Ispisivanje parola na zidu Ambasade Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori, kojim se veliča ratni zločinac Ratko Mladić ,osuđen od strane Haškog tibunala, predstavlja najgrublje negiranje građanskog karaktera Crne Gore i njenog evropskog puta, saopšteno je iz Saveza udruženja boraca NOR-a i Antifašista Crne Gore.
Kako su istakli, Crna Gora već dvije decenije ulaže napore da stane u red država EU. U trenucima kada se, ne jednom, napravi iskorak ka približavanju evropskoj zajednici , određene strukture svojim postupcima opstruiraju evropski i antifašistički pravac i pokušavaju da falsifikovanjem činjenica revidiraju istoriju.
- Kontinuirani ispadi kojima se podstiču podjele po nacionalnom i vjerskom osnovu, ostaju nekažnjeni od strane nadležnih institucija. Učestalost ovakvih pojava i ponašanja odslikava nemoć države da uspostavi red, mir i ostvarivanje građanskih prava u njoj. Istupi fašističkog karaktera kakve su poruke ispisane na Ambasadi susjedne prijateljske zemlje imaju za cilj narušavanje unutrašnjeg sklada u zemlji i remećenje stabilnih dobrosusjedskih odnosa u Regionu- navode u reagoavanju na jučerašnji grafit.
Kako u SUBNOR-u smatraju, nastojanja odgovornih državnika da, uprkos jasnom ustavnom određenju, ukažu na neravnopravnost određenog jezika koji je u upotrebi u Crnoj Gori, predstavlja podrivanje građanskog karaktera društva, sa težnjom da se Crna Gora iz građanske pretvori u državu naroda.
- SUBNOR i antifašisti Crne Gore osuđuje ovakve pojave, zalaže se za očuvanje Ustava i zahtijeva da nadležne institucije, u svemu obezbijede poštovanje i primjenu zakonske regulative u državi- zaključuju u reagovanju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

SUBNOR: Kad smo na pragu EU, određene strukture podstiču nacionalne i vjerske podjele i opstruiraju evropski i antifasištički pravac Crne Gore

Po ko zna koji put normalna Crna Gora osjeća sramotu zbog grupice ekstrema koji rade sve kako bi naštetili dobrosusjedskim odnosima sa nama bratskom BiH - poručio je poslanik Socijaldemokrata (SD) i jedan od predstavnika Evropskog saveza Nikola Zirojević nakon što su sramne poruke, kojima se veličaju genocid u Srebrenici i ratni zločinac Ratko Mladić, osvanule na Ambasadi Bosne i Hercegovine u Podgorici.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Ffoto-sramne-poruke-na-ambasadi-bih-u-podgorici-generale-hvala-ti-za-srebrenicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Zirojević je građanima BiH i ambasadoru Jukiću uputio iskreno izvinjenje i izrazio osjećaj najdubljeg stida zbog ovog incidenta.
- Nadležni organi moraju što prije rasvijetliti ovaj događaj i sankcionisati izvršioce - decidan je Zirojević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fjukic-velika-solidarnost-crnogorskih-institucija-i-gradana-grafit-nas-moze-samo-inspirisati-na-jacanje-odnosa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Crna Gora i BiH ostaju, poručuje on, bratske i prijateljske države, ma koliko se neki trudili da to ne bude tako.
- A pravi reprezent tog odnosa je upravo ambasador Jukić - dobar čovjek i iskren prijatelj - zaključio je Zirojević.

Zirojević: Po ko zna koji put normalna Crna Gora osjeća sramotu zbog grupice ekstrema

Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru (STEGA) kao neformalno udruženje slobodnih građana, najoštrije i bez ikakve zadrške osuđuje ispisivanje sramnog grafita na zidu Ambasade Bosne i Hercegovine, kojim se izražava zahvalnost Ratku Mladiću, pravosnažno osuđenom ratnom zločincu za genocid u Srebrenici.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Ffoto-sramne-poruke-na-ambasadi-bih-u-podgorici-generale-hvala-ti-za-srebrenicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Veličanje genocida i njegovih izvršilaca predstavlja otvorenu provokaciju, svjesno gaženje dostojanstva žrtava i njihovih porodica, ali i jasan pokazatelj povampirenog fašizma koji se, nažalost, ponovo pokušava legitimisati kroz govor mržnje i istorijski revizionizam - poručili su u redakcija STEGA za pravo i politički sistem
Posebno je, decidni su oni, uznemirujuće što se ovaj čin događa u danima uoči 19. decembra - Dana oslobođenja Podgorice, datuma koji simbolizuje antifašističku borbu, slobodu i poraz zločinačkih ideologija.&nbsp;
- Ovakvi grafiti predstavljaju direktan napad na antifašističke vrijednosti na kojima počiva savremeno društvo i na kojima je Podgorica oslobođena. Ovaj poznati rukopis sa iste adrese se simptomatično pojavljuje uvijek kada Crna Gora napravi značajan iskorak ka EU! - jasni su u STEGA.
Oni su podvukli da glorifikacija presuđenih ratnih zločinaca nije pitanje „mišljenja“, već brutalno negiranje sudski utvrđenih činjenica i pokušaj rehabilitacije ideologija koje su proizvele genocid, masovne zločine i patnju nevinih.
- Zahtijevamo hitnu reakciju nadležnih institucija, uklanjanje grafita i procesuiranje odgovornih, kako bi se poslala jasna poruka da u Crnoj Gori nema prostora za fašizam, mržnju i slavljenje zločina - jasni su u STEGA.
U vremenu kada se sjećamo oslobođenja Podgorice od fašizma naša je, kažu oni, obaveza da se odlučno suprotstavimo svakom njegovom novom, maskiranom obliku.
- STEGA ostaje čvrsto na strani istine, pravde, antifašizma i poštovanja prema žrtvama genocida - zaključili su u saopštenju.

Direktan napad na antifašističke vrijednosti, poznati rukopis sa iste adrese se uvijek pojavi kad napravimo iskorak ka EU

Crna Gora je zatvorila pet pregovaračkih poglavlja. Dok pristojni, građanski i evropski orijentisani građani slave, mračna prskala i piskarala, koja imaju svoju ispostavu u vlasti nacionalista i šovinista, ostavljaju sramne pečate na licu Crne Gore - poručila je poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković Kuč nakon što su sramne poruke, kojima se veličaju genocid u Srebrenici i ratni zločinac Ratko Mladić, osvanule na Ambasadi Bosne i Hercegovine u Podgorici.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Ffoto-sramne-poruke-na-ambasadi-bih-u-podgorici-generale-hvala-ti-za-srebrenicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Vuković Kuč da je uzalud.
- Za tri godine bićemo dio evropske zajednice đe će ove žvrljotine biti provincijski krik nazadnjaka i uzaludnjaka, bez značaja i odjeka. Čista petica za pet poglavlja! Prljava kampanja promovisanja genocida neće zaustaviti naše članstvo u EU - poručila je ona.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Favposlanica%2Fstatus%2F2000887816666874028%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Vuković Kuč: Mračna prskala i piskarala, koja imaju ispostavu u vlasti nacionalista i šovinista, ostavljaju sramne pečate na licu Crne Gore

Na betonskoj ogradi sjedišta Ambasade Bosne i Hercegovine u Podgorici tokom protekle noći ispisana je skandalozna poruka „Generale, hvala ti za Srebrenicu“, kojom se otvoreno veliča genocid počinjen u julu 1995. godine i ratni zločinac Ratko Mladić, pravosnažno osuđen pred Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu.
Kako je nezvanično rečeno Portalu ETV iz policije, preduzimaju se mjere i radnje na pronalasku kreatora grafita.
Poruka na Ambasadi BiH predstavlja grubo negiranje i relativizaciju genocida u Srebrenici u kojem je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka, a koji su međunarodni sudovi kvalifikovali kao genocid.
Kako je objavio portal Istraga.ba na društvenoj mreži X, pored spornog natpisa, na zidu ambasade iscrtan je i krst sa četiri ocila, simbol koji se u ovom kontekstu dovodi u vezu s ekstremističkom i nacionalističkom ikonografijom.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FIstragaB%2Fstatus%2F2000839387584790836&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<h2>Pravno utvrđen genocid</h2>
Genocid u Srebrenici je kulminacija višegodišnje politike etničkog čišćenja nad Bošnjacima. Genocid su planirale i izvele vlasti Republike Srpske, uz direktnu podršku režima Slobodana Miloševića i tadašnje Vojske Jugoslavije. Ubijani su muškarci, dječaci, ali i žene, starije osobe i djevojčice.
Genocid u Srebrenici je ne samo moralna činjenica, već i pravna: potvrđen je pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ), Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i Sudom Bosne i Hercegovine. Srebrenica nije "tragedija" niti "zločin" u apstraktnom smislu – ona je genocid, planiran, naređen i izvršen.
Do sada su 54 osobe osuđene na ukupno 781 godinu zatvora, uključujući pet doživotnih kazni. Među osuđenima su najviši vojni i politički lideri Republike Srpske i vojske bosanskih Srba, uključujući: Ratko Mladić, komandant VRS – doživotna kazna zatvora, Radovan Karadžić, predsjednik RS – doživotna kazna zatvora, Vujadin Popović, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa – doživotna kazna zatvora, Ljubiša Beara, šef bezbjednosti Glavnog štaba VRS – doživotna kazna zatvora i Drago Nikolić, oficir za bezbjednost – 35 godina zatvora
Brojni drugi pripadnici VRS, MUP-a RS i civilnih struktura osuđeni su pred Haškim tribunalom i domaćim sudovima.
Nakon pogubljenja, tijela su premještana u sekundarne i tercijarne grobnice. Cilj je bio jasan – sakriti zločin, poništiti istinu, ubiti i sjećanje.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija prošle godine proglasila je 11. juli Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.&nbsp;

(FOTO) Sramne poruke ispisane na Ambasadi BiH u Podgorici: „Generale, hvala ti za Srebrenicu“

Predsjednica Mehanizma za međunarodne krivične sudove (IRMCT), sutkinja Graciela Gati Santana, odbila je 11. novembra zahtjev Ratka Mladića za privremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga.
Bivši komandant Vojske Republike Srpske osuđen je 2021. godine na doživotni zatvor zbog genocida i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.
Mladić je podnio zahtjev 5. novembra 2025. godine za sedmodnevno puštanje na slobodu kako bi prisustvovao četrdesetodnevnom pomenu u čast bliskog člana porodice koji je nedavno preminuo.
U zahtjevu je naveo da je prisustvo takvom događaju ranije smatrano opravdanim humanitarnim razlogom za privremeno puštanje drugih osuđenika, te da ne predstavlja opasnost po druge niti rizik od bjekstva, s obzirom na svoje zdravstveno stanje i spremnost da bude pod 24-satnim policijskim nadzorom.
Međutim, predsjednica Mehanizma je u odluci navela da je prag za odobravanje privremenog puštanja na slobodu iz saosjećajnih razloga izuzetno visok, te da takav zahtjev nikada nije bio odobren osobama koje su već pravosnažno osuđene i nalaze se u pritvorskoj jedinici UN-a.
Na osnovu svega navedenog, sutkinja Gati Santana zaključila je:
- Mladić nije pokazao da je njegovo puštanje opravdano. Ovim se zahtjev odbija- stoji u obrazloženju.
Mladić izdržava doživotnu kaznu zatvora, a ovo nije prvi put da je podnio zahtjev za prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu, pozivajući se na zdravstvene razloge.
Ratko Mladić, koji se od pravde skrivao skoro 16 godina, uhapšen je u Srbiji maja 2011. i šest dana kasnije izručen je sudu u Hagu.
Utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u leto 1995. godine, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga UN taocima tokom NATO bombardovanja 1995. godine.
Osuđen je po 10 od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Odbijen Mladićev zahtjev za privremeno puštanje na slobodu

Gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković izjavio je da neće ukloniti mural Ratku Mladiću, osuđenom za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini.
Mural je oslikan na zgradi u kojoj se nalazi narodna kuhinja u jednom banjalučkom naselju.
Kako su izjavili iz ove ustanove za Radio Slobodna Evropa (RSE), mural su primijetili kada su došli na posao u ponedjeljak, 18. avgusta. Pretpostavljaju da je naslikan noć ranije, jer kuhinja nedjeljom radi do podne.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDNoK20VsQh8%2F%3Futm_source%3Dig_embed&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Slučaj su prijavili komunalnom odjeljenju Gradske uprave Banja Luka, ali su im rekli, kako navode iz ove narodne kuhinje za RSE, da "prefarbaju sami mural".
Narodna kuhinja "Mozaik prijateljstva", nalazi se u opštinskoj zgradi, u banjalučkom naselju Mejdan.
<h2>Negiranje genocida i ratnih zločina krivično djelo</h2>
Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko je krajem jula 2021. donio izmjene Krivičnog zakona BiH kojim je zabranjeno negiranje genocida i ratnih zločina.
Odlukom šefa Kancelarije visokog predstavnika (OHR), kojom je dopunjen član 145 a, kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine predviđena je za one koji javno podstreknu na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost.
Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina će se kazniti onaj ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom, navodi se u odluci.
Odlukom je, kako je saopštio OHR, predviđeno i da će se kaznom od najmanje tri godine kazniti onaj ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin.
Odluka predviđa i da počinilac krivičnog djela koji je zvaničnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.
<h2>Od skrivanja do zatvora</h2>
Haški tribunal je utvrdio da je Mladić kriv za genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN), u ljeto 1995. godine, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga UN taocima tokom NATO bombardovanja 1995. godine.
Osuđen je po 10 od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Oslobođen je optužbe za genocid počinjen u šest bosanskohercegovačkih opština tokom 1992. godine – Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varoši, Foči i Vlasenici.
Na presudu, izrečenu 22. novembra 2017. godine, žalili su se i Haško tužilaštvo i Mladićeva odbrana. Žalbeni postupak proveden je u avgustu prošle godine. Obje žalbe su odbijene.
Tokom procesa, koji je počeo 16. maja 2012. godine i trajao 530 dana, izvedena su 592 svjedoka, te predočeno oko 10.000 dokaznih materijala. Sud je u obzir uzeo i 2.000 presuđenih činjenica.
Najtraženiji haški bjegunac, koji se od pravde skrivao skoro 16 godina, uhapšen je u Srbiji 26. maja 2011. i šest dana kasnije izručen Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu.
Prva optužnica protiv njega je podignuta 24. jula 1995. godine.

Stanivuković odbija da ukloni mural Ratku Mladiću uprkos zakonskim zabranama

Čudno da Evropski parlament nije prepoznao antifašizam Pavla Đurišića i kosmopolitizam Ratka Mladića - naveo je na mreži Iks (X) predsjednik Socijaldemokratske partije i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović.&nbsp;
- Ta "trula Evropa" zaista i dalje ne kapira tekovine naših oslobodilaca - navodi Vujović.&nbsp;
Kako dodaje, njihov 30. avgust dizajniran je da porazi naš 13. jul i 9. maj.
- "Malo morgen", što bi rekao onaj kome su do kraja sluẓ̌ili - zaključio je Vujović.&nbsp;

Vujović: Čudno da EP nije prepoznao antifašizam Pavla Đurišića i kosmopolitizam Ratka Mladića

Čekalo se na ovo, čekalo, najavljivalo i pripremalo; jedino se nije znalo ko je glavni glumac... &nbsp; Sad ga znamo: Milan Paunović, nekadašnji šef policije Crne Gore, policijski penzioner koji i nakon penzionisanja radi dvije decenije u policiji, dragovoljno se prijavio za svjedoka. &nbsp;&nbsp; Ne, ne za svjedoka pokajnika. Već tobože za - svjedoka pravednika. &nbsp;&nbsp; Tačno tako! Milan Paunović je na Anketnom odboru odglumio čovjeka koji je, jedini i uvijek, bio pravednik u vremenu sile i nepravde; koji je, jedini i uvijek, ustajao da se bori protiv opakih kriminalaca na vlasti iz vremena Mila Đukanovića. &nbsp; Preživio je Đukanovićevu vlast u kojoj je, na raznim odgovornim funkcijama, bio pune tri decenije. &nbsp; Ali kako? SELEKTIVNO SJEĆANJE &nbsp; Bilo je teško, baš teško?! &nbsp; Jer, Milan Paunović je – bar tako reče na Anketnom odboru - bio nesrećni policijski funkcioner, a vrlo često i nevina žrtva kriminala pod okriljem države. I ne samo on, nego i njegova porodica. Posebno sin kojeg su zbog oca, policajca-pravednika, pretukle ,,crne trojke“ posred Podgorice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025060319068_4c4f7e07aa14d682ec2fa2461befe91239b63ffa67b87d4e618b4d38956ac1a0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025060319068_4c4f7e07aa14d682ec2fa2461befe91239b63ffa67b87d4e618b4d38956ac1a0" data-rendition-name="original" width="1043" height="729" loading="lazy" alt="NA METI OD STARIH SARADNIKA: Veselin Veljović "> <figcaption>NA METI OD STARIH SARADNIKA: Veselin Veljović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Baš one ,,crne trojke“ što su tukle i ubile Duška Jovanovića, što su - na jedan mig svog tvorca Veselina Veljovića - u kam zatucale srpske pjesnike i srpske političare u Crnoj Gori... I sve one koji se drznu da misle svojom glavom... O srpskim paravojnim formacijama, o Sedmom bataljonu, o Miloševićevim i Šešeljevim hordama zla - Paunović nije ni zucnuo. Ili ih nije vidio, ili mu nijesu smetali radikali iz bratske Srbije. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190612_f37d169b69f5c70bf64f3f8fa28ad479398769c3614fb1fd0e013f9005502b80.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250603190612_f37d169b69f5c70bf64f3f8fa28ad479398769c3614fb1fd0e013f9005502b80" data-rendition-name="original" width="1280" height="720" loading="lazy" alt="SJEĆA LI IH SE PAUNOVIĆ: Pripadnici Sedmog bataljona Vojne policije u Crnoj Gori 1999. godine "> <figcaption>SJEĆA LI IH SE PAUNOVIĆ: Pripadnici Sedmog bataljona Vojne policije u Crnoj Gori 1999. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Zašto se onda javio nakon toliko vremena, zbog čega je naprasno odlučio da govori o tom zlom dobu? &nbsp; Kaže da je imao samo jedan – sveti i časni - motiv da progovori nakon tri decenije. &nbsp; ,,Da ne bi više jedna majka zaplakala u Crnoj Gori“, prozborio je drhtavim glasom Milan Paunović... &nbsp; PAUNOVIĆEVA BRIGA O SUZAMA &nbsp; Da ne bi više jedna majka zaplakala u Crnoj Gori... Stvarno, to je bio motiv? &nbsp; A što je sa majkama koje su plakale dok je Paunović ćutao i čuvao svoj policijski posao? Đe su se to, u kom kraju srca ili duše Milana Paunovića - iz ponosne i mučeničke Velike - sakrile emocije kada su plakale neke majke iz Bosne i Hercegovine? &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190612_462d0764d1ce349ffcbdfde8ad846864667439af8b4f67187fe1fdebcef020e6.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250603190612_462d0764d1ce349ffcbdfde8ad846864667439af8b4f67187fe1fdebcef020e6" data-rendition-name="original" width="299" height="168" loading="lazy" alt="ZLOČIN BEZ KAZNE: Podsjećanje na deportaciju izbjeglica iz BiH"> <figcaption>ZLOČIN BEZ KAZNE: Podsjećanje na deportaciju izbjeglica iz BiH(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  One majke nesrećnih Bošnjaka i Muslimana - izbjeglica - koje je crnogorska policija 1992. godine, baš kad je Milan Paunović bio načelnik uprave milicije, deportovala vojsci koljača Radovana Karadžića i Ratka Mladića. &nbsp; Jesu li njihove suze bile manje važne od Paunovićevog opstanka na poslu? &nbsp; O tome nije bilo ni riječi, niti su ga prijatelji iz vlasti - Andrija Mandić i Milan Knežević pitali, niti su se poslanici opozicije dosjetili da pitaju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190640_fecd6dbdd047a3283c4f05b5e1056b49af819d4428680f0635b9d2c572edeef9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250603190640_fecd6dbdd047a3283c4f05b5e1056b49af819d4428680f0635b9d2c572edeef9" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="PAUNOVIĆEVI NALOGODAVCI: Andrija Mandić i Milan Knežević"> <figcaption>PAUNOVIĆEVI NALOGODAVCI: Andrija Mandić i Milan Knežević(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Pustili su da Milan Paunović crnogorskoj javnosti ponudi priču da je on, baš on – koji je svojevremeno postavio Veselina Veljovića za komandanta specijalaca – tek kasnije saznao da je baš Veljović organizovao ,,crne trojke“. I da je Paunović, kao šef crnogorske policije koji je angažovao Veljovića, sve vrijeme ćutao. &nbsp; Zašto je on tada ćutao, ako je sve znao? &nbsp; U ta surova vremena, priznao je Paunović, zamuckujući a glumeći neprijatnost, u ta mučna vremena nije bilo pametno da priča, ako želi da zadrži posao koji je godinama ćuteći radio. A sada bi Paunović – opet po svaku cijenu, valjda ostanka na poslu i neke nagrade - da priča nove priče iz starih vremena. &nbsp; Svake vojske vojnik danas priča o moralu, principima i poštenju. &nbsp; MRTVI NE GOVORE &nbsp;&nbsp; Čovjek koji je decenijama ćutao pred živima, sad priča o njima - kad su mrtvi. &nbsp; Kaže Paunović da je svašta govorio ministru Vukašinu Marašu. Ali, Maraš odavno nije među živima, ne može da mu odgovori. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190640_1051420471c575ebd03814a1e5f0b805655dc6d39338924a518b013836e1c2b3.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250603190640_1051420471c575ebd03814a1e5f0b805655dc6d39338924a518b013836e1c2b3" data-rendition-name="original" width="1772" height="942" loading="lazy" alt="ŽRTVA NAKNADNE REVIZIJE PROŠLOSTI: Vukašin Maraš, nekada čelni čovjek bezbjednosnog sektora"> <figcaption>ŽRTVA NAKNADNE REVIZIJE PROŠLOSTI: Vukašin Maraš, nekada čelni čovjek bezbjednosnog sektora(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Svašta je, kaže aunović, pričao i sa Goranom Žugićem. Ali i Žugić ne može da progovori. Ne može da svjedoči i javnosti saopšti: da li je tog 14. januara 1998, kada su bataljoni Momira Bulatovića krenuli da osvajaju staru zgradu Vlade u ulici Jovana Tomaševića, da li je te večeri baš Paunović policajcima sugerisao da spuste oružje? &nbsp; Tobože da bi sačuvali mir, a stvarno da bi puštili Bulatovićeve ljude da zauzmu zgradu Vlade. Da, bilo bi to uzbudljivo svjedočenje da Žugić može koju riječ da kaže Paunoviću I da pojasni kako su baš specijalci Veselina Veljovića spasili i spriječili upad u zgradu Vlade. &nbsp;&nbsp; Ali, ne, ne mogu mrtvi da progovore. I Paunović to zna. I sebe prikazuje kao heroja mira. Ovako, ispada kako je on, a ne pokojni Bobo Bogdanović, na Cetinju u doba NATO intervencije, pokazao kuraž da se, predvodeći Cetinjane i brojne građanske aktiviste, na Ivanovim koritima odupre invaziji Sedmog bataljona. &nbsp; Bobo Bogdanović danas ne može da govori. A pričao bi, kako mu je vazda I bastalo. &nbsp; ISTINA NAĐE PUT Oni koji su živi, pokazali su koliko je čvrsta istina Milana Paunovića. &nbsp; Eto, upravo smo juče saznali da je Bato Vujošević, crnogorski pjevač, bio pripadnik ,,crnih tojki” koje su, po verziji Paunovića, prebili njegovog sina. Svi koji poznaju Bata Vujoševića znaju koliko je istine u Paunovićevim tvrdnjama kada govori o ,,crnim tojkama”. &nbsp;&nbsp;&nbsp; Baš kao što sam Paunović zna zašto ćuti o aferi S.Č. Ni glasa da pušti o sramnom namještanju i uništavanju života, ne samo tadašnjeg tužioca Zorana Piperovića i njegove porodice, već i porodica svih drugih koje je targetirao. &nbsp; Ali, zna se zašto Milan Paunović ćuti o živima. Jer se - baš kao u aferi S.Č. - pokazala podlost postupanja visokog policijskog funkcionera. &nbsp; Jasno je svima koji malo znaju što se zbivalo u Crnoj Gori tokom posljednje tri decenije. Zato je priča Milana Paunovića, osim vlastite želje da se prikaže herojem iz sjenke, bila jedna - velika, osmišljena, predstava za javnost. &nbsp; MUČNA PREDSTAVA ZA JAVNOST Da, Paunović je bio glumac u komadu koji su osmislili vođe parlamentarne većine, oni koji su 21. maja 2006. godine – tugovali što je Crna Gora postala nezavisna država. &nbsp; Samo se tako, kao prizemna režija, može tumačiti da je onaj Momčilo Leković, vječiti student prava, mogao da spremi slike Veselina Veljovića u A4 formatu i prije nego je Paunović davao iskaz. Ili da je Paunović čitao odgovore na pitanja Milana Kneževića... Da, sve je bio političko pozorište, da bi javnosti poslali poruku pni isti, sada političari na vlasti, koji su nekad &nbsp;su nekad bili vojnici i Slobodana Miloševića i sada Aleksandra Vučića.&nbsp; I koji žele da se ponovi ona &nbsp;predreferendumska mantra: da je Crna Gora država kriminala i da zato ne zaslužuje da postoji.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190632_80ec22216f9f2c624cc0a2bcc2a2590bdc694cb23bb7f148f4d46e97e7dc375b.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250603190632_80ec22216f9f2c624cc0a2bcc2a2590bdc694cb23bb7f148f4d46e97e7dc375b" data-rendition-name="original" width="1000" height="498" loading="lazy" alt="REŽIJA: Momčilo Leković na Anketnom odboru unaprijed zna koga će Paunović da pomene"> <figcaption>REŽIJA: Momčilo Leković na Anketnom odboru unaprijed zna koga će Paunović da pomene(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  To je bila ključna uloga Milana Paunovića. Da pljune na svoj policijski posao koji je obaljao duže od trideset godina, da krivicu prebaci na one koji mu ne mogu odgovoriti i da podrži priču svojih novih političkih mentora: avgustovske vlasti koja ga je – preko Alekse Bečića - odlikovala prošle godine. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190636_08aa08316a85fa220f01289a0eaebb535abb74a033932f9bdc1d3a2a8cb278e3.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250603190636_08aa08316a85fa220f01289a0eaebb535abb74a033932f9bdc1d3a2a8cb278e3" data-rendition-name="original" width="526" height="643" loading="lazy" alt="SVAKI NADREĐENI JE DOBAR NADREĐENI: Ministar Šaranović uručuje 2024. zahvalnicu Paunoviću "> <figcaption>SVAKI NADREĐENI JE DOBAR NADREĐENI: Ministar Šaranović uručuje 2024. zahvalnicu Paunoviću(Photo: Fejsbuk)</figcaption> </figure>  Da li će Paunović dobiti nakon jučerašnjeg istupa još neku nagradu? Viđećemo, ali – ako ćemo pravo – sve što dobije zaslužio je.&nbsp; Baš kao i Crna Gora u kojoj kojoj ovakvi ljudi postaju svjedoci pravdenici. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Draško Đuranović

Milan Paunović, lažni svjedok-pravednik?!

Iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (IRMCT) je saopšteno da je Ratko Mladić, preko punomoćnika, podnio zahtjev u kojem se, između ostalog, navodi da je medicinska služba UNDU obavijestila Mladića i njegovu porodicu da se njegovo zdravstveno stanje ne može izliječiti i da "prelaze na palijativnu njegu i razmatranje kraja života".
Bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko Mladić osuđen je u Haškom tribunalu na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja tokom rata u BiH 1992-1995.
U Zahtjevu se navodi i "da se njegov preostali životni vijek mjeri u mjesecima".
Takođe se kaže "ovaj zahtjev se podnosi, alternativno, ili kao zahtjev za privremeno puštanje na slobodu, ili kao uslovno privremeno puštanje na slobodu, u mjeri u kojoj je sudska praksa ICTY/IRMCT smatrala bilo koji od njih odgovarajućim sredstvom za traženo olakšanje".
Na osnovu oba pravila odbrana tvrdi da je ograničeni životni vijek Mladića "centralno humanitarno pitanje kojem treba dati presudnu težinu".
Dodaje se da, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, ne postoji rizik od bjekstva.
"S obzirom na ozbiljnost i hitnost situacije, Mladić shodno tome zahtijeva da se prijem svih medicinskih dokaza koje traži predsjednik ubrza i da se ne odlaže, te da se donese brza odluka o ovom zahtjevu", navodi se u dokumentu.
U privremenom medicinskom izvještaju, podnesenom 24. maja, koji je pripremila medicinska služba UN-a, je, između ostalog, navedeno da "uprkos optimalnom liječenju, proces propadanja i starenja se nastavlja kod pacijenta Mladića i u jednom trenutku će preći granice medicinske intervencije, što će dovesti do konačnog kraja života, za koji se ne može dati jasna prognoza", ističe se u saopštenju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
<h2>Za šta je osuđen Mladić?</h2>
Ratko Mladić osuđen je pred Haškim tribunalom 2021. godine na doživotnu zatvorsku kaznu za genocid u Srebrenici, progon, zločine protiv čovječnosti, istrebljivanje i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
Sudsko vijeće je potvrdilo prvostepenu presudu kojom je Ratko Mladić oslobođen krivice za genocid u šest bh. opština i to u Foči, Vlasenici, Ključu, Sanskom Mostu, Kotor Varoši i Prijedoru.
Kao bivši ratni komandant Vojske Republike Srpske osuđen je u prvostepenoj presudi 2017. godine na kaznu doživotnog zatvora prvostepenom presudom ICTY.
Utvrđeno je da je kriv za genocid počinjen nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN), u ljeto 1995. godine, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva, te držanje pripadnika mirovnih snaga UN taocima tokom NATO bombardovanja 1995. godine.
Osuđen je po 10 od 11 tačaka optužnice za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Tokom procesa, koji je počeo 16. maja 2012. godine i trajao 530 dana, izvedena su 592 svjedoka, te predočeno oko 10.000 dokaznih materijala. Sud je u obzir uzeo i 2.000 presuđenih činjenica.
<h2>Mladić se skrivao u Srbiji 16 godina</h2>
Najtraženiji haški bjegunac, koji se od pravde skrivao skoro 16 godina, uhapšen je u Srbiji 26. maja 2011. i šest dana kasnije izručen Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu.
Prva optužnica protiv njega je podignuta 24. jula 1995. godine.
Rođen je 1943. godine u Božanovićima kod Kalinovika. Od kada je završio Vojnu akademiju u Beogradu bio je u aktivnoj vojnoj službi Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Pred početak ratova na području bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), 1991. godine, Predsjedništvo SFRJ unaprijedilo je Mladića u general-majora, a u aprilu 1992. godine, na samom početku rata u Bosni i Hercegovini, u general-potpukovnika.
U maju 1992. godine je imenovan za komandanta Glavnog štaba novoformirane Vojske Republike Srpske.

Ratko Mladić zatražio privremeno puštanje na slobodu zbog kritičnog zdravstvenog stanja

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Klikovac: Uprava grada godinu znala da je kanal Mareze zatrpan

Sjedinjene Američke Države „spremne su da pruže pomoć“ iranskim demonstrantima - izjavio je američki predsjednik Donald Tramp, u trenutku kada je, prema navodima aktivista, broj poginulih u protestima širom Irana premašio stotinu.
Dok demonstracije u svih 31 iranskoj pokrajini ulaze u treću sedmicu, vlasti su uvele strogu komunikacionu blokadu, a državni mediji za nerede optužuju „terorističke elemente“ koje navodno podržavaju Amerika i Izrael.
Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency, broj stradalih porastao je sa 65 na 116, dok je najmanje 2.600 osoba privedeno. Ovi protesti smatraju se najvećim u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranski državni tužilac Mohamed Movahedi Azad poručio je da će svi učesnici protesta biti tretirani kao „neprijatelji Boga“, što u iranskom zakonodavstvu predstavlja teško krivično djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Poluzvanična agencija Tasnim objavila je da je u jednoj opštini u provinciji Teheran uhapšeno oko 100 ljudi. Lokalni guverner naveo je da su privedeni zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira, te da su u okrugu Baharestan koristili vatreno i hladno oružje protiv građana, kao i pripadnika policije i snaga bezbjednosti.
U obraćanju javnosti, iranski vrhovni vođa opisao je protivvladine demonstrante kao „vandale i izgrednike“.
Protesti su izbili 28. decembra, nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute rijala, a ubrzo su prerasli u najozbiljniji izazov vlastima u posljednjih nekoliko godina.

Tag: ratko-mladic