U Osnovnom sudu u Podgoirci formirano je više predmeta protiv nezakonitog izbora generalnog direktora RTCG Borisa Raonića – saopštili su za Portal ETV protivkandidati Raonića na konkursu za izbor generalnog direktora od prošle godine.&nbsp;
Prema našim saznanjima, svi protivkandidati sa prošlogodišnjeg izbora za generalnog direktora podnijeli su tužbe zbog nezakonitog izbora Raonića.
Portal ETV objavljuje ažuriranu informaciju, a na osnovu naknadnog pojašnjenja Osnovnog suda da su prethodno napravili grešku kada su saopštili da su tri predmeta forimrana zbog nezakonitog izbora Raonića a sudije (Nina Ojdanić, Valentina Vuković, Arsenije Gatolin) čija su imena navedena vode druge sporove protiv Borisa Raonića ili RTCG po drugim osnovama.
Nedavno, 17. jula, Osnovni sud je donio prvostepenu presudu kojom se poništava odluka Savjeta RTCG o izboru Raonića koja je donijeta 2. septembra prošle godine. Tužbu u tom slučaju podnijeli su Andrijana Kadija i Žarko Božović - dvoje kandidata na konkursu za generalnog direktora.
Osim Kadije i Božovića, protivkandidati Raoniću bili su i Srđan Čović, Časlav Vujotić, Snežana Burzan, Slaven Knezović, Sabrija Vulić i Vladimir Maraš.
Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju ne može se priznati iskustvo koje je stečeno volontiranjem, radom na privremenim i povremenim poslovima, već je neophodno radno iskustvo koje je izabrani kandidat imao na rukovodećim poslovima, a koje je zakonito stečeno.
Boris Raonić je tri puta biran za generalnog direktora RTCG - prvi put 2021, drugi put 2023. i treći put osporenom odlukom iz 2024. godine.&nbsp;
Sud je istakao da je time prekršen zakon, jer „isto lice može biti imenovano najviše dva puta“, što, kako se navodi u presudi, onemogućava njegovo ponovno imenovanje.
Slučajem nezakonitog izbora Borisa Raonića bavi se i Osnovno državno tužilaštvo, ali ni nakon dvije godine i dva mjeseca nije okončana istraga u tom slučaju.
Našem Portalu je saopšteno da je izviđaj u toku. Osnovno državno tužilaštvo 22. novembra 2024. godine podizanjem optužnog prijedloga protiv predsjednika i četiri člana Savjeta Radio Televizije Crne Gore, zbog nesprovođenja sudske odluke, nije stavilo tačku na slučaj nezakonitih izbora generalnog direktora te medijske kuće Borisa Raonića, već se provjeravaju navodi iz svih do sada podnešenih prijava. Prva prijava zbog nezakonitog izbora podnijeta je 3. juna 2023. godine.
Optužni prijedlog je 22. novembra prošle godine podnijet protiv predsjednika i članova Savjeta Veselina Drljevića, Filipa Lazovića, Amine Murić, Naoda Zorića i Predraga Miranovića - zbog osnovane sumnje da su predsjednik Savjeta i četiri člana postupali nezakonito. U ovom slučaju naredno ročište je zakazano za 19. septembar. Tužilac je, na ročištu 7. jula odustao od gonjenja Miranovića jer, kako je obrazložio, nije imao namjeru da zloupotrijebi službena ovlašćena „pogotovo što je predao prazni listić tokom glasanja za izbor generalnog direktora RTCG“.&nbsp;
U oktobru prošle godine osmoro kandidata za generalnog direktora Javnog servisa, koji se zbog netransparentnog procesa nijesu pojavili 31. avgusta na intervjuima, podnijeli su novu krivičnu prijavu protiv odgovornih u toj kući zbog osnovane sumnje za „koruptivno ponašanje, zloupotrebu službenog položaja, te kršenje ljudskih i radnih prava, uz diskriminaciju“.
Krivičnu prijavu potpisali su Srđan Čović, Časlav Vujotić, Snežana Burzan, Slaven Knezović, Andrijana Kadija, Žarko Božović, Sabrija Vulić i Vladimir Maraš.
Oni su krivičnu prijavu podnijeli protiv Borisa Raonića - generalnog direktora RTCG, Veselina Drljevića - predsjednika Savjeta RTCG, Željka Mićovića - rukovodioca Pravne službe RTCG, te članova i članica Savjeta Naoda Zorića, Filipa Lazovića, Amine Murić, Milice Špajak i Vladimira Drekalovića, kao &nbsp;i advokatice RTCG Zorice Đukanović.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Pred sudom više predmeta protiv nezakonitog izbora Borisa Raonića

Kome za trenutak nije palo na pamet da pusti suzu nad sudbinom okrivljenih članova Savjeta RTCG dok su recitovali svoju patetičnu, a zaumnu odbranu – nema duše. Kome nije odmah bilo jasno da je Javni medijski servis u rukama i glasovima povodljivih mediokriteta – mnogo je naivan.
Kako su kolumne u ozbiljnim medijima ipak stvar zdušna i nimalo naivna, podcrtajmo neke misli koje su članovi Savjeta podarili javnosti, sudu, medijima, ali i svojim (ne)profesionalnim biografijama.
<h2>Ne(u)vjereni docent</h2>
Doktor Drljević ne dopušta situaciju u kojoj će se raspravljati o njegovim djelima. Sud ga, naime, nije dovoljno uvjerio da Raonić ne može biti biran za generalnog direktora. On se držao teze da Raonić 2023. nije bio u konfliktu interesa zbog članstva u Savjetu AEM – iako su mu na stolu bila dokumenta iz 2021. kada je Raonić već bio član SAEM-a.
Drljević je bio na čelu Savjeta koji je, po Raonićevim predlozima, napravio preko 500 izmjena u sistematizaciji. Nekim odlukama su ukidali radna mjesta i otpuštali profesionalce, drugima su crtali pozicije za svoje poslušnike.
Za sve to vrijeme, Savjet na čijem je čelu bio Drljević nije sproveo imperativnu promjenu u sistematizaciji definisanu Zakonom o nacionalnom javnom emiteru iz avgusta 2020. – da generalni direktor mora imati 10 godina radnog iskustva. Kako je Raonić diplomirao 2018, nije mogao imati 10 godina iskustva. To su konstatovali svi sudovi – Osnovni, Viši i Vrhovni – kao i ASK.
Dakle, ne stoji tvrdnja da su članovi Savjeta "samo radili svoj posao". Oni su radili posao za Raonića.
Drljević je prenebregnuo činjenicu da su od savjetnika za pravna pitanja dobili jasno tumačenje o Raonićevim neuslovima. Kada je shvatio s kim ima posla – napustio je RTCG. Zato su, otvorena srca, prihvatili analizu advokatice koja za tri godine nije dobila nijedan spor, iako je honorisana desetinama hiljada eura.
Ako sud uzme Drljevićevo tvrđenje za ozbiljno, ubuduće će morati da piše više vrsta rješenja – obična za administraciju i pravosuđe, i ekstremno uvjerljiva za doktore koji nijesu uvjereni da su prepisali sopstveni doktorat iz arhive ministarstva.
<h2>Filip na pogrešnom mjestu</h2>
Pravnik Lazović je ubjeđivao sudije i tužilaštvo da su podlegli pritisku i da do ovog suđenja nije ni trebalo da dođe. Mladi Lazović takođe je ostao neuvjeren, iako mu je usmeno i pismeno eksplicirano da je Raonić sklon obmanama i konfabulacijama – da ima podršku partija, ambasada i nekih međunarodnih adresa (što jeste djelimično tačno), ali da to ne može biti iznad zakona države Crne Gore i pristojnog, profesionalnog ponašanja.
Kao pravnik, Lazović ne bi smio da olako tretira norme koje je zakon bjelodano objasnio.
<h2>Amina u zemlji čudnih optužbi</h2>
Neuvjerenost prva dva člana Savjeta nije ništa naspram Amininog čuđenja zašto neki drugi ljudi nijesu na optuženičkoj klupi. Sve je predstavila kao zavjeru drugih medija i nelojalnost profesionalaca iz RTCG-a koji, eto, uznemiravaju javnost skaskama o Raonićevim opačinama i bezakonju.
A ko to još može da posumnja u njeno glasnogovorništvo o Raonićevim uspjesima, sličnim onima koje su zajednički, udarnički i na korist vladavine prava izvodili u GA – gdje je profesorica engleskog sa iskustvom u željezničkom prevozu stigla do projekt menadžera. Pod vođstvom mudrog srednjoškolca Borisa.
Ipak, nužno je obratiti pažnju i na to što je Amini, kako reče, narušeno zdravlje usljed ove opšte nezdrave atmosfere i krivičnog procesa. Ako vam neznanje narušava zdravlje, to svima mora indicirati na autoimuni proces... nešto kao intelektualni artritis, gdje vam neznanje i nedostojnost stvara tjeskobu, a potom stres.
Ali za to nijesu krivi drugi, već Aminin nezakoniti guru i žrec savjetničke sekte.
<h2>Naodov dim</h2>
Još jedan član Savjeta imao je gotovo poetski nastup pred sudom. Uz standardno pozivanje na čast – koje se ne može upariti s pravničkim neznanjem, a to Naod priznaje – čuli smo i kako razmišlja. Dakle, mora da pripali cigaru i da se osami.
Sad nam je jasno zašto su mu figure u nekom nadrealnom sfumatu i zašto mu umjetnost "ulazi na usta". Prilično je interesantno kako se umjetničke misli i ideje ovaploćuju u materijalne slike koje se poklanjaju po regionu. Dim u dim.
Objašnjeno je i zašto je Naod bio indisponiran na Administrativnom odboru, gdje je zabranjeno pušenje – kad je umalo zaspao iako su skoro svi članovi znali da će imati "prolaz", da bi Boris mogao da ima novi, nezakoniti izbor.
Ipak, valja obratiti pažnju na puš-pauzu za razmišljanje koja je prelomila Naoda. On je već, kaže, imao ideju o galeriji. Da li mu se to u oblaku dima, u hodniku, ukazao Boris koji je tu ideju iznio kao posljednji adut za nezakoniti izbor – bez pisanog obrazloženja pravne službe koje je Naod tražio na sjednici?
Izgleda da Naodove tajne i promisli čuvaju buduće popušene cigare.
<h2>Folker fiškal i region</h2>
Uglavnom, svi članovi Savjeta, osim bivšeg rektora Miranovića, bili su na "mute", tako da se može očekivati da njihova sljedeća odluka o rang-listi za stanove, vrijedna skoro četiri miliona, bude potvrđena klimoglavom ili mahoglavom. Glasa više neće puštati, niti listiće ubacivati.
Kad su muze ućutale – jer će članovi Savjeta svoje misli, ideje, učinke i služenje javnom interesu ubuduće manifestovati pantomimom – oglasio se jedan advokat čija pojavnost asocira, što reče jedna lucidna koleginica, na folk pjevača.
Ali od folk-imidža jedino je smješnije kada folk razmišljate pred nekoliko medija. Svi su, kaže, "radili svoj posao", i samo je njihova "slobodna volja" bitna prilikom glasanja. Za fiškala, donošenje odluka o milionima i ljudskim sudbinama sasvim je lična stvar... slobodna volja – kao zubobolja.
To što su članovi Savjeta obavezni da se povinuju zakonu koji propisuje koje uslove i kapacitete mora da ispunjava generalni direktor... fiškalu o honorar.
Nekome ko sa istim žarom i patetikom brani crkvu i priređivače igara na sreću – ovo nekako i paše. Sve mu se pomiješalo... i isplatilo.
Pa sada priča da nam se smije region.
Region se smije jer je na čelu Savjeta doktor koji prepisuje, a na čelu RTCG – višestruko nezakoniti direktor koji se bavi "vladavinom prava", a mrlja zakon svakog dana u svakom pogledu.
Region se smije – a država bi trebalo da plače.
Ukoliko tužilaštvo i sud nemaju neki suvisli odgovor na ovaj teatar apsurda i sprdnje sa razumom i pravosudnim sistemom.

Srđan Čović

500x500

1250x600

1084x550

Parada neznanja i intelektualnog kiča

Vrhunac pravnog neznanja ili prosto loše namjere sadašnjeg menadžmenta grada, ogleda se u odnosu prema Upravi za zaštitu imovinsko-pravnih interesa Glavnog grada Podgorice - poručili su u Klubu Demokratske partije socijalista (DPS) u Glavnom gradu.
Iako Zakon o lokalnoj samoupravi predviđa da poslove zaštite imovinsko-pravih interesa jedinica lokalne samouprave vrši organ koji odredi opština u skladu sa zakonom, iako je Statutom Glavnog grada, na osnovu zakona propisano da te poslove vrši organ uprave nadležan za poslove zastupanja, u podgoričkom DPS-u kažu da to u Glavnom gradu više nije slučaj.
- Glavni grad Podgorica trebao bi biti primjer zakonitog rada i ako je potrebno inicijator izmjene zakona koji se odnose na rad lokalne uprave, onda kada postoje pravne praznine ili praksa pokaže da adekvatno djelovanje i efikasan rad iziskuje nova zakonska rješenja. Međutim, Uprava za zaštitu imovinsko-pravnih interesa Glavnog grada donijela je novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, koji predviđa da istom rukovodi direktor, a grad pred sudovima i upravnim organima zastupaju “ovlašćena lica” - naveli su oni.
Pravni osnov za donošenje istog je, kako se navodi, zapisnik o inspekcijskom nadzoru, gdje je ukazano da radno mjesto zamjenika zaštitnika nije predviđeno Zakonom o lokalnoj samoupravi.
- Obzirom da je pozicija zamjenika zaštitnika predviđena podzakonskim aktima koje je usvojila Skupština Glavnog grada, na osnovu zakona, sadašnji menadžment, umjesto da štiti svoj integritet, inicirajući izmjene i dopune Zakona o lokalnoj samoupravi u potpunosti briše ove pozicije za koje je bilo potrebno osam godina radnog iskustva i položen pravosudni ispit - istakli su u klubu odbornika DPS-a.
Potrebno je, poručuju, ispitati da li se radi o pravnom neznanju ili o gruboj namjeri da se nanese šteta gradu, biranjem novih kadrovskih rješenja, obzirom da zaštitnik i zamjenici zaštitnika više ne egzistiraju kao radna mjesta i zakonski zastupnici grada.
- A pravni osnov za donošenje nekog akta može biti samo zakon, a ne i zapisnik inspekcije - dodali su oni.
U svakom slučaju, podvlače da se radi o nezakonitom aktu - koji mora biti predmet ocjene Ustavnog suda Crne Gore. To je, kažu, jasno i pravnim laicima.
- Sadašnje rješenje da Upravom imovinsko-pravnih interesa rukovodi direktor, a grad zastupaju ovlašćena lica (niže zvanje iz nivoa ekspertskog kadra Zakona o državnim službenicima i namještenicima), koje pozicije podrazumijevaju manje radno iskustvo i shodno zakonu ne posjeduju samostalnost u radu koju priroda posla zastupnika iziskuje, jasno je da se radi o namjeri da se degradira ovaj organ uprave, a time i pozicija zastupnika, biranjem novih kadrovskih rješenja na uštrb kvaliteta zastupanja i potencijalno političkog uticaja na donošenje odluka i pravnih mišljenja iz nadležnosti ovog organa - naveli su odbornici DPS-a.
Da postoji bojazan od kadrovskog i organizacionog urušavanja još jednog veoma značajnog organa, prema njihovom mišljenju govori i činjenica da je konkurs za direktora Uprave za zaštitu imovinsko-pravnih interesa objavljen u toku izbornog procesa.
- A kako se radi o izuzetno odgovornoj poziciji, nije jasno ni koje radno iskustvo i kvaliteti sadašnjeg v. d.-a gospodina Gojka Perovića preporučuju za tu funkciju. Na poseban oprez moraju biti svi kojima je stalo do Podgorice, posebno ukoliko se kreatori ovakvih nakaradnih rješenja budu pozvali na meritokratiju i poštovanje zakona, jer znamo što se u njihovom slučaju iza toga krije - zaključili su u klubu odbornika DPS-a u Glavnom gradu.

Portal ETV

DPS Glavnog grada: Nezakonitim izborom v. d. direktora Uprave za zaštitu imovinsko-pravnih interesa nastavlja se bezakonje

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Klikovac: Uprava grada godinu znala da je kanal Mareze zatrpan

Sjedinjene Američke Države „spremne su da pruže pomoć“ iranskim demonstrantima - izjavio je američki predsjednik Donald Tramp, u trenutku kada je, prema navodima aktivista, broj poginulih u protestima širom Irana premašio stotinu.
Dok demonstracije u svih 31 iranskoj pokrajini ulaze u treću sedmicu, vlasti su uvele strogu komunikacionu blokadu, a državni mediji za nerede optužuju „terorističke elemente“ koje navodno podržavaju Amerika i Izrael.
Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency, broj stradalih porastao je sa 65 na 116, dok je najmanje 2.600 osoba privedeno. Ovi protesti smatraju se najvećim u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranski državni tužilac Mohamed Movahedi Azad poručio je da će svi učesnici protesta biti tretirani kao „neprijatelji Boga“, što u iranskom zakonodavstvu predstavlja teško krivično djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Poluzvanična agencija Tasnim objavila je da je u jednoj opštini u provinciji Teheran uhapšeno oko 100 ljudi. Lokalni guverner naveo je da su privedeni zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira, te da su u okrugu Baharestan koristili vatreno i hladno oružje protiv građana, kao i pripadnika policije i snaga bezbjednosti.
U obraćanju javnosti, iranski vrhovni vođa opisao je protivvladine demonstrante kao „vandale i izgrednike“.
Protesti su izbili 28. decembra, nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute rijala, a ubrzo su prerasli u najozbiljniji izazov vlastima u posljednjih nekoliko godina.

Tag: nezakoniti-izbor