Anja Ivanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Trenutno sve ide u prilog negaciji istorije i na mlin Mandiću i Kneževiću, izbori 2027. biće novo crnogorsko „biti ili ne biti“

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati pogledajte: 
 
Tema dana - Pad povjerenja u MUP 
 
- Prema rezultatima istraživanjima javnog mnjenja, koja Centar za demokratiju i ljudska prava objavljuje godišnje, povjerenje u policiju palo sa 53,5 odsto u prošloj na 44,1 odsto u ovoj godini. To, kako je navela građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić, predstavlja najveći pad povjerenja između dva uzastopna mjerenja u posljednjih deset godina, na reprezentativnom uzorku.
- Razgovaramo o društveno-političkoj atmosferi, reakciji institucija na revizionizam i urušavanje antifašističkih temelja, neuspjehu u izboru sudija Ustavnog suda i ispunjavanju reformi u procesu integracija, popravljanju odnosa sa Hrvatskom i Turskom nakon poteza vlasti koji su ih uzdrmali...
Gost emisije je potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi Amra Tahirović.

Portal ETV

Informativna emisija 24 sata: Gost Mirsad Nurković

Poruke istorijskog revizionizma sve glasnije odzvanjaju Crnom Gorom. Negiranje antifašističkog nasljeđa, veličanje zločinaca i političko prekrajanje činjenica postali su moćno oružje u produbljivanju podjela. Povodom bojkota Dana oslobođenja Pljevalja, sagovornici TV E upozoravaju da se fašistički narativi šire kroz institucije, simbole i javni diskurs.
<h2>BORBA ZA (ANTI)FAŠISTIČKO NASLJEĐE</h2>
Sagovornike TVE ne čudi ni to što predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš bojkotuje 20. novembar – dan kada opština slavi oslobođenje od fašističkih okupatora.
- Izjava predstavnika opštine da je 20. novembar najžalosniji datum Pljevalja samo pokazuje, nažalost, njegovo veliko neznanje i njegovu zlu namjeru da produbi jaz između ljudi koji žive u Pljevljima, koji su živjeli vjekovima u međusobnom skladu - kazao je politikolog, građanski aktivista i novinar Emir Pilav.
On poručuje da je taj jaz sve dublji i da Pljevlja, koja su nekada bila simbol multikulturalnog sklada, postaju sinonim za fašizam i destruktivnu vlast. To pokazuju događaji od 2020. do danas, kada vlast insistira na ukidanju antifašističkog praznika i uvođenju crkvenog kao Dana Opštine.
- Laž koja se ponavlja više puta postaje istina. Mi u Crnoj Gori živimo situaciju da propagiranje fašizma, propagiranje istorijskog revizionizma, veličanje ratnih zločinaca je, nažalost, uopšte prihvatljiv brend zato što nema otpora, nema sankcija, jer mi nemamo institucije koje rade onako kako treba da rade, nemamo funkcionalno sudstvo, funkcionalno tužilaštvo, Ministarstvo unutrašnjih poslova - istakao je Pilav.
Fašizam se postepeno širi - preko institucija, simbola, narativa, stava su stručnjaci koji primjećuju da je Crna Gora opasno, ali pogodno tlo za takve ideje.
Psihološkinja, građanska aktivistkinja i feministkinja Ervina Dabižinović kazala je da svaka vrsta današnjeg fašizma zapravo djeluje vrlo naivno, "da dolazi iz srca".&nbsp;
- To su narativi koji govore o nekom pomirenju, o stvarima koje su ljudima bliske. Međutim, društvene nepravde i zloupotrebe koje se na osnovu etničkog i nacionalnog indentitea vrše, zapravo završavaju u tim tamnim sobama istorije i društvo je spremno da mržnjom prema drugom djeluje, kao što su bili primjeri koje smo nedavno vidjeli u Podgorici - kazala je ona.
<h2>RASKRINKAVATI SPORNE NARATIVE</h2>
Iako pojedini narativi djeluju prepoznatljivi, važno je raskrinkavati ih. Na to su nedavno upozorili iz Centra za demokarstku tranziciju kada je jedan od mitropolita Srpske pravoslavne crkve Metodije izjavio očiglednu neistinu, da su samo dvije partizanske brigade bile “crnogorske”.
- Naravno mi smo napisali tekst koji nije nikakva filozofija ili nekakva pamet, ali hoću da vam kažem kako je reagovao jedan moj prijatelj sinoć. Šalje mi poruku I kaže: super je tekst. I ja kažem: gotovo mi je bilo neprijatno da pišem o tako očiglednim stvarima, da je to tako očigledna laž, da je to tako očigledna izmišljotina. I on mi kaže bolje to da pišeš nego za pola godine da ubjeđuješ ljude da je Zemlja okrugla. Dakle, ako im se popusti, ako im se dozvoli, ako se ne budemo borili protiv toga, dešavaće nam se to što se dešava - kazao je ranije za TV E izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica.
I nastavlja da se dešava. Primjera je mnogo, od podizanja spomenika četničkom zločincu Pavlu Đurišiću, podizanje spomenika pokojnom Amfilohiju koji je negirao crnogorsku naciju i islam nazivao lažnom vjerom, odlikovanje ordenom velike zvijezde, insistiranjem na podizanju kapele na Lovćenu i tako u nedogled, ili dok država i društvo – ne kažu, dosta.

Pilav: Veliko neznanje i zla namjera Vraneša; Dabižinović: Društvene nepravde i zloupotrebe završavaju u tamnim sobama istorije

U Informativnoj emsiji "24 sata" na Televiziji E, u 19 sati, pogledajte:
Tema dana: Istorijski revizionizam na putu ka EU 
Govorimo o tome: 
- Mještani Botuna razapelišator, ne odustaju od namjere da spriječe gradnju kolektora. 
- Crna Gora 10. u Evropi po Globalnom indeksu organizovanog kriminala za 2025. 
- Nadležni bez adekvatnog odgovora na falsifikovanje istorijskih činjenica, ocijenjeno tokom drugog dana Cetinjskog foruma 
- Intenzivne borbe na istoku Ukrajine, oko grada Pokrivska. Ruske snage tokom noći gađale i civilnu infrastrukturu u Kijevu.
Gost: Milivoj Bešlin, istoričar.
Informativnu emisiju "24 sata" večeras vodi: Marina Ilić.

Informativna emisija 24 sata: Tema - istorijski revizionizam na putu ka EU, gost Milivoj Bešlin

Crnogorska medijska scena je, po meni, bukvalno borba za državu. Oni koji joj rade o glavi negirali bi i ono „C“ u šifri „BHSC“ jezik - ocijenio je dugogodišnji novinar i direktor sarajevskog Media centra Boro Kontić u intervjuu za Portal ETV.
Osvrnuvši se na činjenicu da su četiri privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori u apsolutnom ili većinskom vlasništvu srpskog kapitala i na širenje srpske nacionalističke propagande, Kontić je ukazao da su mediji odavno prestali da budu „sredstvo informisanja“ - te da su sve više dio etničkog naoružanja.
- To je počelo uoči ratova devedesetih. Propagandno novinarstvo je imalo ključni cilj: opravdati zločine. Kad se lažno izvijesti da u „Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima“ onda to implicira da je sve dozvoljeno kao reakcija. Da su ti ljudi tamo zasluženo u opsadi, zasluženo pod granatama, zasluženo ubijani, izgladnjivani, svakojako terorisani - naglasio je Kontić ističući da su u svijetu problem „fake news“, a kod nas „fake reality“, odnosno iskrivljena stvarnost koju kreiraju takvi mediji.
PORTAL ETV: Zdravko Grebo, čijem ste liku i djelu posvetili knjigu, upozoravao je da ljudi mogu imati različite identitete - ali da ne smiju dovoditi u pitanje državu u kojoj žive. Aktuelna politička zbilja, kako u Bosni i Hercegovini kojoj Milorad Dodik otvoreno prijeti razbijanjem, tako i u Crnoj Gori - koja se kao riba na suvom batrga u „srpskom svetu“ i dominaciji Srpske pravoslavne crkve nad državom, nije ništa novo - već kontiunitet iste destruktivne politike. 
 
No, nije li napokon došao momenat, i što bi još trebalo da se desi da ova poruka postane ultimatum - a ne samo još jedna u moru rabljenih fraza - pa da se konačno izborimo sa okupatorsko-fašističkim obrascima sa početka devedesetih? Je li za to dovoljno da padne vlast - prije svega Vučić u Srbiji, onda u Crnoj Gori, a i da se Dodik konačno uhapsi?
KONTIĆ: Profesor Grebo je studente učio o Ustavu u materijalnom smislu - kao konsenzus ljudi koji znaju da zajednica u kojoj žive jeste zajednica koju vole. Drugim riječima, kao građani su lojalni najvišem pravnom aktu u zemlji. A sve ostalo, govorio je - politički aranžmani, dvodomne ili jednodomne skupštine, pitanje nacionalnog identiteta... Stvar je dogovora.
U pravu ste, profesor je smatrao da postojanje različitih identiteta ne smije dovoditi u pitanje državu u kojoj žive. To je teorijski okvir. U našoj praksi upravo se ta različitost koristi kao krunski argument za podjele.&nbsp;
Budimo iskreni, u našim slučajevima, to je paravan za primjenu starog imperijalnog plana koji mijenja ime (nekad Velika Srbija - danas srpski svet), ali ne i suštinu.
Kad spominjete Dodika samo da podsjetim: on je prvi put prije dvadeset godina, u jesen 2005. doveo u pitanje državu u kojoj živi. Izjavio je da će biti: „ili tri federalne jedinice ili će se Bosna i Hercegovina raspasti“. Godinu kasnije, juna 2006. otišao je korak dalje. Najavio je referendum za izdvajanje entiteta Republika Srpska iz Bosne i Hercegovine. Jedini koji je, u oba slučaja, reagovao na ove izjave bio je upravo profesor Grebo.
On je pozive Dodika u pravnom smislu ocijenio „kao veleizdaju za koju se u normalnoj državi hapsi“. Dodajući da je Dodiku „mjesto u nekom, ako želi da bira, multietničkom zatvoru“.
Trebale su dvije decenije i Dodikovo uporno ponavljanje protivustavnih stavova da se ovo, barem dijelom, ostvari. I to tek uz pomoć i pritisak međunarodne zajednice.
Što se tiče Vučića, ali i Dodika, manje je bitna personalna promjena jer bi, i padom njihove vlasti, vjerovatno, sve ostalo isto. Plan na kojem počiva ta politika mora da se promijeni, a ta se svijest ne mijenja brzo. Ako ima pouka ona je jednostavna: Primjenimo pozitivno pravo.
PORTAL ETV: Ratnom zločincu, koljaču i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, podignut je spomenik u avgustu u Gorenjem Zaostru kod Berana. Tom skupu su prisustvovale pristalice SPC, i očigledno, četničkog pokreta, revizionisti i fašisti. Da su upravo takvi pokazali su fizičkim, ničim izazvanim, napadom na dvojicu fotoreportera „Pobjede“ i „Vijesti“ – ujedno jedinih predstavnika medija na tom događaju.
Ovaj fašistički skup nije, kako bi se očekivalo, obezbjeđivala specijalna jedinica policije. Na terenu su bila dva policajca u civilu - koja nijesu spriječila napad mase na fotoreportere.
Što nam ovo govori o kapacitetima, volji i spremnosti aktuelne vlasti da zaustavi moralni i istorijski sunovrat, otvoreni fašizam SPC i agresiju njihovih pristalica?
KONTIĆ: Tim povodom vam mogu postaviti jedno naizgled nemoguće pitanje: Što bi se dogodilo da su ljudi koji su krojili mapu svijeta, ali i političko ustrojstvo država nakon Drugog svjetskog rata, odlučili da u Jugoslaviji priznaju vlast svim stranama koje su vojno učestvovale u ratu? I da su tako 1945. ravnopravno pobijedili i partizani i četnici i ustaše. I shodno tome te tri strane podijelile vlast u Jugoslaviji 1945.
Jasno je da je ovo pitanje iz kategorije nemogućih, jer su tri ključna lidera, Čerčil, Staljin i Ruzvelt, odlučili drugačije. Priznali su pobjedu i vlast svojih jedinih saveznika - Titovih partizana. S druge strane Titovi partizani nijesu čekali nikakva priznanja nego su sami, svojom borbom, izborili pobjedu nad fašizmom.
Ovo uzimam kao polaznu tezu kada želim odgovoriti na prosto pitanje: U kakvom prostoru mi danas živimo? Na kojim principima je sklopljena igračka zvana Dejtonska Bosna i Hercegovina? Ili podizanje spomenika četničkom komandantu u Crnoj Gori.
Izgleda nevjerovatno ali, po meni tačno, da živimo u vremenu u kojem su svi ovdašnji učesnici Drugog svjetskog rata - pobijedili. I ustaše i četnici i partizani. Pedeset godina kasnije. Dok se partizani ne probude?&nbsp;
PORTAL ETV: Spomenik Đurišiću je premješten u crkvu u Gorenjem Zaostru, a onda i u manastir Đurđevi stupovi - i to uz pozivanje na Temeljni ugovor koji je potpisao bivši premijer Dritan Abazović, a koji - iako svi crnogorski zakoni imaju primat nad njim, nalaže da policija u crkvu ne može ući bez njihove dozvole.
Iako beransko tužilaštvo spomenik tretira kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, sud je do skoro kočio sprovođenje naloga da se on izuzme. Pošto je sutkinja već dva puta odbila zahtjev ODT-a, krivično vijeće suda je treći put odlučivalo o tome i donijelo konačnu odluku da se spomenik oduzme. No, taman kad se u taj posao krenulo - saznali smo da je spomenik ponovo premješten - i još niko ne zna gdje je. Doduše, spomenik nije pronađen u konaku, ali je mitrpolit Metodije rekao da samo on ima ključ od nekih prostorija i da ako policija hoće da uđe u njih - da nalog mora da bude na njegovo, a ne ime igumana manastira.
Je li sve ovo inspirativan materijal za „Top listu nadrealista“ ili je i za to previše sumorno? Što mislite da stoji iza ovako transparentnog podređivanja crnogorskih institucija, zakona i vlasti Crkvi Srbije?
KONTIĆ: Volio bih vidjeti tu „nadrealnu priču“ jer je satira jedan od mogućih odgovora na ovaj dramolet u kojem postoji spomenik koji je u međuvremenu nestao, a istinu o tome zna samo svešteno lice.
Što bi se reklo, humoristički početak s potencijalom. Još ako je sveštenik nijem, imamo hit.&nbsp;
Ali, taj se film neće dogoditi jer su političari gotovo svugdje u svijetu zabranili ili zabranjuju smijeh i satiru. To se danas događa čak i u Americi.
U Britaniji je otkaz dobio karikaturista „Gardijana“ Stiv Bel zbog čijih karikatura su cijepali tu stranicu iz novine kad su ih donosili engleskom premijeru Toniju Bleru.&nbsp;
Nije mogao da ih gleda. Kako kaže novinar Ed Vulliamy: „Što god pronađete o političarima i njihovim poltronima od korupcije do ubilačkih ratova oni će to nadživjeti. Nastaviće zarađivati, postaće profesori, doktori, direktori kompanija. Jedino čega se boje je smijeh, humor. Da će biti predstavljeni kao dvorske lude“.
U ozbiljnom svijetu sve ovo potvrđuje onu, naizgled, paradoksalnu rečenicu, koju je izgovorio stranac dobro upućen u ovdašnja zbivanja: „Na Balkanu je najmanje predvidljiva - prošlost“.
Svugdje se u svijetu nastoje predvidjeti budući tokovi, a kod nas se sva energija društva troši na redizajniranje prošlosti. I ta ambicija isisava kompletnu energiju društva.
Pojedinci mogu da reagiraju emotivno, ali država ima poluge vlasti. Čuveni princip koji se stalno obećava na evropskom putu glasi: „Rule of Law“ ili „vladavina prava“. Prema tome, primjenimo ga i biće nam lakše.&nbsp;
Što stoji iza svega ovoga? Bojim se da će u konačnici biti novo usporavanje Crne Gore na putu prema Evropskoj uniji. Ako to i nije pravi cilj. Jer ako ne pristupi EU u narednih nekoliko godina - svako duže čekanje škodiće novim generacijama Crnogoraca.
Jasno je da svi ovdašnji problem neće odmah nestati, ali članstvo u EU poziciju Crne Gore čini mnogo stabilnijom u odnosu na svaku vrstu pritiska spolja.
PORTAL ETV: Četiri privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori su u apsolutnom ili većinskom vlasništvu srpskog kapitala, a posebno dvije - TV Adria i Prva - ističu se po širenju srpske nacionalističke propagande. Koliko i zašto je opasna takva koncentracija vlasništva? Što stoji iza toga?&nbsp;
KONTIĆ: Mediji su odavno prestali da budu „sredstvo informisanja“ - a sve su više dio etničkog naoružanja. To je počelo uoči ratova devedesetih. Propagandno novinarstvo je imalo ključni cilj: opravdati zločine.
Kad se lažno izvijesti da u „Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima“ onda to implicira da je sve dozvoljeno kao reakcija. Da su ti ljudi tamo zasluženo u opsadi, zasluženo pod granatama, zasluženo ubijani, izgladnjivani, svakojako terorisani. Ako ste primjetili nedavno, i ljudi u Gazi su prvo proglašeni životinjama, pa je onda uslijedilo ravnanje teritorije i otvoreni genocid.&nbsp;
U glavama „srpskog sveta“ rat i raspad Jugoslavije u suštini nijesu okončani. Ciljevi nijesu do kraja postignuti. U međuvremenu regrutiran je i dostojan podmladak novinarskim perjanicama iz devedesetih.
Otvorena rana regiona jeste tabloidno novinarstvo. Notorna je činjenica da dominira srbijanskom medijskom scenom i da je jedan od najprofitabilnijih izvoznih artikala.
Crnogorska medijska scena je, po meni, bukvalno borba za državu. Oni koji joj rade o glavi negirali bi i ono C u šifri BHSC jezik.
Javni servisi, koji svi mi plaćamo, su nažalost politička alatka. U rukama su političkih stranaka koje ih plaćaju kako bi prenosili manje-više jedan politički glas.
U svijetu su problem „fake news“, dok je kod nas „problem fake reality“, odnosno iskrivljena stvarnost koju takvi mediji plasiraju.
Opasna je ova koncentracija vlasništva jer medijske poruke - to je već opšte mjesto - dramatično utiču na javnost u jednoj zemlji.

U glavama „srpskog sveta“ rat i raspad Jugoslavije u suštini nijesu okončani, ni ciljevi do kraja postignuti

Na lokalitetu Lobanje glave, juče je služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine, prenio je sajt Eparhije budimljansko-nikšićke.
Pomen omladini, koja je prije 81 godinu ubijena na krnovskim planinskim vijencima, služio je Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije sa sveštenstvom i monaštvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.
- Sabranim potomcima, rodbini i poštovaocima nevine žrtve ubijenih mladića, kojima se ni posle toliko vremena ne zna groba, ni mramora - kazao je mitropolit Metodije.
Dodao je da je cijela Crna Gora tada i svaka skoro muška glava ,,odskočivši od zločinaca na početku Drugog svjetskog rata zbog raznih Pasjih groblja i drugih zločina koja su činili komunisti otišla u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini da brani svoju zemlju”.
- Zato je bilo hiljade i hiljade pripadnika tog pokreta. Samo su dvije brigade bile crnogorske i partizanske. To je manjina koja je činila zločin nad većinom i zato su bez suda i presude u stotinama ubijali kao i ovdje na ovom mjestu - kazao je mitropolit Metodije.
Predsjednik Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, kazao je da je juče na Krnovu, u organizaciji udruženja "Kosovski božur od Nikšića" služen parastos "mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine".
Tog datuma je, tokom Drugog svjetskog rata, partizanska 7. crnogorska udarna omladinska brigada na Krnovu izvela napad na položaje četničkog 8. “gvozdenog” puka Pavla Đurišića. Sa skupa je juče, kako je saopštila eparhija na čijem je čelu, poslata "jedinstvena poruka da se na mjestu stradanja na Krnovu podigne spomen-obilježje, hram, da se prikupe sva imena oko 350 ubijenih".
Mandić je kazao da se 1944. dogodio "zločin protiv mladosti Crne Gore".
- Danas sam na Krnovu prirustvovao parastosu koji je služio Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije sa brojnim sveštenstvom te mitropolije i tom prilikom položio vijenac u znak sjećanja na preko 300 golobradih, većinski maloljetnih, mladića naše zemlje, koji su brutalno strijeljani u strašnom ratnom zločinu bratoubilaštvom oboljele naše domovine za vrijeme Drugog svjetskog rata, i kojoj se ni dan danas ne zna groba, ni mramora. Činjenica da je samo jedan od njih imao svoje potomstvo u momentu kada je ubijen, govori sve o veličini ovog zločina protiv mladosti Crne Gore - napisao je Mandić u subotu na mreži X.

Metodije: Samo su dvije brigade bile crnogorske i partizanske, komunisti činili zločine

Poslanici Pokreta Evropa sad, Gordan Stojović i Miloš Pižurica, poslanici stranke premijera Milojka Spajića, podnijeli su prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš koji je usvojen 2011. godine. Između ostaloga, traže da se iz čl. 1 postojećeg zakona briše riječ „nasilna” u formulaciji o aneksiji iz 1918. godine! „Jedna od KLJUČNIH IZMJENA”, navode potpisnici, „odnosi se na brisanje termina ‘NASILNE’ iz čl. 1 zakona, što nije usmjereno na reviziju istorijskih činjenica, već na prevazilaženje negativnih konotacija i smanjenja polarizacije društva koje je korišćenja ovoga termina do sada izazivalo”. „Termin ‘nasilna aneksija’ nosi duplo značenje”, tvrde poslanici PES-a, „jer je sama aneksija po definiciji čin koji podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa dodatno naglašavanje ‘nasilna’ postaje suvišno”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011161044_bac083ce83af2dddb7e82be67ed6e6ee79e71a50a42bb2c865b37b76b171ab0d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251011161044_bac083ce83af2dddb7e82be67ed6e6ee79e71a50a42bb2c865b37b76b171ab0d" data-rendition-name="original" width="902" height="826" loading="lazy" alt="pes dokument"> </figure>  U propratnom aktu, juče, 10. oktobra dostavljenom Andriji Mandiću, a „radi stavljanja u skupštinsku proceduru”, poslanici PES dodaju: „Ovim se želi promovisati dijalog i pomirenje društvu, uz očuvanje poštovanja prema zajedničkoj istorijskoj baštini”.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251011161048_1a8d099573f8815decc11f9f5996952103adad5e3864f89aae4ff3ac6f4bd799.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251011161048_1a8d099573f8815decc11f9f5996952103adad5e3864f89aae4ff3ac6f4bd799" data-rendition-name="original" width="646" height="606" loading="lazy" alt="pes dokument"> </figure>  * * * U vezi ovoga pokušaja režimske koalicije Spajić-Mandić da ozakone svoje falsifikate i potru istorijske činjenice o tragediji 1918. — o krvavom srpskom uništenju države Crnogoraca, dinastije Petrovića-Njegoša i sv. autokefalne Mitropolije osnovane još u epohi Crnojevića — napominjemo: - čl. 1 postojećeg Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš glasi: „Radi istorijske i moralne rehabilitacije dinastije Petrović Njegoš, ovim zakonom se uređuju pitanja od značaja za status potomaka dinastije Petrović Njegoš, koja je detronizovana protivno Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru, aktom NASILNE aneksije države iz 1918. godine”. - aneksija nikako ne podrazumijeva nasilje, kako tvrde Spajićevi poslanici — primjeri, lako za svakoga provjerljivi: - nenasilna aneksija (Anschluss) suverene države Austrije od strane nacističke Njemačke iz 1938. godine; - ili nenasilna njemačka aneksija iz iste godine dijelova teritorije suverene Čehoslovačke (Sudetska oblast); - bez nasilja su bile i aneksije suverenih država Estonije, Litvanije i Latvije iz avgusta 1940. od strane SSSR-a, etc; - na drugoj strani, o masovnim razmjerama sistematskog okupacionog nasilja koje je Kraljevina Srbija sa svojom vojskom, žandarmerijom, policijom i plaćeničkim bandama domaćih izdajnika od 1918. počinila nad crnogorskim narodom — anektiravši Kraljevinu Crnu Goru, detronizujući slavnu dinastiju Petrović-Njegoš i ukidajuću autokefalnu Mitropoliju cetinjsku - Crnogorsku pravoslavnu crkvu — svjedoče: kako izvještaji onovremenih stranih misija s terena Crne Gore, docnije objavjenih hiljade dokumenata iz arhivskih izvora, tako i službeni izvještaj crnogorske kraljevske vlade u egzilu štampan 1921. u formatu knjige sa poimeničnim žrtavama, mjestom, vremenom i preciznim opisima samo nekih (do sredine 1920. godine) od niza srpskih zvjerstava, pod preciznim naslovom: „Nekoliko stranica iz KRVAVOG albuma Karađorđevića: dokumenta o ZLOČINIMA Srbijanaca u Crnoj Gori”.

Brišu ‘nasilna’ u aneksiji 1918. – PES sa vojvodom falsifikuje istoriju

Božena Miljić

''Opterećeni'' prošlošću, ali iz nje ne učimo: Istorija Crne Gore se brutalno prekraja i zloupotrebljava za tuđe interese

Najava da će se u Herceg Novom ponovo održati parastos Draži Mihailoviću pokazuje da je na snazi pokušaj revizije istorije i povampirenja četništva, upozoravaju iz opštinskog odbora DPS-a u tom gradu.
- N’o to nikoga ne može iznenaditi danas u Crnoj Gori kad uzmemo u obzir činjenicu da državom upravljaju politike, koje su jednom poražene, a koje su nazadne, retrogradne i nakaradne, koje besramno slave ratne zločince kao heroje- poručili su iz DPS-a.
Te politike i dan danas, ističu iz DPS-a, osim što negiraju postojanje nezavisne Crne Gore, podrivaju njen građanski karakter, pokušavaju da bestidno prekrajaju istoriju, te nezapamćeno promovišu četništvo u državi u čije biće je duboko utkan antifašizam kao neprolazna vrijednost.&nbsp;
- Međutim, ako su zaboravili, podsjećamo ih – ovo je, ma koliko ih boljelo, suverena država čiji temelj predstavljaju antifašističke vrijednosti, koje ne mogu obrisati ni stotine njihovih uzaludnih pokušaja oživljavanja zločinačkih ideologija, te da ovdje nikada neće proći izjednačavanje partizanskog i četničkog pokreta i rehabilitacija ratnih zločinaca- navode iz DPS-a.
Iz ove partije poručili su da u ime 13. jula i svega što on predstavlja, obećavaju borbu protiv neskrivenog fašizma u Crnoj Gori.&nbsp;
- Neka traje koliko traje, ali će u finalu sljedbenici Draže Mihailovića i sve što on predstvalja ponovo završiti tamo gdje im je i mjesto – na smetlištu istorije!- zaključuje se u saopštenju.

DPS Herceg Novi: Parastos Draži Mihailoviću u Herceg Novom potvrda da je na snazi pokušaj revizije istorije i povampirenja četništva

Crna Gora slavi 13. jul, Dan državnosti. U intervjuu za Portal ETV, potpredsjednica i poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč otvoreno govori o istorijskom revizionizmu, urušavanju antifašističkog nasljeđa, dubokim ideološkim podjelama u crnogorskom društvu, te bezbjednosnim i političkim posljedicama koje su uslijedile nakon 2020. godine. Ona upozorava na širenje nacionalističkih i klerikalnih uticaja, upliv stranih službi, moralnu regresiju institucija i degradaciju političkog i akademskog prostora, ističući da je borba za suverenu, građansku i antifašističku Crnu Goru obaveza svih odgovornih građana. Zato i poručuje - Pobjedićemo!&nbsp;
Portal ETV: Jesu li danas uzdrmani temelji crnogorske državnosti – i ko, iznutra ili spolja, aktivno radi na njihovom potkopavanju? Za čiji interes?
Vuković Kuč: Temelji nijesu uzdrmani. Crna Gora je stara država, a što je više negatora i grobara imala, to se zanavljala jača i održivija. Na njihovom potkopavanju rade spoljni agitatori i unutrašnji plaćenici, ali su u tim radnjama toliko prosti, neuki, radikalni, osioni, da će uskoro sići sa političke pozornice kao nepogoda koju su odbacili vrijeme i ljudi. Građani će presuditi nacionalistima i govornicima mržnje na izborima, a oni koji su kao navodno građanske partije podržavali i održavali njihovu ujdurmu nestaće sa političke scene, postaće suvišne javne organizacije. Ko nema politiku, politikom se ne može baviti na duge staze. A danas imamo to - nemanje politike kao podvalu željnima promjena, a ne narativa kojih se gnuša svako dostojanstveno, vaspitano i obrazovano biće.
Pogledajte danas, 13. jula 2025. godine, Nikšić u kome je PES trebalo da bude promjena koju želimo da vidimo u Crnoj Gori.&nbsp;
Nikšić je demanti njihovoga građanskog i crnogorskoga opredjeljenja. Baš kao i Pljevlja.&nbsp;
Glasna, nesumnjiva poruka bestraganja antifašističke ostavine i građanske i sekularne prirode Crne Gore.
<h2>RAZGRADNJA ANTIFAŠISTIČKOG NASLJEĐA</h2>
Portal ETV: Da li se Crna Gora suočava sa istorijom na objektivan način ili je prisutan istorijski revizionizam?
Vuković Kuč: Nije Crna Gora posebna u regionu po prisutnom istorijskom revizionizmu, nenaučnom i falsifikatorskom pristupu istoriji, mitomanskoj interpretaciji događaja koji su obilježili njenu prošlost. Takav, radikalni i opasni pristup istoriji intenzivirao se u Crnoj Gori u posljednjih pola decenije vladavine desničarskih politika koje je iznjedrila crkva i poznala klerikalna kontrarevolucija.
Kobno je što su takve istorijske interpretacije iz nezvaničnih prešle u zvanične, institucionalne tokove, a predvode je ideološki ostrašćeni istoričari i političari iz Crne Gore, ali i Republike Srpske, čiji su profesori preplavili Univerzitet Crne Gore, đe sprovode čistku naučnika i nepodobnih istoričara, dok na katedri za istoriju instaliraju poluintelektualce i istorijska lelekala, koja u redovnim uslovima ne bi mogla predavati ni na posijelima, uz ćaskanje i trač. Jer ta istorija jeste prevaralogija koja treba da pripremi generacije za istorijsku rehabilitaciju ratnih zločinaca i saradnika okupatora, na čijoj mrzilačkoj, anticrnogorskoj i ksenofobičnoj platformi je zasnovana ideologija pojedinih subjekata vladajuće većine.
Ko je odslušao govore predśednika države i skupštine povodom Trinaestojulskog ustanka, ko je vidio ikonografiju čestitki najvećega dana u crnogorskoj istoriji u Nikšiću ili u drugim gradovima đe vladaju PES, DCG i NSD, razumije kakav je naum u toku i kakva se razgradnja antifašističkog nasljeđa događa.
Nema tu zrna objektvinosti, ti pogledi su suženi, ostrašćeni, krivotvorni. Ti stavovi žele da progutaju Crnu Goru, njenu nezavisnost, građansko tkivo i antifašistički podvig, podvaljujući nam četnike kao junake, a ne pominjući crnogorske komuniste, kao idejotvorce, pokretače i vođe Trinaestojulskog ustanka.
Citiraću dr Dragutina Papovića: “Bez crnogorskih komunista ne bi bilo Trinaestojulskog ustanka ni antifašizma”.
To je istina koja je svijetla kao borba i svjetlost jaka kao pobjeda komunista, partizana i antifašista nad kolaboracionistima i fašistima njihovoga, ali i našeg vremena.
Nikakve govorancije Andrije Mandića, nedorečenosti i relativizacije Jakova Milatovića i jeftine provokacije Marka Kovačevića ne mogu naružiti taj podvig, žrtvu, pobjedu crnogorskih i jugoslovenskih antifašista.
Sve netalentovane tlapnje dobitnika Trinaestojulske nagrade ostaju mizerne i minorne u odnosu na onu, znate i znamo, “propevalu gomilu”.
“Nije sloboda sa neba pala. Iz zemlje je, iz crvene, iz krvave.“
Portal ETV: Postoji li konsenzus o antifašističkom naslijeđu u Crnoj Gori, ili se ono dovodi u pitanje?
Vuković Kuč: Nema konsenzusa, na veliku žalost. Trebalo bi da smo jedinstveni u vezi sa tom nesumnjivom ostavinom naših predaka slobodara, ali Jugoslaviju koju su oni stvorili krvavo su razbili oni čije političko nasljeđe njeguju politike na vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
Njihovo nacionalističko i šovinističko divljanje, usred nikad veće šanse Crne Gore da postane članica EU, iskazano u veličanju ratnih zločinaca, koji su izvršili etničko čišćenje i u našim krajevima, kakav je Pavle Đurišić, održavanju parastosa četničkim liderima i kvislinzima Draži Mihailoviću i inim neslavnim ličnostima Drugog svjetskoga rata, slavljenju savremenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića, zaslužnih za najveće grobnice XX vijeka, kazuje u prilog nikad većoj diskrepanciji između dva crnogorska pola, desnog i lijevoga. Pritom, u regionu jačaju nacionalistički narativi, što budi sumnju u opšti sunovrat vrijednosti. U Srbiji je rehabilitovan četnički pokret, a u Hrvatskoj se prije nekoliko dana uzvikivalo “za dom spremni” na koncertu M. Tompsona, slavitelja ustaštva - fašističkog predvodnika NDH i jasenovačke strave.
Zbog takvih tendencija, DPS je završio Zakon o zabrani fašističkih i ekstremno nacionalističkih organizacija i njihovih simbola, koji ćemo tokom sedmice predstaviti crnogorskoj javnosti i staviti ga u skupštinsku proceduru.
Mora se zaustaviti zlo koje širi svoj uticaj u crnogorskim institucijama i prijeti da se naruga cjelokupnom antifašističkom nasljeđu.
Ta moralna bijeda koja nam želi nametnuti politički kič kao stil života previđela je sa kim se nasuprot sebi bori i protiv čega se bori. Poručujem im Krležinim riječima: “Domovina nije ni bajka, ni hotel, ni zatvor. Niti je ona mržnja prema drugima. Ona je odgovornost, kritika, sumnja. Nacionalisti sve to ne poznaju”.
Crna Gora je naša odgovornost. Zato kritikujemo njenu vlast i sumnjamo u njene poteze, svakog dana ih raskrinkavajući.
Jedino dobro u ovoj duhovnoj, političkoj i moralnoj regresiji jeste što su svi oni dobili šansu da vladaju i pokažu sve svoje bjedastoće. DPS im više ni za što ne može biti izgovor, kao što ni DPS nikad više ne smije praviti greške koje bi plaćalo crnogorsko društvo i država u cjelini.
Pitali ste dovodi li se antifašističko nasljeđe u pitanje i moj odgovor je potvrdan. No, garantujem vam, neće biti dovedeno u pitanje. Pokušaji će ostati bez rezultata.
<h2>DANAS U VLADI, JEDAN UZ DRUGOG, ŚEDE DODIKOVI PITOMCI I NEGATORI GENOCIDA U SREBRENICI I PREDSTAVNICI NARODA KOJI JE U SREBRENICI GOTOVO SATRT&nbsp;</h2>
Portal ETV: Da li je Crna Gora politički stabilna danas, i koliko su institucije funkcionalne i nezavisne?
Vuković Kuč: Mi nemamo ni jednu jedinu ličnost u politici sa jakim integritetom, moralnim i političkim, kamoli da možemo govoriti o političkoj stabilnosti vlasti koju čine raznorodni ideološki i politički subjekti, koji su se trvili u svojoj političkoj prethodnosti, ali ne na pitanjima ekonomske strategije ili socijalne pravde, nego na pitanjima života i smrti. Danas u Vladi, jedan uz drugog, śede Dodikovi pitomci i negatori genodica u Srebrenici i predstavnici naroda koji je u Srebrenici gotovo satrt. Tik jedni uz druge, smješkajući se i obećavajući nam svijetlu evropsku budućnost. Oni koji su sve činili i čine da obesmisle Crnu Goru kao građansku državu, podvaljućujući joj nacionalni predznak, prave nekakve priredbe s onima koji bi Crnu Goru napustili da je velikosrpska politika pobijedila 90-ih godina prošloga stoljeća.
Pritom, proces evropske integracije predvode politike koje su anticrnogorske i antievropske. Sve je to neprirodno, neredovno, nakaradno.
Zbog takve političke turbulentnosti, institucije su porozne i politizovane, prave partijske ćelije djelilaca političkog plijena i namiritelja svojih funkcionerskih nezajažljivosti. Nema tu v od vizije, v od vještine vođenja i zavođenja reda u institucijama i u državi. Nedobronamjerne neznalice danas izvode svoje reakcionističke i revanšističke pohode po crnogorskim institucijama, videći u pogromu drugih svoj uspjeh i politički rast, dok se iz izbora u izbore sunovraćuju, ne poznajući crnogorski mentalitet koji nije osvetnički. Nije i nikad neće biti ogledalo raznih vetingaša, navodnih pravdaša, a u stvari, diletanata koji se ne umiju izboriti sa sobom, kamoli sa kriminalom, i to organizovanim.
Na kriminal se ide organizovano, institucionalno, policijom, tužilaštvom, sudstvom, a ne skupštinskim paradama i tviteraškim hapšenjima vinih i nevinih, jer u takvim okolnostima se i gubi razlika između krivih i nedužnih. Zlo i napako je svima spremno nacrtati metu, uz fanfare prijetnji i ucjena.
<h2>SLUŽBE DRUGIH DRŽAVA ZNAJU VIŠE O STANJU U CRNOGORSKOM DRUŠTVU OD NAŠIH INSTITUCIJA ZADUŽENIH ZA BEZBJEDNOST&nbsp;</h2>
Portal ETV: Čemu i kome služi bezbjednosni sektor danas? Je li kao takav o opasnost po državu umjesto da je njen štit?
Vuković Kuč: Nijesam specijalistkinja za bezbjednost, ali imam političku opservaciju koja proizlazi iz svih događaja prethodnih pet do sedam godina. Ovakva bezbjednosna haotičnost dugo je planirana, još prije prijema Crne Gore u NATO. Bezbjednosni sektor je oskrnavljen antidržavnim djelovanjem pojedinaca u sistemu, a razoren dolaskom kontrarevolucionara na vlast 2020. godine.&nbsp;
Crna Gora je stavljena na pladanj rusko-srpskih interesa, bezbjednosno podijeljena između nekoliko zainteresovanih službi. Izgubila je mnoga svojstva suverenosti, nijedan građanin se u Crnoj Gori ne može ośećati bezbjedno. U srcu njenoga glavnog grada prokopan je tunel koji vodi u Viši sud. To je simbolički i materijalni dokaz razbijenosti njene nacionalne bezbjednosti.&nbsp;
Službe drugih država znaju više o stanju u crnogorskom društvu od naših institucija zaduženih za bezbjednost. Ko može biti siguran u takvoj atmosferi? Ponajmanje mislim na našu fizičku sigurnost, iako su masovna ubistva na Cetinju i obračuni krimilanih klanova na crnogorskim ulicama pokazali da ni fizički nijesmo zaštićeni.
Mislim, prije svega, na špijunske mreže koje su nadnesene nad našim i glavama naših porodica, spremne na svakave obračune, podmetanja, diverzije, kako to obično biva u svjetovima đe se vode borbe između rodoljublja i izdaje, te zabranjene riječi u Crnoj Gori, koja narušava mir i sigurnost političara koji joj nijesu skloni, osim što im je ona drugo ime.
Kako je to negrađanski, neprimjereno, neevropski nazvati nekoga u XXI vijeku izdajnikom, rekli bi dušebrižnici. A ja, gledajući sve što nam se dešava, budući eskpertkinja za eufemizme, nemam blažu riječ za podaništvo tuđim službama, saradnju sa negatorima Crne Gore, nacionalistima i šovinistima, bila ona plaćena ili besplatna, jednako je ogavna.
I o onima, o kojima piše Mihailo Lalić, koji su predugo ćutali, a time i odobravali, kad je trebalo glasno govoriti.
Portal ETV: Pokušava li Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) Srbije, preko određenih političkih struktura u Crnoj Gori, da razgradi crnogorski identitet? Ako da – ko su ključni izvršioci?
Vuković Kuč: Zanimljivo je ono što je potpredśednik DPS-a Ivan Vuković naveo kao svoje iskustvo sa BIA nakon privođenja u Beogradu i izgona iz Srbije na godinu dana. Predočio je da su u crnogorska politička zbivanja veoma upućeni i za njih zainteresovani.&nbsp;
Ne čudi nas to. Kad kroz pukotine bezbjednosnog sistema države prema kojoj duže od vijeka imate aspiracije možete da infiltrirate svoje ljude, a Crna Gora je vazda bila bogata žbirima, kako Njegoš nazivaše špijune, možete relaksirano vršiti poslove iz svoga domena. I BIA to radi u Crnoj Gori. Imala je i danas ima brojne saradnike, svakovrsne konvertite i konformiste, otpadnike države Crne Gore, koja je za njih kao zatvor iz kojeg valja pobjeći ili ga srušiti. Takvo ośećanje kod ovih ljudi prisutno je ili zbog malograđanskog ośećaja tjeskobe u maloj državi i provincijske potrebe da se pripada nečemu gabaritnijem ili zbog plaćeničke prirode koja zbog svoje jeftinoće vazda nađe svoga kupca.
Ti nesolidnici ne dozvoljavaju da se odnosi Srbije i Crne Gore, kao dvije veoma povezane države, zasnivaju na principu međusobnog uvažavanja i čuvanja državnog i nacionalnoga dostojanstva, nego kidišući na crnogorsku suverenost i nacionalnu posebnost, bestijalno rade na njenoj &nbsp;razgradnji i prodaji.
Duboko vjerujem da se ti odnosi mogu normalizovati kad vlast u Crnoj Gori bude suverena, kad je budu činili ljudi sa dignitetom, kad minu sadašnji podanici i izmećari, prema kojima, sigurna sam, i ta Srbija, njena vlast i BIA imaju prezir, ali su im korisni kao pokućari koji rade na raskućenju sopstvenog doma. Kome ti nesrećnici mogu trebati, osim jednokratno?! Vazda će biti “jadni trabanti tuđih interesa”.
I da, kao post scriptum, opomenem, izvršioci nijesu samo politički akteri iz nekadašnjeg DF-a. Danas ih je u Crnoj Gori više i raspoređeni su svuda, u svakoj pori crnogorskih institucija. Prepoznaćete ih po retoričkom antifašizmu i patriotizmu, a po stvarnim nedjelima prema Crnoj Gori, kad god treba uraditi nešto za njen državni i nacionalni interes. Śetite se formiranja vlade Milojka Spajića i maligne uloge Jakova Milatovića u tome, kao i formiranja podgoričke vlasti. Samo treba imati dobro pamćenje i ne dozvoliti raznim “očumelovima” da nas zavaraju. Čitati Čehova i biti spreman, to je sve, da pomenem i Šekspira.
Pobijedićemo!
„Kada sve drugo padne,
ostaje zadnje oružje —
srce koje ne kleči.”

Miraš Dušević

Vuković Kuč za Portal ETV: Pobijedićemo, kada sve drugo padne, ostaje posljednje oružje - srce koje ne kleči

Poslanica CIVIS-a Maja Vučelić reagovala je nakon što su iz DNP-a danas usvojili niz zaključaka kojima traže od Vlade podršku za izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, kao i podršku zakonu o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao državne zastave, promjenu lokacije kolektora...
Ona je podsjetila da je vladina platforma „Barometar 26“, usvojena bez ijednog glasa protiv, pa i uz podršku DNP-a.
- Barometar jasno obavezuje sve potpisnike da se fokusiraju na jedinstvo i EU integracije, uz izbjegavanje identitetskih i drugih polarizujućih pitanja. Današnji zahtjevi DNP-a, uz njihovo otvoreno priznanje da se ta platforma kosi sa njihovim programom, direktno obesmišljavaju „Barometar 26“ i otvaraju rizik političke krize već u prvim danima 2026. godine koja je presudna za evropsku budućnost države, napisala je Vučelić na mreži “X”
Kako je kazala, u trenutku kada EU pokazuje spremnost za proširenje, Crna Gora nema luksuz da gubi fokus.
-Evropske integracije, vladavina prava i stabilnost moraju ostati iznad partijskih ultimatuma i političkih performansa koji proizvode podjele i blokade. Crnoj Gori je potrebno jedinstvo svih koji se istinski bore za vitalne državne ciljeve, a prema onima koji blefiraju i svjesno usporavaju evropski put mora se na vrijeme jasno odrediti u skladu sa državnim interesima - poručuje poslanica.
Kako je kazala, "Vlada nije poligon za lične frustracije, a Crna Gora je veća od bilo čijih političkih igara."

Vučelić: DNP obesmišljava platformu "Barometar 26", Crnoj Gori treba jedinstvo a ne blokada

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;

Tag: istorijski-revizionizam