Retired prosecutor Mira Samardžić testified before the High Court in proceedings initiated by the Special State Prosecutor’s Office against former Chief Special Prosecutor Milivoje Katnić, former senior police official Zoran Lazović and suspended prosecutor Saša Čađenović, however she was unable to recall a single detail while answering to more than 30 questions posed by the accused Katnić about the cases against Ivan Milović, Ljubo Milović and others. She justified this by the passage of time, noting that the preliminary investigations had taken place seven to eight years ago.
In a brief statement, Samardžić said that during her questioning at the Special State Prosecutor’s Office the acting prosecutor reminded her of cases from 2017 and that she stood by the statement she had given at that time.
According to the indictment, Lazović, Katnić, and Čađenović are charged with subordinating their official positions to the criminal clan “Kavač”, which they have categorically denied.
Lazović’s defense attorneys Nikola Martinović and Zoran Piperović had no questions for the witness. Attorney Piperović pointed out to the trial panel that her testimony was unrelated to the dispositive part of the indictment concerning Zoran Lazović and the criminal offense of forming a criminal organization.
On the other hand, Katnić’s defense attorney Ljubomir Raković said he would not question Samardžić because the defense had not been provided with evidence from those cases, which prosecutor Miloš Šoškić had presented to Samardžić on April 15th.
- Due to such conduct, Katnić filed a criminal complaint against Miloš Šoškić. On September 25th I formally addressed the Chief Special Prosecutor Vladimir Novović and the Supreme State Prosecutor Milorad Marković requesting that the evidence be delivered to us, but this hasn’t been done until this hearing and I haven’t received a response to the request - Raković said.
In this way, he explained, the defense was placed in an unequal position.
Nevertheless, the accused Katnić asked more than 30 questions, but Samardžić was unable to recall any details from the cases involving Ivan Milović, Ljubo Milović, and others.
Katnić informed the trial panel, presided over by Judge Veljko Radovanović, that he had not been present at her questioning at the Special State Prosecutor’s Office and that only his court-appointed defense counsel had been notified, despite his explicit instruction not to undertake any official action because he did not wish that lawyer to represent him.
In response to numerous questions from Katnić, the witness stated that she could not remember when secret surveillance measures had been initiated against Ljubo Milović and others. She also could not recall the details of Ivan Milović’s statement or any other specifics, except that there had been three cases.
In response to Katnić’s question, she said that he had never exerted pressure on her regarding any case and that their relationship had been collegial and professional, but that she could not remember whether the former Chief Special Prosecutor had taken over her cases for review.
Katnić pointed out that Samardžić could not remember anything except one undisputed fact -that she had not consulted him in the case against Ivan Milović regarding his prosecution and arrest.
Prosecutor Miloš Šoškić stated that the case files were located at the court and that defense attorneys should address that institution with a request for the delivery of evidence.
Attorney Raković said that he had contacted the court, but that the evidence had not been delivered to that institution either.
At today’s hearing, the examination of witness Nikola Janičić was completed. He had been employed in the Sector for the Fight against Organized Crime and stated unequivocally that he had never been asked to ensure that any person not be prosecuted. On the contrary, he said, they always looked for cases where there was evidence to file criminal charges, and their work is reflected in data on prosecuted members of the “Kavač” and “Škaljari” clans.
The trial continues on Wednesday, when prosecutor Sanja Jovićević and police officer Zdravko Mirović will be heard as witnesses.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Prosecutor Samardžić doesn't remember a thing

Jedan od branilaca optuženog Zorana Lazovića, advokat Zoran Piperović kazao je da se tužiteljka Mira Samardžić na sva pitanja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića "upućenih njoj, kazala da se ne sjeća, što je frapantno".
- Znači ničega se žene ne sjeća. I ono što je ona radila se ne sjeća. Nijesam htio da budem nepristojan, mada bih bio i pristojan da sam to pitao, jer pravo bi pitanje bilo – Da li se sjeća ko joj je rekao da se ne sjeća?- upitao je advokat Piperović.
On smatra da ovo što se danas čulo u sudnici, za osobu koja je bila tužilac toliko godina, prosto je frapantno.
- Prosto nije za javnost, to joj ruši dignitet. Ja ne znam da li je njoj muka posle ovoga. Iako je &nbsp;ona dama, možda ovo nije džentlmenski, ali ona je pred sudom dužna da govori istinu. Dakle, na najprostija pitanja, jednostavno odgovorila samo – ne sjećam se - smatra Piperović.
Ono što mu iskustvo govori, kako je kazao, da ovako kratki odgovori i ovakva nesjećanja, ne zna da li su baš iz njene glave.&nbsp;
-Iz čije su, ne znam, ali jesu li iz njene ne znam. Vidjeli smo uostalom da sve što radimo, sve što se sprovodi, ide upravo na vodenicu odbrane i ja ću, evo sad unaprijed da vam kažem 24. nakon saslušanja Sanje Jovićević i još jednog svjedoka, da tražim ukidanje pritvora. Da li ćemo tražiti ukidanje pritvora ili zamjenu pritvora nekom drugom mjerom, vidjećemo. Ali sada je već evidentno i jasno da je ono potvrđivanje optužnice bilo samo isključivo jedno – a to je da ova dva čovjeka umru u zatvoru - naglasio je Piperović.

Piperović: Da li se Samardžić sjeća ko joj je rekao da se ne sjeća?

Penzionisana tužiteljka Mira Samardžić svjedočila je u Višem sudu u postupku koje je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića i suspendovanog tužioca Saše Čađenovića, ali na više od 30 pitanja optuženog Katnića nije mogla da se sjeti nijednog detalja iz predmeta koji su bili formirani protiv Ivana Milovića, Ljuba Milovića i drugih. Ona je to pravdala protokom vremena jer su ti izviđaji bili prije sedam - osam godina.
Samardžić je u kratkom iskazu kazala da je na saslušanju u SDT - u postupajući tužilac podsjećao na predmete iz 2017. godine i da ostaje pri iskazu koji je dala.
Prema navodima optužnice Lazović, Katnić i Čađenović se &nbsp;terete da su svoje službene položaje podredili kavačkom kriminanom klanu što su oni kategorično negirali.
Branioci Lazovića, advokati Nikola Martinović i Zoran Piperović nijesu imali pitanja za svjedokinju. Advokat Piperović je ukazao sudskom vijeću da njeno svjedčenje nema veze sa dispozitivom optužnice koji se odnosi na Zorana Lazovića i krivično djeo stvaranje kriminalne organizacije.
Sa druge strane, branilac Katnića, advokat Ljubomir Raković kazao je da neće postavljati pitanja Samardžić jer odbrani nijesu dostavljeni dokazi iz tih predmeta a koje je tužilac Miloš Šoškić 15. aprila predočio Samardžić.
- Zbog takvog postupanja Katnić je podnio krivičnu prijavu protiv Miloša Šoškića. Ja sam se 25. septembra pismeno obratio glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću i vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću da nam dostave dokaze, ali do održavanje ovog pretresa to nije urađeno, nijesam dobio odgovor na upućeni zahtjev - kazao je Raković.
Na taj način je odbrana, kako je objasnio, dovedena u neravnopravni položaj.
Ipak, optuženi Katnić je imao više od 30 pitanja ali Samardžić nije mogla da se sjeti nijednog detalja iz predmeta za Ivana Milovića, Ljuba Milovića i ostale.
Katnić je sudskom vijeću kojim predsjedava sudija Veljko Radovanović ukazao da nije prisustvovao njenom saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu već je samo bio obaviješten njegov branilac po službenoj dužnosti, iako je bio izričit da ne preduzima ni jednu službenu radnju jer ne želi da ga on zastupa.
Na brojne pitanja Katnića svjedokinja je saopštila da ne može da se sjeti kada su inicirane mjere tajnog nadzora prema Ljubu Miloviću i drugima. Nije mogla ni da se sjeti detalja iskaza Ivana Milovića, niti bilo koje pojedinosti, osim da su bila tri predmeta.
Ona je na pitanje Katnića saopštila da nikada on nije vršio na nju pritisak za bilo koji predmet i da su odnosi bili kolegijalni, korektni ali i da se ne sjeća da li je njene predmete uzimao bivši glavni specijalni tužilac da kontroliše.
Katnić je istakao da se Samardžić ničega nije mogla sjetiti osim jedne nesporne činjenice a to je da se sa njim nije konsultovala u predmetu za Ivana Milovića a vezano za njegovo gonjenje - hapšenje.
Tužilac Miloš Šoškić je kazao da se spisi predmeta nalaze u Sudu i da branioci treba toj instituciji da se obrate sa zahtjevom za dostavljanje dokaza.
Advokat Raković je kazao da se obraćao sudu ali da toj institucije nijesu dostavljeni.
Na današnjem ročištu završeno je saslušanje svjedoka Nikole Janičića koji je bilo zaposlen u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i on je bio izričit da nikada od njega nije traženo da neka osoba ne bude procesuirana. Naprotiv gledali su, kako je rekao, uvijek gdje ima dokaza da podnesu krivične prijave i o njihovom radu govore podaci o procesuiranim osobama iz kavačkog i škaljarskog klana.
Suđenje se nastavlja u srijedu kada će u svojstvu svjedoka biti saslušana tužiteljka Sanja Jovićević i policajac Zdravko Mirović.

Tužiteljka Samardžić se ničega ne sjeća

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Klikovac: Uprava grada godinu znala da je kanal Mareze zatrpan

Sjedinjene Američke Države „spremne su da pruže pomoć“ iranskim demonstrantima - izjavio je američki predsjednik Donald Tramp, u trenutku kada je, prema navodima aktivista, broj poginulih u protestima širom Irana premašio stotinu.
Dok demonstracije u svih 31 iranskoj pokrajini ulaze u treću sedmicu, vlasti su uvele strogu komunikacionu blokadu, a državni mediji za nerede optužuju „terorističke elemente“ koje navodno podržavaju Amerika i Izrael.
Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency, broj stradalih porastao je sa 65 na 116, dok je najmanje 2.600 osoba privedeno. Ovi protesti smatraju se najvećim u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranski državni tužilac Mohamed Movahedi Azad poručio je da će svi učesnici protesta biti tretirani kao „neprijatelji Boga“, što u iranskom zakonodavstvu predstavlja teško krivično djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Poluzvanična agencija Tasnim objavila je da je u jednoj opštini u provinciji Teheran uhapšeno oko 100 ljudi. Lokalni guverner naveo je da su privedeni zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira, te da su u okrugu Baharestan koristili vatreno i hladno oružje protiv građana, kao i pripadnika policije i snaga bezbjednosti.
U obraćanju javnosti, iranski vrhovni vođa opisao je protivvladine demonstrante kao „vandale i izgrednike“.
Protesti su izbili 28. decembra, nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute rijala, a ubrzo su prerasli u najozbiljniji izazov vlastima u posljednjih nekoliko godina.

Tag: mira-samardzic