Tijelo jednog od troje hrvatskih planinara koji su stradali u lavini u slovenačkim Julijskim Alpima pronađeno je kasno popodne ispod vrha planine Tosc, visoke 2.275 metara, potvrdio je za Hinu Boštjan Repinc iz Policijske uprave Kranj.
On je dodao da se potraga, zbog vremenskih uslova, obustavlja do sjutra.
- Mogu da potvrdim da su pripadnici Gorske službe spasavanja (GRZS) tokom pretrage terena pronašli tijelo jednog hrvatskog planinara - rekao je Repinc.
Dodao je da su se, nažalost, vremenski uslovi dodatno pogoršali i potraga je obustavljena.&nbsp;
- Akcija se nastavlja sjutra - najavio je Repinc.
Uprkos upozorenju na loše vremenske prilike, u nedjelju ujutro troje planinara iz grupe od sedam osoba krenulo je ka vrhu Tosca, dok su četvoro ostali u Vodnikovom domu na Velom Polju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Slovenački spasioci pronašli tijelo hrvatskog planinara stradalog u lavini

U E uživo emisiji zanimljivi gosti i pregled aktuelnih tema i gostovanja iz emisija E televizije.
O značaju Nacionalnih parkova za crnogorsko društvo, napretku koji je moguć uz aktivno djelovanje institucija - ali i planinarenju i planinama CG, razgovaramo sa Darkom Brajuškovićem, bivšim direktorom NP Biogradska gora i planinarom.
Govorimo o istraživanju naučnika sa Harvarda o namirnicama koje produžavaju život.
“Eho” donosi rezultate istraživanja koje pokazuje da skok cijena utiče na povjerenje građana u institucije. “E-misija” ukazuje na sve manji broj zanatlija i postavlja pitanja na koji način prevazići krizu.
Tema iz “Budilnika” o dvdesetčetvoročasovnom &nbsp;radnom vremenu kazina &nbsp;otvara pitanje uticaja na mlade. Najavljujemo nove epizode “Galerije tajni” i serijala “Sjenke”. 
 
Budite uz E uživo u terminu od 16 do 18 sati.

E uživo: Značaj Nacionalnih parkova, planinarenje, istraživanje sa Harvarda o namirnicama koje produžavaju život...

Rožajac Sanel Škrijelj popeo je najviši vrh Evrope, Rusije i Kavkaza – Elbrus visok 5.642 metra nadmorske visin, a do vrha Elbrusa stigao je 31. jula ove godine.&nbsp;
Usponu na 5.624 metra prethodile su ozbiljne pripreme u Crnoj Gori, Sloveniji i Italiji.
- Ovaj značajan planinarski poduhvat ostvaren je nakon intenzivnih priprema na Prokletijama, Triglavu i Dolomitima. Uspon je izveden u duhu fer-pleja i snažne timske saradnje, uprkos izazovnim vremenskim uslovima – jakom vjetru tokom noći oko 35 km/h i jutarnjim temperaturama ispod nule- kazao je Škrijelj.
Škrijelj podsjeća da se Elbrus ubraja među najizazovnije vrhove zbog svoje visine i čestih vremenskih promjena, te predstavlja ozbiljan ispit za svakog planinara.
Ovim usponom ostvaren je jedan od sedam najviših vrhova kontinenata u okviru prestižnog izazova „Seven Summits“.
- Ostvarenje ovog cilja predstavlja ispunjenje višegodišnjeg planinarskog sna i važnu prekretnicu na ličnom i sportskom planu- istakao je Sanel Skrijelj za Radio Rožaje.
Posebna zahvalnost upućena je svima koji su pružili podršku na ovom putu, a naročito: predsjedniku Opštine Rožaje, gospodinu Rahmanu Husoviću, kompanijama Mpeteol i Seftrans, gospodinu Samidu Šutkoviću, firmi Relax Home, gospodinu Semihu Kurbardoviću, kompaniji Zaton Petrol, gospodinu Vukmanu Obradoviću.

610x380

Rožajac osvojio najviši vrh Evrope: Savladan Elbrus

Na lokalitetu Hrasnički stan, na planini Igman u Bosni i Hercegovini, večeras je u toku bila intenzivna potraga za dvojicom nestalih planinara, koji su nakon višesatne potrage pronađeni i na sreću, nemaju povreda, javlja klix.ba.
- Planinari su pronađeni, mi smo ih dopratili do njihovih automobila i oni će nastaviti svoj put dalje- potvrdili su za "Avaz" iz Gorske službe spašavanja-Stanica Sarajevo.
Podsjećamo, potraga je pokrenuta oko 18:30 sati nakon što je prijavljen njihov nestanak. Na teren je odmah izašla Gorska služba spašavanja – Stanica Sarajevo, koja trenutno provodi akciju potrage i spašavanja u planinskim uslovima, piše Klix.ba
Prema prvim informacijama, planinari su se udaljili u pravcu Hrasničkog stana i od tada im se gubi svaki trag. Zbog nepristupačnog terena, akcija spašavanja se odvija u složenim uslovima.
Spasioci su, kako pišu meidji, opremljeni za noćnu potragu sa adekvatnom opremom za rad u planinskim predjelima.
Situacija se tretira krajnje ozbiljno s obzirom na moguće vremenske nepogode i pad temperature tokom noći, piše Klix.ba.

BiH: Na Igmanu pronađeni planinari, nijesu povrijeđeni

Veoma je bilo važno izaći na Island Peak i istaknuti crnogorsku zastavu, na taj vrh koji je impozantan i koji je želja svakog planinara i odakle se pruža fantastičan pogled na Everest i okolne vrhove - kazao je u emisiji E uživo, na Televiziji E, planinar Ćazim Fetahović.
Članovi crnogorske ekspedicije Nepal Himalaji 2024. Dino Mulamekić član planinarskog kluba očnjak iz Gusinja i Ćazim Fetahović član planinarskog kluba Jelenčica iz Rožaja, popeli su se na dva vrha iznad 5000 metara nadmorske visine na Himalajima. Fetahović &nbsp;je uspio da se popne i na vrsh iznad 6000 metara Island Peak 6189 metara i istakne crnogorsku &nbsp;zastavu na ovom vrhu, koji je želja i izazov brojnih planinara.
Ekspedicija na Himalaje je san i želja svakoga planinara visokogorca, kazao je Fetahović, a taj san je kruna karijere jednog planinara i put kome se teži.
- Tako je bilo i u našim snovima, a onda smo pox̌eli sve više da razmišljamo o tome. Prosto smo se ja i Dino dogovorili da idemo na takvu ekspediciju. Počela su istraživanja šta bismo sve popeli, markirali smo naše želje i pokušali da to ostvarimo. Stupili smo u kontakt sa nekim agencijama zemalja iz okruženja, koje vode planinare, iskusne visokogorce na te vrhove, pogotovu su to poznate agencije iz Srbije, Hrvatske i drugih zemalja regiona. Istraþili smo te njihove ponude &nbsp;i vidjeli da one ne zadovoljavaju sve naše želje i da mi prosto želimo da još nešto u tome da vidimo, i da ostvarimo na našem putu. To je dug put i potrebno je svaki detalj isplanirati i sve što želite da vidite. Mi smo se odlučili, posle tih pretraga, da napravimo samostalno jednu ekspediciju, jer smo smatrali da smo sposobni sami da napravimo jednu crnogorsku ekspediciju i samostalno odemo tamo i ostvarimo naše želje. Taj naš san se ostvario i mi smo otišli tamo - rekao je Fetahović.
Ekspedicije su najozbiljniji i najzahtjevniji oblik planinarenja, objašnjava Fetahović, i zato ih je potrebno s velikom pažnjom pripremati, dodaje on, a njih dvojica su kao dugogodišnji planinari imali, kako kaže, već iskustva.
- Napravili smo pravi izbor opreme za jednu takvu ekspediciju, izbor svih medikamenata koji će nam biti potrebni tamo, od hrane koju treba da nosimo kao pojačanu ishranu, do raznih ljekova, u slučaju bolesti, prehlada, virusa, infekcija i svega toga što nam je tamo potrebno. Pripreme za takve ekspedicije su duge i potrebno je svaki gram isplanirati i izvagati, jer količina kilograma u našim torbama je ograničena u avioprijevozu, i morali smo voditi o tome računa. Ali, obzirom na iskustvo koje smo imali mi smo dosta uspješno uradili i pokazalo se da smo imali u našim rancima i torbama sve što nam je bilo potrebno za jednu takvu ekspediciju - istakao je Fetahović.
<h1>Mulamekić: Na ekspediciji planinar mora biti spreman na psihičku borbu i borbu za vazduh&nbsp;</h1>
Ekspedicije traju i traju,kaže Mulamekić, i veća je psihička težina, kako kaže, nego fizička, jer planinar mora biti spreman na borbu i psihičku i borbu za vazduh, dodaje on, nema prostora za priču, ističe, jer svaki razgovor vodi do umaranja i zamaranja.
- Štedite svaki pedalj energije i trudite se da budete u glavi spremni na to…Najvažnije i jednom trenutku se pokazalo kao ispravno, ići sa nekim sa kim se dobro poznajete. Iz tog razloga smo prijatelj i ja otišli. U jednom trenutku meni je bilo teško, moje zdravstveno stanje nije bilo na zadovoljavajućem nivou, ali nije bilo ni nešto što je sad moralo prijatelja da zaustavi jer otišli smo tog cilja, zbog tri vrha, i ja sam izuzetno ponosan i smatram ekspediciju uspješnom jer je on odradio sve ono što smo zajedno trebali. Ako bog da biće prilike da ponovo pođem i jedva čekam, jer ima tu bezbroj vrhova i visina koji gorostasno stoje i čekaju - poručio je Mulamekić.
Mulamekić je uprkos zdravstvenim problemima uspio da popne preko 5000 metara, kaže Fetahović, popeo je Kala Pathar 5545m i Nankartasang Peak 5083 m.
- Uspjeli smo da ispenjemo ono što su naši ciljevi, a to je jedan vrh preko 6000 m i dva vrha iznad 5000 m, da dođemo do baze kampa Everest, da dođemo i posjetimo Island Peak base camp i da dođemo do Hilari Pointa, jedan strašan vidikovac sa koga se vide gorostasi Himalaja na jedan impozantan način, da posjetimo Visit center Hilari i školu Hilari u Kumbu, tako da je naših ciljeva bilo dosta, i na svu sreću i na našu radost uspjeli smo sve da ih realizujemo. Veoma je bilo važno izaći na Island Peak i istaknuti crnogorsku zastavu, na taj vrh koji je impozantan i koji je želja svakog planinara i odakle se pruža fantastičan pogled na Everest i okolne vrhove - zaključio je Fetahović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIe3Rr-0wwZM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Fetahović: Ostvarili smo san i popeli Himalaje

Baranka nastanjena u Grčkoj Dragana Čejović imaće po čemu da pamti ovo ljeto – postala je prva Crnogorka koja se popela na Materhorn, čuveni vrh u švajcarskim Alpima (4.478 m), a prije toga osvojila je i Eiger (3.967 m). Time je postala jedna od rijetkih žena sa ovih prostora koje u svom planinarskom dnevniku imaju upisanu osvojenu “Trilogiju Alpa”. Uz dogovor s hrabrom Barankom, Portal Bar info objavio je izvode iz planinarskog dnevnika koji je pisala prije i nakon osvajanja ovih sniježnih divova Evrope: “Kada sam davnog 18. jula 2013, samo nekoliko dana nakon svog 46. rođendana, uspjela doći do vrha Mont Blana, mog prvog dotadašnjeg visinskog vrha, nisam mogla ni zamisliti da sam zapalila vatru koja će tinjati u meni punih jedanaest godina, čekajući pravi vjetar da se ponovno razbukta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240922150920_bb82ce33e0f78d64f46ece8c30fe285e0adaceba78eeca7ee6d88b31ff21fabc.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240922150920_bb82ce33e0f78d64f46ece8c30fe285e0adaceba78eeca7ee6d88b31ff21fabc" data-rendition-name="original" width="800" height="484" loading="lazy" alt="Dragana Čejović"> </figure>  Nekoliko dana nakon mog povratka iz Šamonija u Atinu, za oko mi je zapeo naslov: "Trilogija Alpa". Da bi se dovršilo ono što je opisano u članku, trebalo se popeti na vrhove Mont Blana, Eigera i Materhorna. Prvo sam uspjela, ali druga dva? Kad sam čula ta imena, prošla me je jeza. Nema šanse, pomislila sam u sebi, nije ovo za mene, to je za druge, iskusnije planinare i penjače. Daleko od mene… A početno uzbuđenje je ostalo u ladici. Godine su prolazile, s drugim planovima, drugim ciljevima i drugim planinama – višim i daljim – pojavile su se nove staze u mom životu, nove ceste, novi suputnici. Došli su lijepi i teški trenuci, osmijesi i suze. Nisam se usuđivala ponovo otvoriti tu ladicu, bojala sam se… Strah od nepoznatog, neistraženog, strah od neuspjeha, strah za vlastiti život! No, jednog sam se dana probudila i odlučno otvorila svoju ladicu. Osjećala sam se snažno i spremno suočiti sa ova dva ‘čudovišta’. Bila sam spremna svim srcem i dušom u potpunosti prihvatiti ovo izazovno i zahtjevno putovanje, ovaj put bez straha, sa svojom osobom uvijek uz sebe. Ta se vatra u meni rasplamsala i nije bilo šanse da je pustim da se sama ugasi. Znala sam da ću se morati jako potruditi da uspijem; toliko je godina prošlo – cijelih jedanaest godina teško je opteretilo moja leđa. Ali nikad nije kasno podići jedra i krenuti svojim snovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240922150920_f928edbe3d738694e6876e876ada48592a42d45404442308125d6b6bd003d3a2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240922150920_f928edbe3d738694e6876e876ada48592a42d45404442308125d6b6bd003d3a2" data-rendition-name="original" width="800" height="484" loading="lazy" alt="Dragana Čejović"> <figcaption>Dragana Čejović(Photo: Bar info)</figcaption> </figure>  Uvijek sam imala ta dva "čudovišta" pred sobom. Kada sam morala rano ustati iz kreveta prije nego što bih otišla u kancelariju, na trening po mraku… kada sam u zoru odlazila sa kolegama planinarima na intenzivan i izazovan uspon… kada se trening snage činio iscrpljujućim… kada mi vrućina nije bila saveznik, a prostirka se natapala nezaustavljivim znojem… kada su se uvlačile sumnje u ono što pokušavam postići… kada smo se morali organizovati finansijski jer nimso htjeli ništa tražili ni od koga… kad se javilo poznato pitanje koje vjerujem da svi koji jure za svojim snovima postavljaju – isplati li se sva ova muka? Fizički, psihički, finansijski? Kad se strah vratio, a vraćao se često kako su se približavali dani kada ću se morati suočiti s "dva čudovišta" direktno. I susret s njima je bio monstruozan; doslovno mi je uzeo tlo ispod nogu, a opet me ispunio strahopoštovanjem i poštovanjem u isto vrijeme. Ne znam kojeg sam se od njih dvoje više bojala dok sam ih gledala iz skloništa smještenih u bazama, odakle bih započinjala uspone. Neću ulaziti u tehničke opise ova dva "čudovišta"; uostalom, opisani su na bezbrojnim stranicama.Svaki je drugačiji i mora mu se pristupiti u skladu s tim. Ono što je sigurno jeste da, bez obzira koliko sam članaka pročitala ili koliko sam videa pogledala na internetu, ništa vas ne može uistinu pripremiti za ono što vas čeka. 25. jul 2024 – Eiger: Prvi i najvažniji faktor kod takvih uspona – i uspona uopšte – je vrijeme, a Bogovi vremena bili su s nama na oba uspona. Na Eigeru su bili nešto povoljniji, pa je ovo "čudovište" prvo iskušalo moju snagu. Od početka uspona do kraja. S obzirom na strme litice i nestabilne stijene, sva su mi čula bila na oprezu. Svaki pokret, svaki korak, svaka misao, svaki udisaj morao je biti savršeno usklađen – nije bilo mjesta za pogrešku. Osjećala sam se dobro, metri su prolazili polako, a moje tijelo me je poslušno pratilo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240922150920_80f379b3e1e151ecf505cf26076a284d6fd48c5af845e2693e55564588a2722a.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240922150920_80f379b3e1e151ecf505cf26076a284d6fd48c5af845e2693e55564588a2722a" data-rendition-name="original" width="800" height="484" loading="lazy" alt="Dragana Čejović"> </figure>  Na trenutak sam zaboravila ‘bol uspona’, zaslijepljena nevjerovatnim pogledom koji se pružao oko mene. Pomislila sam koliko sam blagoslovljena što sam tamo. I vrh, oh, taj vrh… oslobađanje je dolazilo, opravdanje mjeseci, godina truda je bilo blizu. Suze su zalile moje nasmijano lice. Bila sam srećna, ganuta, ponosna što sam uspjela. Eksplozija emocija se proširila oko mene, viknula sam svom Kostasu (koji fizički nije bio uz mene, ali sam znala da će me čuti) da smo to uspjeli. Nisam htjela sići odatle. No, čekao me nevjerovatno težak spust, opasan, s nepreglednim grebenima. Pogled mi je morao biti usmjeren samo na stopala, a euforija uspona morala je ustupiti mjesto smirenosti potrebnoj za silazak. Kad su moja stopala konačno dotakla siguran, snijegom prekriveni ledenjak, golemi prelazak planine, od kolibe Mitelegi preko južnog grebena do Jungfraujoha, bio je gotov. Jedan pogled na ovu nevjerovatnu planinu nije bio ništa više od moje tihe zahvalnosti što me je prihvatila.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240922150920_4c138dcb6d411e20e0225e63b954d868a8bd831bf1c796925a3d15b15d897db4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20240922150920_4c138dcb6d411e20e0225e63b954d868a8bd831bf1c796925a3d15b15d897db4" data-rendition-name="original" width="800" height="484" loading="lazy" alt="Dragana Čejović"> <figcaption>Dragana Čejović(Photo: Bar info)</figcaption> </figure>  Na trenutak – samo dva dana – dopustila sam sebi da uživam ​​u euforiji uspješnog uspona na Eiger, ali čekalo me još jedno ‘čudovište’. Ne znam zašto, ali ovog sam se više bojala. Noću nisam mogla spavati, budila sam se u znoju. Pitala sam se što me spopalo. Iz onoga što sam pročitala, Eiger je, iako nešto niži od Materhorna, tehnički teži, sa zastrašujuće otkrivenim dijelovima. Je li me reputacija planine više plašila? Njegova istorija? Njegov impozantni piramidalni oblik, čija je ljepota oduzimala dah, a istovremeno ispunjavala strahopoštovanjem i strahom? Je li se moje tijelo oporavilo od teškog uspona na Eiger da bi podnijelo još jedan jednako zahtjevan? Osjećala sam se fizički dobro, bez ikakve nelagode. Toliko misli mi prolazilo kroz glavu. Moj Kostas me je umirivao govoreći mi da će sve biti u redu. Bila sam sigurna da je i on zabrinut, duboko u sebi, ali nije to želio pokazati. 30. jul 2024 – Materhorn: I tako je planina iz “Toblerone” čokolade mog djetinjstva stajala preda mnom. A ja sam stajala ponizno pred njom, drugim ‘čudovištem’. Činilo mi se da će pasti na mene, da će me zdrobiti. Drhtaj mi je prošao cijelim tijelom. Ne znam koliko sam sati bila tamo, samo ga gledajući, zaleđena njegovom ljepotom. Pitao sam se, dok sam gledala njegove strme grebene i uspravna lica, zar se namjeravam popeti na njih? Podsjetili su me na oštricu noža, 1.200 metara uspona, bez šale. Sad više nije bilo povratka. Bogovi vremena biće uz nas, što je bilo najvažnije za takav uspon. I bila sam spremna živjeti svoj san do kraja. Nakon četiri sata, tiho sam pozdravila svijet sa 4.478 metara.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240922150920_3c54f2d582c085a8bbb8bf9abb2f95c53cf72c561144c54e3cf985b920129f89.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20240922150920_3c54f2d582c085a8bbb8bf9abb2f95c53cf72c561144c54e3cf985b920129f89" data-rendition-name="original" width="800" height="484" loading="lazy" alt="Dragana Čejović"> <figcaption>Dragana Čejović(Photo: Bar info)</figcaption> </figure>  Vrisak ekstaze nije izlazio iz mojih usta, a ja sam stajala ‘paralizovana’, ne želeći poremetiti čaroliju trenutka, tiho se moleći da traje zauvijek. Tanka magla spriječila me da uživam u pogledu, ali je i sakrila moje suze. Suze iscrpljenosti, suze straha, suze godina truda, suze žrtve, suze ispunjenja, radosti i zahvalnosti , suze zadovoljne, suze za mojim Kostasom koji nije mogao vidjeti takvu ljepotu ali ju je vidio mojim očima, suze dugog putovanja ispunjenog mnogim nedaćama, koje me same nisu mogle zaustaviti, i suze zbog puno lijepih trenutaka koji su me tjerali naprijed, suze jer sam uspjela… Dok sam stajala ispred kolibe Hornli, odakle smo prije osam i po sati krenuli na uspon, sada sam drugim očima gledala ovo ‘čudovište’, ne mogavši ​​se lako oprostiti s njim. "Morala sam čekati jedanaest godina da te upoznam" – šapnula sam mu na uho…&nbsp; "Mogla sam biti Penelopa! I ti si me s radošću čekao, to si mi pokazao, osjetila sam, hvala ti, zahvalna sam ti na ovome. Dobro, sad idem, nema više suza, ali prije nego se pozdravim, pomozi mi da ugasim onu ​​vatru o kojoj smo pričali, da napravim mjesta za sljedećeg. Idemo zajedno: jedan, dva, tri…”

Dragana Čejović – prva Crnogorka koja je osvojila sniježne divove Evrope

Bez mnogo pompe, praktično iza zatvorenih vrata, rukometaši Crne Gore polako privode kraju pripreme za sedmo uzastopno učešće na evropskim prvenstvima.
"Lavovi" su u duelu u kojem nije bilo publike remizirali sa selekcijom Bosne i Hercegovine (37:37), iako su dva dana ranije slavili 36:25.
Didije Dinar je poštedio Vuka Borozana i Radojicu Čepića, a evidentno je bilo da su se "lavovi" malo štedjeli u odbrani.
- Na prvoj utakmici smo napravili potrebne rotacije kako bi svi mogli da igraju. Smatram da je to bila kompletna utakmica. Na ovoj utakmici su Borozan i Čepić su bili po strani, a isprobali smo cijeli sastav. Znam da su posljednje utakmice uvijek pomalo specifične za igrače pred odlazak na Evropsko prvenstvo- rekao je francuski stručnjak.
Crnogorski rukometaši u srijedu putuju u Oslo, a u predgrađu glavnog grada Norveške, Berumu, u petak će igrati protiv Slovenije. Dva dana kasnije će se sudariti sa Farskim Ostrvima, a grupu D će zaključiti duelom sa Švajcarskom. Dvije najbolje selekcije će takmičenje nastaviti u glavnoj fazi u Malmeu.
- Uvijek smo spremni da igramo. Sada je potrebno da se dovedemo u pravo stanje pred Evropsko prvenstvo. Znamo da su prve utakmice uvijek pomalo posebne, na nama je da se dobro pripremimo- kazao je.
Na pripremama je 20 igrača, do odlaska u Oslo će morati da otpadnu dvojica. Dinar još ne želi da "presječe".
- Mislim da bi uvijek trebalo čekati do posljednjeg trenutka, do posljednjeg treninga, do posljednjeg momenta pred dan polaska, u slučaju da se pojave neke neprijatnosti, nepredviđene okolnosti ili povrede- ističe.
Slovenija je desetkovana, za Farane neće igrati najveća zvijezda, as Kila Elijas Elefsen a Skipagetu. Francuski stručnjak, međutim, najviše razmišlja o svom timu.
- Problem je prije svega u nama. Kada želimo da pristupimo nekom takmičenju, važno je da dobro analiziramo utakmicu kako bismo pokušali da pobijedimo u svim susretima. Moramo da se fokusiramo na sebe, da ispravimo greške i izvučemo pouke- zaključio je Dinar.

Dinar: Odluku o putnicima na EHF Euro donijeću u posljednjem trenutku

Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske saopštilo je da je danas nepoznata osoba napala bugarsku ambasadu u Skoplju te je zatražilo od nadležnih organa u Sjevernoj Makedoniji da hitno identifikuju i kazne počinioca.
U saopštenju se navodi da Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske najoštrije osuđuje čin usmjeren protiv zgrade bugarskog diplomatskog predstavništva u Skoplju, koja predstavlja simbol državnosti i zvaničnog prisustva Republike Bugarske u Republici Sjevernoj Makedoniji.
- Ovo je neprihvatljiv napad na status diplomatskog predstavništva i grubo kršenje Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Ministarstvo vanjskih poslova izražava duboku zabrinutost zbog činjenice da je ovakav čin rezultat sistematskog izostanka reakcije nadležnih institucija Republike Sjeverne Makedonije na ranije napade i vandalske akte usmjerene protiv objekata povezanih s Bugarskom i bugarskom zajednicom - navedeno je u saopštenju.
Dodaje se da je institucionalna pasivnost, u kombinaciji s tolerisanim, pa čak i podsticanim govorom mržnje prema Bugarskoj i Bugarima u susjednoj zemlji, stvorila ambijent u kojem se ovakva krivična djela ohrabruju i eskaliraju.
Nadležni organi u Sjevernoj Makedoniji pozvani su da bez odlaganja preduzmu sve potrebne mjere kako bi identifikovali počinioca i priveli ga punoj krivičnoj odgovornosti, te da osiguraju sigurnost bugarskih diplomatskih i konzularnih predstavništava, njihovog osoblja i imovine.
- Republika Bugarska očekuje od institucija u Republici Sjevernoj Makedoniji da se jasno i nedvosmisleno distanciraju od govora mržnje, da se efikasno suprotstave ovakvim krivičnim djelima, da ozbiljno rade na stvaranju suštinski drugačijeg javnog narativa o odnosima s Bugarskom i da bezuslovno ispunjavaju svoje međunarodne obaveze . navodi se u saopštenju.
Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske poručilo je da će nastaviti pažljivo pratiti razvoj slučaja te da zadržava pravo na preduzimanje dodatnih mjera radi zaštite bugarskih interesa.

Napadnuta ambasada Bugarske u Skoplju, iz Sofije traže hitnu reakciju

Njemačku vojsku potresa skandal u elitnoj 26. padobranskoj pukovniji u Cvajbrikenu, gdje su se pojavile optužbe za seksualno uznemiravanje, desničarski ekstremizam i korištenje droga. Skandal ozbiljno ugrožava napore Berlina da ojača oružane snage i potakne novačenje u jeku rastućih geopolitičkih napetosti.
Državno tužiteljstvo istražuje više od desetak slučajeva, uključujući nošenje nacističkih uniformi, zloupotrebu droga i neprimjereno ponašanje prema kolegama. Ministar odbrane Boris Pistorijus izjavio je da je „užasnut“ otkrićima, naglašavajući da su u suprotnosti s vrijednostima Bundesveha.
Optužbe su prvi put dospjele u javnost u oktobru prošle godine, nakon anonimne dojave o izvođenju Hitlerovih pozdrava, fotografiranju kolega pod tuševima i korištenju droga. Vojska je internu istragu pokrenula još u junu 2025. godine nakon pritužbi vojnikinja.
Zapovjednik jedinice, pukovnik Oliver Henkel, smijenjen je, ali je u oproštajnom govoru negirao povezanost smjene s optužbama.
Mediji su otkrili da su pripadnici pukovnije koristili uvrede poput „židovska svinja“, dok su žene izložene pornografskim šalama, prijetnjama silovanjem i nasilju. Zabilježeni su i fizički napadi, uključujući udarce u genitalije i glavu.
Skandal je izazvao oštre reakcije. General Harald Gante rekao je da je bio „bez riječi“ zbog događaja, dok zastupnica Zelenih Agnješka Bruger upozorava da optužbe narušavaju ugled cijele vojske.
Bundesveh je pokrenuo „akcijski plan za zračno-desantne snage“ i istražio 55 osumnjičenika. Tri vojnika su otpuštena, protiv 19 se vode postupci za otpuštanje, a 16 slučajeva predano je državnim tužiteljima zbog kaznenih djela povezanih s drogom, govorom mržnje i ekstremizmom.
Prethodni slični slučajevi uključuju raspuštanje elitne jedinice specijalnih snaga 2020. godine zbog ekstremizma, te zatvorsku kaznu bivšem vojniku 2022. godine zbog planiranja atentata. Ipak, predsjednik obrambenog odbora Tomas Rövekamp naglašava da ovi incidenti ne predstavljaju cijelu vojsku: samo 0,4% vojnika pokazuje desničarske ekstremističke stavove, znatno manje nego u općoj populaciji.

Skandal u njemačkoj vojsci: Seksualno uznemiravanje, desničarski ekstremizam i droga u elitnoj pukovniji

Ukrajinski mediji, pozivajući se na izvore iz Obavještajne službe odbrane Ukrajine (DIU), objavili su da se zdravstveno stanje čečenskog lidera Ramzana Kadirova pogoršalo i da je trenutno na dijalizi zbog zatajenja bubrega. Prema izvorima DIU-a, Kadirov se navodno nalazi u svojoj privatnoj bolnici u Čečeniji, gdje su se okupili članovi porodice, uključujući i neke koji su doputovali iz inostranstva.
- U kontekstu prisustva Ramzana Kadirova na ulazu na koncert Iosifa Kobzona, proces određivanja kandidata za poziciju novog lidera Čečenije značajno je intenziviran- rekao je sagovornik ukrajinske agencije.
Iosif Kobzon bio je poznati ruski pjevač i dugogodišnji podržavalac Kremlja, koji je preminuo 2018. godine. U ruskom i ukrajinskom političkom žargonu, izraz „ići na Kobzonov koncert“ koristi se sarkastično da označi smrt ili blizinu smrti, implicirajući da će se osoba pridružiti Kobzonu u zagrobnom životu.
Izvori navode da su među najizglednijim kandidatima za nasljednika u Čečeniji Magomed Daudov, Apti Alauddinov i Ramzanov najstariji sin Akhmat Kadirov.

Tag: planinarenje