice je 1657. godine, na poziv mletačkih vlasti, doselilo nekoliko porodica u selo koje je ostalo pusto nakon epidemije kuge. Zajednica je kroz vijekove uspjela da sačuva običaje, kulturu i crnogorski dijalekt. Nasljeđe danas čuva Društvo perojskih crnogoraca 1657, osnovano 2001. godine a njegov sekretar Nikola Škoko zanimljivu kolekciju izdanja Gorskog Vijenca sa ukupno 156 primjeraka. - Najstariji je iz 1868 godine, to je četvrto izdanje prvo štampano na latinici u prevodu Stefana Mitrova Ljubiše. To je 19 godina nakon prvog izdanja, dakle već je štampano i četvrto izdanje. Uglavnom su u pitanju pokloni. Jedan čovjek sa Raba me zvao jer je bila neka emisija o meni i o tome kako skupljam i rekao da ima jedan stari primjerak koji bi mi poklonio. Ja sam pitao koliko košta a on je rekao ne, ja imam jedan koji čitam a ovaj stoji sa strane jer je star. Tebi će biti u zbirci nešto a meni tu samo smeta. Tako da su mi ti jako dragi. Onda jedna žena je plakala kad mi je poklanjala jer je to bi njen poklon - prevod na mađarski i jedan od najmanjih Gorskih vijenaca dimenzije 6,8 centimetra, kaže Škoko.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250928190956_1c1e707473ad5c88bc5d2f402a9123944172d93a4c05c63505df73986fbc1a40.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250928190956_1c1e707473ad5c88bc5d2f402a9123944172d93a4c05c63505df73986fbc1a40" data-rendition-name="original" width="2000" height="1841" loading="lazy" alt="Nikola Škoko - predsjednik Društva perojskih Crnogoraca 1657"> <figcaption>Nikola Škoko, sekretar Društva perojskih Crnogoraca 1657(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  &nbsp;Međusobno poštovanje naroda bivše Jugoslavije u Istri je ukorijenjeno u njenoj antifašističkoj tradiciji, jakoj kao malo gdje na prostorima Balkana. Slikovito govori o tome i kafić, Dom antifašista - La resistance, na par koraka od Arene sa tekstom čuvenog Marša istarske brigade na ulazu  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820090_9c6d28d9fe83f73bc41172d21bd7c39209f34cbe1dfe2f968e93794b79381d61.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="2025092820090_9c6d28d9fe83f73bc41172d21bd7c39209f34cbe1dfe2f968e93794b79381d61" data-rendition-name="original" width="2000" height="1220" loading="lazy" alt="Gorski vijenac"> <figcaption>Foto: Portal ETV/Marija Žižić</figcaption> </figure>  A najsvijetlija tačka ratova devedesetih posebno u relacijama između Crne Gore i Hrvatske je jedan čovjek i njegov gest - kontraadmiral JNA Vladimir Barović koji je izvršio samoubistvo ne želeći da, protivno ličnim moralnim načelima učestvuje u ratu i izda naredbu da se puca na nevine ljude.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820090_167797df4d8e6bc93a1e77f315d383c8970a10d73a5308e461b92ea087b90ff6.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="2025092820090_167797df4d8e6bc93a1e77f315d383c8970a10d73a5308e461b92ea087b90ff6" data-rendition-name="original" width="2000" height="1514" loading="lazy" alt="Dom antifašista"> <figcaption>Dom antifašista(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  - On je naredio da se topovi sa Muzila bace u more da se ne bi neko našao da puca po Puli iz revolta. I njegova je zasluga što je JNA iz Pule otišla bez ispaljenog metka. Na dan oslobođenja Pule, 5. maja 2023 Barović je proglašen počasnim građaninom i dodijeljena povelja koju je njegova supruga prihvatila, kaže Mirko Vučinić, predsjednik Vijeća crnogorske nacionalne manjine u Puli.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820090_e46276ef88388ec3dc2a1e820fa729e1e5ec6b75ac35480b830427388d7442b0.jpg" data-media-id="editor_9" data-image-id="2025092820090_e46276ef88388ec3dc2a1e820fa729e1e5ec6b75ac35480b830427388d7442b0" data-rendition-name="original" width="2000" height="1735" loading="lazy" alt="Mirko Vučinić, predsjednik Vijeća nacionalne manjine Crnogoraca Pule"> <figcaption>Mirko Vučinić, predsjednik Vijeća nacionalne manjine Crnogoraca Pule(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Vučinić dodaje da je u toku iniciativa da neka ulica, park ili trg dobiju ime Vladimira Barovića, te da je za tu inicijativu crnogorska zajednica dobila podršku udruženja svih nacionalnih manjina koje žive u Puli i antifašističkih udruženja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820094_098e57d776875255509223154c003f15ea9e83865e6bbb72078d2cb44bc2924a.jpg" data-media-id="editor_10" data-image-id="2025092820094_098e57d776875255509223154c003f15ea9e83865e6bbb72078d2cb44bc2924a" data-rendition-name="original" width="2000" height="1283" loading="lazy" alt="Nasljeđe porodice Gojković"> <figcaption>Nasljeđe porodice Gojković(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Hrvatska država manjine štiti Ustavom, Ustavni zakonom i brojnim bilateralnim sporazumima. Ovi dokumenti garantuju stalnu i značajnu pomoć ne samo države već i županijskih i lokalnih samouprava, pa Crnogorci u Istri brojnim programima, gostovanjima i razmjenama sa maticom imaju priliku da približe Crnu Goru prostoru na kojem žive, ali i ojačaju veze sa matičnom zemljom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025092820098_efc671abbad0189caae4421d6393f95605c5c07a2fc9cc2772873f2a4300ec8c.jpg" data-media-id="editor_11" data-image-id="2025092820098_efc671abbad0189caae4421d6393f95605c5c07a2fc9cc2772873f2a4300ec8c" data-rendition-name="original" width="2000" height="1364" loading="lazy" alt="Ženska nošnja iz vremena kada su Crnogorci naselili Peroj"> <figcaption>Ženska nošnja iz vremena kada su Crnogorci naselili Peroj(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>

Marija Žižić

Doseljenici iz Crne Gore bitan su dio multietničkog identiteta Istre

Turski državljanin E. K. (25), koji ima privremeni boravak u Ulcinju, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 20 dana zbog vožnje pod dejstvom marihuane - saopšteno je iz budvanskog Suda za prekršaje.
Njemu je, kako se navodi u saopštenju, suđeno u hitnom postupku, u kom je utvrđeno da je dana 7. januara oko 21 sat upravljao vozilom na lokalnoj saobraćajnici u Ulcinju pod dejstvom opojne droge marihuana.&nbsp;
- Uz zatvorsku kaznu na čije izdržavanje je upućen odmah po izricanju odluke, dežurna sutkinja Slađana Batjaktarević mu je izrekla i zaštitnu mjeru zabrana upravljanja vozilima na teritoriji Crne Gore u trajanju od četiri mjeseca - istaknuto je u saopštenju.

Turskom državljaninu 20 dana zatvora zbog vožnje pod dejstvom marihuane

Dok ruska agresija na Ukrajinu uskoro ulazi u petu godinu, a mirovni pregovori ne donose konkretne rezultate, dok rastu euroskepticizam i desnica i u srcu Evropske unije, čini se da evropski lideri nemaju jedinstveno rješenje za bezbjednosnu krizu koja potresa evropsko tlo. Državni vrh Poljske, koja je kroz istoriju dobro zapamtila razornu snagu ruske dominacije, opravdano strahuje da bi se, nakon Ukrajine, i ova država mogla naći na meti ruskih osvajanja. O tome kako se Poljska nosi sa provokacijama koje dolaze iz Rusije i Bjelorusije, sabotažama na državnim granicama, pojačanim antiukrajinskim raspoloženjem i mogućnošću rata u budućnosti, za Portal ETV govori profesor savremene istorije na Šleskom univerzitetu u Katovicama i specijalista za srednjoevropska pitanja i Balkan, dr Mateuš Sokulski. Poljska je ove godine izabrala novog predsjednika, Karola Navrockog, koji dolazi iz desne stranke Pravo i Pravda, dok je premijer Donald Tusk iz redova centrista. Kakvi su stavovi poljskih lidera prema spoljnopolitičkim izazovima? Građanska koalicija, koja je od 2023. godine na vlasti predvođena je premijerom Donaldom Tuskom i okuplja dominantno politički centar. Sa druge strane je trenutno opoziciona desničarska Pravo i Pravda, koja je u godinama 2015-2023. držala vlast, ali iz koje dolazi novoizabrani predsjednik. Obje stranke, kao i većina građana Poljske, iskazale su dosljednu podršku Ukrajini. Malo je drugačija situacija konkretno sa novim predsjednikom Karolom Navrockim, koji po uzoru na Donalda Trampa govori o „recipročnosti“ u spoljnjoj politici, a time i u pomoći Ukrajini. Njegov se stav međutim može objasniti time, što je na predsjedničkim izborima pobjedio i zahvaljujući glasovima najradikalnijih birača antiukrajinskog stava. Na spoljnopolitičkom planu, Poljska nastavlja da pruža snažnu podršku istočnom susjedu, a ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski intenzivnom diplomatskom aktivnošću promoviše prozapadnu i proukrajinsku politiku. Postali su čuveni postali njegovi govori u Ujedinjenim Nacijama u kojima je otvoreno i argumentovano kritikovao ruske predstavnike i njihovu propagandu u UN-u. Svijet proteklu godinu prati pojačana djejstva Rusije na teritorije zemalja Evropske unije, upade dronovima u vazdušni prostor evropskih država, a i evropski političari sve glasnije upozoravaju na opasnost koja prijeti iz Rusije. I Poljska se tokom prethodne godine suočila se više provokacija na njenoj teritoriji, od upada letjelica u njen vazdušni prostor do kopnenih prelazaka. Kako komentarišete bezbjednosnu situaciju u Poljskoj i raspoloženje koje vlada i kod političara i u narodu? U Poljskoj je tokom prethodne godine bilo nekoliko slučajeva sabotaže. Prvi slučajevi sabotaže počinju u proljeće 2024. godine, u tržnim centrima u Varšavi. Najveći od njih je bio veliki požar u jednom od tržnih centara, kada je izgorjela cijela jedna hala. Tom prilikom uhapšeni su počinioci kojima su izrečene kazne iako glavni organizator još uvijek nije uhapšen. Jedan od prvih slučajeva ove godine bio je ljetos, za koji se ozbiljno sumnja da je bio akt ruske sabotaže, u gradiću Zombki, blizu Varšave. Naime, u jednoj stambenoj zgradi izbio je požar za koji poljski bezbjednosni organi sumnjaju da je podmetnut po naređenju ruskih službi. Tokom napada na Ukrajinu u septembru 2025. godine u poljski vazdušni prostor doletjelo je osam dronova. Srećom, nije bilo žrtava, a ozbiljno je oštećena jedna kuća. Poljske vlasti su na ovu provokaciju reagovale ozbiljno-oboreno je svih osam dronova, a konsultovani su i NATO saveznici. Ministar spoljnih poslova Sikorski uručio je notu upozorenja otpravniku poslova ruske ambasade da Poljska neće tolerisati ovakve provokacije. Najozbiljiji slučaj sabotaže desio se u novembru 2025, kada je na željeznici između Varšave i Lublina oštećena pruga što je ozbiljno ugrozilo bezbjednost putnika. Na svu sreću i tu nije bilo žrtava. Ipak, sve ovo nam pokazuje da Rusija konstantno nastavlja svoje provokacije prema zemljama Zapadne Evrope, sa ciljem narušavanja evropskog poretka zasnovanog na demokratiji i uspostavljenog nakon završetka Hladnog rata. Poljska bilježi učestale prodore na granici sa Bjelorusijom. Možete li nam detaljnije pojasniti o čemu se tu radi? Već više godina režim Aleksandra Lukašenka, bliskog saradnika Vladimira Putina, sprovodi politiku dovođenja migranata na granicu Poljske i Bjelorusije. Ovakvi potezi vršeni su i prema baltičkim državama. Kao što su potvrdili poljski zvaničnici, mnogi migranti imaju samo ruske vize. Radi se o dovođenju ljudi, sa Kube, Bliskog Istoka, Afrike, sa globalnog juga, kojima se obećava ulazak u Evropsku uniju. Bjeloruske službe ih dovode na granicu i ostavljaju ih da sami prođu. Međutim, poljske službe im ne dozvoljavaju prelazak granice i odbijaju im ulazak. Poljske službe onemogućavaju ulazak, duž cijele granice sagrađena je ograda koja čini vrlo efikasnu prepreku za prelazak. To je odgovor na poteze Minska i Moskve. Poljska već neko vrijeme organizuje vojnu obuku i pojačava vojsku- da li to znači da mogućnost rata nije isključena? U Poljskoj se govori o potrebi vraćanja obavezne vojne obuke od koje se odustalo prije već skoro 20 godina. Odluka o tome ipak nije donesena. Čujemo mnogo upozorenja od strane raznih analitičara i političara da treba da se spremamo za rat sa Rusijom i da on u skorijoj budućnosti nije isključen. Ja bih rekao da, kao i u slučaju dalekog putovanja kolima, treba da vodimo računa o tehničkom stanju vozila. Tako i u slučaju ruskih prijetnji, zdravoumno je da se pripremamo za eventualno odbranu, ali da ne paničimo. Poljska je prilično uspješna država sa relativno jakom ekonomijom, da navedem samo da smo ušli ove godine među 20 najjačih ekonomija svijeta. Što se tiče bezbjednosti, Poljska je ozbiljno pristupila programu naoružavanja, kupujemo modernu svjetsku opremu iz SAD-a, Švedske, Koreje. Vojni analitičari govore o promišljenoj politici nabavke oružja i vojne opreme.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330100316_2596f75909ce981db10c24ffbbf165cb466980119a3f4ef87ca8ca78fddda15b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250330100316_2596f75909ce981db10c24ffbbf165cb466980119a3f4ef87ca8ca78fddda15b" data-rendition-name="original" width="3888" height="2592" loading="lazy" alt="poljska vojska"><figcaption>Ilustracija(Photo: Shutterstock)Copyright (c) 2015 De Visu/Shutterstock. No use without permission.</figcaption></figure>  Znamo šta je stav Poljske. Međutim, šta je sa ostalim srednjoevropskim državama? Vidimo da ima evropskih lidera koji su, blago rečeno, tolerantni prema Rusiji? Drugi primjeri podrške Ukrajini su baltičke države Litvanija, Letonija i Estonija, koje su žestoko iskusile decenije pripadnosti SSSR-u. Ove zemlje su prozapadno nastrojene, a zbog blizine Rusije i stalnih prijetnji pružile su od početka bezrezervnu podršku Ukrajincima. Naravno, slučajevi stava Mađarske ili u posljednje vrijeme Slovačke su drugačiji. Treba ipak imati na umu da Viktor Orban, pod čijom je vlašću Mađarska znatno ekonomski oslabila, o demokratiji da ne govorim, na predstojećim izborima vjerovatno gubi vlast. Kod Orbana međutim vidi se težnja ka reviziji granica čime bi Mađarska pripojila djelove susjednih država, međutim to se čini nemogućim. U Slovačkoj na izborima pobjedio je Robert Fico koji se protivi pomoći Ukrajini. Kao i Orban, Fico računa na korisne sporazume o isporuci gasa. U Češkoj na parlamentarnim izborima pobjedio je Andrej Babiš koji je takođe skeptičan prema pomoći Ukrajini, dok predsjednik Petr Pavel nastavlja da podržava Kijev. Navedeni slučajevi kao i uspjesi populista iz AfD-a u Njemačkoj i Narodnog fronta u Francuskoj, govore da ima naznaka da je Evropa postala malo umorena neprestanim pomaganjem Ukrajini i ugroženošću od strane Rusije. Međutim treba imati na umu da su upravo Njemačka i Francuska napravile veliki preokret u svojoj politici prema Moskvi. Obustavljeni su dugoročni programi rusko-njemačke saradnje, po kojima je Berlin dobijao jeftine sirovine. Obustavljen je veoma kontroverzan projekat Nord Stream, odnosno Sjeverni tok za gas, a francuski predsjednik aktivno pregovara o okončanju rata u Ukrajini. Vrijedi napomenuti da je Rusija, kojoj su veliki dio budžeta činili prihodi od prodaje gasa i nafte u Evropi, izgubila svoje veliko tržište. U Srednjoj Evropi sve vrijeme uprkos uspjesima populista, podrška Ukrajini ne prestaje. Iako su proruski glasovi sve jači u Evropi, ne vjerujem da će oni postati dominantni. Prema novim istraživanjima, antiukrajinsko raspoloženje u Poljskoj, koja je jedan od najpostojanijih saveznika Ukrajine, skočilo je za 100 %. Koji su, po Vama, razlozi za to? Nažalost, antiukrajinsko raspoloženje je poraslo posljedjnih godina. Tu je umnogome uticala ruska propaganda, ruski botovi i trolovi, koji su sveprisutni na internetu, na društvenim mrežama. Kao primjer navešću situaciju nakon ulaska drona u poljski vazdušni prostor u septembru, kad se odjednom pojavio veliki broj komentara, lažno optužujući Ukrajince za ulazak dronova. Ima i lažnih informacija u javnom prostoru, na primjer o tome da Ukrajinci opterećuju poljski budžet i zdravstveni sistem i da zbog toga mora duže da se čeka na usluge ljekara. Zapravo, istraživanja pokazuju nešto suprotno- ukrajinske izbjeglice koje rade u Poljskoj (od kojih je većina zaposlena) uplaćuju mnogo više u zdravstveni sistem kroz poreze nego što koriste zdravstvene usluge. Tu je i još jedna bitna stavka- da nema radnika iz Ukrajine, na građevinske usluge ili kućne poslove moralo bi da se čeka jako dugo, jer Poljska ima problem sa manjkom radne snage. Ima i još jedan razlog antiukrajinskog raspoloženja. Naime, dio poljskog društva naivno smatra da bi neka vrsta sporazuma sa Rusijom na račun Ukrajine obezbjedila dugotrajnu bezbjednost. To vam je međutim, ako pogledamo ranije navedene ciljeve Putinove Rusije, jednako kao što je tadašnji britanski premijer Nevil Čemberlen smatrao da predaja Čehoslovačke u Minhenu 1938. godine može sačuvati mir. Antiukrajinsko raspoloženje nije samo slučaj Poljske, već se rast antiukrajinskog raspoloženja bilježi u cijeloj Evropi. Dezinformacije koju Ruska federacija protura putem društvenih mreža imaju efekta, iako donekle ograničenog. Za mnoge populiste na Zapadu, Putin je oličenje snažnog vođe, a Rusija zemlja tradicionalnih vrijednosti. Ne treba zanemariti ni porast populističke politike u Evropi vezano uz problem migracija ili rasta životnih troškova.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121421124_f3ac9f11dce740f7ca7f9538f6a000358ad81f0aaa29f00d8284e8eeedf061ec.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121421124_f3ac9f11dce740f7ca7f9538f6a000358ad81f0aaa29f00d8284e8eeedf061ec" data-rendition-name="original" width="765" height="511" loading="lazy" alt="Poljska Ukrajina"></figure>  Šta je (ratni) cilj Rusije i šta je to od čega evropski lideri strahuju? Ruska je vlast pretpostavljala da će za par dana uspjeti da osvoji Ukrajinu, uđe u Kijev i uspostavi marionetsku, prorusku vlast. Ukrajinci su uspjeli da odbrane svoju nezavisnost i teško je da se zamisli bilo kakvo potčinjavanje te države Rusiji u budućnosti. Ruski ciljevi, iako neki naivno tvrde da se samo radi o prisvajanju istočnih dijelova Ukrajine su daleko širi. Naime radi se o opovrgavanju poretka uspostavljenog padom Berlinskog zida i pokušaju da se ponovo izgradi zona uticaja u Srednjoj Evropi, te oslabi Zapad. Mislim da vrijedi da se vratimo na čuveni Dug telegram iz 1946. u kojem je Džordž Kenan, američki sekretar za spoljnu politiku objasnio sovjetsku spoljnju poilitiku kao izraz prevazilaženja unutrašnje slabosti društva, odnosno- ekspanzionizam je trebalo da služi kao odgovor na slabost države. I dan danas imamo tu situaciju. Uprkos velikim prihodima od prodaje sirovina, ruski političari nikad nijesu bili zainteresovani za modernizaciju države. Rusija nema moderne tehnologije, njen koncept velesile prilično je anahroničan. Vratiću se na Putinovu izjavu da je pad Sovjetskog Saveza najveća tragedija 20. vijeka. Zapravo, Rusija ne pristaje na prihvatanje realne situacije da su baltičke države, bivše članice SSSR-a, danas moderne, tehnološki razvijene i prosperitetne, u potpunosti evropski orjentisane. Kao apsurdne treba tretirati izjave ruskih političara kako male baltičke države sa stanovništvom od 2 do 4 miliona ugrožavaju rusku bezbjednost. Isti je slučaj sa bivšim satelitima Moskve od Baltika do Crnog mora. Agresivni potezi se primjenjuju i prema skandinavskim zemljama. Podsjetiću na incidete sa dronovima iznad aerodroma u Kopenhagenu, ali i u Norveškoj. Možemo da vidimo prijetnje, prekoračanje vazdušnog prostora, dovođenje emigranata na granice kao elemente hibridnog rata. Vrijedi da se napomene da, iako su rusko-bjeloruske vježbe „Sjever“ u septembru prošle godine trebalo da čine predstavu moći ruske vojske, one su bile znatno manje nego one iz 2021. ili 2017. godine. Putin želi da se vrati imperijalnoj politici, građenoj na nasilju, ali kao što vidimo uprkos velikim gubicima Ukrajinci se uspješno brane, a rat koji su Rusi planirali da završe za 4 dana traje već bezmalo 4 godine. Vi ste istoričar, možete li nam ukratko pojasniti poljsko-ruske odnose u prethodnom vijeku? Naše iskustvo sa ruskim imperijalizmom seže duboko dalje od XX vijeka. Međutim tek su XX vijek i boljševički prevrat 1917. godine predstavljali početak iskustva sa totalitarizmom. Poljska je u odbrambenom ratu 1919-1921. godine uspjela da sačuva svoju nezavianost. Simbol te pobjede je udarac koji je zadat boljševicima u Varšavskoj bici 1920. godine pod vođstvom Jozefa Pilsudskog. Ova se bitka broji među najvažnije u istoriji poljsko-ruskih odnosa, budući da su Lenjin i Trocki računali na širenje komunističkog uticaja i naravno računali su na prevrat u Njemačkoj. Međutim 23. avgusta 1939. sklopljen je pakt Ribentrop- Molotov, koji je odlučio o tjesnoj njemačko -sovjetskoj saradnji i rasparčavanju Srednje Evrope. SSSR i nacistička Njemačka bili su bliski saradnici sve do 22. juna 1941. Sovjetska okupacija istočnih djelova Druge Poljske Republike obilježena je represijama, uništavanjem inteligencije čiji je simbol Katinjski zločin, kada je po Staljnovom naređenju 1940. strijeljano preko 20 hiljada pripadnika poljske inteligencije raznih nacionalnosti. Uz to, Sovjeti su poslali oko 350 hiljada poljskih državljana u sklopu deportacija na Sibir i i Kazahstan, na daleki istok SSSR. Da li vidite kontinuitet u ruskoj politici nakon Drugog svjetskog rata prema zemljama Varšavskog pakta i današnjoj politici koji u Kremlju kreira Vladimir Putin? Ponoviću Putinovu izjavu da je pad SSSR-a najveća tragedija XX vijeka. Ovdje treba napomenuti da uspostavljanje komunističkih vlasti nije nailazilo na odobrenje u zemljama Istočnog Lagera, te da su Rusi, uz prisustvo i pritisak sovjetske vojske preuzimali vlast širom Srednje Evrope. Htio bih da kao primjer ovdje predstavim prilike u Poljskoj. Ulazak sovjetskih trupa 1944/1945. godine na teritoriju Poljske obilježen je nametanjem komunističke vlasti, iako je legitimna vlast postojala u Londonu, imala svoje predstavništvo u Poljskoj (Poljska podzemna država) i rukovodila Zemaljskom vojskom (Armia Krajowa) koja je uspostavljena jos 1939. kao Savez oružane borbe. Ulazak Sovjeta obilježen je represijom prema nekomunističkim strankama, građanima Poljske koji su u ratu bili u podzemnim organizacijama, prvenstveno u Zemaljskoj vojsci. Nametanje komunizma nije naišlo na odobrenje društva. Iako se režim počeo mijenjati nakon Staljinove smrti 1953. godine, a naročito nakon preloma 1956. godine, on nikad nije nailazio na stvarno prihvatanje u poljskom društvu, tu je opšte poznat pokret Solidarnost, koji je započeo iz brodogradilišta u Gdanjsku. Slična je situacija bila i u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, za baltičke države i Ukrajinu, koje su uvučene u sam SSSR da ne govorim. Pad komunizma, i oslobođenje Poljske od te vlasti dočekani su sa velikim zadovoljstvom. Ulazak u NATO 1999. godine i u Evropsku uniju 2004. predstavljali su ostvarenje ciljeva integracije sa Zapadom. Srednja Evropa čini danas sastavni i važan dio zapadnih struktura. Ruski imperijalisti ne prihvataju prozapadnu orijentaciju tog dijela svijeta. Upravo te Putinove manipulacije, imperijalno ponašanje, namjera da se Srednja Evropa liši NATO pakta svjedoče o ruskoj želji da se vrati na podređenje Srednje Evrope politici Moskve, iako suverene odluke naroda od Talina preko Kijeva, Varšave, sve do Sofije svjedoče ili o privrženosti zapadnim vrijednostima ili o želji priključenja zapadnom svijetu, kao što je slučaj Ukrajine.

Sokulski: Cilj Rusije je da opovrgne poredak uspostavljen padom Berlinskog zida i slabeći Zapad, ponovo izgradi zonu uticaja u Srednjoj Evropi

Prosječna cijena litre bezolovnog benzina u Italiji pala je na 1,645 eura početkom godine, što je najniža cijena od 22. decembra 2022. &nbsp;
To je zbog promjene poreza od 1. januara, koja je povećala cijenu litre dizelskog goriva na 1,668 eura, prenosi SEEbiz.
&nbsp;Italijanska vlada uskladila je trošarine na benzin i dizelsko gorivo od 1. januara s uredbom EU, budući da se niža stopa za dizelsko gorivo smatrala "ekološki štetnom subvencijom" jer dizel više zagađuje okolinz od benzina, izvijestile su italijanske novine Corriere della Sera.&nbsp;
&nbsp;Mjera je uključena u zakonodavnu uredbu o reformi trošarina, koja je usvojena prije godinu kao dio poreske reforme.
&nbsp;Italija očekuje da će ove godine od reforme trošarina zaraditi gotovo 600 miliona eura, prema novinama, i oko tri milijarde eura u naredne četiri godine.
&nbsp;Prema stručnoj publikaciji Staffetta Quotidiana, Italija sada ima najvišu trošarinu u Evropi na dizelsko gorivo, dok je na benzin pala s trećeg na osmo mjesto. Od sada se za obje vrste goriva primjenjuje ista stopa trošarine, to jest 672,9 eura po hiljadu litara.&nbsp;
&nbsp;Do prošle godine dizelsko gorivo se u Italiji oporezivalo manje kako bi se pomoglo kompanijama u prometnim i proizvodnim djelatnostima koje su bile uveliko zavisne od njega.

Cijene benzina u Italiji najniže od kraja 2022.

Agenti američke imigracije (ICE) ubili su 37-godišnju Rene Nikol Gud (inače američku državljanku) u Mineapolisu. Njena smrt navela je masu da se okupi na mjestu pucnjave, prvo da protestuju protiv policije, a zatim da odaju poštu ubijenoj. Sekretarka za unutrašnju sigurnost Kristi Noem branila je agenta ICE koji je ubio ženu, rekavši da je ona pokušala da pregazi agenta. Državni i lokalni zvaničnici osporili su tvrdnje da je pucnjava bila u samoodbrani. Tri videa pucnjave koja je pregledao SiEnEn (CNN) pokazuju "nijansiranu" situaciju, a šta se tačno desilo prije pucnjave ostaje nejasno.
Ministarstvo za unutrašnju sigurnost saopštilo je da je žena Rene Nikol Gud bila "nasilni izgrednik", koji je pokušao da pregazi agente za imigraciju i carinsku kontrolu (ICE), prenosi BiBiSi (BBC).
Međutim, gradonačelnik Mineapolisa Džejkob Fraj rekao je da je "u pitanju agent koji je neodgovorno koristio svoju moć, što je rezultiralo smrću", dodajući da je ICE službenicima psujući poručio da napuste grad.
Stotine agenata ICE poslati su u Mineapolis, u saveznoj državi Minesota, kao dio kampanje Bijele kuće za suzbijanje ilegalne imigracije.
Video snimci koje su postavili posmatrači na društvenim mrežama djeluju kao da prikazuju trenutak kada je došlo do pucnjave, koja se dogodila oko 10:25 po lokalnom vremenu u srijedu ujutro.
S različitih uglova može se videti bordo SUV koji blokira ulicu u Mineapolisu.
Grupa ljudi, koji djeluju kao da protestuju, nalazi se uz trotoar.
Pojavljuju se vozila za sprovođenje zakona. Agenti za imigraciju prilaze parkiranom vozilu na ulici, izlaze iz kamiona i govore ženi za volanom da izađe iz SUV-a. Jedan od agenata povuče kvaku na vratima vozača.
Drugi agent se nalazi blizu prednjeg dijela vozila.
Nije jasno tačno koliko je agent bio blizu ili da li ga je vozilo udarilo, na osnovu videa koje je odmah pregledala redakcija BiBiSi.
Taj agent otvara vatru dok bordo SUV pokušava da pobjegne.
Čuju se tri pucnja, a vozilo gubi kontrolu i udara u automobil parkiran u blizini duž ulice.
U objavi na Truth Social, američki predsjednik Donald Tramp je rekao da je ICE agent "brutalno" pregažen.
- Teško je vjerovati da je živ, ali sada se oporavlja u bolnici - napisao je.
Republikanski predsjednik je takođe okrivio "radikalnu ljevicu" što svakodnevno "prijeti, napada i cilja agente za sprovođenje zakona i ICE".
Šef policije Mineapolisa Brajan O'Hara rekao je da je vozač bio u svom vozilu i blokirao je saobraćajnu traku na Portland Aveniji.
Zatim joj je, kako kaže, prišao pješice federalni agent za sprovođenje zakona, "i ona je počela da vozi".
Sekretarka za unutrašnju sigurnost SAD Kristi Noem izjavila je da je žena "ometala" agente tokom dana i pokušala da "upotrijebi svoj automobil kao oružje" u pokušaju da pregazi agenta u činu "domaćeg terorizma".
Federalni agent je pucao "u samoodbrani" i sam je povrijeđen, rekla je Noem, prije nego što je zbrinut i otpušten iz lokalne bolnice.
Noem je dodala da će operacije ICE u tom gradu nastaviti, a FBI će istraživati nesrećni incident.
Međutim, gradski savjet Mineapolisa izjavio je da je Gud jednostavno "brinula o svojim komšijama" kada je ubijena.
Emili Heler ispričala je za SiEnEn da je bila kod kuće kada je vidjela kako agenti ICE raspravljaju s demonstrantima.
Rekla je da je čula agente kako viču na ženu koja je vozila SUV, a zatim je jedan agent pokušao da otvori vrata njenog automobila, a vozač je krenuo unazad i počeo da se povlači.
- Jedan ICE agent je stao ispred njenog vozila i rekao "stanite" i tada je - mislim, već je kretala i onda, iz neposredne blizine, pucao je u njeno čelo kroz šoferšajbnu - ispričala je Heler.
Guverner savezne države Minesota Tim Volc takođe je odbacio zvaničnu verziju incidenta.
- Ne vjerujte ovoj propagandnoj mašini. Država će obezbijediti da bude sprovedena potpuna, poštena i brza istraga kako bi se osigurala odgovornost i pravda - rekao je Volc.
Brojne demokrate dale su slične izjave kao Volc.
Mjesto pucnjave je oko kilometar i po daleko od mjesta gdje je Džordža Flojda 2020. ubio policajac, što je pokrenulo svjetske proteste protiv rasizma.

Agent američke imigracije ubio ženu u Mineapolisu

Društvo

(FOTO) Rijeke "s brijega u brijeg": Pogledajte kako danas izgledaju Morača i Zeta i njihove pritoke

Ekonomija

Vukićević: Iz Crne Gore će se letjeti ka više od 130 destinacija, Air Montenegro će uzeti u zakup još jedan avion

Politika

Lekić krenuo u konačni obračun sa Vranešom

(VIDEO) U Gusinju nabujale rijeke Grnčar i Ljuča, mjesto Dosuđe najpogođenije

vipSubnav

mainNavigation

footerNavigation

Tag: crnogorska-dijaspora