Ujedinjene nacije zvanično su proglasile glad u gradu Gazi, što je prvi takav slučaj na Bliskom istoku. Drugdje, ovakvi primjeri su već zabilježeni. Sve su češći i glasniji pozivi na krivično gonjenje izgladnjivanja kao namjerne strategije u oružanim sukobima, piše Dojče vele. - Glad je ratno oružje, koje se trenutno koristi širom svijeta. To mora prestati jer se time krši međunarodno humanitarno pravo - izjavila je nedavno za Dojče vele glavna savjetnica za Sudan u američkoj organizaciji za sprečavanje masovnih zločina PAEMA Šejna Luis. Govorila je o gradu Al Fašir u Sudanu, koji je pod opsadom već godinu. Tamo je zarobljeno oko 30.000 ljudi, koji više nemaju hrane.&nbsp; - To je međunarodni zločin i kao takav se mora procesuirati - rekla je Luis. Organizacije za ljudska prava poput Amnestija i Hjuman rajts voča izdale su slična saopštenja o izraelskom djelovanju u Pojasu Gaze: vojsci se prebacuje da blokira isporuku pomoći i hrane. - Izrael izgladnjuje Gazu. To je genocid. To je zločin protiv čovječnosti. To je ratni zločin - rekao je specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija za pravo na hranu Majkl Fakri nedavno za list Gardijan. <h2>Izgladnjivanje kao oružje u ratu</h2> Sve su češći zahtjevi da se smrt civila od gladi tretira kao ratni zločin. Jedan od razloga za to je što sukobi sve češće izazivaju glad. - Glad je drevna pojava, koju strane u sukobu koriste vjekovima - kaže pravna savjetnica u projektu „Odgovornost za izgladnjivanje“ holandske fondacije GRC Rebeca Bakos Blumental.&nbsp; Posebno u posljednjih deset godina ova taktika se sve češće primjenjuje, kaže ona. U protekloj deceniji do gladi izazvane sukobima došlo je u Nigeriji, Somaliji, Južnom Sudanu, Sudanu, Siriji i Jemenu. Stručnjaci smatraju da bi ruski napadi na ukrajinsku poljoprivredu mogli biti pravno okarakterisani kao pokušaji korišćenja blokade hrane kao oružja u ratu. - Iako se globalna sigurnost hrane generalno poboljšava, broj gladnih raste. Globalna sigurnost hrane je nejednako raspoređena. To ukazuje na to da se glad koristi kao oružje - napisao je profesor na Univerzitetu Tufts u SAD Aleks de Val.&nbsp; Ako neka strana u sukobu namjerno uskraćuje hranu ili druge osnovne potrepštine civilnom stanovništvu, to se smatra ratnim zločinom u mnogim državama, ali i prema Ženevskoj konvenciji ili Rimskom statutu koji primjenjuje Međunarodni krivični sud. Međutim, do sada počinioci koji koriste ovo „oružje“ nikada nisu bili procesuirani isključivo zbog toga: ratni zločin izgladnjivanja nikada nije bio zasebno iznijet pred međunarodni sud, već samo kao dio oko dvadeset tipova ratnih zločina. Procjena izgladnjivanja kao zločina je složena: činjenica da civili gladuju u sukobu ne znači nužno i da je zločin počinjen. - Jedna od važnih pravnih stavki je pitanje namjere. Ratni zločin izgladnjivanja podrazumijeva da je počinilac djelovao s namjerom - objašnjava De Val za Dojče vele.&nbsp; Većina pravnih stručnjaka ipak smatra da može postojati i indirektna namera - kada je jasno da bi moglo doći do gladi, ali se ništa ne preduzima da se to spriječi. <h2>Novi pogledi na glad</h2> Do prije nekoliko godina, glad se uglavnom smatrala razvojnim ili humanitarnim problemom, kaže Blumental iz GRC-a. Sada se sve više pažnje posvećuje njenoj kriminalnoj dimenziji.&nbsp; - Stvari se pokreću - rekao je De Val.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250825140832_597729a6b4d6a2f79ccd8e8bb75bea57d69c6e85df418af33c729cde7a37e4e9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250825140832_597729a6b4d6a2f79ccd8e8bb75bea57d69c6e85df418af33c729cde7a37e4e9" data-rendition-name="original" width="1110" height="624" loading="lazy" alt="Katastrofa u Al Fašeru u Sudanu"> <figcaption>Katastrofa u Al Fašeru u Sudanu(Photo: UNICEF/Xinhua/picture alliance)</figcaption> </figure>  Savet bezbjednosti UN je 2018. jednoglasno usvojio Rezoluciju 2417, kojom se osuđuje izgladnjivanje civila kao „metoda ratovanja“. Godine 2019. izmijenjen je Rimski statut. Od tada se izgladnjivanje smatra ratnim zločinom ne samo u međunarodnim, već i u oružanim sukobima unutar jedne zemlje. Takođe su formirane istražne komisije UN za sukobe u Južnom Sudanu i Etiopiji, koje su se posebno bavile izgladnjivanjem kao ratnim zločinom, podsjeća Blumental. - Sve više međunarodnih i lokalnih organizacija za ljudska prava osuđuje ovu praksu. Upečatljivi primjeri, poput trenutne situacije u Gazi, značajno su podigli svijest o ovom zločinu - ističe ona. Vjeruje da su „istorijska prekretnica“ nalozi za hapšenje, koje je Međunarodni krivični sud izdao protiv izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta u novembru 2024. godine. U njima se izričito navodi optužba za izgladnjivanje kao ratni zločin. Prvi put su izdati međunarodni nalozi za hapšenje zbog navodnog izgladnjivanja kao zasebnog zločina. Međunarodni krivični sud takođe vodi istragu u Sudanu. Ni Izrael, ni režim u Sudanu, niti njegovi protivnici ne priznaju nadležnost tog suda. Tema izgladnjivanja je nesumnjivo dobila na pažnji u posljednjih deset godina, kaže De Val.&nbsp; - Pravni okvir postoji. Nedostaje politička volja za djelovanje - rekla je ona. <h2>Pravna obrada i dalje neizvesna</h2> I dalje postoje pravni izazovi, kaže De Val za Dojče vele.&nbsp; - Ali sam uvjeren da je moguće izreći presude. Samo treba dovesti optužene pred sud - dodaje ona. Blumental je saglasna.&nbsp; - Postoje nesporazumi u vezi s tim i mnogi ljudi misle da je glad neizbježan dio rata, ali naša istraživanja pokazuju da su ti obrasci vrlo jasni i da se u mnogim situacijama može prepoznati svjesna strategija - rekla je ona. Pokazuje oprezni optimizam da će oni koji namjerno izgladnjuju civile jednog dana odgovarati pred sudom.&nbsp; - To je svakako naša nada, na tome svi radimo - poručila je Blumental.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Glad kao oružje

Rosalia Bolen, nizozemska stručnjakinja za komunikacije pri UNICEF-u, provela je šest mjeseci u ratom pogođenoj Gazi - od oktobra 2024. do kraja marta 2025. godine. Tamo je svjedočila svakodnevnom hororu, dubokoj ljudskoj patnji i snazi nade koju i dalje nose oni najmanji: djeca, piše Slobodna Dalmacija. Bolen je jedna od rijetkih međunarodnih humanitaraca koji su boravili u Gazi u ovom najdužem i najdestruktivnijem sukobu u novijoj istoriji Pojasa Gaze, koji traje neprekidno od 7. oktobra 2023. godine. Toga dana militantna skupina Hamas izvršila je iznenadni napad na Izrael, ubivši oko 1.200 ljudi i uzimajući više od 250 talaca. Izraelski odgovor bio je trenutna i masovna vojna operacija u Gazi, koja se pretvorila u jednu od najtežih humanitarnih katastrofa savremenog doba. U tom je razdoblju ubijeno više od 38.000 ljudi, prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze, a više od dva miliona ljudi - gotovo cjelokupno stanovništvo prisiljeno je na raseljenje. Više od 70 odsto poginulih čine žene i djeca, a stotine hiljada ljudi žive bez osnovnih uslova za život. Već na samom početku svog boravka, Rosalia je upoznala slijepog dječaka koji je u naletu granate izgubio cijelu svoju porodicu. Dječak, iako ne vidi, crtao je ono što je zapamtio iz svog doma prije nego što je srušen - krevetić, igračke, balkon s kojeg je slušao zvukove grada.&nbsp; - To dijete mi je slomilo srce. On ne vidi, ali osjeća da mu je djetinjstvo uzeto - rekla je Bolen ranije u jednom intervjuu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100740_8098e1d08eab228073b50a34c0a2b59ba70714575d980ccc64189dae3d73bd3f.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250730100740_8098e1d08eab228073b50a34c0a2b59ba70714575d980ccc64189dae3d73bd3f" data-rendition-name="original" width="1280" height="720" loading="lazy" alt="Rosalia Bolen na terenu - najteže joj padaju priče o prekinutim djetinjstvima"> <figcaption>Rosalia Bolen na terenu - najteže joj padaju priče o prekinutim djetinjstvima(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>  <h2>Krajnje nehumani uslovi&nbsp;</h2> Trenutno se nalazi u svojoj domovini, Nizozemskoj, i čeka priliku za povratak.&nbsp; - Da, planiram se vratiti u Gazu - kaže Bolen za Slobodnu Dalmaciju. UNICEF-ova misija za nju nije samo profesionalna dužnost već duboka lična obaveza. Prije rada u Gazi, djelovala je i u kriznim žarištima poput Afganistana, Jemena i Haitija. Ima više od 15 godina iskustva u humanitarnim krizama, a njen rad karakteriše snažan fokus na pričanje priča iz perspektive djece. - Ulazak u Gazu nije jednostavan. Krenemo iz Amana, glavnoga grada Jordana, autobusom zajedno s drugim humanitarnim radnicima iz UN-a, međunarodnih organizacija i Crvenog krsta. Putujemo preko Alenbi mosta - granice između Jordana i Izraela - gdje nas prvo pregledavaju jordanske, a zatim izraelske vlasti. Nakon toga nastavljamo prema prelazu Kerem Šalom, između Izraela i Gaze, gdje ponovno prolazimo kontrole - opisuje Bolen.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100744_3be049a873d6118adedf0618c16463d6c42f0797fa1c19d7d96d712e98b6c35f.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250730100744_3be049a873d6118adedf0618c16463d6c42f0797fa1c19d7d96d712e98b6c35f" data-rendition-name="original" width="1280" height="853" loading="lazy" alt="Gaza, Palestina"> <figcaption>Stotine raseljenih porodica izgradile su improvizovana skloništa u morskoj luci Gaze(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>  Iako je udaljenost između Amana i Gaze oko 150 kilometara, put često traje i do 14 sati.&nbsp; - Krećemo ujutro, a stižemo u naše smještaje u Gazi tek naveče - dodaje Bolen. Život u Gazi je svakodnevna borba za preživljavanje. Bombardovanja su stalna, čak i u područjima u koja su ljudi upućeni da se presele.&nbsp; - Osnovne stvari za preživljavanje ne postoje. Ljudi nemaju dovoljno hrane, teško pronalaze čistu vodu. Žive u vrlo trošnim, improvizovanim šatorima, bez struje, bez tekuće vode. Život je izuzetno težak, a ono što ti ljudi proživljavaju gotovo je nezamislivo. Već 20 mjeseci žive u krajnje nehumanim uslovima - upozorava Bolen. Bolnice, kako ističe, jedva da više i izgledaju kao bolnice. - I one su bile bombardovane. Kad uđete u bolnicu, na zidovima se vide tragovi gelera, meci, ponekad i ogromne pukotine. Često su prozori razneseni, pa zapravo ni nema pravih prozora. Unutra ulaze insekti i razne druge životinje. Bolnice su jako pretrpane. U jednoj sobi namijenjenoj za dva pacijenta, vidite njih osam ili devet. Mnogi spavaju na podu - navela je Bolen.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100748_04538660fec4ea2e9e27b5127b3e7238b7df8a6362850ec35f8de722207e6219.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250730100748_04538660fec4ea2e9e27b5127b3e7238b7df8a6362850ec35f8de722207e6219" data-rendition-name="original" width="1920" height="3413" loading="lazy" alt="Gaza, Palestina"> <figcaption>Kenan (4) je teško povrijeđen na početku rata kada je vazduši napad pogodio njegovu kuću. Pretrpio je teška oštećenja disajnih puteva i trenutno diše kroz cijev u grlu. Doktori kažu da mu je potrebna hitna evakuacija kako bi ga se spasilo(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>  U šest mjeseci boravka Bolen je razgovarala s desecima djece, roditelja i učitelja.&nbsp; - Djeca su me pitala zašto još traje rat, ko ga može zaustaviti, kada će završiti. Ne razumiju zašto moraju živjeti u šatorima, zašto nemaju vodu, zašto im je rođendan opet tokom rata. Što se tiče priča koje su me posebno pogodile - ima ih jednostavno previše. Mnoge koje mi sada ne izlaze iz glave su zapravo intervjui koje sam vodila s trudnicama. Posebno u martu, tada sam razgovarala s tri trudne žene. Bile su u tom trenutku trudne četiri, pet i sedam mjeseci. Ne mogu a da se ne pitam kako su te žene danas. Moraće roditi u vrlo nehigijenskim, rekla bih i okrutnim uslovima. Jako sam zabrinuta za te žene. Teško je ne misliti na njih - ističe Bolen.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100744_8c7acc1184b29c9aff3464d564acdc4062a8233fd9a7c841f7dc2d4347ef9be1.webp" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250730100744_8c7acc1184b29c9aff3464d564acdc4062a8233fd9a7c841f7dc2d4347ef9be1" data-rendition-name="original" width="1280" height="838" loading="lazy" alt="Gaza, Palestina"> <figcaption>Petogodišnji Ajman Abu Hujair doveden je u bolnicu Al-Avda u kampu Nuseirat nakon vazdušnog napada na školu Al-Hasajneh, kojom upravlja UNRWA, a u kojoj žive raseljeni Palestinci(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>  <h2>Lišeni domova, ali i dostojanstva</h2> Roditelji osjećaju napuštenost svih na svijetu.&nbsp; - Tražili su me pomoć u obrazovanju. Iako nemaju ni hrane ni ljekova, mole da njihova djeca ponovno počnu učiti, igrati se, biti djeca - priča Bolen. Neki su je molili da pomogne organizovati rođendansku proslavu za njihovu djecu.&nbsp; - Kažu mi: "Sljedeće sedmice je rođendan moje kćerke. To je druga godina zaredom da joj rođendan pada usred rata. Nikad nisam mislila da će rat toliko dugo trajati. Stvarno joj želim prirediti pravi rođendan. Nemam ništa za napraviti tortu. Nemam ništa što joj mogu pokloniti. Možeš li mi pomoći?". Roditelji su zaista usmjereni na to da svojoj djeci vrate barem neku rutinu, stabilnost i osjećaj normalnog života - naglasila je ova humanitarka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100744_c74a03415462330ce98f485189360dc5a7ceb72e7cda2fae12216a992b68a2c5.webp" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250730100744_c74a03415462330ce98f485189360dc5a7ceb72e7cda2fae12216a992b68a2c5" data-rendition-name="original" width="1280" height="852" loading="lazy" alt="Gaza, Palestina"> <figcaption>Rosalia Bolen: Djeca su me pitala zašto još traje rat, ko ga može zaustaviti, kada će završiti. Ne razumiju zašto moraju živjeti u šatorima, zašto nemaju vodu i ne mogu slaviti rođendane(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>  Prema UNICEF-u, gotovo milion djece u Gazi već je dvije godine izvan škole koje su srušene, a mnoge pretvorene u skloništa. Gotovo 90 odsto obrazovnih objekata je djelimično ili potpuno uništeno. - U Gazi vidite patnju gdje god pogledate. Ne morate je tražiti. Kad god se vozite okolo, svuda vidite duboku ljudsku patnju i potpunu oskudicu. Ljudi su lišeni svega - svojih domova, električne energije, tekuće vode, ljudskog dostojanstva… Patnja nisu samo ljudi ranjeni u bombardovanjima, već i djeca koja hodaju ulicama s kantama vode koje moraju nositi natrag u svoj šator. To su djeca koja stoje ispred pučke kuhinje ili pekare, nadajući se da će uspjeti dobiti nešto hrane. To su žene koje moraju rađati u neljudskim uslovima - ispričala je Bolen.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100744_859b232cfdf84f6edba4fd876d4c6272947eec65691c2af153a2413390c69846.webp" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250730100744_859b232cfdf84f6edba4fd876d4c6272947eec65691c2af153a2413390c69846" data-rendition-name="original" width="1280" height="853" loading="lazy" alt="Gaza, Palestina"> <figcaption>Basma ima četvero djece - Sara ima osam godina, Ajman sedam, Nafed četiri, a mali Ibrahim samo osam mjeseci(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>  Na pitanje kako se osjećaju djeca kojima je ukradeno djetinjstvo odgoara da je to mješavina, te da mališani ne razumiju rat. - Pitaju se zašto žive u šatoru, zašto im nedostaje njihova soba, igračke, igralište ispred kuće. Osjećaju duboku tugu, bol, tjeskobu, ali još imaju nadu. Žele postati doktori, učitelji, novinari, umjetnici. To je čudna kombinacija velike tuge i nepokolebljive nade - ističe Bolen. Infrastruktura je potpuno uništena. Ljudi žive u improvizovanim šatorima, u ruševinama bivših domova, ili u školama i bolnicama, često po 25 ljudi u jednoj učionici. - To je prizor na koji se nisam mogla naviknuti ni nakon šest mjeseci. Nivo razaranja je jednostavno nezamisliv. Uslovi su vrlo teški, nedostaje osnovna higijena, nekoliko toaleta koristi stotine ljudi. Neki ljudi spavaju i po hodnicima i podovima bolnica, vjerujući da su tamo sigurniji. Osjećate sve - strah, frustraciju, nemoć… A ta djeca trebaju sve. Kada uspijemo postaviti inkubator ili organizovati privremeni prostor za učenje, pa se sljedeći dan vratimo i vidimo bebe u inkubatoru, djecu u tom prostoru za učenje, tada shvatite da sve to ipak nije bilo uzalud - kaže Bolen. UNICEF pruža i psihološku pomoć - individualno i grupno. Kroz umjetnost, muziku i fotografiju pomažu djeci da izraze svoje osjećaje.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100748_097786095a706deda1f42b9284cb1a3c6e49c0c9bc8ddac4cfaa42ab1f45b8eb.webp" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250730100748_097786095a706deda1f42b9284cb1a3c6e49c0c9bc8ddac4cfaa42ab1f45b8eb" data-rendition-name="original" width="1280" height="853" loading="lazy" alt="Gaza, Palestina"> <figcaption>Ranjiva djeca primaju prehrambenu podršku u centru za probir i liječenje pothranjenosti koji podržava UNICEF u Kan Junisu, na jugu Pojasa Gaze(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>  <h2>Najveći otvoreni zatvor na svijetu</h2> - Dajemo im siguran prostor za izražavanje i procesuiranje trauma koje su doživjeli. Djeca crtaju, pjevaju, sviraju - kroz te aktivnosti otvaraju se. Ali mnoga djeca se toliko prestraše da prestanu govoriti, prestanu spavati, prestanu se igrati - progone ih ružna sjećanja i misli. Neka djeca počnu nanositi štetu sama sebi, a mnoga druga, i to u vrlo ranoj dobi, govore o tome kako žele umrijeti. Kažu da žele umrijeti kako više ne bi osjećali bol, strah ili glad i kako bi ponovno vidjeli svoju mamu i tatu. Zato sarađujemo s psiholozima kako bismo im pomogli nositi se s nekim od tih simptoma traumatskog stresa. Potrebno je puno truda za sprovođenje takvog programa, a odrasli koji nam pomažu u tim sesijama - psiholozi - i sami su duboko pogođeni gubitkom i tugom. I oni su traumatizovani. Takođe, teško je sprovoditi te programe dok bombardovanja traju. Ali to je, nažalost, stvarnost u kojoj živimo - ističe Bolen. Ona i njene kolege spavali su u UNICEF-ovu domu za međunarodno osoblje u Rafah Mavasiju.&nbsp; - Bilo me strah. Čujete eksplozije, vriske… Pokušavate to ignorisati, ali tijelo zna da nešto nije u redu. Uvijek ste na ivici - rekla je Bolen. Njen radni dan počinjao je u 6 ujutro. Odlazila bi s kolegama na teren, s inženjerima koji postavljaju vodovod, pedijatrima koji pomažu bolnicama... - Dokumentovala sam sve i pitala ljude za njihove priče. Oni žele pričati, žele da svijet zna - ističe Bolen.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100748_5fcf94cec7a254689328f5acd2837fb7f21df9105dcba9cc2c9a7d08bd2af1c8.webp" data-media-id="editor_7" data-image-id="20250730100748_5fcf94cec7a254689328f5acd2837fb7f21df9105dcba9cc2c9a7d08bd2af1c8" data-rendition-name="original" width="1280" height="853" loading="lazy" alt="Gaza, Palestina"> <figcaption>Abdul Karim ima samo devet mjeseci, na slici je s majkom Enan(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>  Što Gaza danas najviše treba? - Prvo i najvažnije: hitan, trajan prekid vatre. Bombardovanja moraju prestati. Potrebno je osigurati bezuslovno oslobađanje talaca, ali i omogućiti masovan i kontinuiran protok humanitarne i komercijalne pomoći kroz sve granične prijelaze - navela je Bolen. Upozorava da je više od dva miliona ljudi gladno, a pola miliona doslovno gladuje.&nbsp; - Ali to nije sve - Gaza ne može preživjeti ako ostane zatvorena. Potrebno je trajno ukinuti sve zabrane na slobodno kretanje ljudi. Ljudi moraju moći putovati, tražiti liječenje, školovati se, ponovno spojiti sa svojom porodicama. Gaza ne smije ostati najveći otvoreni zatvor na svijetu - poručila je Bolen, hrabra humanitarka velikog srca.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250730100748_7a6c342eac6860fc2bb6ec3f256c58852d357ad3c5dbb427a79461c960fbe268.webp" data-media-id="editor_8" data-image-id="20250730100748_7a6c342eac6860fc2bb6ec3f256c58852d357ad3c5dbb427a79461c960fbe268" data-rendition-name="original" width="1280" height="853" loading="lazy" alt="Gaza, Palestina"> <figcaption>Mazen pati od ozbiljnog gubitka težine i pothranjenosti(Photo: UNICEF)</figcaption> </figure>

1250x600

Potresna ispovijest humanitarke o paklu života u Gazi: "Nema ništa gore nego kad vam djeca kažu da žele umrijeti"

Iranska vlada proglasila je trodnevnu žalost zbog poginulih u "borbi nacionalnog otpora" protiv aktuelnih protesta, koji su ušli u 14. dan, javila je agencija Tasnim.
Iranski predsjednik Masud Pezeškijan je saopštio da je "duboko potresen" gubitkom života i pozvao je Irance da se sjutra, 12. januara, pridruže Nacionalnom maršu otpora kako bi osudili proteste.
Veliki javni skup kojim će, kako se navodi, "osuditi zločini naoružanih terorista i sabotera" biće održan sjutra u 14 časova po lokalnom vremenu na Trgu islamske revolucije u Teheranu.
Istovremeno, održaće se i drugi javni skupovi u svim iranskim pokrajinama i glavnim gradovima.
Savjet za koordinaciju islamske propagande takođe je pozvao javnost da se u što većem broju odazove pozivu na protestni skup, prenose Nezavisne.

Iran proglasio trodnevnu nacionalnu žalost

Iran će uzvratiti na svaki napad Sjedinjenih Američkih Država (SAD) udarima na Izrael i američke vojne baze u region, poručio je predsjednik iranskog parlamenta Mohamed Baker Kalibaf.
Kalibaf je u obraćanju u parlamentu rekao da Iran upozorava američkog predsjednika Donalda Trampa da bi svaki američki napad doveo do toga da Teheran uzvrati udarcem na Izrael i regionalne američke vojne baze kao na "legitimne mete", prenosi Rojters.
Tramp je posljednjih dana više puta prijetio intervencijom, upozoravajući iranske lidere da ne koriste silu protiv demonstranata, a u subotu je rekao da su SAD „spremne da pomognu“.
Izvori su saopštili da je Izrael u stanju visoke pripravnosti zbog mogućnosti intervencije SAD, kako bi se podržali protesti koji se održavaju širom Irana.
Protesti nastavljeni na ulicama gradova u Iranu, pri čemu su hiljade ljudi protestovale u Teheranu tokom noći i jutros, prkoseći eskalirajućim mjerama vlasti protiv sve većeg protestnog pokreta, o čemu svjedoče video-snimci koji su se pojavili iako su internet i mobilne telefonske mreže u prekidu, prenosi Gardijan.
Demonstranti su, na novim protestima koji su počeli kasno sinoć u sjevernom distriktu Teherana, uzvikivali "Smrt (ajatolahu Aliju) Hamneiju" i "Živeo šah", a tokom demonstracija su zapalili jednu džamiju.
Veruje se da je na protestima na stotine demonstranata ubijeno ili povrijeđeno, a mnogo više ih je pritvoreno.
Prema procjenama aktivista iranske Novinske agencije za ljudska prava iz SAD, na protestima u Iranu do sada je ubijeno najmanje 116 osoba, a preko 2,6 hiljada je pritvoreno.
Protesti su počeli u Teheranu 28. decembra prošle godine, zbog pada vrijednosti iranske valute i ekonomskih teškoća u zemlji, a od tada su se proširili na više od 100 gradova i mjesta širom iranskih provincija.

Iran prijeti odmazdom u slučaju američkog napada

Poslanici Socijalističke partije neće glasati u parlamentu za dva prijjedloga za izglasavanje nepovjerenja francuskoj vladi zbog njenog neuspjeha da spriječi potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini između Evropske unije i Merkosura.
- Bilo bi apsurdno kritikovati vladu zbog Merkosura- izjavio je za francusku BFMTV generalni sekretar socijalista Olivije For.
Prijedlozi za izglasavanje nepovjerenja koje su podnijeli ekstremno desničarko Nacionalno okupljanje i radikalno ljevičarska stranka Nepokorena Francuska imaju male šanse da budu usvojeni, ali sudbina premijera Sebastijena Lekornija zavisi od dobre volje socijalista i desničarske stranke Republikanci.
Suočen sa tom prijetnjom, šef francuske vlade je zatražio od Ministarstva unutrašnjih poslova da se pripremi za moguće prevremene parlamentarne izbore istog datuma kada su i lokalni izbori u dva kruga, 15. i 22. marta.
- Da budemo jasni. Ne želim ni glasanje o nepovjerenju, a još manje raspuštanje parlamenta- rekao je u subotu Lekorni za list Parizijen (Le Parisien) i dodao da je njegova „borba za stabilnost i sprečavanje nereda“.
Predlog o nepovjerenju poslao bi dramatičan signal u vrijeme kada tražimo kompromis, i još dramatičniju poruku s obzirom na međunarodnu političku situaciju, rekao je premijer.
Dok se rasprave o budžetu nastavljaju naredne nedjelje u parlamentu, vlada je pozvala sve političke snage, sa izuzetkom Nacionalnog okupljanja i Nepokorne Francuske, na još jedan sastanak u Ministarstvu ekonomije kako bi pokušali da pronađu kompromis.

Socijalisti neće glasati za nepovjerenje francuskoj vladi

I drugog dana vikenda u okviru 14. kola Prve A lige, favoriti nisu dozvolili iznenađenja - Primorje i Jedinstvo ostvarili su pobjede u gostima, kao i Dečić u derbiju začelja nad Vukovima Zeta.
Primorje nastavlja sezonu za pamćenje, sa svega dva poraza u ligi do sada, u derbijima od jedinstva i Sutjeske. Nakon poraza u Nikšiću, Novljani su vezali četiri pobjede, posljednju u gostima nad Teodom 103:95. Bokeljski derbi donio je igru na mahove, pa su Tivćani prvu četvrtinu odigrali bolje (30:22), da bi Primorje odgovorilo u drugoj (32:18), za vođstvo na poluvremenu 54:48. U nastavku se ponovo igralo u egalu, Teodo je uspijevao da dođe do vođstva tri puta tokom treće četvrtine, a u četvrtoj su imali neriješen rezultat posljednji put na 7 minuta do kraja, nakon čega Primorje kontroliše vođstvo i uvećava ga dovoljno da izbjegne neizvjesnu završnicu.
Aleksandar Danilović bio je najbolji kod gostiju sa 26 poena i 9 skokova, vanja gazibegović je postigao 23 poena, a Nikola Rakočević 20, dok je Ognjen Mićović zabilježio čak 15 asistencija. U ekipi Teoda Džejden Tarner je bio najefikasniji sa 20 poena.
Jedinstvo je nastavilo da u stopu prati Novljane, sa svega jednim porazom više (kao i Sutjeska, kojoj je četvrti poraz u sezoni od SC Derbija, a ti rezultati se ne računaju u konačnoj tabeli). Bjelopoljski tim slavio je na gostovanju Ibru 93:85. U Rožajama je viđeno ujednačeno prvo poluvrijeme u kojem su i jedni i drugi bili napadački raspoloženi, pa je na odmoru bilo 50:52. U trećoj četvrtini Jedinstvo je uspjelo da ode na dvocifrenu prednost, koju je zadržalo do kraja treće četvrtine (78:65), a u posljednjoj su sve riješili kada su otišli na 21 poen prednosti (89:68), na više od 6 minuta do kraja.
Milan Lužajić je bio najefikasniji kod Bjelopoljaca sa 27 poena, a nekadašnji mladi reprezentativac Marko Kljajević postigao je 21 i imao 10 skokova. U ekipi Ibra najefikasniji je bio nekadašnji igrač Jedinstva, Nenad Vuković sa 26 poena.
U posljednjem meču dana, u derbiju začelja, Dečić je kao gost savladao ekipu Vukova Zete 101:95 i tako se izjednačio sa Zećanima na tabeli sa po 4 pobjede, s tim što Vukovi imaju utakmicu manje. Igrao se danas ujednačen meč do sredine druge četvrtine, kada nakon rezultata 34:34 gosti parcijalno prave 16:4 za 12 poena razlike, ali domaći do odmora to spuštaju na 4 razlike (51:55). U nastavku je Dečić uspio ponovo da ode na plus 10, ali i Vukovi da na kratko preokrenu u posljednjoj četvrtini, da bi u završnici gosti bili sigurniji i došli do važne pobjede.
Znalo se da će Dečiću prijati povratak Marka Koljevića sa 3x3 turneje, a lider Tuzana je to potvrdio ubacivši 25 poena uz 7 asistencija, dok je kod domaćih Luka Kovačević postigao 24 poena uz 8 skokova.

Tag: humanitarna-kriza

Glad kao oružje

Potresna ispovijest humanitarke o paklu života u Gazi: "Nema ništa gore nego kad vam djeca kažu da žele umrijeti"

Iran proglasio trodnevnu nacionalnu žalost

Iran prijeti odmazdom u slučaju američkog napada

Socijalisti neće glasati za nepovjerenje francuskoj vladi

Primorje i dalje drži čelo tabele, Jedinstvo i Sutjeska prate u stopu

PRATITE TVe UŽIVO