Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da se sjutra, 6. jula, navršavaju 33 godine od ratnog zločina u kojem su na mostu „Obrada Cicmila“ u Plužinama svirepo ubijeni Hasan, Ferida i Sena Klapuh iz Foče.
Kako dodaju, pripadnici specijalne jedinice „Dragan Nikolić“ Vojske Republike Srpske, koji su ih za novčanu nadoknadu trebali prevesti na sigurnu teritoriju Crne Gore, ubili su ih na mostu i bacili u kanjon Pive.
- Suđenje za ovaj zločin počelo je 1993. godine u Podgorici, manje od godinu nakon zločina. Optužnicom su bila obuhvaćena petorica počinilaca, jer je šesti, Milomir Kovač, u međuvremenu počinio samoubistvo. Proces je okončan 1997. godine pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici, kojom su četvorica optuženih osuđeni na po 20 godina zatvora za izvršenje ovog zločina, dok je jedan, Vidoje Golubović, osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela. Ovaj slučaj predstavlja i prvi pravosnažno okončan postupak za ratne zločine pred crnogorskim sudovima - navodi se u saopštenju CGO.&nbsp;
Nažalost, ističu, do danas je kaznu odslužio samo Golubović, dok Zoran Simović, Zoran Vuković, Radomir Kovač i Janko Janjić (koji je 2000. godine počinio samoubistvo) nikada nijesu izdržali kazne - jer bilateralni sporazum između Crne Gore i BiH ne omogućava njihovo izručenje niti prenos izvršenja kazne.
- U junu ove godine, u Nikšiću su ekshumirani posmrtni ostaci za koje se sumnja da pripadaju porodici Klapuh, kako bi se putem DNK identifikacije konačno potvrdio identitet i omogućila dostojanstvena sahrana - dodaju iz CGO.&nbsp;
CGO poziva nadležne da obezbijede da preostala trojica osuđenih izdrže svoje kazne i da mjesto na kojem je porodica Klapuh ubijena bude adekvatno obilježeno u znak sjećanja i opomene.
CGO, podsjećaju, je ranije objavio kompletnu sudsku dokumentaciju o ovom slučaju i ona je dostupna na linku: <a href="https://cgo-cce.org/2025/01/25/suocavanje-s-prosloscu-u-crnoj-gori-slucaj-porodica-klapuh/" target="_blank">https://cgo-cce.org/2025/01/25/suocavanje-s-prosloscu-u-crnoj-gori-slucaj-porodica-klapuh/</a>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Pravda i dalje nedostižna za porodicu Klapuh: 33 godine od ratnog zločina u Plužinama

Tri decenije bez obilježja, kraj teniskih terena u Nikšiću ležali su posmrtni ostaci porodice Klapuh iz Foče - Hasana, Feride i Sene - mučki ubijenih u Plužinama, na današnji dan 1992. godine - kada su u Crnoj Gori pokušali da nađu spas od rata. Njihov sin i brat Ferid Klapuh 33 godine čeka da ih dostojno sahrani.
On je za Televiziju E ocijenio da je neko radio na tome da se sve sakrije.
- Kad su već našli i identifikovali ubijene osobe - zašto nijesu sahranjene na normalnom groblju i zašto nijesu sahranjene pod imenom i prezimenom? Znači da je neko radio na tome da se sve to sakrije. Nemam ni smrtovnicu, ne mogu ni ono što su moji imali - stan, imanje - ne mogu ništa da vratim jer nema smrtovnica - ispričao nam je on.
Ferid inače živi u Sarajevu. Tamo je, kako nam je kazao, otišao kao student i otad se nikad više nije vratio u Foču.
<h2>ČETVORO OSUĐENIH, ZATVOR ZA JEDNOG</h2>
Za ovaj ratni zločin Viši sud u Podgorici 1996. godine osudio je u odsustvu četvoricu pripadnika Vojske Republike Srpske, a samo jedan od njih, koji je crnogorski državljanin, bio je u zatvoru - i to osam mjeseci.&nbsp;
Porodica Klapuh tog juna 1992. bježala je, poput hiljada građana Foče, da se spasi od rata. I to su očekivali u Crnoj Gori, a ubijeni su čim su prešli granicu - u blizini Plužina.
Na njih su pucali oni koji su im obećali da će pomoći, da će ih spasiti. Među egzekutorima: komšije, ljudi kojima su platili da ih prevezu preko crnogorske granice.&nbsp;
Ferid je Televiziji E kazao da je bio u Sarajevu kada su ubijeni njegovi roditelji i sestra. Čekao je, kaže, da mu se jave da su stigli na sigurno. A onda je dobio poziv iz Plužina: sestra i roditelji su ubijeni.
Ferid decenijama, uz sudske presude, ali i svjedočenja komšija i prijatelja pokušava da rekonstruiše odlazak svojih iz Foče i njihovo ubistvo u Crnoj Gori. Zna da su tražili pomoć od jednog od komšija i da su mu za to platili.
Ističe i da je tog komšiju dobro poznavao.
&nbsp;- Kriminalac koji je i prije rata hapšen - priča Ferid i dodaje kako je tom čovjeku njegov otac Hasan pomagao.&nbsp;
<h2>PO NALOGU</h2>
Vjeruje da su to uradili po nečijem nalogu.
- Ima tih ljudi, bio je neki u kriznom štabu, sad živi u Podgorici, Predrag Laković se zove, njega nađite pa ga pitajte. On je prije odlaska iz Foče sjedio sa njima tri sata u stanu mojih roditelja. Bio je član kriznog štaba. Znate šta znači biti član kriznog štaba - on je odlučivao o svemu. Mogao je da pusti nekoga. Mogao je da ne pusti nekoga, a kum sam mu bio. E sad zamislite koje su to mrcine, koji su to ljudi – kazao je Ferid.
<h2>GODINA ZA POTVRDU DA JE REEKSUMACIJA MOGUĆA</h2>
Još prošle godine je dao svoj DNK, koji će sada biti iskorišćen za identifikaciju tijela koja su reekshumirana juče iz neobilježene grobnice kraj teniskih terena u Nikšiću. Čak godinu je čekao papir da je moguće reeksumirati tijela njegove sestre, majke i oca.
- Morate me razumjeti jedna je stvar ovo što se radi ekshumacija, to je ono ljudsko da mogu da sahranim svoje roditelje i svoju sestru. To je ono ljudsko i kočili su me i u tome. Institut za nestale osobe Crne Gore i Bosne i Hercegovine imali su sastanak u Dubrovniku prošle godine u maju. Od maja do sada trebalo je da im papir izdaju skoro godinu dana. Tužilaštvo kaže nismo mi nadležni i na kraju bude tužilaštvo nadležno. To je takva patnja. Ono što im piše u zakonu što treba da rade nijesu radili. Odugovlačili su proces, to je trajalo toliko dugo godinu dana Zamislite godinu dana da izdaju papir kao da niko nikada u Crnoj Gori nije vršio ekshumaciju pa ne znaju taj proces – ispričao je Ferid Televiziji E.
<h2>PRIKRIVANJE TRAGOVA PIJESKOM</h2>
I to je samo dio Feridove patnje. On više od 30 godina traži odgovore i čeka da se proces protiv optuženih da su mu ubili sestru, majku i oca okonča. Viši sud u Podgorici, presudom iz 1996. godine ubistvo članova porodice Klapuh okarakterisao kao ratni zločin.
Za taj je zločin, u odsustvu, na 20 godina osudio Zorana Vukovića, Radomira Kovača, Zorana Simovića i Janka Janjića. Istovremeno je zbog neprijavljivanja krivičnog djela i počinilaca na osam mjeseci osuđen Vidoje Golubović, jedini u grupi koji je bio državljanin Crne Gore.
Svi su bili pripadnici Vojske Republike Srpske. Golubović je uhapšen mjesec nakon zločina kada je došao u Plužine da posjeti porodicu.&nbsp;
Prema sudskim spisima koje je prošle godine u Podgorici i Beogradu prikupljao Radio Slobodna Evropa, Golubović je pred Višim sudom u Podgorici ispričao da je nakon ubistva porodice Klapuh u kanjonu Pive dobio naredbu da pijeskom prekrije tragove krvi na cesti.
Preko granice su prošli sa tri automobila, a porodica je bila u vozilu sa Zoranom Vukovićem. Prema sudskoj presudi, prvo je iz vatrenog oružja ubijen Hasan, zatim supruga Ferida, a na kraju njihova ćerka Sena.
- “Zoka, nemoj molim te!” Molila je Sena Vukovića - kazao je Golubović sudu.
<h2>POTJERNICE NAKON 20 GODINA</h2>
Ostali osuđeni nijesu bili dostupni pravosuđu, pa je Crna Gora za njima raspisala međunarodne potjernice, ali tek nakon 20 godina. Nijesu, decidan je Ferid, ni Vlada ni sud Crne Gore, uradili ono što je trebalo kada je presuda postala pravosnažna.
- Trebalo je da raspišu međunarodnu potjernicu za njima, međutim oni to nijesu uradili – nego tek 20 godina nakon pritiska javnosti i međunarodnih organizacija i udruga raznih su pristali da raspišu međunarodnu potjernicu 2015. godine – podjseća Ferid Klapuh.
Po crnogorskoj potjernici, Srbija je decembra 2015. uhapsila jednog od njih – Zorana Vukovića, koji je ranije u Haškom tribunalu osuđen na 12 godina zatvora zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Godinu se čekalo njegovo izručenje Crnoj Gori no dvoje ministara pravde Srbije iz tog perioda - Nikola Selaković i Nela Kuburović Kisić - nijesu potpisali spremno rješenje o izručenju. Srbija je u decembru 2016. pustila Vukovića i on se vratio u Foču.
<h2>BIH NE PRIZNAJE SUĐENJE U ODSUSTVU</h2>
Od tada do danas pred ovaj slučaj ispriječio se novi problem - Bosna i Hercegovina ne priznaje suđenje u odsustvu.
- Ono što je bio problem u slučaju ubistva porodice Klapuh jeste činjenica da su Zoran Vuković i Zoran Simović, Janko Janjić i Radomir Kovač u Crnoj Gori osuđeni na 20 godina zatvora u odsustvu, a BiH je jedina u regionu koja ne poznaje suđenje odsustvom i samim tim ne priznaje ovu presudu – kazala je za Televiziju E Bojana Malović, iz Akcije za ljudska prava.
Bosna i Hercegovina nije procesuirala nijednog od četvorice osuđenih. Haški tribunal je pored Zorana Vukovića sudio i Radomiru Kovaču. Obojica su uhapšeni 1999. godine i izručeni Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, ali ne zbog slučaja Klapuh, već zbog drugih zločina na teritoriji Foče.&nbsp;
Kovač je osuđen na 20 godina. I njemu kao i Vukoviću izrečena je kazna zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. U slučaju Kovača, vijeće tribunala je utvrdilo da je silovao i prodavao djevojke, među njima i jednu 12-godišnjakinju.
Prema presudi Haškog tribunala dvije djevojke je prodao za po 500 njemačkih maraka neimenovanim crnogorskim vojnicima 1993. godine.
I Vuković je u Hagu osuđen zbog silovanja 15-godišnjakinje.
Krajem novembra 2002. prebačeni su u Norvešku na izdržavanje kazni. Vuković je pušten 2008. godine, a Kovač 2013. godine. Janko Janjić je takođe trebalo da bude izručen Hagu, ali je prilikom hapšenja počinio samoubistvo.
U Hag u laboratoriju Međunarodne komisije za nestale osobe će biti posalt i uzorak DNK Ferida Klapuha. Rezultati se očekuju za oko mjesec – 33 godine nakon ubistva njegovih sestre, majke i oca.
Marija ARNAUTOVIĆ

610x380

500x500

1250x600

1084x550

Ferid Klapuh za ETV: Neko je radio na tome da se sve sakrije

Konačna identifikacija posmrtnih ostataka za koje se sumnja da su ubijeni Hasan, Ferida i Sena Klapuh, ubijeni u ratnom zločinu u Plužinama 1992, biće obavljena uz prisustvo članova porodice.
To je saopšteno iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, uz napomenu da će njihovi posmrtni ostaci biti predati porodici na dostojanstven ispraćaj.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fniksic-izvrsena-reekshumacija-sumnja-se-da-posmrtni-ostaci-pripadaju-ubijenim-clanovima-porodice-klapuh&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Zahvaljujemo svim institucijama i učesnicima na posvećenosti i saradnji u ovom važnom procesu rasvjetljavanja sudbine nestalih lica, posebno imajući u vidu podršku koju Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije pruža u sprovođenju ovih aktivnosti - poručili su oni.
Podsjećamo, u Nikšiću je danas izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka tri lica, uz prisustvo članova Komisije za nestala lica Vlade Crne Gore, predstavnika Međunarodne komisije za nestala lica, Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, kao i stručnjaka Centra za sudsku medicinu Kliničkog centra Crne Gore.
- Komisija za nestala lica, u čijem sastavu učestvuju i predstavnici Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, aktivno učestvuje u regionalnoj saradnji u cilju rasvjetljavanja sudbine nestalih lica. Ova ekshumacija sprovedena je na zahtjev Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u skladu sa međudržavnim sporazumom o traženju nestalih lica između Crne Gore i Bosne i Hercegovine - kazali su u Ministarstvu socijalnog staranja uz napomenu da &nbsp;postoji osnovana sumnja da posmrtni ostaci pripadaju članovima porodice Klapuh.
Nakon izvršene ekshumacije, izuzeti su koštani uzorci koji će biti upućeni na DNK analizu u laboratoriju Međunarodne komisije za nestala lica sa sjedištem u Hagu.
- U slučaju da rezultati analize potvrde podudaranje sa živim članovima porodice, posmrtni ostaci biće predati Institutu za nestale osobe BiH - dodali su oni.

Ministarstvo: Posmrtni ostaci za koje se sumnja da su ubijeni članovi porodice Klapuh biće predati na dostojanstven ispraćaj

Komisija za nestala lica Crne Gore danas je na privremenom groblju kod Trebjese, po zahtjevu Instituta za nestale osobe BiH, izuzela koštani uzorak radi DNK analize s ciljem potvrde identiteta posmrtnih ostataka Hasana, Feride i Sene Klapuh, ubijenih u ratnom zločinu u Plužinama 1992. godine.
Uzorak će biti poslat u laboratoriju Međunarodne komisije za nestale osobe u Hagu, a rezultati se očekuju za oko mjesec dana - uoči 33. godišnjice njihove smrti.
Pronađeni su posmrtni ostaci skeleta tri osobe, dvije žene i jednog muškarca. Oni će, kako su kazali u HRA, biti prenijeti u KCCG, gdje će se čuvati do okončanja DNK analize.
U Akciji za ljudska prava (HRA) su poručili da ohrabruje što su, poslije višegodišnjih apela sina i brata žrtava Ferida Klapuha, kao i inicijativa građanskog aktiviste Aleksandra Saše Zekovića i HRA, konačno preduzeti prvi konkretni koraci ka ekshumaciji, &nbsp;identifikaciji i dostojanstvenoj sahrani.
- Tijela ubijenih Hasana, Feride i Sene Klapuh su 1992. godine sahranjena u Nikšiću bez ikakvog grobnog obilježja - istakli su oni.
Nadaju se, kažu, da će Ferid Klapuh ovim dobiti djelić mira, jer pravda i dalje pretežno ostaje nedostižna.
Od petorice pripadnika vojske Republike Srpske koji su u Crnoj Gori pravosnažno osuđeni u odsustvu na po 20 godina zatvora - Radomira Kovača, Zorana Vukovića, Zorana Simovića i Janka Janjića - nijedan nije odgovarao. Dvojica su u međuvremenu preminula, dok Kovač i Vuković i dalje žive slobodno u Foči. Njihov pomagač, Vidoje Golubović, osuđen je na osam mjeseci, zbog neprijavljivanja krivičnog djela i izvršilaca i jedini je izdržao izrečenu kaznu.

Nikšić: Izvršena reekshumacija, sumnja se da posmrtni ostaci pripadaju ubijenim članovima porodice Klapuh

Centar za građansko obrazovanje (CGO), u okviru edicije o procesu suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori, objavio je publikaciju u kojoj su dokumentovani sudski spisi iz predmeta poznatog kao “<a href="https://cgo-cce.org/2025/01/25/suocavanje-s-prosloscu-u-crnoj-gori-slucaj-porodica-klapuh/" target="_blank">Porodica Klapuh</a>”, koji se odnosi na brutalno ubistvo tri člana porodice Klapuh – Hasana, Feride i njihove kćerke Sene, 6. jula 1992. godine na mostu “Obrada Cicmila” u Plužinama, između brane na HE “Piva” i graničnog prelaza na Šćepan Polju.
Ovo je peta u nizu publikacija ovog tipa, a prethodno su objavljeni sudski spisi za predmete poznate kao “<a href="https://media.cgo-cce.org/2014/12/cgo-cce-proces-suocavanja-sa-prosloscu-u-cg-slucaj-morinj.pdf" target="_blank">Morinj</a>”, “<a href="https://media.cgo-cce.org/2020/05/Slucaj-Bukovica.pdf" target="_blank">Bukovica</a>”, “<a href="https://media.cgo-cce.org/2019/11/Kaludjerski-laz-publikacija.pdf" target="_blank">Kaluđerski laz</a>” i “<a href="https://media.cgo-cce.org/2020/05/Slucaj-Deportacija.pdf" target="_blank">Deportacija</a>”.
Kako su rekli iz CGO-a, pored sudskih spisa, koji uključuju i različite procesne akte, u ovoj publikaciji nalazi se i niz pratećih priloga koji pružaju uvid u brojne detalje ovog zločina.
Porodica Klapuh iz Foče, platila je poznanicima, pripadnicima specijalnog odreda “Dragan Nikolić” Vojske Republike Srpske da ih, kako bi pobjegli sa ratom zahvaćene teritorije, bezbjedno prevezu u Crnu Goru. Ubrzo nakon prelaska graničnog prelaza, pripadnici ove jedinice su izveli Hasana Klapuha, ubili ga i bacili preko mosta. Potom su teško ranili njegovu suprugu Feridu i ćerku Senu i bacilli ih obje u korito rijeke Pive. Sudski vještak je utvrdio da su njih dvije su preminule nakon nekog vremena, a od posljedica ranjavanja vatrenim oružjem i povreda nastalih padom niz provaliju.
Njihova tijela je narednog dana pronašao putar. Crnogorska policija je brzo, uvidom u evidenciju sa graničnog prelaza, identifikovala osumnjičene za ovaj zločin i optužnica je podignuta februara 1993. godine. Tadašnje Više javno tužilaštvo je za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kao saizvršioce teretilo Janka Janjića, Zorana Simovića, Zorana Vukovića, Radomira Kovača i Vidoja Golubovića, dok optužnicom nije obuhvaćen brat Radomira Kovača, Milomir, koji je ubrzo nakon izvršenog zločina počinio samoubistvo. Presudom Višeg suda u Podgorici, svi su osuđeni na po 20 godina zatvora za krivično djelo ubistva, osim Golubovića, koji je osuđen na osam mjeseci zbog neprijavljivanja krivičnog djela. Rješenjem Vrhovnog suda iz 1995. godine, postupak je vraćen na ponovno suđenje, a pravosnažno je okončan 1997. godine. Novom presudom, kazne su ostale istovjetne, uz drugačiju kvalifikaciju krivičnog djela, s obzirom da je sud uvažio navode optužbe i kvalifikovao ovo krivično djelo kao ratni zločin. Ovo je prva pravosnažna presuda u Crnoj Gori za ratni zločin.
Samo je Vidoje Golubović, koji je u prvostepenom suđenju bio dostupan pravosudnim organima, odslužio kaznu tokom trajanja pritvora, dok su je ostali osuđeni izbjegli. Janko Janjić je preminuo 2000. godine kada je prilikom pokušaja hapšenja od strane SFOR-a smrtno stradao, a ostali osuđeni nisu ni danas dostupni pravosudnim organima Crne Gore, niti postoji najava da će svoju kaznu odslužiti, imajući u vidu da bilateralni sporazum između Crne Gore i BiH ne daje mogućnost za njihovo izručenje niti prenos izvršenje kazne.
Dokumentovanjem ovih autentičnih dokumenata, CGO, kako su rekli u toj organizaciji, nastoji da istraživačima/cama, medijima i profesionalcima/kama iz oblasti prava, ali i svim zainteresovanim građanima/kama pruži bolji uvid u detalje ovog zločina i činjenice koje su u tom postupku utvrđene, čime se doprinosi boljoj analizi propusta i uspostavljanju konstruktivnijih institucionalnih i društvenih praksi u suočavanju s prošlošću.
Ova publikacija dio je projekta CGO-a „Obrazovanje za budućnost – tranziciona pravda za pomirenje“, a u okviru regionalnog programa Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, koji finansira Evropska unija i sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost CGO i ne odražava nužno EU niti UNDP stavove.

Slučaj porodice Klapuh - ratni zločin između dvije obale Pive

Ne razumijem optužnicu, nijesam napravio to što mi se stavlja na teret jer sam bio u zatvoru i suludo je da sam nabavljao i slao kriptovane telefone. Ne želim da odgovaram na pitanja - jer za ovih 20 godina nikada nijesam imao pošteno suđenje, a zakoni su se mijenjali na moju štetu - kazao je Damir Mandić kojem se sudi zbog sumnje da je bio dio grupe koja je švercovala 2,5 tone kokaina.
On je kategričan bio da ni zrno droge nije prodao.
Mandić je pred sudskim vijećem sutkinje Nade Rabrenović kazao da je odležao svaki dan kazne iako nije kriv.
- Ne vidim da će se suditi po zakonu, makar meni pošto sam ja i moja porodica građani drugog reda - kazao je Mandić.
On je dodao da se tako pokazalo do sada i da se 20 godina borio, dokazivao ali je sve uzaludno bilo.
- Odlučeno je bilo na vrhu da me osude. Od mene neće biti nikakve opstrukcije samo mi dozvolite na prisustvujem ročištima jer me ovo podsjeća na raniji period - kazao je Mandić.
On je obrazložio da na taj način će poštedjeti porodicu maltretiranja.
Damir Mandić je, podsjetimo, osuđen na 19 godina zatvora kao saučesnik u ubistvu glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan Duška Jovanovića.
Specijalno državno tužilaštvo u ovom predmetu koji je u javnosti poznat kao General označilo je Vasa Ulića ali i Radoja Zvicera i Slobodana Kašćelana, koji prema evidenciji bezbjednosnih službi slove za vođe kavačkog kriminalnog klana da su organizovali grupu čiji članovi su postali još 17 optuženih te i da su švercovali skoro 2,5 tone kokaina iz Južne Amerike u Evropu i Australiju.
Na optužnici osim njih i Madića su i Ulićev sin, Nikola, Vukan Čoković Matić, Viktor Drešaj, Radomir Dobriša, Petar Miranović, Marinko Prelević, Veselin-Paro Pavličić i Mileta Božović, zatim, Vuk Vulević, Radule Božović, Ivan Delić, Leon Drešaj i Dragan Pavličević. Na optuženičkoj klupi su i bivši predsjednik Opštine Budva Milo Božović, zatim, Vjekoslav Lambulić i Radovan Pantović.

Damir Mandić: Zrno droge nijesam prodao, za 20 godina nijesam imao pošteno suđenje -

Crna Gora dobiće još jedan Centar za prihvat stranaca koji traže međunarodnu zaštitu na Božaju.
Ministarstvo unutrašnjih poslova raspisalo je javni oglas za izgradnju Prihvatnog centra, vrijedan 690.000 eura bez PDV-a.
U tu cijenu su uračunati građevinski radovi, adaptacija zgrade i završni završni građevinski radovi. Javni oglas je otvoren do 2. februara.
Prilikom najave izgradnje ovog centra, iz Ministarstva unutrašnjih poslova je rečeno da će se time višestruko poboljšati i povećati smještajni kapaciteti.
Crna Gora ima centre za prihvat stranaca koji traže međunarodnu zaštitu u Spužu i na Božaju koji su dio sistema upravljanja migracijama i azilom, uz podršku UNHCR-a, IOM-a i EU, a pružaju privremeni smještaj, zdravstvenu zaštitu i podršku migrantima.&nbsp;
Postojeći Centar za prihvat stranaca na Božaju, koji može da primi 60 osoba, otvoren je 2020. godine. Njegovu izgradnju finansirale su Vlada Crne Gore sa 470.000 eura i Evropska unija koja je iz fondova pretpristupne pomoći (IPA) opredijelila 400.000 eura za rekonstrukciju bivše karaule „Božaj“ i izgradnju centra.
T.K.

Raspisan konkurs: Za gradnju Centra za prihvat stranaca na Božaju 690.000 eura

Nacionalni ekspert za zaštitu potrošača i doktor ekonomskih nauka Jovo Rabrenović ocijenio je da je zabrinjavajuće i poražavajuće to što su u dva skijališta Žarski i Cmiljača, u periodu od 2014 do 2025. godine, uložena 32 miliona eura, a da je njihova operativnost nula. - To znači da se jednostavno ta skijališta ne koriste, nije još počela njihova operativna upotreba... Što znači da jednostavno smo neđe zastali i da to treba pod hitno mijenjati - naglasio je on gostujući u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E. Kada su u pitanju dva velika skijališta, na toj strani Bjelasice, ona su, ističe Rabrenović, po mnogo čemu bolja i imaju konkurencijske prednosti u odnosu na kolašinsku stranu. - Država je u tom nekom periodu, evo već 11 godine, uložila 32 miliona i 22.647 eura. To alocirano na dva skijališta dođe u nekom odnosu da je u skijalište Žarske uloženo blizu 15 miliona eura, a da je Cmiljača skijalište koji je isključivo u Opštini Bijelo Polje oko 17,22 miliona, znači radi se o nekim sasvim solidnim ulaganjima u taj dio... Počela je zimska sezona, počeo je snijeg, padavine, počela su skijališta, kakva takva, da nam rade. I u suštini da izvršimo jednu rekapitulaciju propuštenih šansi, ne zbog toga da bi bili kritizeri, nego iskreno kritičari svega negativnog i nezavršenog, zato što želimo da ova država bude uspješna i da bude bolja, a ne da je jednostavno iz godine u godinu zatiču razne sezone koje su neuspjele i koje ne donose nikakav efekt - naveo je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260112120152_393fb9b479909feec812b682a8507b38bb30d6df546dce83943f85820dde19b1.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260112120152_393fb9b479909feec812b682a8507b38bb30d6df546dce83943f85820dde19b1" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Jovo Rabrenović"> <figcaption>Stop kadar(Photo: TV E)</figcaption> </figure>  Godine 2019. i 2020. su, kaže, ključne godine kada su u pitanju ulaganja na ova dva skijališta - Cmiljača i Žarski. - 2019. godine velika su ulaganje bilo u skijalište Cmiljača koje je u bjelopoljskoj opštini, oko 9,4 miliona. U toj godini je u skijalište Žarski uloženo oko 2,5 miliona. Ono što je bilo naredne 2020. godine, malo je drugačija slika. U mojkovačko skijalište Žarski uloženo je oko 6,7 miliona, a u Cmiljaču oko 3,6 miliona - naveo je Rabrenović. Očekivalo se, kaže, da će skijališta zaživjeti, da će to krenuti mnogo brže i da se neće zustaviti te 2020. godine.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260112120152_5ddc2e79e4d06c69e14e0897510a3dccd7a7e3175a4eed17515221e8dfccbeb3.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260112120152_5ddc2e79e4d06c69e14e0897510a3dccd7a7e3175a4eed17515221e8dfccbeb3" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Jovo Rabrenović analiza"> <figcaption>Stop kadar(Photo: TV E)</figcaption> </figure>  - Mada eto kasnije bilo je nekih manjih ulaganja, koja su doista bila vrlo mala, ako izuzmemo 2,4 miliona u skijalište Žarski u 2021. godini, ostala ulaganja u 2022. do 2025. godine pa skoro da nije bilo. Informacije koje se dobiju sa terena, kada su u pitanju ova skijališta, nijesu ni malo pozitivne, čujemo dosta negativnih komentara - da je i ta oprema koja se nalazi na terenu dosta devastirana, da je nešto od nje vjerovatno i otuđeno nestalo - istakao je Rabrenović. Dosta su, cijeni on, kontradiktorne informacije i prosto je kontroverzan čitav taj projekat. - Kontroverzan projekat i nadam se da će ljudi koji rade na donošenju odluka da će pokrenuti nešto i da će pogurati da se ova dvaj skijališta završe. Mada, kada vidimo koliki je kapitalni budžet Crne Gore u ovoj godini i koliko je izdvojeno za sve te projekte, bojim se da su naše nade i želje daleko od toga. Nama je danas migracija upravo iz područja Mojkovca, Kolašina, Bijelog Polja, strahovito velika ka centralnim djelovima Crne Gore i primorju, uključujući naravno tu i ostatak sjevera i Žabljak i Pljevlja, što je potpuni apsurd. Umjesto razvoja skijališta i razvoja potencijala, mi idemo u drugu krajnost, seljenje stanovništa, prebacivanja po gradovima po Crnoj Gori, što je velika šteta za ovu državu ako misli da se razvija, ako misli da živi - naglasio je Rabrenović. On je stava da je nevjerovatno da investicije u 2025. godini svodimo na nekih 258.000 eura koliko je realizovano do juna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260112120152_1f1536c8f6c39e44c8cc004017920440c044ff28746fbc7fea652bebeb560575.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260112120152_1f1536c8f6c39e44c8cc004017920440c044ff28746fbc7fea652bebeb560575" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Jovo Rabrenović analiza"> <figcaption>Stop kadar(Photo: TV E)</figcaption> </figure>  - Pričam o zvaničnom izvještaju, nijesu nikakvi proizvojni podaci, nego su sve autentični dokumenti vlade Crne Gore i svih njenih resornih ministarstva, uključujući i sve ostale lokalne službe, u kojima postoje ova skijališta - dodao je Rabrenović. U izvještaju koji je imala Vlada Crne Gore, do juna mjeseca prethodne godine se, ukazuje on, vidi da je za Žarski bilo predviđeno nekih 635,000 eura, a da je realizovano nekih 258,502 eura do tog perioda. - Računam da je do kraja godine i ostatak utrošen i realizovan. Iskreno ne radi se o nekim značajnim sredstvima i do juna mjeseca to je nekih 40,7 odsto iskoristivosti tog budžeta koji je bio planiran za skijalište Žarski, a za Cmiljaču, nažalost, nemamo ni jedan euro ni je opredijeljen. Odnosno planirano je bilo dva miliona i 300 hiljada eura, međutim to nije realizovano - naveo je Rabrenović. Nije, napominje, realizovano iz nekih razloga koji su i objektivni i subjektivni. - I to je u dokumentaciji vidljivo da postoje problemi sa lošim planiranjem, sa nekim stanicama koje su na pogrešnim mjestima planirane, tako da se mora raditi revizija jednog djela projekta, da se moraju te stanice izmiještati, spuštati i mijenjati njihova nadmorska visina - rekao je Rabrenović. Kod Cmiljače i jednim dijelom kod Žarskog su, kaže, problematični ti neriješeni imovinsko-pravni problemi i ekspropriacije. - I to je i dalje najveća boljka svih crnogorskih projekata, pogotovo kada su u pitanju infrastrukturni objekti od puteva, pa do skijališta, da država ulazi u neki posao, ulazi u realizaciju nekih velikih projekata, a da pri tome nije rješila ono što je osnovno ključno, bazično, a to su imovinsko-pravni odnosi, i nije objezbijedila čistu lokaciju, u smislu da ne postoje nikakvi tereti i ograničenja koja mogu spriječiti izgradnju i prosto biti teret tim projektima. Upravo se to evo dešava u ovom dijelu ova dva skijališta - naveo je Rabrenović. Ono što je bitno prije svega je, kaže, da se Vlada Crne Gore i sve nadležne institucije, opštine i lokalne zajednice pokrenu i da odrade ono što je najvažnije: da se riješe problemi koji su urgentni i koji su trenutno aktuelni i koji prosto sputavaju i onemogućavaju da se nastave radovi. - Znači potrebna je brza i efikasna reakcija u Vladi Crne Gore kada je ovo u pitanju i prije svega utvrđivanje i ko će biti nosilac i ko će biti vlasnik, da li će biti skijališta Crne Gore vlasnici ova dva skijališta, ili će to biti neko drugi. Jednostavno se mora naći model koji će omogućiti da se ova dva skijališta što je moguće prije dovedu u upotrebu. Prema našim procjenama koje su konzervativne i realistične, to je najranije 2029. godina. Bojim se da prije tog perioda, Crna Gora ma koliko se trudila, izgleda da neće imati skijališta operativna - zaključio je Rabrenović.

Rabrenović: Zabrinjavajuće i poražavajuće što je u skijališta Žarski i Cmiljača uloženo više od 32 miliona - a da je njihova operativnost nula

Osnovni sud u Podgorici odbio je kao preuranjenu tužbu bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprječavanje korupcije, radi naknade nematerijalne štete, zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva.
Đukanović je tužbom tražio naknadu štete u iznosu od 5.000 eura, a povredu prava bazira na tvrdnji da je nezakonita Odluka Agencije, kojom je utvrđeno da nije dostavio izvještaj o prihodima i imovini u toku 2019. godine, koji se odnosi na uvećanje imovine, u zakonom propisanom roku u iznosu od 16.741,24 eura.&nbsp;
- Na taj način je, kako to navodi u tužbi, predstavljen kao kriminalna i bahata osoba, nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i Crnoj Gori, iako je više od dvije i po decenije bio predsjednik i premijer Crne Gore, koje dužnosti je obavljao časno, savjesno i sa najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama, na koji način se odnosio i prema tuženoj agenciji - navedeno je u saopštenju Osnvnog suda.
S obirom na to da je da se odluka ASK-a i njena zakonitost razmatraju pred Upravnim sudom Crne Gore, prvostepeni sud ocijenio je da je njegov tužbeni zahtjev preuranjen i kao takvog ga odbio.&nbsp;
- U obrazloženju prvostepene presude je navedeno i da bi upuštanjem u odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, u trenutku dok je upravni spor u toku, nužno dovelo parnični sud u situaciju da posredno ocjenjuje zakonitost upravnog akta, što nije dopušteno - navedeno je u saopštenju suda.
Sud je ocijenio i da je tužbeni zahtjevu dijelu koji se tiče javnog objavljivanja odluke ASK-a i izjave člana savjeta preuranjena, jer je sadržajno i uzročno povezan sa samom odlukom koja se osporava kroz upravni spor, a koji nije pravosnažno okončan.
Đukanović ima pravo da ponovo podnese tužbeni zahtjev za naknadu štete nakon pravosnažnog okončanja upravnog spora ili eventualnog poništenja osporene odluke, ako smatra da za to postoje osnovi.

Tag: porodica-klapuh