Iako zvanični ekonomski pokazatelji često sugerišu stabilnost, ispod površine se gomilaju duboke strukturne neravnoteže koje ozbiljno ugrožavaju održivost javnih finansija. Zdravstveni sistem funkcioniše pod hroničnim deficitom, budžet je dominantno potrošački, inflacija sistematski potkopava životni standard građana, dok se javni dug formalno „smanjuje“ isključivo zahvaljujući inflatornom rastu nominalnog bruto domaćeg proizvoda. O stvarnim uzrocima ovih problema, fiskalnim rizicima koji se akumuliraju i mogućim izlazima iz postojećeg ekonomskog modela, za Portal ETV govori dr Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka. HRONIČNI DEFICIT Portal ETV: Da li je pogrešnom ekonomskom politikom aktuelna vlast dovela Fond za zdravstveno osiguranje do kolapsa? Postoji li izlaz iz ove situacije? RABRENOVIĆ: Da, strukturna neravnoteža u finansiranju zdravstva je realna i lako mjerljiva. Fond za zdravstveno osiguranje nije u potpunom kolapsu, ali se nalazi u stanju hroničnog deficita koji, bez intervencije, vodi u sistemsku krizu. Izlaz postoji, ali zahtijeva fundamentalne promjene u modelu finansiranja. Fond za zdravstveno osiguranje je za 2025. godinu zatražio budžet od 535 miliona eura, dok je Vlada odobrila 452,6 miliona eura. Razlika od 82,4 miliona eura predstavlja godišnji strukturni jaz. Fond je za ljekove tražio 178 miliona eura, a dobio je 140 miliona, pri čemu razlika od 38 miliona eura direktno utiče na dostupnost terapija pacijentima. Nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, Fond je izgubio izvorne prihode i postao u potpunosti budžetski zavisan. Akumulirani dug u iznosu od 30 do 40 miliona eura dodatno opterećuje sistem. Potpuna budžetska zavisnost dovodi do apsolutne zavisnosti od donosilaca odluka, čime se profesionalna nezavisnost rukovodstva Fonda dovodi u pitanje. Vlada time direktno vrši politički uticaj na Fond, za šta imamo više nego svjež primjer - smjenu uspješnog direktora i njegovo zamjenjivanje osobom koja nema isti nivo profesionalne i stručne ekspertize za obavljanje ovog složenog posla. Zaključak: Izlaz postoji kroz: zakonsku formulu za automatsko finansiranje zdravstva (minimum 6–7% BDP-a), petogodišnji plan sanacije duga, reviziju efikasnosti zdravstvenih ustanova, uspostavljanje modela koji eliminiše političke uticaje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_72490d0b3d4134e92d9c09667569eb49f83f68d31b4742aef5a01bf846b5968c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260107160132_72490d0b3d4134e92d9c09667569eb49f83f68d31b4742aef5a01bf846b5968c" data-rendition-name="original" width="1320" height="1192" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  EKONOMSKA DIJAGNOZA Portal ETV: Čuli smo i čuvenu rečenicu da je inflacija dobra za državu, ali ne i za građane. Da li je to suština aktuelne ekonomske politike - da građani stežu kaiš, dok država preko njihovih leđa puni budžet, jer drugačije ne umije? RABRENOVIĆ: Da, to je tačna ekonomska dijagnoza. Inflacija je de facto funkcionisala kao skriveni porez na građane, omogućavajući državi da poboljša fiskalne pokazatelje bez stvarnog smanjenja duga. Nominalni BDP porastao je sa 4,19 milijardi eura u 2020. godini na 8,0–8,28 milijardi eura u 2025. – gotovo udvostručenje. Prosječna plata je nominalno porasla sa 527 eura na 876 eura (godišnji prosjek za 2024), ali realni rast iznosi svega 35–40%, zbog kumulativne inflacije od 20–25%. Crna Gora duguje gotovo isto kao i ranije – oko 4,77 milijardi eura. Međutim, taj dug sada čini manji procenat BDP-a: 58,6% umjesto nekadašnjih 105%. Razlog je jednostavan – ukupna vrijednost ekonomije je porasla usljed inflacije. Dug nije smanjen, već samo izgleda manji jer se mjeri u odnosu na veći zbir. Upravo zato je inflacija „dobra“ za državu – jer prikriva stvarno stanje. Nominalni rast ekonomije ne znači suštinski rast. Veći prihodi ne znače veću produktivnost niti stvaranje nove vrijednosti. To je statistička iluzija. Za građane je ovo zamka. Političke izjave se prihvataju kao stručne ocjene, a nominalna poboljšanja kao realno bolji život, koji u suštini nije bolji. Za političare je ovaj model izuzetno povoljan – dok oni uživaju privilegije vlasti, građani se svakodnevno bore da sebi i svojim porodicama obezbijede dostojanstven život. Zaključak: Model nije održiv. Potrebni su: automatska indeksacija penzija i socijalnih primanja, metodologija praćenja realnog životnog standarda, fiskalni stimulansi za štednju, uvođenje modela mjerenja lične inflacije kao stvarnog pokazatelja troškova života svakog građanina. Na ovo Institut ekonomskih nauka već godinama upozorava donosioce odluka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_d9e4cf7362b4907d9bc44bca739176b94a6af1409d692a09d580b6ec8d52a904.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260107160132_d9e4cf7362b4907d9bc44bca739176b94a6af1409d692a09d580b6ec8d52a904" data-rendition-name="original" width="1320" height="1142" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  POTROŠAČKI BUDŽET Portal ETV: Kakav je Budžet za 2026. godinu - razvojni ili potrošački? Da li ponovo gledamo masovno zapošljavanje partijskih kadrova radi političkog opstanka? RABRENOVIĆ: Budžet za 2026. godinu je nedvosmisleno potrošački. Kapitalni budžet iznosi svega 8,05%, što je gotovo upola manje od razvojnog praga od 15%. Ukoliko želimo stvarni razvoj, kapitalna ulaganja moraju iznositi između 15 i 20%, dok neke države u razvoju dostižu i 25%. Podaci o zapošljavanju u javnom sektoru izazivaju ozbiljnu zabrinutost. Kontinuirani rast broja zaposlenih stvara balon koji jednom mora pući. Uhljebljenje partijskih kadrova i njima bliskih osoba predstavlja za crnogorsku, ionako slabašnu ekonomiju, veću opasnost i od inflacije i od spoljnog deficita. Riječ je, po pravilu, o kadrovima slabih stručnih kompetencija, koji ne mogu unaprijediti ekonomiju, već predstavljaju teret partijske neodgovornosti koja će jednom morati biti sankcionisana. Dok građani ne prihvate da su ovakve političke prakse opasne za budućnost države, napretka neće biti. Primjer zdravstva je najilustrativniji - sistem sa hroničnim nedostatkom kadra i ljekova. Dok se i pored toga na izborima donose pogrešne odluke, nema sreće u državi. Ukupan budžet iznosi 3,788 milijardi eura. Struktura je sljedeća: tekući budžet 1,609 mlrd (42,46%), fondovi 1,404 mlrd (37,06%), kapitalni budžet samo 305 miliona eura (8,05%). Gotovo 80% budžeta odlazi na tekuće rashode. Broj zaposlenih u državnim preduzećima porastao je za 29,28% u periodu 2020–2024, sa 10.748 na 13.895. Poreski dug tih preduzeća premašuje 40 miliona eura. Pritisak sindikata na rast koeficijenata plata generisao bi dodatni trošak od 80 do 90 miliona eura godišnje. Neodgovornost Vlade i neefikasnost sindikata doveli su u ozbiljan problem oko 100.000 zaposlenih u javnom i privatnom sektoru. Zaključak: Budžet favorizuje potrošnju nad razvojem. Potrebno je: ograničiti tekuće rashode na maksimalno 75%, uvesti moratorijum na zapošljavanje do revizije, formirati javni registar zaposlenih, izvršiti provjeru radnih i stručnih kompetencija novozaposlenih.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_a85cf3d627bf94bc7f22d7d4a4531db1659f282523cb42c468ca8be8ccb6b1af.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260107160132_a85cf3d627bf94bc7f22d7d4a4531db1659f282523cb42c468ca8be8ccb6b1af" data-rendition-name="original" width="1320" height="1290" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  PROJEKCIJE SVJETSKE BANKE I MMF Portal ETV: Da li se aktuelna ekonomska politika zasniva na realnim projekcijama rasta ili na privremenim prihodima i zaduživanju? RABRENOVIĆ: Djelimično. Projekcije rasta su realne i potvrđene od MMF-a i Svjetske banke, ali se finansiranje javne potrošnje u velikoj mjeri oslanja na zaduživanje koje odlaže rješavanje strukturnih problema. MMF procjenjuje realni rast BDP-a na oko 3,2% godišnje u periodu 2025 - 2026, uz blago usporavanje u 2027. Međutim, istovremeno raste javni dug - sa 58,9% BDP-a u 2025. na 61,7% u 2027, dok Svjetska banka procjenjuje čak 65,8%. Posebno je indikativan „paradoks duga“: od 2020. do 2025. otplaćeno je oko 3 milijarde eura, ali je nominalni dug ostao gotovo nepromijenjen - oko 4,7–4,8 milijardi eura. Dug se ne smanjuje, već se stalno rotira. Zaključak: Projekcije rasta nijesu problem, već rizičan model finansiranja. Bez promjene strukture potrošnje i jačanja proizvodnje, zaduživanje samo odlaže probleme.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_613d179268ff3653cc13184bec3d4147e07126699c4f585207db4e79e492cdce.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260107160132_613d179268ff3653cc13184bec3d4147e07126699c4f585207db4e79e492cdce" data-rendition-name="original" width="1320" height="1250" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  VISOK FISKALNI RIZIK&nbsp; Portal ETV: Koliki je stvarni fiskalni rizik u narednih tri do pet godina? RABRENOVIĆ: Fiskalni rizik je visok i kumulativan. U baznom scenariju, dug raste na 61–62% BDP-a do 2027. U negativnom scenariju dostiže 65–68%, uz realnu mogućnost aranžmana sa MMF-om. Visoke potrebe refinansiranja (14–17% BDP-a godišnje) i deficit tekućeg računa od oko 18% BDP-a dodatno povećavaju ranjivost. Zaključak: Rizik nije neposredan, ali je realan. Neophodne su: jasna strategija upravljanja fiskalnim rizicima, fiskalni stabilizacioni fond od najmanje 3% BDP-a, preventivne kreditne linije sa međunarodnim finansijskim institucijama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260107160132_0bb7d9116fc200f91e77552a28f84281b6864036d6fb0d662daa2cecd5ddc6d9.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260107160132_0bb7d9116fc200f91e77552a28f84281b6864036d6fb0d662daa2cecd5ddc6d9" data-rendition-name="original" width="1320" height="936" loading="lazy" alt="tabele"> </figure>  ZAVRŠNA OCJENA Crna Gora nije u fiskalnoj krizi, ali se nalazi na putanji koja, bez korekcija, vodi u sistemsku neodrživost u naredne tri do pet godina. Ključni nalazi: FZO ima strukturni jaz od 82,4 miliona eura godišnje. Inflacija je smanjila odnos dug/BDP sa 105% na 58,6%, ali je urušila kupovnu moć. Budžet za 2026. godinu je potrošački – kapitalni dio iznosi samo 8,05%. Projekcije rasta su realne, ali model finansiranja odlaže probleme. Fiskalni rizik je visok – bazni scenario predviđa dug od 61–62% BDP-a do 2027. Cijena odlaganja raste eksponencijalno. Svaka godina bez strukturnih reformi povećava buduće troškove i smanjuje prostor za manevar.

Miraš Dušević

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Rabrenović: Partijsko zapošljavanje kao ekonomska bomba – balon javnog sektora prijeti da eksplodira

Da li su nas političari zaista ubijedili da je inflacija dobra za državu – centralna je tema emisije E uživo, na Televiziji E. Spornu izjavu, koja dolazi iz poslaničkih klupa, komentariše doktor ekonomskih nauka Jovan Rabrenović, koji će se osvrnuti i na otvaranje dijaloga u vezi sa neradnom nedjeljom. Sagovornik TV E komentarisaće i prijedlog budžeta za 2026 – kako će se sve te cifre odraziti na svakodnevni život građana.
Gost emisije E uživo je i poznati crnogorski karatista Vladimir Mijač, sa kojim ćemo razgovarati o državnom prvenstvu za kadete, juniore i mlađe seniore, kao i mladim zvijezdama crnogorskog sporta, koje obećavaju svijetlu budućnost.
Panelisti emisije osvrnuće se na listu neobičnih zanimanja koja donose značajnu zaradu - među kojima su profesionalni ožalošćeni, degustatori hrane za kućne ljubimce, profesionalni grlitelji i drugi.
Tema današenje emisije E uživo biće i neverbalna komunikacija – pitamo: pokazuje li naše tijelo misli i osjećanja – prije nego ih izgovorimo.
Emisiju E uživo gledajte na TV E – od 16 do 18 sati.

Portal ETV

500x500

1250x600

1084x550

E uživo: Da li su nas političari zaista ubijedili da je inflacija dobra za državu?

Šta nam donosi prijedlog Budžeta za narednu godinu, je li on potrošački ili razvojni, te koje su ključne manjkavosti – Portal ETV pitao je dr Jovana Rabrenovića iz Instituta ekonomskih nauka.
On kaže da prijedlog Zakona o budžetu za 2026. godinu, projektovan na iznos od gotovo 3,8 milijardi eura, nije isključivo finansijski dokument već političko-ekonomska odluka koja određuje smjer razvoja Crne Gore i definiše koliko je država spremna da se suoči sa strukturnim slabostima.
– Ovo je prvi budžet koji u potpunosti reflektuje efekte programa Evropa sad 2 kroz cijelu fiskalnu godinu, a njegova analiza otkriva model budžetiranja koji sve manje podsjeća na razvojnu platformu, a sve više na instrument kratkoročnog održavanja potrošnje – rekao je.
Rabrenović daje stručnu, detaljnu i međunarodno uporedivu analizu ključnih fiskalnih tačaka koje će obilježiti 2026. godinu: transformaciju penzionog sistema, rast mandatornih izdataka, skriveni deficit zdravstva i strategiju zaduživanja koja stvara više rizika nego fiskalnog prostora.
– Najznačajnija, ali istovremeno i najpotcjenjenija promjena nalazi se u penzijskom sistemu. Prijedlog budžeta predviđa izdvajanja za penzije od oko 837 miliona eura, dok su prihodi od doprinosa procijenjeni na svega 399 miliona eura. To znači da Fond PIO završava u minusu od 438 miliona eura, a doprinosi zaposlenih pokrivaju tek 47% potrebnih sredstava – rekao je.
<h3>RIZIK</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je, praktično neformalno, napustila tradicionalni Bismarckov model zasnovan na generacijskoj solidarnosti i prešla na sistem u kojem se penzije finansiraju iz opštih poreza.
– Time se rizik penzijske održivosti direktno vezuje za stabilnost potrošnje i prihoda od PDV-a. Penzije više ne zavise od kretanja zaposlenosti i produktivnosti, već od snage turističke sezone i povoljnih eksternih okolnosti – kazao je.
Rabrenović napominje da je takav model održiv samo u godinama visokog rasta.
– Čim dođe do usporavanja ekonomije, pad prihoda od PDV-a preliva se direktno na fiskalni kapacitet države da isplaćuje penzije bez dodatnog zaduživanja. U nedostatku amortizera u vidu visokog učešća doprinosa, sistem je izložen šokovima koji bi se ranije ublažavali automatski – ocijenio je sagovornik Portala ETV.
<h3>DRŽAVA NAJVEĆI POTROŠAČ</h3>
Budžet fiksne potrošnje: država kao najveći potrošač, a ne investitor
– Kada se analiziraju rashodi, vidljiva je struktura koja je u potpunosti određena mandatornim izdacima. Bruto zarade u javnom sektoru planirane su na 726 miliona eura, dok penzije, socijalni transferi i druge fiksne obaveze čine preko 80% tekućeg budžeta. To znači da je fiskalni prostor izuzetno uzak, a gotovo svi rashodi unaprijed zadati. Ovakvim planiranjem budžeta država predstavlja najvećeg potrošača, a ne investitora – kazao je.
Kako dodaje, predložena struktura ima nekoliko ozbiljnih posljedica:
– Javna administracija ostaje najveći i najpoželjniji poslodavac, što povećava pritisak na zapošljavanje u sektoru koji je već preglomazan.
Ocjenjuje da državna potrošnja dominantno odlazi na uvoz, jer se povećana potrošnja troši na uvoznu robu, čime se produbljuje spoljnotrgovinski deficit.
– Minimalni dio budžeta usmjeren je ka onim sektorima koji dugoročno povećavaju rast i zaposlenost – istakao je.
Rabrenović podvlači da, dok god preko 80% budžeta čine unaprijed definisane stavke, Crna Gora neće imati razvojni, već potrošački model fiskalne politike.
– Prijedlog budžeta dozvoljava mogućnost zaduživanja do približno 1,7 milijardi eura. Razlika između potrebe i zakonskog okvira otvara prostor za ono što se u našoj ekonomiji može nazvati hazardom. Kada Vladi date širok limit za zaduživanje, ali bez jasno definisanih kreditora, namjene i rokova, to stvara privid fiskalne komocije, nemogućnost upravljanja dugom bez stvarne fiskalne konsolidacije i opasnost da se oslobođena sredstva preusmjere na tekuću potrošnju – rekao je.
Upozorava da se zaduženje pravda prijevremenom otplatom starih, skupljih dugova, što u principu može biti opravdano. Međutim, međunarodno iskustvo pokazuje da vlade često koriste takve mehanizme kako bi prikrile rast tekuće potrošnje pod okriljem refinansiranja.
– Iza ovog budžeta nedostaje fiskalni mehanizam zaštite: ne postoji Fiskalni savjet, ne postoje ex-ante analize namjene i troškova zaduživanja, niti se Skupštini dostavlja plan servisiranja duga koji uključuje rizike kretanja kamatnih stopa. U zemlji sa javnim dugom blizu 61% BDP-a, ovo je ozbiljan problem – istakao je.
<h3>PROBLEMI ZDRAVSTVENOG SISTEMA</h3>
Rabrenović jasno ukazuje da je zdravstveni sistem već godinama latentni izvor fiskalnog rizika. Kako dodaje, ukidanjem doprinosa za zdravstvo, sektor je postao u potpunosti zavisan od budžetskih transfera. Međutim, ti transferi se planiraju po inerciji, bez uzimanja u obzir medicinske inflacije, demografskih trendova i rasta troškova specijalističkih usluga.
– Rezultat je jasan: nastaje skriveni deficit, koji se ne vidi u budžetskim tabelama, ali se manifestuje kroz rast dugova prema dobavljačima, povremene nestašice i rebalanse koji retroaktivno ‘krpe’ problem – ocjenjuje sagovornik Portala ETV.
Ukazuje da se u međunarodnoj praksi zdravstvo smatra ulaganjem u ljudski kapital i ravnotežu tržišta rada. Kod nas se tretira kao neophodna, ali sekundarna stavka. Dok god sistem ne pređe na predvidiv i održiv model finansiranja, dugoročna stabilnost će zavisiti od ad hoc rebalansa i kreditnih aranžmana.
– Planirani kapitalni budžet od oko 300 miliona eura predstavlja pozitivnu stranu prijedloga. Posebno je važan nastavak izgradnje autoputa (Mateševo–Andrijevica), kao i mogućnost povlačenja sredstava iz evropskih fondova – kazao je on.
Međutim, Rabrenović navodi da je ključni problem kapitalnog budžeta u Crnoj Gori realizacija. Čak i u godinama sa visokim planovima, stopa realizacije se često kreće između 40% i 70%.
– Ako se ova praksa nastavi, kapitalni budžet će ponovo biti glavni izvor ‘ušteda’ u slučaju rebalansa, a tekuća potrošnja ostati netaknuta – kazao je.
Pravi uspjeh budžeta za 2026. mjeriće se time da li će kapitalna sredstva biti pretvorena u projekte na terenu, a ne ostati samo u planovima.
– Prijedlog budžeta za 2026. godinu predstavlja fiskalnu konstrukciju zasnovanu na potrošnji, zaduživanju i optimističnim pretpostavkama. On uspijeva da obezbijedi socijalni mir i kratkoročnu stabilnost. Ali dugoročno, ovaj budžet ne rješava nijedan od ključnih strukturnih problema – rekao je, dodajući:
– Penzijski sistem postaje potpuno zavisan od PDV-a i fiskalne stabilnosti.
Upozorava da zdravstvo funkcioniše uz permanentan implicitni deficit. Mandatorni rashodi guše fiskalni prostor.
– Zaduživanje se otvara široko, a nadzor ostaje labav – kazao je.
Jasno poručuje da kapitalne investicije zavise od efikasnosti birokratije, koja je tradicionalno slaba.
<h3>UPOZORENJE</h3>
U godini koja dolazi, stabilnost javnih finansija Crne Gore zavisiće manje od kvaliteta budžetskog planiranja, a mnogo više od spoljnog okruženja, turističke sezone, cijene kapitala i opšte ekonomske klime.
– To je, za malu i otvorenu ekonomiju, rizična pozicija. Zato ovaj budžet treba posmatrati ne samo kao finansijski dokument, već kao upozorenje: bez strateških reformi PIO sistema, održivog modela zdravstva, jačanja fiskalne odgovornosti i stvarnog povećanja kapitalne realizacije, Crna Gora nastavlja hod po fiskalnoj žici bez sigurnosne mreže – zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.

Rabrenović o budžetu: Fiskalna konstrukcija zasnovana na potrošnji, zaduživanju i optimističnim pretpostavkama

Dok se rafovi pune, a novčanici prazne, Crna Gora ulazi u najosjetljiviju fazu poskupljenja u posljednjoj deceniji. Hrana, energenti i osnovni proizvodi skaču iz sedmice u sedmicu, a teret inflacije pada direktno na leđa građana. U razgovoru za Portal ETV, dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomakih nauka, &nbsp;ogolio je ekonomski paradoks u kojem živimo – statistika govori jedno, život drugo – i jasno upozorio da su udari na tržištu postali prijetnja svakom domaćinstvu u državi.
Rabrenović je u razgovoru za Portal ETV kazao da Crna Gora danas živi paradoks u kojem statistika i svakodnevni život više ne prate jedno drugo. Kazao je da, iako agregatni pokazatelji pokazuju da je ukupni nivo cijena i dalje niži u odnosu na prosjek Evropske unije – indeks nivoa cijena iznosi oko 63 odsto – taj podatak ne ublažava realni pritisak koji osjeća gotovo svako domaćinstvo. Rabrenović je naglasio da, dok su pojedine kategorije zaista jeftinije, ključni proizvodi koji čine srž porodične potrošačke korpe – mliječni proizvodi, jaja, sezonsko voće i energenti – poskupjeli su dovoljno da ugroze svakodnevni standard građana.
Rabrenović je objasnio da je inflacija u periodu januar–avgust 2025. iznosila oko 3,6 odsto u odnosu na prethodnu godinu, a da su u pojedinim mjesecima godišnje stope dosezale između 4 i 4,9 odsto. Iako statistički te brojke ne djeluju dramatično, kazao je da one u stvarnosti predstavljaju povećanja koja domaćinstva osjećaju svakog mjeseca, na svakom računu.
- Prosječna neto plata kreće se oko 1.010–1.015 eura. Nominalni rast zarada postoji, ali realna kupovna moć mnogih porodica slabi zbog bržeg rasta cijena osnovnih proizvoda. Istovremeno, fiskalni okvir ograničava mogućnosti države: javni dug iznosi približno 4,8 milijardi eura, odnosno oko 60–61 odsto BDP-a. Rabrenović je istakao da u takvim okolnostima država ne može uvoditi široke, trajne subvencije bez ozbiljnih posljedica po javne finansije- naveo je on.&nbsp;
U svakodnevnom životu građana, kazao je Rabrenović, taj pritisak izgleda ovako: cijena domaćeg sira u trgovinama dostiže i 12 eura po kilogramu, dok tradicionalni skorup – zavisno od vrste – košta i do 30–40 eura. Sezonsko voće u pojedinim sedmicama košta između 6 i 15 eura po kilogramu, a cijene nekih kultura gotovo su udvostručene u odnosu na isti period prošle godine. Pelet je sa ljetnjih 190 eura po toni skočio na 250–280 eura, a ponegdje i do 335 eura. Jaja su poskupjela 0,03–0,05 eura po komadu – mali iznos po jedinici, ali veliki kumulativni trošak za domaćinstva i pekarsku industriju.
<h3>Zašto dolazi do ovakvog rasta cijena?</h3>
Rabrenović je objasnio da su razlozi višeslojni i međusobno isprepleteni.
Prvo, rast ulaznih troškova – stočne hrane, ambalaže, energenata i transporta – pritiska proizvođače, koji zbog pada margina prenose troškove na otkupne i maloprodajne cijene.
Drugo, sezonalnost i klimatski rizici, poput lošijih prinosa i nepovoljnih vremenskih uslova, utiču na velike oscilacije u ponudi, posebno kod svježeg voća i dijela mliječnih proizvoda.
Treće, struktura tržišta – mala veličina, visoka uvozna zavisnost i koncentracija u distribuciji – povećava jedinične troškove i olakšava prebacivanje tereta na potrošače.
I konačno, fiskalna ograničenja i institucionalna neosjetljivost otežavaju pravovremeno uvođenje ciljnih i efikasnih mjera.
<h3>Jaja kao indikator ranjivosti sistema</h3>
Rabrenović je posebno istakao jaja kao dobar pokazatelj osjetljivosti lanca snabdijevanja. Naizgled mali rast otkupne cijene od 3 do 5 centi po jajetu značajan je za porodice koje mjesečno konzumiraju velike količine. Mali proizvođači, koji posluju uz minimalne marže, ne mogu dugo izdržati takve troškove. Ako mnogi od njih odustanu od proizvodnje, Crnu Goru može pogoditi nestašica i novi talas rasta cijena – što, kako je kazao, jasno pokazuje kako mali pomaci u ulaznim troškovima prerastaju u makroekonomski problem.
<h3>Ne vjeruje u mjere bez pokrića&nbsp;</h3>
Rabrenović je rekao da administrativno zamrzavanje cijena ili marži može kratkoročno stvoriti utisak odlučnosti, ali bez kompenzacionog okvira proizvođačima takvi potezi brzo vode ka nestašicama, padu kvaliteta i urušavanju domaće proizvodnje.&nbsp;
- S obzirom na nivo javnog duga, naglasio je da svaka intervencija mora imati jasno finansijsko pokriće, vremenski okvir i precizno definisane kriterijume- upozorava.&nbsp;
<h3>Koje mjere su hitne, realne i izvodljive?</h3>
1. Uspostaviti javnu listu ključnih artikala i referentne cijene, uz sedmični monitoring dostupnosti u najvećim maloprodajnim lancima po regionima. Ako dostupnost padne ispod 85 odsto, država i proizvođački klasteri moraju reagovati odmah.
2. Uvesti ciljanu podršku proizvođačima – subvencije ili vaučere za stočnu hranu i ambalažu, kao i hitne kreditne linije uslovljene dokazom pada marže i zadržavanja proizvodnje. Prioritet trebaju biti jaja, mlijeko i sir.
3. Ubrzati ulaganja u skladišne kapacitete, hladnjače i lokalnu preradu, kao srednjoročno rješenje za smanjenje sezonske volatilnosti i uvozne zavisnosti.
4. Socijalnu politiku usmjeriti na ciljane vaučere za najugroženije, umjesto univerzalnih subvencija koje opterećuju budžet, a ne pogađaju one kojima je pomoć najpotrebnija.
- Ne mislim da je država namjerno zaboravila građane- kazao je.
Rabrenović je poslao jasnu poruku.
- Smatram da su mnoge mjere bile nedovoljno precizne, loše tempirane i često bez jasnog finansijskog i operativnog pokrića – što građanima ostavlja utisak da su zaboravljeni. A oni posljedice osjećaju svaki put kada kupe sir, jagode, jaja ili plate komunalije. Pozivam donosioce odluka na odgovornost: prekinite s najavama bez efekta i ponudite rokove i mjerljive rezultate- naveo je on.&nbsp;
Na kraju je poručio da građani ne traže čuda, već racionalnu, ciljanu i vremenski ograničenu politiku koja će zaštititi kupovnu moć i sačuvati domaću proizvodnju.
- To je minimum koji sugrađani zaslužuju- zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.&nbsp;

Šokovi na tržištu, cijene divljaju: Od sira do peleta – udar na svako domaćinstvo

Polaganje vozačkog ispita u Crnoj Gori postalo je značajna finansijska investicija, tvrde stručnjaci. Cijena obuke danas gotovo dostiže iznos prosječne plate u državi. I dok se mnogi pitaju da li je ovakav rast cijena opravdan, instruktori vožnje ističu da jeste jer nova ulaganja omogućavaju usklađivanje sa evropskim standardima i praksama. Međutim, pored pitanja koliko će modernizacija auto-škola doprinijeti kvalitetu obuke i vještinama budućih vozača, sve češće se postavlja i ono drugo, podjednako važno pitanje: koliko će budući vozači moći sebi da priušte takvo „modernizovano usavršavanje".
<h2>EVROPSKI STANDARDI, DOMAĆE CIJENE&nbsp;</h2>
Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija izmijenili su i dopunili Pravilnik o načinu organizovanja i sprovođenja polaganja vozačkog ispita. Promjene se ne odnose samo na pravila, već i na cijene. Obuka za polaganje sada, u prosjeku, košta oko 900 eura. Stručnjaci upozoravaju da bi nova cijena mogla dodatno opteretiti građane.&nbsp;
- To znači da ćemo, ako je zaista postignut efekat, višom cijenom imati veći nivo kvaliteta i veći nivo bezbjednosti i tokom obuke i poslije, na osnovu znanja koje je stečeno u samom saobraćaju. U tom slučaju to je odlična vijest. Ali, ako se to uradilo zbog same inflacije, povećanja troškova života, goriva, troškovima obuke, odnosno održavanja osnovnih sredstava, onda je to već druga priča i bojim se da sami polaznici kurseva neće dobiti na kvalitetu - ocijenio je za Televiziju E Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka.
Oni koji svakodnevno rade sa budućim vozačima ipak tvrde da je rast cijena opravdan.
- Posljednje promjene Ministarstva uticale su na to da naše dozvole budu priznate i u Njemačkoj, što u mnogome znači priznavanje našeg kvaliteta rada i naše opremljenosti. Mi ne možemo da upotrebljavamo sva sredstva i opremu koja su iz uvoza - gorivo, vozila, oprema i ostalo. Kada budemo morali da se digitalizujemo, da se opremimo savremenim kompjuterima, moraćemo da dobijemo nova vozila. Tu će biti vozila sa više npr. er begova itd. Sve to utiče na cijenu - kazao je za TV E instruktor vožnje Budo Nikolić.
Cijene obuke, kažu stručnjaci, sada su gotovo izjednačene sa evropskim standardima. Ipak, problem nastaje kada se one uporede sa prosječnim primanjima građana Crne Gore.
- U Crnoj Gori će iznos biti od 100 do 120 odsto ličnog dohotka, u drugim državama Evropske unije to je nekih 40 do 45 procenata njihovog ličnog dohotka. Znači, njima je prihvatljivije. U Sjedinjenim Državama, koje su često mjera nekog kvaliteta, cijena obuke u auto školama je do 13 odsto ličnog dohotka. Pričamo o prosječnim primanjima. E, to može malo da izazove problem samih polaznika kako će obezbijediti sredstva za polaganje. Za nekoga ko tek treba da uđe u svijet vožnje iznos od 1.000 do 1.200 eura, koliko to već može da košta, uz već neko ponavljanje testova, dodatih ispita, može da bude dodatno opterećenje - ocijenio je Rabrenović.
<h2>Dodatno opterećenje ili realna cijena</h2>
Instruktori vožnje tvrde da su obuke kod nas i dalje pristupačnije nego u većini zemalja regiona.
- Cijena je slična onima u okruženju, mada je i srazmjerno mnogo niža ako pogledamo prosječne cijene i zarade u regionu. U Crnoj Gori je oko 1.010 eura za avgust, a u Srbiji i Bosni je to negdje od 845 do 880 eura. Tamo cijena obuke prelazi preko te prosječne zarade. Znači, kod nas je cijena obuke i dalje ispod prosječne mjesečne zarade - kazao je instruktor Nikolić.
Prema podacima Uprave za statistiku (Monstat), u Crnoj Gori je tokom 2024. godine zabilježeno 6.649 saobraćajnih nezgoda. U njima je život izgubilo 75 osoba, dok je povrijeđeno više od tri hiljade ljudi.&nbsp;
Upravo zato, polaganje vozačkog ispita od sada podrazumijeva stroža i modernizovana pravila – više časova vožnje, više teorijske nastave, digitalizaciju auto škola i promjenjiva pitanja na ispitu. Cilj je jednostavan - kvalitetnije učenje i bezbjedniji saobraćaj.

Vozački ispit značajna investicija: Mogu li budući vozači priuštiti „modernizovano usavršavanje"?

Crna Gora se nalazi pred jednim od najozbiljnijih ispita svoje ekonomske zrelosti – kako istovremeno zaštititi turske državljane, sačuvati investicije i održati povjerenje stranog kapitala.
Nedavni incidenti koji su uzdrmali odnose s Turskom mogli bi, upozorava dr Jovan Rabrenović iz Instituta ekonomskih nauka, prerasti u lančanu reakciju sa ozbiljnim posljedicama po tržište nekretnina, bankarski sistem i državne finansije.
- Ovo nije samo pitanje bezbjednosti, već test ekonomske suverenosti i institucionalne zrelosti Crne Gore - poručio je sagovornik za Portal ETV
Rabrenović je kazao je da se Crna Gora suočava sa značajnim izazovom koji nadilazi vidljive diplomatske i bezbjednosne incidente, a koji direktno utiče na zaštitu turskih državljana i očuvanje turskog kapitala.
Rekao je da ovo pitanje nije samo diplomatsko, već predstavlja test nacionalne ekonomske stabilnosti, vladavine prava i signal svim stranim ulagačima da li su njihove investicije sigurne u Crnoj Gori. Istakao je da je turski kapital, kao jedan od ključnih stubova ekonomije u prethodnih nekoliko godina, postao ranjiv usljed koncentracije u osjetljivim sektorima poput nekretnina, građevinarstva, turizma i komercijalnih usluga, što ga čini podložnim sigurnosnim i političkim rizicima.
<h2>EKONOMSKI ZNAČAJ TURSKIH ULAGANNA I NJIHOVA RANJIVOST</h2>
Rabrenović je podsjetio da se crnogorska ekonomija u velikoj mjeri oslanja na strani kapital, koji je glavni pokretač rasta već dvije decenije. Kako je rekao, Turska je u tom kontekstu jedan od ključnih partnera:
• U prvim osam mjeseci 2024. godine Turska je bila najveći strani investitor sa prilivom od 92,2 miliona eura, što predstavlja 21% ukupnog stranog direktnog ulaganja u Crnoj Gori.
• U 2023. godini turska ulaganja iznosila su između 85,4 miliona eura i 100,9 miliona eura, čime je Turska bila drugi ili treći najveći investitor.
• U proteklih šest godina (2019–avgust 2024) ukupna turska ulaganja dostigla su 451,7 miliona eura, od čega 217,9 miliona eura u kupovinu nekretnina, 35 miliona eura u direktna ulaganja u kompanije i 193,7 miliona eura kroz međukompanijske dugove.
• Na teritoriji Crne Gore registrovano je oko 14.500 preduzeća sa turskim kapitalom, od čega oko 12.500 firmi ima turske osnivače, što predstavlja 20% od ukupno 68.000 kompanija u zemlji.
• Među stranim kompanijama (ukupno 29.960 aktivnih u 2024) turske čine 9.818, ili oko 33%.
• Aktivne kompanije ostvaruju godišnji promet veći od 90 miliona eura.
- Međutim, struktura ulaganja predstavlja ranjivu tačku - naglasio je Rabrenović.
• Više od 62% ukupnih ulaganja (oko 62 miliona eura) plasirano je u sektor nekretnina, što čini kapital osjetljivim na bezbjednosne i političke rizike.
• Ova koncentracija u ‘vrućem kapitalu’, kako je kazao, može dovesti do brzog povlačenja investicija, pada cijena nekretnina i negativnih trendova, posebno kada preliminarni indikatori pokazuju pad priliva stranih direktnih investicija i rast odliva kapitala ne-rezidenata. Ukupni strani direktni ulozi u Crnoj Gori u 2023. iznosili su 856,9 miliona eura, u padu sa 1,15 milijardi eura u 2022.
<h2>MOGUĆI EFEKTI I REPUTACIONI ŠOK</h2>
Nedavni incidenti sa turskim državljanima, prema riječima dr Rabrenovića, predstavljaju ozbiljan reputacioni šok. On je upozorio da, ako dođe do pogoršanja odnosa, godišnji priliv kapitala iz Turske mogao bi pasti za 40% do 60%, što bi direktno uticalo na budžetske prihode, tržište nekretnina, bankarski sektor i ukupno povjerenje investitora.
- Ovo bi izazvalo domino-efekat – smanjenje likvidnosti, pad zaposlenosti u građevinarstvu, rast fiskalnog deficita, smanjenje vrijednosti kolaterala, rast nenaplativih kredita i pritisak na bankarsku likvidnost - kazao je Rabrenović.
Prema njegovim riječima, šteta bi se manifestovala kroz tri ključna kanala:
1. Finansijska reakcija – masovne prinudne prodaje, obustava novih ulaganja i smanjenje reinvestiranja smanjuju likvidnost u građevinarstvu i pratećim sektorima.
2. Reputacioni učinak – povećana procjena rizika među ulagačima i turistima dovodi do pada posjeta i smanjenja prihoda, što slabi fiskalne mogućnosti države.
3. Prekid saradnje – smanjenje partnerstava u javnom i privatnom sektoru, uključujući zdravstvo, obrazovanje i infrastrukturu, donosi dugoročne socijalne i strateške posljedice.
<h2>STRATEŠKI ZNAČAJ TURSKE IZVAN FINANSIJA</h2>
Rabrenović je istakao da strateški značaj Turske za Crnu Goru nije samo finansijski:
• Zdravstvo – Acıbadem i zdravstveni turizam: turske bolnice poput Acıbadem-a pružaju pristup savremenim uslugama (tretmani tumora, robotizovana hirurgija), doprinoseći kvalitetu zdravstvene zaštite i razvoju medicinskog turizma.
• Humanitarni i razvojni aspekt TIKA: Turska agencija TIKA uložila je preko 20 miliona eura u više od 500 projekata širom Crne Gore, uključujući obnovu škola, kulturnih objekata i opremanje bolnica medicinskom opremom vrijednom 2,5 miliona eura. Povlačenje TIKA-e predstavljalo bi gubitak partnera u razvoju lokalnih zajednica.
• Turizam i lokalna potrošnja: u 2024. godini Crna Gora je zabilježila 2.606.854 dolazaka turista i 15.594.299 noćenja, od čega su strani turisti ostvarili 96,1% noćenja. Turski turisti ostvaruju 4,9% noćenja stranih turista (u 2023: 6,7% turista i 740.000 noćenja, odnosno 4,9% ukupnih noćenja). Oko 13.500 turskih državljana sa privremenim ili stalnim boravkom doprinosi budžetu sa oko 40 miliona eura godišnje kroz poreze, doprinose i potrošnju. Administrativne prepreke (npr. vize) mogle bi obeshrabriti turiste i investitore.
<h2>KASKADNI KOLAPS I DVOJNI ŠOK</h2>
Kako je upozorio dr Rabrenović, ako bilateralni odnosi narastu bez adekvatne reakcije, postoji rizik od intenzivnih udara: pad tržišnih vrijednosti nekretnina, direktni fiskalni gubici kroz smanjene porezne prihode i PDV, te slabljenje percepcije političke pouzdanosti.
Rekao je da regulatorna nepredvidivost (npr. ad hoc restrikcije) u kombinaciji sa bezbjednosnom nesigurnošću stvara „dvojni šok“, što može dovesti do smanjenja angažmana ili potpunog povlačenja rezidenata i ulagača.
<h2>HITNE I STRATEŠKE MJERE ZA OČUVANJE POVJERENJA</h2>
Dr Rabrenović je poručio da bi se rizici mogli minimizirati samo kroz koordinisano djelovanje države.
Hitno (prve sedmice):
• Pokrenuti brzu, nezavisnu i transparentnu istragu incidenata; objaviti korake javnosti i partnerima.
• Aktivirati diplomatske kanale za umirenje aktera i potvrdu zaštite stranaca i investicija.
• Uvesti privremene mjere likvidnosne podrške (odlaganje poreskih obaveza, administrativne olakšice) za prevenciju prinudnih likvidacija.
Kratkoročno (1–3 mjeseca):
• Pokrenuti kampanju reputacionog menadžmenta sa porukama o vladavini prava i sigurnosti.
• Pregledati administrativne procedure i objaviti predvidljive rokove za rješavanje zahtjeva.
• Uvesti monitoring transakcija na tržištu nekretnina i procjene izloženosti bankarskog sektora rizicima likvidnosti i nenaplativih kredita (NPL).
Dugoročno (6–36 mjeseci):
• Diversifikovati profil ulaganja kroz podsticaje za tehnologiju, proizvodnju i obnovljive izvore energije.
• Institucionalizovati mehanizme upravljanja rizicima stranih ulaganja i kriterijume za intervenciju.
• Jačati kapacitete pravosudnih i policijskih institucija za efikasno procesuiranje slučajeva sa stranim akterima.
- Diplomatski kanali moraju biti maksimalno iskorišćeni, uz javne poruke solidarnosti i garancije sigurnosti turskim državljanima i kompanijama - istakao je Rabrenović.
Na kraju je poručio da Crna Gora ne može priuštiti gubitak partnera poput Turske, koja nije samo investitor već i strateški saveznik.
- Ovo je test ekonomske suverenosti i geopolitičke pouzdanosti. Samo brza, odlučna i transparentna reakcija može spriječiti da bezbjednosni šok preraste u dugoročnu štetu. Država mora pokazati da je pravno sigurna, demokratska i otvorena, štiteći sve investitore jednako, kako bi očuvala ekonomski identitet i reputaciju kao stabilne destinacije - zaključio je Rabrenović za Portal ETV.

Ulog od pola milijarde eura: Da li Crna Gora može sačuvati turske investicije?

U nedjeljnom izdanju emisije Vikend Popodne na Televiziji E, donosimo vam zanimljive i inspirativne priče! Prvo ćemo bolje upoznati braću Jovana i Jova Rabrenovića poznate ekonomske analitičare, koji će sa nama podijeliti svoja razmišljanja o aktuelnim ekonomskim trendovima i izazovima savremenog tržišta.&nbsp;
Zatim razgovaramo sa ekspertkinjom za strateško komuniciranje koja će nam približiti razlike u kulturi komunikacije između Crne Gore i drugih zemalja Evrope i svijeta.
Na kraju, u našem kulinarskom segmentu, Sandra Manojlović priprema ukusno i jednostavno jelo, savršeno za vikend uživanje. Ne propustite opušteno i sadržajno popodne uz zanimljive goste i teme! Vidimo se u 17 sati!
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FBzV3QKBwJfI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vikend popodne na TV E: Rabrenovići o ekonomskim trendovima i izazovima savremenog tržišta

Inflacija u Crnoj Gori ne jenjava, a Vlada je odustala od ključne zaštitne mjere za najugroženije građane. U trenutku kada cijene osnovnih životnih namirnica rastu, a plate i penzije ostaju zamrznute, ukidanje administrativnih ograničenja cijena predstavlja udarac na budžet najsiromašnijih. Dok država ostvaruje veće prihode od PDV-a zahvaljujući poskupljenjima, obični ljudi osjećaju sve veći teret koji im ugrozava standard i egzistenciju. Ovo nije samo ekonomski problem, već duboka socijalna nepravda kojoj je potrebno hitno stati na put. Jovan Rabrenović sa Instituta ekonomskih nauka, za Portal ETV ističe da je Vlada Crne Gore na početku inflatornog udara primijenila administrativne mjere ograničavanja cijena osnovnih životnih namirnica s ciljem zaštite najugroženijih slojeva stanovništva. Međutim, ova praksa je napuštena bez jasnog obrazloženja, i to upravo u trenutku kada inflatorni pritisci i dalje prže, a realni prihodi građana ostaju na izuzetno niskom nivou. - Vlada je početkom inflatornog udara pribjegla ograničavanju cijena da bi zaštitila najugroženije, ali je ovu mjeru ukinula bez jasnog razloga, uprkos i dalje prisutnim inflatornim pritiscima- navodi on. Razlozi za ukidanje ove mjere kriju se i u fiskalnim interesima i u pritiscima moćnih maloprodajnih lanaca- navodi on. Kako ističe, ograničavanje cijena, iako korisno za potrošače, smanjuje nominalne prihode od PDV-a – dok rast cijena, iako štetan za građane, donosi veći prihod u državni budžet. Sa druge strane, trgovci su pod pritiskom Vlade zbog smanjenih marži prijetili nestašicama i smanjenjem ponude, što je dodatno uticalo na odluku o ukidanju mjere. - Rast cijena donosi veće prihode od PDV-a, dok ograničavanje cijena ostavlja prazninu u budžetu. Trgovci su pritiskali prijetnjama nestašicama da se mjera ne produži- smatra dr Rabrenović. Pored toga, podvlači da Vlada Crne Gore ne posneduje stratešku politiku za suzbijanje strukturnih problema koji izazivaju skok cijena – poput monopolske tržišne strukture, slabe kontrole uvoznih marži i odsustva robnih rezervi kao zaštitnog mehanizma. Da li je ovo punjenje budžeta na štetu građana? Rabrenović nema dilemu - definitivno jeste.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250716090756_6b8ba40cdad4a675d239e7fa24682a7765b27257dc15459372dc3f2ff7a280fb.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250716090756_6b8ba40cdad4a675d239e7fa24682a7765b27257dc15459372dc3f2ff7a280fb" data-rendition-name="original" width="847" height="497" loading="lazy" alt="rabrenović"> </figure>  - Kada cijena litra ulja poraste sa 1,50 na 2,20 €, država ubire gotovo 50% više PDV-a po istoj stopi od 21%. Međutim, građani, naročito oni sa minimalnim primanjima, troše znatno veći dio svog dohotka na iste proizvode. Ova regresivna fiskalna politika najteže pogađa najsiromašnije slojeve društva- smatra sagovornik Portala ETV. Problem je što se ti dodatni prihodi ne vraćaju direktno građanima kroz ciljane subvencije ili pojačanu socijalnu zaštitu, što dodatno produbljuje socijalne nejednakosti. Rabrenović ima preporuke za Vladu Crne Gore: • Ponovno ograničiti marže na esencijalne proizvode (hljeb, mlijeko, brašno, ulje, šećer), uz jasan i transparentan nadzor. • Formirati državne robne rezerve koje bi služile za hitne intervencije u slučaju nestašica ili zloupotreba na tržištu. • Uvesti ciljanu socijalnu pomoć putem vaučera ili kartica za hranu za najugroženije kategorije stanovništva. • Normirati maksimalne dozvoljene marže na proizvode od javnog interesa, po uzoru na Francusku i Italiju. • Razviti digitalne platforme za transparentno poređenje cijena, čime bi se podstakla konkurencija i zaštitio potrošač. Kako sitiče, neaktivnost u ograničavanju cijena predstavlja fiskalni oportunizam i socijalnu neosjetljivost Vlade. Teret inflacije nije ravnomjerno raspoređen, već je prebačen na najranjivije građane. Kratkoročne uštede u budžetu dugoročno će se vratiti kroz rastuću socijalnu ranjivost i potrebu za naknadnim intervencijama. - Neaktivnost u ograničavanju cijena je fiskalni oportunizam i socijalna neosjetljivost – teret inflacije plaćaju najranjiviji, a dugoročno će država morati ispravljati ovu grešku - zaključio je Rabrenović u razgovoru za Portal ETV.

Rabrenović upozorava: Vlada ignoriše nekontrolisanu skupoću, ovo je udar na najsiromašnije

Nedavne inicijative bojkota velikih trgovačkih lanaca u Crnoj Gori, pokrenute zbog visokih cijena osnovnih životnih namirnica, izazvale su snažnu reakciju javnosti i otvorile pitanje uticaja potrošačkih odluka na ekonomiju i društvo. Ovaj građanski protest može dovesti do promjena u poslovnim praksama trgovaca, ali i imati šire ekonomske posljedice.
Pozitivni efekti bojkota
Bojkot je skrenuo pažnju na problem rasta cijena i podstakao raspravu o fer poslovanju trgovačkih lanaca u Crnoj Gori. Građani su pokazali da zajedničkim djelovanjem mogu uticati na kompanije da preispitaju svoje poslovne strategije. Pritisak javnosti već je natjerao trgovce da preispitaju cijene određenih proizvoda, dok su nadležne institucije pokrenule analize tržišnih uslova.
Negativni efekti bojkota
Ipak, bojkot nosi i određene rizike. Dugotrajno smanjenje prihoda trgovačkih lanaca može uticati na poslovanje domaćih dobavljača, smanjiti investicije i dovesti do mogućih otpuštanja radnika. Takođe, smanjena konkurencija može, paradoksalno, u budućnosti dovesti do povećanja cijena, što bi dugoročno štetilo potrošačima.
Ekonomske posljedice bojkota u Crnoj Gori i regionu
Bojkot može izazvati poremećaje u lancima snabdijevanja, posebno ako potraje duži vremenski period. Smanjenje prometa u velikim trgovačkim lancima može uticati na stabilnost dobavljača, uključujući domaće poljoprivrednike i proizvođače. U regionu, gdje su tržišta međusobno povezana, posljedice mogu biti osjetne kroz smanjenje izvoza i poremećaje u distribuciji robe. Prema dostupnim podacima, promet u velikim trgovačkim lancima u Crnoj Gori smanjen je za 15% u prvim danima bojkota, dok su neki proizvođači prijavili pad narudžbina od 10% do 20%. Ukoliko bojkot potraje, moguće je dodatno smanjenje prihoda u maloprodaji i pad BDP-a za 0,3% na kvartalnom nivou. Dugoročno, ovakvi bojkot pokreti mogu natjerati velike kompanije da prilagode svoje strategije i ponudu, ali i dovesti do rasta inflacije ukoliko tržišni mehanizmi ne pronađu adekvatan balans.
Kvantitativni pokazatelji posljedica bojkota
Prema podacima Poreske uprave, pet najvećih trgovinskih lanaca u Crnoj Gori zabilježilo je pad prometa od 56,14% u odnosu na uporedni dan, 24. januar. Ovaj značajan pad prometa ukazuje na snažan uticaj potrošačkog bojkota na maloprodajni sektor. Slične akcije zabilježene su i u regionu, posebno u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, gdje su građani takođe izrazili nezadovoljstvo visokim cijenama kroz bojkot trgovinskih lanaca. Ovi pokreti ukazuju na rastuću svijest potrošača o njihovoj moći i uticaju na tržište.
Iako bojkot može dovesti do kratkoročnih smanjenja prihoda trgovaca, dugoročne posljedice mogu uključivati prilagođavanje poslovnih strategija trgovačkih lanaca, ali i potencijalne rizike poput smanjenja investicija ili otpuštanja radnika. Stoga je važno pažljivo razmotriti sve ekonomske aspekte ovakvih akcija.
Društveni i politički aspekti
Bojkot je pokazao da crnogorski građani postaju svjesniji svog uticaja na tržište i da kolektivnim akcijama mogu vršiti pritisak na velike kompanije. Takođe, podrška različitih društvenih grupa ukazuje na širu podršku borbi za povoljnije cijene i bolje poslovne prakse. Vlada i regulatorne institucije sada su pod dodatnim pritiskom da uvedu efikasnije mjere za zaštitu potrošača.
Ključne poruke javnosti
• Građani imaju moć – Kolektivno djelovanje može natjerati kompanije na promjene, ali je važno da akcije budu strateški osmišljene kako bi imale dugoročan efekat.
• Cijene nisu isključivo odluka trgovaca – Na formiranje cijena utiču globalni lanci snabdijevanja, troškovi uvoza i ekonomska politika države, zbog čega je važno djelovati i na širem nivou.
• Očuvanje konkurencije je ključno – Gašenje trgovinskih lanaca može dovesti do monopola i još većih cijena, pa je potrebno jačati lokalne alternative umjesto isključivo bojkotovati postojeće trgovce.
• Država mora preuzeti aktivniju ulogu – Regulatorne institucije moraju osigurati da se tržišni uslovi ne koriste za neopravdano povećanje cijena i zaštititi domaće proizvođače.
Alternativna rješenja
Umjesto dugotrajnog bojkota, preporučuju se konstruktivni koraci kao što su direktni pregovori između trgovaca, potrošača i države, uvođenje strožih tržišnih regulativa te podsticanje razvoja manjih lokalnih trgovinskih mreža. Edukacija građana o tržišnim mehanizmima takođe može doprinijeti boljem razumijevanju ekonomskih procesa i dugoročnom poboljšanju uslova kupovine.
Zaključak
Bojkot trgovačkih lanaca u Crnoj Gori istakao je nezadovoljstvo građana i pokazao moć kolektivne akcije. Iako može donijeti kratkoročne rezultate, dugoročno rješenje leži u dijalogu, regulatornim promjenama i razvoju konkurentnijeg tržišta. Ključno je pronaći balans između pritiska na trgovce i zaštite ekonomske stabilnosti zemlje.

Ključan balans između pritiska na trgovce i zaštite ekonomske stabilnosti zemlje

Za građane je važno napomenuti &nbsp;da se ništa strašno neće desiti 1. januara, ukoliko država funkcioniše kako treba, a vlasti nas uvjeravaju da država funkcioniše - kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, analitičar tržišta dr ekonomskih nauka Jovo Rabrenović.
Neusvajanje budžeta za 2025.godinu, kaže Rabrenović, predstavlja izazov za ekonomsku i fiskalnu politiku države, ali i za, dodaje on, politički dio sistema i cjelokupno, kako tvrdi, funkcionisanje &nbsp;države.
- Ne radi se o nikakvom strašnom sudu, niti o apokalipsi u ekonomskom sistemu Crne Gore. To su scenariji koji su se dešavali i u prošlosti Crne Gore, tako da smo imali nešto slično i 2009.godine, pa zatim 2020.godine, kada je trebalo budžet za 2021.godine, pa je usvojen tek u junu mjesecu 2021.godine, pa sad imamo i budžet za 2025.godinu. Kritika bi trebalo da bude upućena na cjelokupan politički sistem, prije svega na zakonodavnu vlast, jer oni, iako ih struka upozorava decenijama, kasno usvajaju budžet, zadnjih dana, ili zadnjih minuta tekuće godine, za narednu godinu, što je strašno loša politika, i strašno loša praksa, sa tim se mora prekinuti, kako ne bi došli u sličnu situaciju - rekao je Rabrenović.
Za građane je važno napomenuti, poručuje Rabrenović, da se ništa strašno neće desiti 1.januara, ukoliko, ističe on, država funkcioniše kako treba, a vlasti nas, kako kaže, uvjeravaju da država funkcioniše.
- Posle 1. januara će biti i plate, penzije, socijalna davanja, i sve ono što je država obavezna da svojim građanima isporiči, i što je ključna, i možda najvažnija obaveza koju ima. Prihodovna strana budžeta se ne mijenja, ona ostaje standardno ista, znači svi oni prihodi koje država ima od poreza, carina, i raznih drugih doprinosa, i raznih drugih instrumenata koji joj daju snagu, koji daju novac budžetu, će funkcionisati nesmetano, čak će biti &nbsp;po pravilu i uvećani, jer je najavljeno da će od 1.januara biti dodatno naplaćivana neka vrsta carine za proizvode koji se naručuju prelo online platformi, tako da će država ostvariti dodatne prihode na taj način. Problem političarima je rashodna strana, jer se kod nas političari i poslanici brinu ko će koliko da zahvati iz toga budžeta i da rasporedi za neke svoje političke ideje, što mislim da je u ovom trenutku vrlo pogrešno, i da se ne razmišlja o onome što je bitno i što je konkretno, a to je da se unaprijedi investicioni ciklus u Crnoj Gori, i da se bolje funkcioniše - zaključio je Rabrenović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DpRTBFTG-pww&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Rabrenović: Neće biti apokalipsa u ekonomskom sistemu zato što nije usvojen budžet za 2025.godinu

Prodaja njemačkog proizvođača luksuznih automobila BMW-a stabilizovala se u prošloj godini zahvaljujući dobrim rezultatima u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), pokazali su preliminarni podaci.
Grupa je prošle godine prodala ukupno oko 2,46 miliona vozila, 0,5 odsto više nego u 2024. godini, kada je prodaja bila pala četiri odsto, prenosi SEEbiz.
Isporuke u Evropi porasle su 7,3 odsto na 1,02 miliona vozila. Američkim kupcima isporučeno je 417,64 hiljade vozila, pet odsto više nego u prethodnoj godini.
Rezultat u Kini pokazao je dvocifreni pad, od 12,5 odsto, uz isporučenih 625,53 hiljade vozila.
Okruženje je na kineskom tržištu "izazovno", rekao je voditelj prodaje Jochen Goller.
Rast na američkom tržištu iznenadio je mnoge s obzirom na visoke carine. Međutim, BMW ima u SAD-u veliku fabriku u Spartanburgu, u saveznoj državi Južnoj Karolini, koja proizvodi otprilike polovinu BMW-a prodatih na američkom tržištu.
Uprava je naglasila da troškove carina nijesu prenosili na kupce, što je pomoglo prodaji, ali je uticalo na profitne marže.
Podružnica Mini povećala je prodaju 17,7 odsto na 288,29 hiljada automobila, dok je glavni brend BMW bilježio pad od 1,4 odsto, uz isporučenih 2,17 miliona automobila.
Prodaja Rolls-Roycea zadržala se na prošlogodišnjem nivou.&nbsp;
Potražnja za električnim automobilima pokazuje znakove posustajanja, prema rastu prodaje od samo 3,6 odsto. U prethodnim godinama rezultati su bili znatno bolji.

BMW stabilizovao prodaju

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Tag: jovan-rabrenovic