Protesti u Srbiji koji traju već 11 mjeseci često se porede sa protestima koji su 5. oktobra 2000. godine doveli do pada Slobodana Miloševića. Ali Anja Despotović, studentkinja Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu kaže: „Generalni stav među studentima jeste da mi ništa ne pokušavamo da repliciramo. Mi vodimo autentičnu borbu i imamo jasne ciljeve kojih se zajednički držimo.“
Despotović je u blokadi jedna od zaduženih za saradnju s medijima.
- Peti oktobar se dogodio nakon izbora 24. septembra. Postojao je konkretan politički razlog da se Peti oktobar desi - kaže Anja Despotović u izjavi za Dojče vele.
Njen kolega Petar Gardović, student Fakulteta političkih nauka u Beogradu, ocenjuje da je Peti oktobar „definitivno bio velika pobjeda naroda“.
- To je događaj za koji sam prvi put čuo još u svojoj desetoj, dvanaestoj godini. Kad god bi bili neki protesti, uvijek bi se spominjao Peti oktobar kao nešto što je bilo uspješno. Mislim da smo mi sada došli jako blizu tome, samo moramo ostati istrajni - kaže Gardović.
<h2>Mladi žele da budu deo rešenja</h2>
Vrijednosti koje su bile ključne prije 25 godina, ključne su i danas: sloboda, pravda, odgovornost i građanska solidarnosti. Na to u izjavi za Dojče vele ukazuje Milica Borjanić, generalna sekretarka Krovne organizacije mladih Srbije (KOMS).
Ta organizacija sastavila je tzv. „Alternativni izveštaj" u kojem se vidi da postoji „visoka identifikacija sa studentskim pokretom", jer 95 odsto mladih u Srbiji podržava studente.
- Mladi danas žive u formalno demokratskom društvu, ali osjećaju da je sistem obesmišljen. Izveštaj pokazuje da preko 90 odsto njih vjeruje da izbori nisu fer i pošteni, a polovina smatra da nemaju stvaran uticaj na političke procese - kaže generalna sekretarka KOMS-a.
- Ono što je specifičnost danas jeste to da su vrijednosti participacije, održivosti i jednakosti izraženije nego ranije. Mladi danas nisu samo protiv – oni žele da budu dio rješenja, dio procesa, da se čuju njihovi glasovi unutar institucija - naglašava Milica Borjanić.
<h2>Protiv Vučića se bore „vučićizmom“</h2>
Istoričar Milivoj Bešlin smatra, međutim, da između današnjih i protesta od pre 25 godina ima veoma malo podudaranja. Ni poslije godinu dana demonstracija na ulici nije došlo do „istorijski merljivog uspjeha“ kakav je bio Peti oktobar 2000. godine, ukazuje Bešlin.
- Nismo bliže mirnom raspletu i političkom rješenju krize nego što smo bili prije godinu dana, nisu ispunjeni studentski zahtjevi, stepen korupcije u društvu je nepromijenjen, a režim je izašao s najgorim kadrovskim i idejnim rješenjima otkako se ustoličio 2012. godine - kaže istoričar.
Ujedno dodaje da „s protestne strane ne postoji dovoljno jasna ideja, strategija, struktura i ogranizacija koja bi vodila političkom raspletu najveće društvene i političke krize u Srbiji posljednjih decenija.“
Bešlin takođe upozorava da su današnji studenti žrtve nacionalističke retorike Aleksandra Vučića, koja traje 13 godina. Po njemu su maltene identični koncepti tzv. Vučićevog „velikosrpstva“ i „integralnog srpstva“ Mila Lompara, intelektualca desničarskih shvatanja, koji u javnosti važi za jedno od lica koje predstavlja studente.
- Puno je mladih koji su, boreći se protiv Vučića, spremni da brane ideološki koncept vučićizma. Nažalost, temeljne ideološke vrijednosti njegovog režima sve manje se dovode u pitanje pod neuvjerljivim izgovorima da mu se ne daju povodi za napade - zaključuje Bešlin.
<h2>Ujedinjeni u borbi</h2>
Za Srđana Milivojevića, koji je u vrijeme Petog oktobra 2000. bio član pokreta „Otpor“, a danas je predsjednik Demokratske stranke, najvažnija stvar kod današnjih protesta je sljedeće: „Mladi ljudi svih nacionalnosti i vjeroispovesti ujedinili su se u borbi za slobodu, pravdu, pobjedu poštenja nad izopačenom i bahatom pljačkom, koja je sasvim ogoljena. Za slobodu se danas u Srbiji zajedno bore Bošnjaci iz Novog Pazara, Slovaci iz Bačkog Petrovca, Mađari iz Subotice sa svojim vršnjacima i kolegama Srbima iz Šumadije, Dragačeva“.
Ono za šta se studenti bore je „mnogo veće od nekog autokrate“, naglašava studentkinja Anja Despotović sa početka priče.
- Cijela naša borba nije ni počela od priče o autoritarnom režimu, o diktatoru. (…) Mi se prvenstveno bavimo promjenama vrijednosti ovog društva - kazala je ona.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Mladi danas: Autentična borba, ne kopija Petog oktobra

Pioniri Slobodana Miloševića danas učestvuju u koaliciji na vlasti u Crnoj Gori, a nakon 25 godina nisu se odrekli ratnih zločinaca i tog mračnog vremena, kazao je šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Andrija Klikovac.
Klikovac se oglasio na mreži X povodom četvrt vijeka od petooktobarskih promjena kada je okončana vladavina predsjednika Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) Slobodana Miloševića.
- 25 godina od 5. oktobra, odnosno dana kada su građani Srbije rekli ne ratu, izolaciji, kriminalu i zločincu Slobodanu Miloševiću. Danas u Crnoj Gori, pioniri Slobodana Miloševića učestvuju u koaliciji na vlasti, a nakon 25 godina nisu se odrekli ratnih zločinaca i tog mračnog vremena - istakao je Klikovac.
Zato, kako navodi, dalje predlažu nazive ulica po Pavlu Bulatoviću, kriju spomenik zločincu Pavlu Djurišiću i ćutanjem podržavaju lik i djelo Radovana Karadžića. &nbsp;&nbsp;
- Pioniri Miloševića i put u EU - ne ide… - zaključio je Klikovac.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAndrijaKlikovac%2Fstatus%2F1974739552603410531%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1974735064215785795%7Ctwgr%5Ef172cef90fa2822213f8155bb484decfdf5a0bec%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Klikovac: Pioniri Miloševića u vlasti u Crnoj Gori i put u EU - ne ide

Navršavaju se 24 godine od velikih demonstracija u Beogradu, kojima je 5. oktobra 2000. godine okončana vladavina Slobodana Miloševića. Skoro četvrt vijeka kasnije Srbijom rukovode politički akteri protiv kojih su se građani borili, a kojima su se u međuvremenu pridružili i nekadašnji opozionari i „borci“ za demokratiju. Kao i oko svih drugih velikih događaja, građani su i po ovom pitanju podijeljeni, a većina mladih ne zna skoro ništa.
Povod za demonstracije petog oktobra 2000. godine bili su izbori za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije održani 24. septembra te godine. Opozicija ujedinjena u DOS (Demokratska opozicija Srbije) tvrdila je da je njen kandidat Vojislav Koštunica odnio pobjedu nad Slobodanom Miloševićem u prvom krugu i osporavala zvanične rezultate izbora, tvrdeći da ih je vlast pokrala.
Na poziv DOS-a građani su 5. oktobra na plato ispred tadašnje Savezne skupštine stigli iz cijele Srbije u kilometarskim kolonama automobila, autobusa i kamiona, probijajući buldožerima policijske blokade na pojedinim putevima.
Već u prepodnevnim satima policija je upotrijebila suzavac kako bi spriječila demonstrante da uđu u zgradu skupštine, ali su učesnici protesta ipak demolirali i zapalili zdanje, iznoseći namještaj i druge predmete iz Skupštine. Demonstranti su upali i u zgradu Radio-televizije Srbije u Takovskoj ulici.
Policija je ubrzo prestala da pruža otpor i mahom se pridružila građanima.
U večernjim satima 5. oktobra 2000. građane je sa terase Skupštine Beograda pozdravio novi predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, a narednog dana, 6. oktobra, Milošević je priznao izborni poraz i čestitao mu.
U demonstracijama je poginula Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane, koja je pala pod točkove kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja je umro od srčanog udara, a ukupno je povrijeđeno 65 osoba.
Tema o kojoj se i dalje govori u javnosti i što je jedna od glavnih zamjerki rukovodstvu partija koje su činile tadašnji DOS je izostanak tzv. 6. oktobra, odnosno radikalno razračunavanje sa akterima prethodnog režima i to u svim sferama društva.
Nenad Čanak je insistirao na lustraciji, a Milan St. Protić na spisak neurađenih stvari stavio je hitno raspisivanje izbora za ustavotvornu skupštinu, kao i hapšenje i procesuiranje „najmanje 100 ljudi odgovornih za politiku koja je vođena u Miloševićevo vrijeme“.
Boris Tadić je 2020. godine za N1 rekao da nikada nije postojala većina za radikalne reforme.
Advokat i koministar unutrašnjih poslova u prvoj postpetooktobarskoj vladi Božo Prelević rekao je da su bila velika očekivanja od 5. oktobra, ali da nisu svi koji su ga predvodili bili iskreni.
Građani su i po ovom pitanju podijeljeni, kao i o svim drugim velikim događajima u istoriji.
Oni koji su polagali velike nade u bolji život koji će uslijediti poslije 5. oktobra danas o tom datumu govore s razočaranjem i iznevjerenim očekivanjima.
S druge strane su oni koji misle da su 5. oktobra na vlast došli „izdajnici i lopovi“ koji su rasprodali zemlju. Ovaj narativ podržava aktuelna vlast kroz prorežimske medije, sa stalnim podsjećanjem na to kako je bilo za vrijeme „onih bivših“, „žutih lopova“, „dosmanlija“, izostavljajući dio o tome o tome u kakvom stanju su ostavili zemlju odlaskom s vlasti 2000. godine.
Sociološkinja Vesna Pešić kazala je 2021. godine za N1 da aktuelni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić mrzi 5. oktobar jer je tada pao s vlasti kao ministar informisanja u vladi koju su činili SPS i SRS.
Što se Aleksandra Vulina, sadašnjeg ministra bez portfelja, a u prethodnim mandatima šefa policije, vojske i BIA, tiče – peti oktobar je bio poraz srpske države i dan kada su Srbijom „zavladali najgori“.
- Petooktobarski puč je Srbiji donio jedan nenarodni i antisrpski režim koji je sproveo pljačkaške privatizacije i istjerao hiljade radnika na ulice - saopštio je Vulinov Pokret socijalista povodom godišnjice petog oktobra 2021. godine.
Novinar Zoran Panović ocijenio je jednom prilikom da je Vulin hladno servirana osveta predsjednika Vučića pobjednicima petog oktobra.
Možda najporaznija stvar poslije više od dvije decenije da mladi ili uopšte ne znaju za ovaj događaj ili imaju polovične i pogrešne informacije.
U anketi koju je N1 obavio prošle godine na pitanje da li znaju šta se tog dana desilo, mladi koji su mislili da znaju su odgovarali da su tada održane demonstracije povodom ubistva Zorana Đinđića ili da je pala vlada.

Peti oktobar 24 godine kasnije: Poraženi vladaju, građani iznevjereni, a mladi u neznanju

Prodaja njemačkog proizvođača luksuznih automobila BMW-a stabilizovala se u prošloj godini zahvaljujući dobrim rezultatima u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), pokazali su preliminarni podaci.
Grupa je prošle godine prodala ukupno oko 2,46 miliona vozila, 0,5 odsto više nego u 2024. godini, kada je prodaja bila pala četiri odsto, prenosi SEEbiz.
Isporuke u Evropi porasle su 7,3 odsto na 1,02 miliona vozila. Američkim kupcima isporučeno je 417,64 hiljade vozila, pet odsto više nego u prethodnoj godini.
Rezultat u Kini pokazao je dvocifreni pad, od 12,5 odsto, uz isporučenih 625,53 hiljade vozila.
Okruženje je na kineskom tržištu "izazovno", rekao je voditelj prodaje Jochen Goller.
Rast na američkom tržištu iznenadio je mnoge s obzirom na visoke carine. Međutim, BMW ima u SAD-u veliku fabriku u Spartanburgu, u saveznoj državi Južnoj Karolini, koja proizvodi otprilike polovinu BMW-a prodatih na američkom tržištu.
Uprava je naglasila da troškove carina nijesu prenosili na kupce, što je pomoglo prodaji, ali je uticalo na profitne marže.
Podružnica Mini povećala je prodaju 17,7 odsto na 288,29 hiljada automobila, dok je glavni brend BMW bilježio pad od 1,4 odsto, uz isporučenih 2,17 miliona automobila.
Prodaja Rolls-Roycea zadržala se na prošlogodišnjem nivou.&nbsp;
Potražnja za električnim automobilima pokazuje znakove posustajanja, prema rastu prodaje od samo 3,6 odsto. U prethodnim godinama rezultati su bili znatno bolji.

BMW stabilizovao prodaju

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Tag: peti-oktobar