Obaveznu MMR vakcinu protiv tri zarazne bolesti (male boginje, rubeola i zauške) u Crnoj Gori nije primilo 31.409 djece od jedne do 18 godina.
Prema posljednjim podacima Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG), oni nijesu primili nijednu dozu ove vakcine. Posebno zabrinjava podatak da je na početku 2026. godine nevakcinisano svako drugo dijete predškolskog uzrasta.
– Trenutni obuhvat prvom dozom vakcine protiv morbila, zauški i rubele (MMR) u Crnoj Gori kod djece predškolskog uzrasta iznosi 49,5 odsto, kod djece u osnovnoj školi 87,1 odsto, a u srednjoj školi 91,4 odsto. Ukupan broj djece uzrasta od 1 do 18 godina koja nisu primila nijednu dozu MMR vakcine iznosi 31 409. Obuhvati drugom dozom vakcine protiv morbila, zauški i rubele i dalje su znatno ispod zadovoljavajućih 95 odsto – konstatovano je u izvještaju Instituta za javno zdravlje, gdje su navedeni podaci do 31. decembra 2025.
Epidemiolozi poručuju da je vakcinacija najbolja zaštita od morbila (male boginje).
– Vakcina je bezbjedna i djelotvorna, a naročito je važno pravovremeno primanje vakcine. Potpuna vakcinacija podrazumijeva primanje dvije doze vakcine, pri čemu u redovnim okolnostima prvu dozu treba dati što prije nakon navršenih godinu dana života, a drugu prilikom sistematskih pregleda pred polazak u školu, objasnili su iz IJZCG.
Oni u kontinuitetu pozivaju roditelje da vakcinišu djecu bez odlaganja, a da nevakcinisanu djecu ne šalju u kolektive kao što su predškolske ustanove, igraonice, rođendaonice, sportsko-rekreativni objekti, kao ni na izlete, ekskurzije…
– Osobama koje nisu potpuno vakcinisane protiv morbila (dvije doze vakcine), ili nemaju dokaz da su preležale ovu bolest, savjetuje se da izbjegavaju posjete oblastima sa registrovanim slučajevima obolijevanja u zemlji i inostranstvu, kao i prisustvo masovnim događajima, prije svega u zatvorenom prostoru. Na taj način mogu smanjiti rizik od infekcije i zaštititi svoje zdravlje i zdravlje svojih bližnjih – ponavljaju iz iz IJZCG.
Prema njihovim podacima, od marta do 31. decembra prošle godine nije registrovan nijedan slučaj morbila u Crnoj Gori. U prva tri mjeseca prošle godine registrovano je 12 oboljelih.
Poslednji potvrđeni slučaj obolijevanja od morbila laboratorijski je dijagnostikovan 25. marta 2025. godine u laboratoriji IJZCG, i to kod osobe starosti 52 godine sa prebivalištem u Gusinju. Epidemiološkim istraživanjem nije utvrđena povezanost ovog slučaja sa prethodno prijavljenim slučajevima morbila u zemlji.
U 2024. godini registrovano je 35 slučajeva morbila.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Nevakcinisano svako drugo dijete u vrtićima

U pljevaljskoj bolnici trenutno je hospitalizovano devetoro djece sa respiratornim tegobama, a svi pacijenti su stabilnog opšteg zdravstvenog stanja. Njihova klinička slika odgovara uobičajenim virusnim respiratornim infekcijama izraženijeg intenziteta, karakterističnim za ovaj period godine, saopštio je vršilac dužnosti generalnog direktora u Ministarstvu zdravlja Kenan Kurtagić.
Kurtagić je, na zajedničkoj sjednici skupštinskih odbora posvećenoj zagađenju vazduha u Pljevljima, kazao da u Ministarstvu prepoznaju zabrinutost Pljevljaka za njihovo zdravlje, navodeći da konstinuirano prate epidemiološku situaciju u tom gradu.
- Tokom novembra i decembra u svim opštinama zabilježen je povećan broj djece sa respiratornim tegobama, kako u ambulantnim pregledima, tako i u hospitalizacijama. Ovakav trend je očekivana pojava u ovom periodu i ne pokazuje direktnu povezanost sa lokalnim nivoom zagađenja vazduha - rekao je Kurtagić, dodajući da se radi o sezonskom virusnom talasu koji je počeo nešto ranije sa sličnim instenzitetom u svim reonima.
On je rekao da podaci pokazuju blagi pad hospitalizovane djece u odnosu na isti period prošle godine. Ističe da se epidemiološka situacija u Pljevljima ne razlikuje značajno od situacije u drugim opštinama.
- U periodu od 1. novembra do 16. decembra ove godine hospitalizovano 57 djece sa respiratornim tegobama, a u istom periodu prošle godine 65. Trenutno je hospitalizovano devetoro djece sa respiratornim problemima i svi su stabilnog opšteg stanja. Nijedno ne zahtijeva kiseoničku terapiju, a klinička slika odgovara uobičajenim respiratornim virusnim infekcijama jačeg intenziteta uobičajenim za ovaj period godine - tvrdi Kurtagić.
Ivan Samardžić iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) je kazao da do 16. decembra 2025. godine IJZ nije dobio nijedan podatak od nadležne epidemiloške službe iz Doma zdravlja Pljevlja o eventualnoj ugroženosti zdravlja ljudi.
- Nijesmo dobili nijednu naznaku da je došlo do promjene zdarvstvenog stanja - tvrdi Samardžić, dodajući da nastavljaju da prate epidemilošku situaciju i podjećajući na mjere koje je izdao IJZ.
T.K.

Kurtagić: U Pljevljima hospitalizovano devetoro djece, epidemiološka situacija slična i u drugim opštinama

U okviru inicijative predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog "Bring Kids Back UA" i uz podršku tima "Save Ukraine" uspješno je vraćena grupa ukrajinske djece i tinejdžera sa ukrajinskih teritorija koje je privremeno okupirala Rusija.
Među vraćenom djecom je devetogodišnja Alina, čija se porodica dugo plašila da napusti teritorije pod okupacijom, jer je njen otac bivši vojnik.
Ruske snage redovno su, prema navodima Ukrinforma, proveravale ovakve porodice, vršile pretrese, ispitivanja i zastrašivanja.
Sedamnaestogodišnji Jevgen je cijelu školsku godinu proveo pod okupacijom.
Bio je primoran da pohađa kadetski razred, učestvuje u takozvanim "vaspitnim razgovorima" i vojnopatriotskim aktivnostima.
Pored njih, u Ukrajinu su vraćeni i šesnaestogodišnji Matvij i njegova osmogodišnja sestra Alisa, kao i šesnaestogodišnja Mija.
U objavi organizacije je izražena zahvalnost partnerima "Save Ukraine", organizaciji "We are all Ukrainians 2022", humanitarnom fondu "Humanity", timu "Helping to Leave" i Ujedinjenom centru za koordinaciju potrage i oslobađanja zatvorenih osoba, za zajedničke napore u spasavanju ukrajinske djece.
Prethodno je na teritoriju pod kontrolom Ukrajine vraćena još jedna grupa djece, starosti od sedam do 17 godina, iz privremeno okupiranih oblasti Hersona.

U Ukrajinu vraćena grupa djece s okupiranih teritorija

Srednjoškolci i srednjoškolke žele školu koja reaguje brzo, odlučno i dosljedno, koja gradi povjerenje, komunicira otvoreno i prati slučajeve do kraja. Njihovi odgovori potvrđuju da rješenja postoje, ali da je ključ u većoj vidljivosti procedura, usmjerenijem osnaživanju učenika, dosljednijem postupanju nastavnika i aktivnijoj ulozi roditelja.
To je zaključak rezultataistraživanja o vršnjačkom nasilju u srednjim školama u Crnoj Gori, koje je sprovelo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Udruženjem roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade.
Kako su saopštili iz UMHCG, nalazi istraživanja jasno pokazuju da u crnogorskim srednjim školama preovlađuju verbalni, socijalni i digitalni oblici nasilja, dok fizičko i seksualno nasilje, iako manje vidljivo, takođe predstavljaju relevantan problem, dok se istovremeno suzbijanje vršnjačkog nasilja doživljava kao složen izazov koji zahtijeva ipreventivne i represivne mjere.
- Više od polovine učenika/ca, njih 59,8 odsto doživljava verbalnu agresiju kao prisutnu u velikoj mjeri ili pretežno prisutnu u školama, pri čemu su &nbsp;ismijavanje, vrijeđanje i pogrdni komentari postali su gotovo „normalizovani“, a mnogi učenici/ce navode da traju mjesecima bez adekvatne reakcije. Socijalna isključenost i ogovaranje, takođe, su široko rasprostranjeni, a 53,7 odsto učenika/ca procjenjuje da su prisutni u velikoj mjeri, iako često ostaju nevidlnastavnicimaom i stručnom kadru i roditeljima - naveli su oni.
Dodaju da je svaki peti učenik/ca lično doživio neki oblik vršnjačkog nasilja, pri čemu otvoreni odgovori otkrivaju bolnu širinu iskustava, odismijavanja zbog fizičkog izgledaipogrdnog prozivanja, dofizičkih napada, guranja niz stepenice i zastrašivanja u školskim prostorijama.
- Značajan broj učenika/ca svjedoči i o onlajn nasilju, širenju lažnih glasina i izradi lažnih profila. Posebno zabrinjavaju svjedočenja u kojima su nasilnici odrasli; pojedini učenici/ce opisuju omalovažavanje i uvrede od strane nastavnika. U percepciji učenika/ca, nasilje je najčešće usmjereno prema onima koji se razlikuju po izgledu, stilu i interesovanjima, ali i prema osobama s invaliditetom i pripadnicima drugih marginalizovanih grupa. Učenici/e ističu nedostatak razumijevanja različitosti, pritisak vršnjačke grupe i potrebu za dominacijom kao važne pokretače nasilja - ističu u saopšenju.
Navode i da, iako 43,5 odsto učenika/ca smatra da škola ima definisanu proceduru za postupanje u slučajevima nasilja, veliki broj njih ne zna kome da se obrati, kako izgleda prijava i šta se dešava nakon nje. Osim toga, glavni razlozi zbog kojih učenici/e ne prijavljujunasilje su strah od osvete i osude vršnjaka, nepovjerenje u institucije i osjećaj da „prijavljivanje neće promijeniti ništa“. Zato više od četvrtine učenika/ca, koji je bio žrtva, nikome ne prijavi nasilje.
- Ohrabrajuće je da većina učenika/ca, njih 78 odsto navodi da je makar jednom pružila podršku žrtvi, što pokazuje da empatija među mladima postoji, ali nije dovoljno osnažena. Kada ipak potraže pomoć, učenici/e se najčešće obraćaju razrednom starješini i predmetnim nastavnicima, dok se rijetko javljaju stručnim službama ili institucijama - stoji u saopštenju ove nevladine prganizacije.
Kako su kazali, procjene reakcija škole pokazuju mješovitu sliku.
- Gotovo polovina učenika/ca smatra da škola djeluje ozbiljno i efikasno, ali isto toliko njih navodi da reakcija nije bila zadovoljavajuća ili je potpuno izostala. Preventivne aktivnosti poput radionica i edukacija sprovode se, ali neujednačeno jer četvrtina smatra da se one dešavaju rijetko ili nikada. Mnogo je podijeljeno i mišljenje o ličnom primjeru nastavnika, gotovo polovina njih promoviše toleranciju i nenasilnu komunikaciju, ali više od četvrtine učenika/ca to ne prepoznaje u školskoj praksi - dodali su.
Uloga roditelja, naglašavaju, takođe varira.&nbsp;
- Dok polovina učenika/ca smatra da su roditelji uključeni i da prepoznaju nasilje, trećina to dovodi u pitanje, a značajan udio učenika/ca ne zna kako bi procijenio njihov angažman. Učesnici/e otvoreno govoreo strahu, povlačenju, suzama, ali i o trenucima kada su pronašli snagu da se suprotstave.Ovi glasovi jasno pokazuju da školske zajednice moraju snažnije reagovati, graditi kulturu podrške i stvoriti okruženje u kojem se svako dijete osjeća sigurno, viđeno i zaštićeno odnosno potvrđuju potrebu za ciljanom edukacijom, jačanjem mehanizama prijavljivanja i sistemskom podrškom učenicima/ama, kako bi se svim oblicima nasilja pristupilo pravovremeno i efikasno, kao i da se učenicima/ama omogući sigurno okruženje u kojem će se svaki oblik nasilja prepoznati i sankcionisati - naveli su u saopštenju.
Navode i da najveći broj učenika/ca ponavlja da je neophodno uvesti jasne, dosljedne i svima poznate školske procedure i sankcije, jer imaju osjećaj da se nasilje često ne kažnjava adekvatno ili da reakcije zavise od procjene pojedinih nastavnika.
- Strože kazne, uključujući i drastične mjere poput isključenja iz škole, česte su u odgovorima, što govori o snažnoj potrebi za većim osjećajem sigurnosti. Uz želju za striktnijim sankcijama, veliki broj učenika/ca ističe i važnost radionica, edukacija i razgovora sa psiholozima, pedagozima i drugim stručnjacima. Učenici/e smatraju da se krozkontinuirani rad, obuke i otvoren dijalog mogu razvijati empatija i vještine nenasilne komunikacije, a mnogi vjeruju da bi upravo radionice o mentalnom zdravlju i toleranciji bile ključne za sprečavanje nasilja. Neki predlažu i uključivanje iskustava stvarnih žrtava, jer smatraju da bi to imalo jači uticaj od teorijskih predavanja -.
Primjetno je, kako kažu, i da jedan dio učenika/ca naglašava važnost komunikacije, ne samo između učenika i nastavnika, već i sa roditeljima.
- Smatra se da bi redovno informisanje roditelja o ponašanju djece, kao i njihovo aktivnije učešće u rješavanju problema, značajno doprinijeli smanjenju nasilja. Drugi učenici/e ističu da je ključ u jačanju međusobnog poštovanja, stvaranju prostora za bolju integraciju i druženje, te u aktivnostima koje spajaju, a ne dijele učenike. Iako se mnogi zalažu za institucionalne mjere, dio učenika/ca izražava osjećaj nemoći ili nedostatka ideja, navodeći da ne znaju šta bi uradili ili da nisu imali iskustva sa nasiljem. Pojedini odgovori odražavaju i frustraciju, ponekad kroz ironične ili ekstremne prijedloge, što zapravo potvrđuje koliko je tema emotivno nabijena - dodali su u saopštenju.
U istraživanju je učestvovalo ukupno 359 srednjoškolaca sa i bez invaliditeta i iz različitih opština Crne Gore.

Srednjoškolci traže brzu i odlučnu reakciju škole na vršnjačko nasilje

Statistički podaci o povredama djece izazvanim petardama i pirotehničkim sredstvima tokom praznika ne oslikavaju stvarnu težinu posljedica koje djeca nose cijelog života, upozorio je dječiji hirurg Nemanja Vukčević. 
On je u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E kazao da je samo prošle godine zabilježeno 14 teških povreda, što ukazuje da se bez ozbiljnih mjera taj trend ne smanjuje.
Vukčević je naveo da se povrede od petardi kod djece ponavljaju iz godine u godinu, u istom periodu i kod djece sličnog uzrasta.
- Djeca od osam do 13 -14 godina su posebno rizična jer su u fazi radoznalosti, fazi neke želje za dokazivanjem u društvu i često bez adekvatnog nadzora i prave svijesti o opasnosti i pravih motornih vještina koje bi spriječile neke ozbiljnije povrede pri rukovanju ovakvim sredstvima. Iako se u ovoj sezoni bilježi ,,samo” jedna teža povreda važno je naglasiti da jedna povreda može naglasiti trajni invaliditet posebno kad su povrede od ovakvih uzroka u pitanju - rekao je Vukčević.
On je podsjetio i da međunarodne statistike potvrđuju da povrede izazvane petardama nijesu lokalni, već globalni zdravstveni problem, te da podaci iz Sjedinjenih Američkih Država govore o desetinama hiljada povrijeđene djece, od kojih oko 20 odsto zahtijeva bolničko liječenje.
- Ne postoji studija ili istraživanje koje ne ukazuje da je to jedan vrlo ozbiljan globalni fenomen bez ikakvog trenda smanjivanja - zaključio je Vukčević.

Vukčević: Samo jedna povreda od petardi može značiti trajni invaliditet

Jedan maloljetnik, koji nije učenik Osnovne škole „Oktoih“ u Podgorici, juče je zapalio petardu i ubacio je u učionicu ove škole - saopšteno je iz Uprave policije.
Od dejstva petarde, koja je mogla da povrijedi druge učenike, oštećena je, kažu u policiji, torba jedne učenice. Upotreba petardi, kako su naglasili, zabranjena je zakonom.
- &nbsp;Policiju je o tome obavijestila uprava škole. U kratkom roku identifikovan je maloljetnik - dodali su u policiji.
O događaju je obaviješten državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, a pošto je maloljetnik, koji ima manje od 14 godina, krivično neodgovoran, izjava je uzeta od njegovog roditelja.
- Takođe, učestale su tzv. dojave, sa prijetećom sadržinom, da su postavljene bombe odnosno eksplozivne naprave u vaspitno – obraznovnim ustanovama – osnovnim i srednjim školama, mahom u Podgorici a i u drugim gradovima.
Oni su naglasili i da su učestale dojave sa prijetećom sadržinom o postavljenim bombama u školama, te da postupaju po svakoj prijavi i vrše preventvne protivdiverzione preglede objekata škola i okoline. Za sve dojave, kako su naglasili, do sada je utvrđeno da su lažne.
- Policija preduzima potrebne mjere i radnje na identifikovanju lica koja kreiraju platforme za anonimizaciju odnosno skrivanje identiteta i upućuju mejlove sa prijetećem sadržinom, a postoje pouzdane indicije da se motiv ovakvog nezakonitog ponašanja nalazi u ometanju nastave i odlaganju ispitivanja odnosno testova znanja u školama - poručili su u policiji.
Sva odgovorna lica za ove događaje, koji uznemiravaju javnost i ometaju obrazovni proces će, kažu, identifikovati i krivično procesuirati ukoliko se utvrdi da su ta krivično odgovorni.
- A cijeniće se krivična i prekršajna odgovornost roditelja u svakom pojedinačnom slučaju u odnosu na zanemarivanje djeteta, vaspitno zapuštanje i nevršenje roditeljskih dužnosti - naglasili su oni.
Apelovali su na roditelje i pozivali ih da uspostave kontrolu u sajber prostoru svoje djece prilikom korišćenja telefonskih uređaja i druge elektronske opreme koju su im omogućili da koriste.
- Te da ukažu djeci na devijantno i asocijalno ponašanja i nezakonitosti ovakvih radnji koje mogu da prouzrokuju posljedice. Na roditelje takođe apelujemo da u aktuelnim mjesecima decembar i januar vrše kontrolu svoje djece koja se odnosi na posjedovanje pirotehničkih sredstava koja djeca ne smiju da upotrebljavaju i nose sa sobom, dok ih ujedno upoznajemo sa činjenicom da će Uprava policije i nadležne službe pojačati kontrolu prije, za vrijeme i nakon predstoječih praznika, u cilju pronalaska i suzbijanja posjedovanja i zloupotrebe nedozvoljenih supstanci i priotehničkih sredstava u okviru akcije „Petarda“ - naglasili su u policiji.
Savjetuju roditeljima da razgovaraju sa djecom i prepoznaju obrasce ovakvog njihovog ponašanja, kako bi na vrijeme preduprijedili zakonske posljedice koje mogu da nastupe - kako po djecu, tako i po roditelje.

Maloljetnik ubacio petardu u učionicu OŠ „Oktoih“, policija identifikuje ko šalje lažne dojave o bombama u školama

Pedeset od 303 učenika ranije otetih iz katoličke škole u ​​Nigeriji pobjeglo je i sada je sa svojim porodicama, saopštila je danas uprava škole.
Predsjednik Hrišćanskog udruženja Nigerije i upravnik škole Bulus Dauva Johana rekao je da su učenici, uzrasta između 10 i 18 godina, pobjegli pojedinačno između petka i subote.
- U to smo mogli da se uvjerimo kada smo odlučili da kontaktiramo i posjetimo neke roditelje - rekao je Johana.
On je dodao da otmičari još drže 253 učenika i 12 nastavnika.
Učenike su zajedno sa nastavnicima iz rimokatoličke škole Svete Marije, u udaljenoj zajednici Papiri u državi Niger, u petak otele naoružane osobe.
Nijedna grupa još nije preuzela odgovornost za otmice, a vlasti su saopštile da su taktički odredi raspoređeni zajedno sa lokalnim lovcima kako bi spasili djecu.
Nije poznato gdje su djeca držana i kako su uspjela da se vrate kući.
Nigerijska vojska i policija nisu odmah dale komentar.

Pobjeglo 50 učenika otetih u Nigeriji, u zarobljeništvu još 253 djece i 12 nastavnika

Portparol UNICEF-a Rikardo Pires izjavio je danas da je od stupanja na snagu sporazuma o prekidu vatre 11. oktobra, izraelska vojska u Gazi svakog dana u prosjeku ubila dvoje djece.
Govoreći na redovnom sedmičnom brifingu za novinare u kancelariji Ujedinjenih nacija u Ženevi, Pires je rekao da je, uprkos prekidu vatre, jedna djevojčica ubijena u četvrtak u izraelskom vazdušnom napadu na Han Junis, dok je sedmoro djece ubijeno dan ranije u gradu Gazi.
Dodao je da je od stupanja na snagu primirja najmanje šezdeset sedmoro djece ubijeno u izraelskim napadima u Gazi, a mnogo više je povrijeđeno.
Pires je naveo da više stotina hiljada djece živi u šatorima i suočava se sa surovim zimskim uslovima, provodeći noći bez grijanja, pa čak i ćebadi.

UNICEF: Uprkos sporazumu o prekidu vatre u Gazi i dalje ginu djeca

Povodom Svjetskog dana djeteta, UNICEF podsjeća na značaj sporta u izgradnji inkluzivnog društva i ukazuje da djeca u Crnoj Gori imaju ograničene mogućnosti za bezbjednu i kvalitetnu igru, saopšteno je iz ove organizacije.
- Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2021. godine, polovina djece uzrasta 6-9 godina nije uključena ni u jedan sportski ili plesni klub, što dodatno smanjuje mogućnosti za razvoj motorike, kao i socijalnih i emocionalnih vještina. Istovremeno, procjenjuje se da 75% djece ne ispunjava preporuku SZO o najmanje 60 minuta intenzivne fizičke aktivnosti dnevno. Prema podacima SZO i Izvještaju o fizičkoj aktivnosti djece i mladih u Crnoj Gori 2022-2023, fizička aktivnost djece opada s godinama, uz najizraženiji pad između 12. i 15. godine, posebno među djevojčicama - navodi se u saopštenju.
UNICEF takođe ističe da su djeca sa smetnjama u razvoju drastično manje zastupljena u svim vidovima slobodne i organizovane igre i sporta. Iako preciznih nacionalnih podataka nema, procjene pokazuju da se učešće kreće između 4% i 25%, što ukazuje na značajne barijere u pristupačnosti i inkluziji.
- Pravo na igru je osnovno pravo svakog djeteta. Sport, posebno, ima jedinstvenu ulogu u prihvatanju različitosti i inkluzije. Nažalost, u Crnoj Gori previše djece i dalje odrasta bez bezbjednih i pristupačnih prostora za igru i sport - rekao je Mikele Servadei, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori.
- Ulaganje u školski sport, inkluzivne programe za djecu sa smetnjama u nrazvoju i za djevojčice i dječake iz manjinskih zajednica, kao i investicije u pristupačnu infrastrukturu, najisplativiji su načini da se poboljša fizičko i mentalno zdravlje djece - naveo je on.
UNICEF je podržao Ministarstvo sporta i mladih u izradi nove Strategije razvoja sporta 2024- 2028, koja značajno više stavlja fokus na školski i inkluzivni sport u odnosu na ranije strateške dokumente.
Paralelno, UNICEF sarađuje s Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija na primjeni Strategije reforme obrazovanja i unapređenju školske infrastrukture, kao i sa Specijalnom olimpijadom Crne Gore na jačanju inkluzivnih programa u školama za djecu sa smetnjama u razvoju.
“Prema Izvještaju o fizičkoj aktivnosti 2022-2023 Univerziteta Crne Gore, 60% škola ima zatvoreni sportski prostor, dok 40% koristi otvorene površine, a mnogi postojeći objekti i dalje su nepristupačni djeci sa smetnjama u razvoju. UNICEF poziva da se ubrzaju ulaganja u školsku infrastrukturu i pristupačnost, kako bi se obezbijedili jednaki uslovi za svu djecu. Redovna fizička aktivnost jedan je od najvažnijih zaštitnih faktora za mentalno zdravlje adolescenata. Istraživanja pokazuju da 30-60 minuta aktivnosti tri do četiri puta sedmično smanjuje anksioznost za 20 30% i rizik od depresije za 25% među adolescentima. S obzirom na to da jedan od šest adolescenata pokazuje simptome stresa ili anksioznosti, ovo je ključni argument za povećanje ulaganja u sport i igru”, navode iz UNICEF-a.
Povodom Svjetskog dana djeteta, ističu,UNICEF će organizovati inkluzivni sportski događaj za djecu i mlade u subotu, 22. novembra, u Univerzitetskom sportskom i kulturnom centru u Podgorici, u partnerstvu s Ministarstvom sporta i mladih i Glavnim gradom. Program počinje u 10:00 časova i okupiće djecu, adolescente, sportiste, paraolimpijce, predstavnike Specijalne olimpijade i institucionalne partnere.
UNICEF poziva porodice, škole, lokalne zajednice i medije da se pridruže obilježavanju Svjetskog dana djeteta i podrže pravo svakog djeteta na igru.

UNICEF poziva na veća ulaganja i više prilika za kvalitetan i inkluzivan sport za svu djecu

Tri maloljetnika sumnjiče se da su obili pravoslavnu crkvu u Ulcinju i odatle ukrali manju količinu novca. Zbog toga će, kako je saopšteno iz Uprave policije, biti podnijeta prekršajna prijava protiv njihovih roditelja.
- Protiv ukupno šest osoba, zbog nebrige o djeci, biće podnijeta prekršajna prijava iz čl. 37 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici - naveli su u policiji dodajući da će o događaju i okolnostima, obavijestiti i Centar za socijalni rad u Ulcinju.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.3014%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fobijena-pravoslavna-crkva-u-ulcinju&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Odjeljenje bezbjednosti Ulcinj juče je sveštenstva obavijestilo da su obijena vrata crkve Mitropolije crnogorsko - primorske u naselju Bijela Gora u Ulcinju. Policijski službenici su izašli na lice mjesta, gdje je utvrđeno da su nepoznati počinioci polomili staklo na jednom oknu ulaznih vrata vjerskog objekta - pravoslavne crkve, ušli u unutrašnjost, izvršili premetačinu u unutrašnjosti objekta, te otuđili manju količinu novca u kovanicama - naveli su u saopštenju.
O događaju je obaviješten državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Ulcinju, koji se izjasnio da se radi o krivičnom djelu teška krađa.
- Operativnim radom na terenu, policijski službenici su u kratkom roku identifikovali lica za koja se sumnja da su izvršila krivično djelo, a radi se o tri maloljetna lica starosti ispod 14 godina, zbog čega su ova lica krivično neodgovorna, a o čemu je povratno upoznat i nadležni tužilac - dodali su u policiji.

Tri maloljetnika osumnjičena za obijanje crkve u Ulcinju i krađu manje količine novca, prekršajne prijave slijede njihovim roditeljima

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Klikovac: Uprava grada godinu znala da je kanal Mareze zatrpan

Sjedinjene Američke Države „spremne su da pruže pomoć“ iranskim demonstrantima - izjavio je američki predsjednik Donald Tramp, u trenutku kada je, prema navodima aktivista, broj poginulih u protestima širom Irana premašio stotinu.
Dok demonstracije u svih 31 iranskoj pokrajini ulaze u treću sedmicu, vlasti su uvele strogu komunikacionu blokadu, a državni mediji za nerede optužuju „terorističke elemente“ koje navodno podržavaju Amerika i Izrael.
Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency, broj stradalih porastao je sa 65 na 116, dok je najmanje 2.600 osoba privedeno. Ovi protesti smatraju se najvećim u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranski državni tužilac Mohamed Movahedi Azad poručio je da će svi učesnici protesta biti tretirani kao „neprijatelji Boga“, što u iranskom zakonodavstvu predstavlja teško krivično djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Poluzvanična agencija Tasnim objavila je da je u jednoj opštini u provinciji Teheran uhapšeno oko 100 ljudi. Lokalni guverner naveo je da su privedeni zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira, te da su u okrugu Baharestan koristili vatreno i hladno oružje protiv građana, kao i pripadnika policije i snaga bezbjednosti.
U obraćanju javnosti, iranski vrhovni vođa opisao je protivvladine demonstrante kao „vandale i izgrednike“.
Protesti su izbili 28. decembra, nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute rijala, a ubrzo su prerasli u najozbiljniji izazov vlastima u posljednjih nekoliko godina.

Tag: djeca