Novinarstvo je javni poziv i javna služba, ali se kritički orijentisani mediji danas sve češće suočavaju sa pritiscima institucija i njihovih čelnika, kao i sa otvorenim targetiranjem od strane drugih medija, što ozbiljno otežava njihov rad i dodatno urušava položaj novinara i novinarki. To je ocijenjeno u PROUDCAST-u Centar za građansko obrazovanje (CGO).
O ulozi novinarstva, značaju pravovremenog i tačnog informisanja javnosti, ali i o pritiscima sa kojima se novinari suočavaju na terenu i u redakcijama, saradnica na programima CGO-a Željka Zvicer razgovarala je sa Mirjanom Miladinović, novinarkom iz Crne Gore, i Mladenom Savatovićem, novinarom TV N1 iz Srbije.
Sagovornici su saglasni da novinarstvo podrazumijeva stalno traganje za istinom i da je istovremeno javni poziv i javna služba.
– Mi smo u funkciji građana i javnosti. To često ili zaboravljamo ili nijesmo toga svjesni, ali to je suština novinarstva. Znamo koja su to pitanja na koja novinarstvo treba da pruži odgovore. Sve mimo toga je iskakanje iz profesije. Moramo biti svjesni svog poziva, i to više nego javnost ili političari – ocijenila je Miladinović.
Govoreći o aktuelnoj situaciji u Srbiji, Savatović je istakao da traganje za istinom nikada nije bilo teže.
– Suočavamo se sa pojavama sa kojima se možda nijesu suočavale starije generacije, poput targetiranja, pritisaka, pokušaja zastrašivanja, tužbi, fizičkih napada i verbalnih okršaja. Sve je teže doći do istine, ali novinari moraju ostati njeni tragači. Mi smo kontrolni mehanizam demokratije i njeni čuvari – rekao je Savatović.
On je ukazao i na činjenicu da se smanjuje broj medijskih profesionalaca koji novinarstvo shvataju kao javnu službu, navodeći da istinu danas ne prikrivaju samo političari, već i pojedini mediji koji im služe. Kao lično iskustvo naveo je targetiranje na konferenciji za medije od strane predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, uz podršku prorežimskih medija.
– Nakon tog targetiranja i dehumanizacije, stigle su mi prijetnje silovanjem, ubistvom i protjerivanjem. Jedna osoba je napisala da će doći ispred firme u kojoj radim i da će me pronaći. Kada znate da je generator svega toga najmoćniji čovjek u državi i da ljudi koji prijete njemu vjeruju, postoji realna bojazan da se fizički napad zaista može dogoditi – upozorio je Savatović.
Iako, kako je navela Miladinović, situacija u Crnoj Gori nije toliko ekstremna, novinari i mediji i ovdje postaju mete.
– Meta vam je nacrtana na čelu od najviših institucija. To praktično daje pravo bilo kome da vam uradi bilo šta. To je najopasnija poruka koja se može poslati jednom društvu. Podjele na ‘naše’ i ‘njihove’ postoje u politici, društvu i medijima. Kada ste predstavnik nekog medija, na jednom skupu ste nepoželjni, na drugom vas tretiraju kao da ste dio njihove kuće. Ni jedno ni drugo nije ispravno. Mi smo tu da izvijestimo o onome što se dešava – kazala je ona.
Savatović je istakao da je zbog takvog ambijenta prinuđen da izbjegava pojedine skupove visokog bezbjednosnog rizika.
– Po prvi put u životu strahujem da bi mogao poletjeti kamen, flaša ili da će me neko fizički napasti. Na vojnoj paradi, kojoj sam prisustvovao, doživio sam uvrede i ponižavanja koja je teško i opisati – rekao je Savatović.
Sagovornici smatraju da su političari itekako svjesni opasnosti u koju dovode novinare kada ih javno targetiraju.
– Riječi izgovorene sa skupštinske govornice imaju ogromnu snagu. Etiketiranja i prozivke ne ugrožavaju samo onoga ko je u tom trenutku meta, već i ljude na terenu – upozorila je Miladinović.
– Njihove riječi ponekad ostavljaju i fizičke posljedice. Svjesni su šta rade, jer targetiranjem skreću pažnju sa suštine – sa korupcije, veza sa kriminalnim strukturama i sličnih tema – dodao je Savatović.
Kao dodatni problem istaknut je i nedostatak solidarnosti unutar same profesije, naročito u situacijama javnih napada na novinare.
Govoreći o sudskoj zaštiti, Savatović je naveo da presude protiv prorežimskih medija postoje, ali da su kazne uglavnom simbolične, dok se napadi na novinare često ne procesuiraju.
Miladinović je istakla da se u Crnoj Gori broj okončanih postupaka može „prebrojati na prste jedne ruke“, te da institucije ne čine dovoljno kako bi obezbijedile sigurno okruženje za rad novinara.
U osvrtu na budućnost profesije, sagovornici nijesu izrazili veliki optimizam, ali vjeruju da će istina ostati ključna vrijednost novinarstva.
– Istraživačko novinarstvo ima budućnost, jer mašine ne mogu zamijeniti ulogu medija kao kontrolora demokratije – ocijenila je Miladinović.
Savatović je upozorio da ga posebno brine slabo interesovanje mladih za novinarstvo.
– Sve je manje onih koji se odlučuju za ovu profesiju, jer je postala opasna i neisplativa. Nekada je novinarstvo bilo cijenjeno, danas je taj status ozbiljno srozan. Postavlja se pitanje – ko će se u budućnosti baviti ovim poslom? – zaključio je Savatović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

CGO: Novinari između javne službe i javnih prijetnji

Međunarodna federacija novinara (IFJ) je objavila da je 2025. godine u svijetu ubijeno 128 novinara i drugih medijskih radnika, uključujući 10 žena.
Federacija je izrazila žaljenje zbog "još jedne smrtonosne godine za novinare'' i osudila "uporni propust vlasti da zaštite medijske radnike" pozivajući na "momentano i odlučno djelovanje da se okonča ciklus nasilja" i naglašava da i dalje prevladava nekažnjivost za te zločine.
U ukupnom broju poginulih novinara bilo je i devet nesrećnih smrtnih slučajeva.
U 2024. godini IFJ je zabilježio 122 smrtnih slučajeva novinara, uključujući 14 žena, i da je 516 novinara bilo u zatvorima, a 2025. su ;u zatvorima bila 533, po čemu prednjači Kina.
Ažuriran spisak poginulih medijskih radnika 2025. dokumentuje 17 dodatnih smrtnih slučajeva od 10. decembra, poslije objavljivanja prethodnog izveštaja. Na listi objavljenoj 31. decembra to su slučajevi u Palestini, Tanzaniji, Peruu i Gvatemali, kao i nesreća u kojoj je poginulo sedam medijskih radnika u Nigeriji, jedan takav slučaj u Burundiju i jedan u Iranu.
Bliski istok i arapski svijet sa 74 ubijena novinara, uključujuči 56 u Palestini, predstavljaju 58 odsto svih slučajeva ubijenih medijskih profesionalaca u svijetu 2025. godine, navodi IFJ. To je treća uzastopna godina da je to najteže pogođen region.
Na drugom mjestu je Jemen sa 13 poginulih, a zatim Ukrajina sa osam.
U Sudanu je prijavljeno šest poginulih novinara, u Indiji i Peruu četiri, a nekoliko drugih zemalja uključujući Filipine, Meksiko, Peru i Pakistan izgubilo je po tri novinara.
Ove cifre ukazuju na koncentraciju opasnosti u konfliktnim zonama i naglašavaju potrebu jačanja zaštite medijskih profesionalaca i kažnjavanja onih koji ubijaju novinare, piše u saopštenju.
- Svijet ne može više da čeka, vrijeme je za konvenciju Ujedinjenih nacija koja garantuje bezbjednost i nezavisnost novinara svuda- rekao je u saopštenju generalni sekretar IFJ-a Entoni Belanger.

IFJ: 128 novinara ubijeno u svijetu u toku 2025. godine

Broj ubijenih novinara u svijetu tokom protekle godine ponovo je porastao zbog kriminalnih praksi vojnih grupa – regularnih i paravojnih – i organizovanog kriminala, saopštili su Reporteri bez granica.
U godišnjem izvještaju "2025, smrtonosna godina za novinare: tu vode mržnja i nekažnjivost" ta međunarodna organizacija navodi da je od prošlogodišnjeg izvještaja 67 novinara ubijeno zbog svog posla, od čega su oružane snage ili paravojne grupe ubile 37, a kriminalne mreže 16 njih.
- Evo kuda vodi mržnja prema novinarima! Dovela je do smrti 67 novinara ove godine – ne slučajno i nijesu bili kolateralne žrtve. Ubijeni su, bili su mete zbog svog rada- naveo je povodom izvještaja generalni direktor Reportera bez granica Tibo Brutin.
Skoro polovina (43 odsto) novinara ubijenih u posljednjih 12 mjeseci ubile su u Pojasu Gaze izraelske oružane snage. Reporteri bez granica navode da je ukupno, od oktobra 2023, kada je napadom Hamasa – kojeg SAD i EU smatraju terorističkom organizacijom – na Izrael, počeo rat u Gazi, izraelska vojska ubila skoro 220 novinara, od kojih je najmanje 65 ubijeno ili zbog svog posla ili dok su radili.
U Ukrajini, gdje ruska vojska nastavlja da cilja strane i ukrajinske reportere, trojica novinara su u jednom mjesecu ubijena u ruskim napadima dronovima, navodi se u izvještaju.
Sudan se, prema Reporterima bez granica, takođe pojavio kao izuzetno smrtonosna ratna zona za medijske profesionalce, pošto se novinari u toj zemlji suočavaju s ozbiljnim zlostavljanjem dok nastavlja da bjesni sukob između paravojnih Snage za brzu podršku i sudanske vojske – četvoro novinara je ubijeno ove godine, od čega su najmanje dva umrla pošto su ih otele Snage za brzu podršku.
U Meksiku su organizovane kriminalne grupe odgovorne za alarmantan porast ubistava novinara zabilježen 2025. godine koja je za medijske profesionalce bila najsmrtonosnija od posljednje tri, uprkos, kako navode Reporteri bez granica, obavezama koje je predsjednica Klaudija Šejnbaum dala toj organizaciji. Meksiko je druga najopasnija zemlja na svijetu za novinare, s devet ubijenih ove godine.
Taj trend se proširio kako je Latinska Amerika postala sve "meksikanizovanija", pošto je kako navode Reporteri bez granica, 24 odsto ubijenih novinara u svijetu nastradalo u tom regionu.
<h2>Zatvor za novinare</h2>
Širom svijeta su trenutno pritvorena 503 novinara, od čega najviše u Kini – 121.
Na drugom mjestu, prema Reporterima bez granica, nalazi se u Rusija sa 48 pritvorenih novinara, od čega je 26 Ukrajinca, tako da je u toj zemlji najviše zatvorenih stranih novinara.
Poslije Rusije, Izrael je druga zemlja koja je pritvorila najveći broj stranih novinara. Od 1. decembra 2025. godine, 20 palestinskih novinara je iza rešetaka u Izraelu, od kojih je 16 uhapšeno u posljednje dvije godine u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali.
Mjanmar je s 47 novinara u zatvorima na trećem mjestu po ukupnom broju uhapšenih novinara.
Situacija u zemljama poput Rusije, Gruzije, Azerbejdžana i Belorusije ilustruje ozbiljne prijetnje s kojima se suočava sloboda medija širom bivšeg sovjetskog bloka. U Gruziji je, kako navode Reoporteri bez granica, neumoljiva autoritarna taktika vlade dovela do hapšenja gruzijske novinarke Mzije Amaglobeli. U Azerbejdžanu je 25 novinara trenutno iza rešetaka.
Trenutno se 135 novinara vodi kao nestalo u 37 zemalja. Neki se vode kao nestali više od 30 godina. Iako novinari nestaju širom svijeta, taj trend naglo raste u Meksiku (28) i Siriji (37).
U Siriji, gdje je prije godinu dana srušen režim Bašara el Asada, mnogi novinari uhapšeni ili zarobljeni pod njegovom vladavinom još uvijek nijesu pronađeni, čime je to zemlja sa najvećim brojem nestalih novinara – više od četvrtine ukupnog broja nestalih u svijetu.
Dvadeset novinara trenutno se drže kao taoci širom sveta. Huti pobunjenici su 2025. godine uzeli sedam novinara za taoce, što Jemen čini zemljom s najvećim brojem novinara koji su žrtve ove vrste otmice u posljednjih dvanaest mjeseci.
Tokom protekle godine došlo je više oslobađanja novinara iz zatvora, navode Reporteri bez granica.
Značajna oslobađanja pritvorenih novinara uključuju oslobađanje devet bjeloruskih novinara koji su konačno uspjeli da se ponovo sretnu sa svojim voljenima, blogera Alaa Abdel Fataha u Egiptu i ukrajinskog novinara Dmitra Hiljuka, koji je oslobođen u avgustu pošto je bio u nekoliko ruskih zatvora. Sedam novinara iz Burkine Faso koji su bili prisilno regrutovani u vojsku takođe su pušteni između jula i septembra.
Među novinarima oslobođenim iz bjeloruskih zatvora je i novinar Bjeloruskog servisa RSE Ihar Losik. Devet bjeloruskih novinara je pušteno pošto što su mjesecima ili, u nekim slučajevima, godinama bili iza rešetaka samo zato što su obavljali svoj posao.
Ti novinari su oslobođeni, a zatim deportovani u okviru pregovora s vladom SAD, što je dovelo do oslobađanja 52 politička zatvorenika 11. septembra.
Međutim, ukazuju Reporteri bez granica, 33 novinara su i dalje u pritvoru u Bjelorusiji gdje su, od spornih predsjedničkih izbora 2020. i naknadnog gušenja mirnih protesta, skoro svi nezavisni mediji ućutkani, a njihovi novinari pritvoreni ili primorani na egzil.
<h3>Srbija – godina nasilja nad novinarima</h3>
Od Nepala do Srbije, Indonezije do Francuske, pa i Madagaskara, novinari koji izvještavaju s protesta bili su posebno ometani u obavljanju svog posla tokom 2025, što su uglavnom činili organi reda, navode Reporteri bez granica.
Od početka antikorupcijskih protesta u Srbiji izazvanih smrtonosnim padom nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, medijski profesionalci koji su izvještavali s demonstracija bili su izloženi najmanje 98 fizičkih napada, pokazuju podaci Reportera bez granica. Od toga se 91 dogodio od 1. januara 2025.
Oko polovine ovih napada izvršila je policija s potpunom nekažnjivošću, u klimi koju su oblikovali verbalni napadi predsjednika Aleksandra Vučića na medije, navode Reporteri bez granica ukazujući da se Vučić nalazi na njihovoj listi "predatora slobode medija" za 2025.

U protekloj godini ponovo povećan broj ubijenih novinara, navode Reporteri bez granica

Neophodno je jačati institucionalne mehanizme zaštite, unaprijediti ekonomski položaj novinara, uvesti psihološku podršku u redakcije, te kreirati sistemsku saradnju između univerziteta, medija i institucija, poručeno je na okruglom stolu pod nazivom “Mladi novinari pod pritiskom: kako ih štitimo?“ koji je organizovala Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG) u Omladinskom klubu „Zona mladih“. 
 
Kako je saopšteno iz MOACG, cilj ovog događaja je bio da stvaranje prostora za dijalog o bezbjednosti mladih novinara, pritiscima sa kojima se suočavaju i načinima kako ih možemo bolje zaštititi, te jačanje glasa studenata novinarstva, i sagledavanje novinarskog poziva iz vizure mladih, sa kojim očekivanjima i strahovima ulaze u profesiju i koji su presudni faktori za stvaranje bezbjednog i dostojanstvenog radnog okruženja. 
 
Isidora Kovačević, studentkinja novinarstva Fakulteta političkih nauka, govorila je o ulozi fakulteta i podršci koju mladi novinari dobijaju u okviru studija.
- Niko nam ne stavlja ružičaste naočare, veoma smo svjesni težine profesije i opasnosti sa kojima se novinari suočavaju. Mladi danas jesu spremni da prijave napade i budu aktivni - kazala je Kovačević.
Naglasila je i potrebu za više praktične nastave, mentorstva i direktnog rada na terenu. 
 
Olivera Nikolić, direktorica Instituta za medije Crne Gore (IMCG) ukazala je na višestruke izazove novinara, od fizičkih i digitalnih napada, do ekonomskih i institucionalnih pritisaka.
- Ne govorimo samo o fizičkim napadima, već i o ekonomskom i pravnom aspektu. Socijalni položaj novinara je izuzetno loš i zbog toga profesija nije atraktivna mladima. Mediji u Crnoj Gori danas nijesu priča napretka, već opstanka - rekla je Nikolić. 
 
Nikolić je predložila formiranje univerzitetskih redakcija, u kojima bi iskusni praktičari radili sa studentima i pripremali ih za radne uslove u redakcijama. 
 
Andrea Perišić iz Sekcije mladih i frilensera Sindikata medija Crne Gore ukazala je na zanemarivanje potrebe za psihološkom podrškom.
- Novinari se sve češće suočavaju sa potrebom za psihološkom podrškom. Redakcije moraju imati mehanizme koji im omogućavaju da se nose sa stresom, prijetnjama i pritiscima. Psihološka podrška treba da postane standard, a ne izuzetak - istakla je Perišić. 
 
Perišić je naglasila da napadi i incidenti imaju snažan efekat na mlade i njihov ulazak u profesiju. 
 
Iz MOACG su poručili da će nastaviti rad na inicijativama koje doprinose stvaranju bezbjednog okruženja za mlade novinare i biti konstruktivan partner u očuvanju slobodnog, odgovornog i nezavisnog novinarstva u Crnoj Gori. 
 
Ovaj događaj realizovan je u okviru projekta „Bez straha, STOP cenzuri: Sigurnost novinara na prvom mjestu“, koji MOACG sprovodi uz podršku Evropske unije i Sindikata medija Crne Gore kroz program SafeJournalists Network.

Mladi novinari zaslužuju podršku, zaštitu i rad u sigurnom okruženju

Sindikat medija Crne Gore (SMCG) je, od 2021. do ove godine, registrovao 32 incidenta u kojima su žrtve bile novinarke, dok je samo u 2024. zabilježeno 11 napada na medijske radnice.
Na konferenciji za novinare povodom predstavljanja istraživanje SMCG o bezbjednosti novinarki, saopšteno je da je u istom četvorogodišnjem periodu napadnuto 36 novinara - dok je još 28 napada bilo usmjereno na grupe medija, pa je ukupan broj napada iznosio 96.&nbsp;
Samo u 2024. žrtve napada u pet slučajeva bili su muškarci, u 11 žene a u osam grupe medija.
Autorka istraživanja i potpredsjednica SMCG Marijana Camović-Veličković rekla je da je riječ o prvom istraživanju ove vrste, dodajući da se analiza oslanja na statističke podatke iz baze napada SMCG - Safe Journalists.
Ona je kazala da su od 2021. do ove godine, novinarke u Crnoj Gori doživjele razne oblike napada.&nbsp;
- Bilo je slučajeva ozbiljnih fizičkih napada, kao i prijetnji po život, ali ubjedljivo najučestaliji obilk napada na novinarke u protekle četiri godine su uznemiravanje i ostali oblici prijetnji - rekla je Camović-Veličković.
Prema njenim riječima, napadnute su novinarke većih medija čije je sjedište u Glavnom gradu, ali i u manjim sredinama i iz manjih medija.&nbsp;
- Tokom istraživanog perioda zabilježena su 32 incidenta u kojima su žene bile žrtve i to je cifra koja je registrovana u Safejournalists.net bazi napada. Iz sumiranih podataka za ove četiri godine može se vidjeti da je u posljednje dvije godine, odnosno 2023. i 2024, nasilje prema novinarkama povećano u odnosu na novinare - rekla je Camović-Veličković.
Ona je navela da su tokom prošle godine u SafeJournalist bazi zabilježena ukupno 24 incidenta, od kojih su u pet slučajeva žrtve bili muškarci, a u 11 žene, dok su u preostalih osam slučajeva napadnute novinarske ekipe ili mediji.
- Opšte je mišljenje među intervjuisanim i novinarkama koje su učestvovale u fokus grupama da su najranjivija kategorija novinarke koje žive i rade u manjim sredinama i one koje se bave temama iz crne hronike - rekla je Camović-Veličković.&nbsp;
Kako je kazala, nakon njih isticane su mlađe novinarke, samohrane majke, a i generalno žene jer su „lakša meta“ u odnosu na muškarce i lakše ih je diskreditovati kroz mizogine i seksističke napade i omalovažavanje pomoću rodnih stereotipa.
Ona je kazala da su trenutno tri novinarke pod stalnom policijskom zaštitom, te da više od 60 odsto zaposlenih u medijima čine žene.

Za četiri godine 32 incidenta u kojima su žrtve bile novinarke

Novinari i novinarke svakodnevno rade pod pritiskom prijetnji, ucjena, zastrašivanja, kazali su iz nevladine organizacije (NVO) 35mm navodeći da napad na medijske radnike mora postati crvena linija koju niko ne smije preći.
Urednica medijskih programa u NVO 35mm Milica Đokđurić rekla je da svaka godišnjica Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima odzvanja kao podsjetnik na tišinu sistema.
- U zemlji u kojoj i dalje ne znamo ko je ubio Duška Jovanovića, gdje se napadi na Oliveru Lakić, Tufika Softića i Mladena Stojovića prepričavaju kao opomena, a ne kao riješeni slučajevi – svaka godišnjica Međunarodnog dana borbe protiv nekažnjivosti zločina nad novinarima odzvanja kao podsjetnik na tišinu sistema- kazala je Đokđurić.
Ona je rekla da u Crnoj Gori i dalje nije rizično lagati, već da je rizično govoriti istinu.
- Novinari i novinarke svakodnevno rade pod pritiskom prijetnji, ucjena, zastrašivanja, razbijenih prozora i uništene imovine. Oni koji bi trebalo da ih štite, često okreću glavu. Oni koji ih napadaju, najčešće prolaze nekažnjeno. A javnost, umorna od čekanja pravde, sve češće ćuti- navela je Đokđurić.
Ona je dodala da NVO 35mm pozdravlja potpisivanje Protokola o zaštiti novinara u oktobru ove godine, kojim je formiran Mehanizam za bezbjednost novinara, navodeći da je to prvi pokušaj da se riječi pretvore u djela.
- Ipak, nijedan protokol, nijedan potpis i nijedna konferencija neće značiti, ako institucije ne počnu da reaguju brzo, odlučno i nepristrasno. Jer svaki napad koji prođe nekažnjeno postaje poziv na novi zločin- smatra Đokđurić.
Ona je rekla da od vlasti očekuju da jasno i javno poruče da napad na novinara mora postati crvena linija koju niko ne smije preći.
Vrijeme je da prestanu prijetnje, javna poniženja i targetiranje „nepodobnih“ novinara. Vrijeme je da se prekine nit ćutanja i straha, kazala je Đokđurić i &nbsp;poručila da politizacija medija, nacionalistička retorika i svakodnevni napadi na društvenim mrežama ne smiju postati nova normalnost.
- Novinari nijesu neprijatelji – oni su čuvari istine, svjedoci stvarnosti i temelj svake slobodne države. A kada novinari ne smiju bezbjedno da pitaju i govore istinu, društvo ne može biti slobodno- zaključila je Đokđurić.

Đokđurić: Napadi na novinare da postanu crvena linija koju niko ne smije preći

Centar za građansko obrazovanje (CGO), povodom Međunarodnog dana okončanja nekažnjivosti zločina nad novinarima, ukazuje da Crna Gora i dalje ne uspijeva da obezbijedi adekvatan institucionalni odgovor na napade, prijetnje i pritiske kojima su izloženi novinari i novinarke, kazao je Nikola Obradović, saradnik na programima. - Uprkos višegodišnjim upozorenjima i obavezama iz procesa pristupanja EU, slučajevi nasilja nad predstavnicima medija i dalje se sporo i neefikasno procesuiraju, dok nekažnjivost ostaje podsjetnik nedostatka odgovornosti i političke volje - kazao je Obradović. Navodi da je ova godina donijela i nove primjere brutalnog odnosa prema medijskim radnicima. - Posljednji se dogodio 8. avgusta 2025. godine na nezakonitom neočetničkom skupu u Beranama, kada su fizički napadnuti fotoreporteri Vijesti i Pobjede, Boris Pejović i Stevo Vasiljević. Takvi incidenti potvrđuju rastuću netoleranciju i stvaraju ambijent u kojem je nasilje prihvatljiva reakcija na javnu riječ. Zakašnjele i neadekvatne reakcije institucija dodatno produbljuju osjećaj nesigurnosti među novinarima i šalju poruku nekažnjivosti počinilaca, a svaka nekažnjivost je poraz pravde i ohrabrenje za nove napade - kaže Obradović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241103141112_be7bd65910c4685ada9b550caa54ed644975b4f94dea63a22e7d66e8260c455e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241103141112_be7bd65910c4685ada9b550caa54ed644975b4f94dea63a22e7d66e8260c455e" data-rendition-name="original" width="3648" height="5472" loading="lazy" alt="Nikola Obradović"><figcaption>Nikola Obradović(Photo: CGO)</figcaption></figure>  CGO podsjeća da se i dalje odugovlače procesi u slučajevima najtežih napada na novinare. Slučaj ranjavanja Olivere Lakić stagnira već godinama, uz česta odlaganja ročišta i bez napretka, dok se u predmetu napada na novinarku Pobjede Anu Raičković još čeka sudski epilog. Takva praksa urušava povjerenje javnosti u institucije koje bi morale biti garant pravde i sigurnosti. - Crna Gora mora pokazati dosljednu političku i institucionalnu volju da prekine praksu selektivne pravde i da svaki napad na novinare bude procesuiran bez izuzetka i odlaganja. To mora biti dokazano kroz sinhronizovano djelovanje tužilaštva, sudova i policije, kao i kroz odgovornost političkih struktura da stvore okruženje u kojem se sloboda izražavanja poštuje kao temelj demokratije. Zaštita novinara nije privilegija, već osnovni uslov za društvo zasnovano na istini i slobodi - kaže Obradović. Ističe da je rješavanje slučajeva nasilja nad novinarima i obaveza države u okviru pregovaračkih poglavlja 23 i 24, koja mjere napredak u vladavini prava i zaštiti ljudskih prava. - Sve dok napadi na novinare budu tretirani ravnodušno i neprofesionalno, Crna Gora neće moći zatvoriti ova poglavlja niti potvrditi posvećenost evropskim vrijednostima. Zato je neophodno da svaka institucija preuzme svoj dio odgovornosti – od efikasnih istraga, preko brzog procesuiranja, do javnog informisanja o rezultatima, jer novinari imaju pravo na sigurnost, a javnost na istinu - kazao je Obradović.

CGO: Nekažnjivost napada na novinare ostaje ozbiljan test za institucije

Nacionalna turistička organizacija (NTO) organizovala je studijsku posjetu predstavnika medija iz Francuske, koja je održana od utorka do danas, s ciljem promocije Crne Gore kao atraktivne i raznovrsne turističke destinacije na ovom tržištu.&nbsp;
- Francusko tržište predstavlja jedno od prioritetnih emitivnih tržišta za Crnu Goru, pa se ova aktivnost realizuje u okviru kontinuiranih promotivnih aktivnosti NTO usmjerenih na njegovo jačanje i unapređenje vidljivosti zemlje - navodi se u saopštenju.&nbsp;
U posjeti su boravili predstavnici značajnih francuskih medija: Ma famille zen, L'Indigo mag, Infotravel, Plume travels i Tourmag.com, koji su imali priliku da istraže sjeverni i južni dio zemlje, te da kroz bogat program upoznaju prirodne ljepote, gastronomiju i kulturnu baštinu Crne Gore. Posjetili su Podgoricu, Kolašin, Bjelasicu, manastir Morača, Cetinje, Njeguše, Kotor, Perast, Tivat, Lušticu, Budvu i Petrovac, gdje su kroz raznovrsne aktivnosti i susrete s lokalnim domaćinima stekli sveobuhvatan utisak o ponudi destinacije.
Predstavnica Tourmag.com magazine, Raphaelle Savary, kazala je da su aktivnosti bile raznovrsne, autentične i originalne i za onoga ko je već posjetio Crnu Goru.
- Imala sam priliku da sada Crnu Goru doživim iz potpuno nove perspektive. Organizacija putovanja bila je besprijekorna, što mi je dodatno olakšalo iskustvo. Posebno su me impresionirali kontrasti između obale i unutrašnjosti zemlje, gdje netaknuta priroda i autentičnost ostavljaju snažan utisak. Takođe, gastronomija je bila izvrsna i omogućila mi je da osjetim duh lokalne tradicije - poručila je Savary&nbsp;
Predstavnica L’Indigo magazina, Catherine Gary, navela je da je program putovanja bio veoma dobro osmišljen, nudeći odličnu kombinaciju kulturnih tradicija, crnogorskih planina, unutrašnjosti i obale, kao i uvida u kulturno istorijsko nasljeđe.&nbsp;
- Posebno sam uživala u autentičnim iskustvima, poput pripreme tradicionalnih jela u domaćinstvima što je pružilo duboku i iskrenu povezanost sa crnogorskom kulturom. Posjeta vinskom podrumu Plantaže 13 jul bila je nezaboravna, dok je obilazak Kolašina omogućio interesantne susrete sa lokalnim stanovništvom. Obavezne destinacije poput Cetinja, manastira Morača u Kolašinu i Kotora ostavile su snažan utisak, a vožnja žičarom u Kotoru bila je veoma prijatno iskustvo uprkos vremenskim uslovima - kazala je Gary.
Podršku u organizaciji ove posjete dali su nacionalna aviokompanija Air Montenegro, Hotel Wulfeina, Hotel Swissotel, Hotelska grupa Budvanska Rivijera, lokalne turističke organizacije Podgorice, Kolašina, Cetinja, Tivta, Kotora, Herceg Novog i Budve.

Francuski novinari oduševljeni Crnom Gorom: "Autentično iskustvo i impresivni kontrasti netaknute prirode"

Televizija E otvara vrata novim talentima! Ako voliš dinamičan radni dan, želiš biti u središtu događaja i dijeliti priče koje inspirišu - prijavi se na oglas!
Zapošljavamo novinare, montažere i reportere.
Pošalji svoju prijavu na redakcija@etv.me ili nas kontaktiraj na 067 990 134.
Ako imaš strast prema medijima, želju za učenjem i timski duh, TVE je mjesto za tebe! Budi dio tima koji svakodnevno stvara kvalitetan i zanimljiv sadržaj.

TVE zapošljava: Pridruži se kreativnom novinarskom timu!

Nacionalna turistička organizacija Crne Gore je u periodu od 14. do 18. oktobra ugostila predstavnike medija iz Španije koji su imali priliku da se upoznaju sa turističkom ponudom Crne Gore. Riječ je o jednim od značajnijih španskih medija, među kojima su Viajar Magazine sa oko 580 hiljada čitalaca mjesečno i 3,1 milion online korisnika, MIA Magazine sa 190.000 čitalaca, Ruta en Familia koji broji oko 1 milion online korisnika, 20 Minutos &nbsp;sa 18,7 miliona digitalnih korisnika i 281 hiljada čitalaca štampanog izdanja, te La Vanguardia čiji portal mjesečno posjeti oko 14 miliona korisnika.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251020091044_a28221d94dc5a3dbb64ae3b8fa4b3b4a28f53df655a7d2ee45c97299a6febf8b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251020091044_a28221d94dc5a3dbb64ae3b8fa4b3b4a28f53df655a7d2ee45c97299a6febf8b" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="posjeta novinara Španije"> </figure>  Tokom petodnevnog boravka novinari su obišli najatraktivnije destinacije Crne Gore, od luksuznih kompleksa u Tivtu pa sve do obilaska Herceg Novog, Kotora, Perasta, Budve, Cetinja i Kolašina.&nbsp; Novinari iz Španije ističu da im je boravak u Crnoj Gori pružio priliku da upoznaju njenu raznovrsnu ponudu i da se povećanjem broja direktnih letova otvara nova mogućnost da španski turisti uživaju u još jednoj autentičnoj evropskoj zemlji. - Utisak koji nosim odavde je da Crna Gora obiluje skrivenim uvalama i zaštićenim morskim područjima, što je čini izuzetno privlačnom za plovidbu i različite morske sportove poput kajaka ili jedrenja na dasci. Pomalo me podsjeća na obalu sjeveroistočne Španije, na Kosta Bravu koja dijeli sličan pejzaž: šume koje se spuštaju sve do mora, male uvale i skrovite plaže koje izranjaju iz prirode, stvarajući prizor pravog, skrivenog raja. Poseban utisak ostavlja Cetinje, grad koji odiše istorijom i kulturom, pravi muzej na otvorenom, gdje se na svakom koraku osjeća duh stare Crne Gore - istakao je Jose Maria Palau iz magazina Viajar. Beatriz Pérez Rodríguez iz magazina 20 minutos podijelila je svoje utiske o Crnoj Gori, ističući da je zemlja nadmašila sva njena očekivanja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251020091044_a0aa3e575fc0fc0b8af5d62db81505b1f508cd813cfd146a0a1069eac25f16e4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251020091044_a0aa3e575fc0fc0b8af5d62db81505b1f508cd813cfd146a0a1069eac25f16e4" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="posjeta novinara Španije"> </figure>  - Prije dolaska sam malo istraživala o Crnoj Gori, gledala sam reportaže, slike i čitala utiske, pa sam imala velika očekivanja. Kada sam stigla, mogu reći da su ta očekivanja ne samo ispunjena, već i nadmašena. Crna Gora je još ljepša nego što sam zamišljala. Sada, kada je Crna Gora dobro povezana sa Španijom, sigurno ću svima preporučiti da je posjete - poručila je Beatriz Pérez Rodríguez. Podršku u organizaciji ove studijske posjete dale su turistička organizacija Kolašina, Herceg Novog, Kotora, Tivta, Budve i Cetinja, kao i aviokompanija Vueling.

Novinari iz Španije: Crna Gora je još ljepša nego što smo zamišljali

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Klikovac: Uprava grada godinu znala da je kanal Mareze zatrpan

Sjedinjene Američke Države „spremne su da pruže pomoć“ iranskim demonstrantima - izjavio je američki predsjednik Donald Tramp, u trenutku kada je, prema navodima aktivista, broj poginulih u protestima širom Irana premašio stotinu.
Dok demonstracije u svih 31 iranskoj pokrajini ulaze u treću sedmicu, vlasti su uvele strogu komunikacionu blokadu, a državni mediji za nerede optužuju „terorističke elemente“ koje navodno podržavaju Amerika i Izrael.
Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency, broj stradalih porastao je sa 65 na 116, dok je najmanje 2.600 osoba privedeno. Ovi protesti smatraju se najvećim u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranski državni tužilac Mohamed Movahedi Azad poručio je da će svi učesnici protesta biti tretirani kao „neprijatelji Boga“, što u iranskom zakonodavstvu predstavlja teško krivično djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Poluzvanična agencija Tasnim objavila je da je u jednoj opštini u provinciji Teheran uhapšeno oko 100 ljudi. Lokalni guverner naveo je da su privedeni zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira, te da su u okrugu Baharestan koristili vatreno i hladno oružje protiv građana, kao i pripadnika policije i snaga bezbjednosti.
U obraćanju javnosti, iranski vrhovni vođa opisao je protivvladine demonstrante kao „vandale i izgrednike“.
Protesti su izbili 28. decembra, nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute rijala, a ubrzo su prerasli u najozbiljniji izazov vlastima u posljednjih nekoliko godina.

Tag: novinari