Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski izjavio je da radi na nastavku razmjene 1.200 ukrajinskih zatvorenika s Rusijom.
- Računamo na nastavak razmjena. Mnogi sastanci, pregovori i pozivi sada su posvećeni ovome - kazao je Zelenski.
Šef Savjeta bezbjednosti Rustem Umerov rekao je u subotu da je održao konsultacije u Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, uz podršku kijevskih partnera, o nastavku procesa razmjene.
- Kao rezultat ovih pregovora, strane su se složile da se vrate Istanbulskim sporazumima. Ovo se odnosi na oslobađanje 1.200 Ukrajinaca - rekao je Umerov.
Dodao je da će se konsultacije održati u bliskoj budućnosti kako bi se odlučilo o proceduralnim i organizacijskim detaljima procesa.
- Radimo bez prestanka kako bi Ukrajinci koji se vraćaju iz zarobljeništva mogli proslaviti Novu godinu i Božić kod kuće - za porodičnim stolom i sa svojim voljenima - izjavio je Umerov.
Nije bilo neposrednih komentara iz Moskve na izjave Ukrajine.
Istanbulski sporazumi su dogovori o razmjeni zatvorenika postignuti uz posredovanje Turske 2022. godine, a kojima se utvrđuju pravila za velike, koordinirane razmjene između Rusije i Ukrajine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Ukrajina u važnim pregovorima: Uskoro bi mogli razmijeniti 1.200 zatvorenika s Rusijom

Rusija i Ukrajina razmijenile su danas po 146 ratnih zarobljenika nakon posredovanja Ujedinjenih Arapskih Emirata, saopštilo je rusko Ministarstvo odbrane.
Svi oslobođeni Rusi nalaze se u Bjelorusiji gdje im se pruža psihološka i medicinska pomoć.
U saopštenju se navodi da je Ukrajina vratila u Moskvu osam ruskih državljana, stanovnika Kurske oblasti, prenosi Srna.

1084x550

Moskva i Kijev razmijenili po 146 zarobljenika

Datum treće runde rusko-ukrajinskih pregovora u Istanbulu biće određen nakon završetka razmjene ratnih zarobljenika, kazao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov.
On je, na konferenciji za novinare u Moskvi, rekao da su trenutno Moskva i Kijev angažovani na sprovođenju humanitarnih sporazuma postignutih tokom druge runde direktnih pregovora u Istanbulu 2. juna.
- Nakon što se završe sve dogovorene procedure, uključujući razmjene, biće vrijeme da se odrede datumi za treću rundu - naveo je Peskov, prenosi Anadolija.
Nakon druge runde pregovora u Istanbulu 2. juna, Rusija i Ukrajina su se dogovorile o razmjeni zarobljenika na osnovu formule "hiljadu za hiljadu", kao i o povratku teško bolesnih i vojnika mlađih od 25 godina.
Peskov je rekao da je Moskva i dalje zainteresovana da Vašington nastavi svoje posredničke napore u rješavanju ukrajinskog sukoba.
Komentarišući izjave američkog izaslanika Stiva Vitkofa, koji je kazao da se nada da će situacija oko Irana doprinijeti rješavanju sukoba u Ukrajini, Peskov je rekao da su te dvije situacije "inherentno neuporedive".
- Izbijanje sukoba i izraelski napadi na Iran bili su potpuno ničim izazvani. Što se tiče početka specijalne vojne operacije, prethodnik ovoga je dobro poznat svima - naglasio je Peskov.
On je dodao da pristup "mir kroz snagu" vjerovatno nije primjenjiv na Rusiju i da njegova primjena neće omogućiti postizanje bilo kakvih ciljeva.
Komentirišući izjave evropskih političara o ruskoj "prijetnji", Peskov je rekao da Zapad koristi izmišljenu prijetnju koju predstavlja Rusija kako bi izvukao novac od svojih poreskih obveznika.
- Ovo je metod koji se koristi za opravdanje daljnjeg finansiranja naoružavanja Ukrajine - rekao je Peskov.

Peskov: Treća runda pregovora nakon razmjene ratnih zarobljenika

Rusija je predala Ukrajini tijela još 1,2 hiljade ukrajinskih vojnika poginulih u ratu s Rusijom, u okviru sporazuma o razmjeni ratnih zarobljenika i mrtvih, saopštili su danas ukrajinski zvaničnici.
Kako piše Rojters, u nekoliko razmjena ovog mjeseca, Ukrajina je preuzela više od 4,8 hiljada tijela.
- U okviru sporazuma u Istanbulu, nastavlja se repatrijacija tijela preminulih. Danas je ruska strana predala Ukrajini još 1,2 hiljade tijela - rekao je ukrajinski ministar odbrane, Rustem Umerov.
On je kazao da slijedi zahtjevan proces identifikacije, nakon kog će porodice preminulih vojnika dobiti odgovore.
Ruske državne novinske agencije TASS i RIA izvijestile su o posljednjoj primopredaji ukrajinskih vojnika, navodeći da Moskva nije primila tijelo nijednog ruskog vojnika zauzvrat.
Prema sporazumu postignutom u Istanbulu, Kijev i Moskva su se saglasili da predaju do šest hiljada tijela i da razmijene bolesne i teško ranjene ratne zarobljenike, kao i one mlađe od 25 godina.
Rusija je do sada izvijestila da je zauzvrat primila ukupno samo 27 ruskih vojnika.

Rusija predala 1,2 hiljade tijela ukrajinskih vojnika poginulih u ratu

Rusija i Ukrajina razmijenile su prvu grupu ratnih zarobljenika, uključujući mlađe od 25 godina, saopštili su u danas ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i rusko ministarstvo obrane. 
 
- Razmjena je počela i u narednim danima će se obaviti u nekoliko faza -napisao je Zelenski na Telegramu, dodajući da dio razmijenjenih čine teško ranjeni i mlađi od 25 godina. 
 
To je prva grupa koja je razmijenjena nakon druge runde pregovora između Rusije i Ukrajine u Istanbulu 2. juna, prenosi Hina. 
 
Dvije strane pristale su razmijeniti najmanje 1,2 hiljade ratnih zarobljenika na svakoj strani, prvenstveno mlađe borce i teško ranjene, kao i vratiti na hiljade tijela vojnika poginulih u ratu. 
 
Rusko ministarstvo obrane nije navelo koliko je ratnih zarobljenika razmijenjeno, ali je potvrdilo da su obje strane razmijenile jednaki broj vojnog osoblja. 
 
Zvaničnik Kremlja Vladimir Medinski ranije je rekao da je Ukrajini bila predata prva lista s imenima 640 ratnih zarobljenika.

Rusija i Ukrajina razmijenile prvu grupu ratnih zarobljenika

Ukrajina i Rusija dogovorile su razmjenu po hiljadu ratnih zarobljenika nakon prvih direktnih razgovora u posljednje tri godine, održanih danas u Istanbulu.
Kako prenosi Radio Slobodna Evropa, ukrajinski ministar odbrane Rustem Umerov kazao je da su se Ukrajina i Rusija složile da razmijene po hiljadu ratnih zarobljenika.
On je kazao da je datum određen, ali nije javno objavljen.
Prema riječima Umerova, na sastanku je razgovarano o potencijalnom sastanku Volodimira Zelenskog i Vladimira Putina, a uskoro će biti objavljena i moguća nova runda razgovora.
Delegacije Ukrajine i Rusije su takođe, kako je kazao, razgovarali o mogućem prekidu vatre, u "svim modalitetima".
Šef ruske delegacije Vladimir Medinski rekao je takođe da će se razmjena zarobljenika održati u "narednim danima", a uključivaće "hiljadu za hiljadu".
On je naveo da je Rusija "primila na znanje" zahtjev Ukrajine za direktne razgovore Putina i Zelenskog, dodajući da će svaka od dvije zaraćene zemlje "predstaviti svoju viziju mogućeg budućeg prekida vatre".
Ovo su bili prvi direktni mirovni pregovori od onih neuspjelih koji su se vodili sedmicama nakon što je Rusija pokrenula invaziju na svog susjeda u februaru 2022. godine.

Ukrajina i Rusija dogovorile razmjenu zarobljenika

Rusija i Ukrajina danas su razmijenili po 246 ratnih zarobljenika, saopštilo je rusko Ministarstvo odbrane, prenio je Tass.
Kao rezultat pregovaračkog procesa iz Ukrajine je vraćeno 246 ruskih vojnika, a oslobođen je isti broj ukrajinskih vojnika. Kao gest dobre volje, Kijevu je predat i 31 ranjenik, dok je u Rusiju prebačeno 15 ruskih vojnika kojima je potrebna hitna medicinska pomoć, navodi se u saopštenju.
Ističe se da se ruski vojnici koji su se vratili iz zarobljeništva nalaze se na teritoriji Bjelorusije, gdje dobijaju pomoć i omogućen im je razgovor sa članovima porodice, a biće prevezeni u Rusiju na liječenje i rehabilitaciju.
Pregovorima o razmjeni ratnih zarobljenika posredovali su Ujedinjeni Arapski Emirati.

Rusija i Ukrajina razmijenile po 246 ratnih zarobljenika

Palestinski Hamas predao je noćas tijela četiri izraelska taoca Crvenom krstu u zamjenu za stotine palestinskih zatvorenika iz izraelskih zatvora, samo nekoliko dana pred kraj prve faze sporazuma o primirju u pojasu Gaze.
Izraelski bezbjednosni zvaničnik potvrdio je da je Hamas predao tijela talaca Crvenom krstu.
Izrael je objavio da su tijela predata uz pomoć egipatskih posrednika preko izraelskog prelaza i da je počeo proces identifikacije. Otprilike u isto vrijeme konvoj Crvenog krsta je sa nekoliko desetina oslobođenih palestinskih zatvorenika napusio izraelski zatvor Ofer i uputio se ka gradu Beitunija na Zapadnoj obali gdje su ih čekale stotine ljudi.
Prijatelji i porodice su pozdravili oslobođenje palestinskih zatvorenika. Zatvorenici su nosili majice izraelske zatvorske službe, a neki su ih skinuli i zapalili čim su stigli.
Nekoliko sati kasnije autobusi sa stotinama palestinskih zatvorenika stigli su u Kan Junis u Gazi, a neki od njih su ljubili zemlju kada su izašli iz autobusa.
Sa najnovijom razmjenom ispunjene su obaveze obje strane prema prvoj fazi sporazuma o primirju koji je počeo da se primjenjuje 19. januara a tokom koje je Hamas predao 33 taoca, uključujući osam tijela, u zamjenu za gotovo 2.000 palestinskih zatvorenika.
Izrael je odložio oslobađanje više od 600 palestinskih talaca od subote iz protesta zbog, kako je ocijenio, svirepog ophođenja prema izraelskim taocima kada ih je Hamas predavao u okviru planirane razmjene prema sporazumu o primirju.
Juče je iz kancelarije izraelskog premijera Benjamina Netanjahua rečeno da će najnovija predaja tijela talaca biti sprovedena bez ceremonije, za razliku od prethodnih oslobađanja talaca i predaja koje su bile režirane ispred velike mase ljudi. Izrael, kao i Crveni krst i UN zvaničnici, nazvali su te ceremonije ponižavajućim za taoce.
Među onima koji je trebalo rano jutros da napuste izraelke zatvore su stotine ljudi uhapšenih u Gazi i držanih zvbog sumnji na militantno ponašanje poslije napada Hamasa na Izrael 7. otobra 2023. godine, a koji su mjesecima držani u zatvoru bez optužnica.
Mđu njima je 445 muškaraca, 21 mlada osoba i jedna žena, prema spiskovima koje su dali paletsinski zvaničnici.
U ovoj rundi razmjene samo 50 Palestinaca oslobođeno je u okupiranu Zapadnu obalu i istočni Jerusalim. Desetine zatvorenika osuđenih na doživotni zatvor zbog napada na Izraelce biće izgnani van palestinskih teritorija i odvedeni u Egipat, makar privremeno, odnosno dok ih ne prihvate druge zemlje.
Prva faza primirja od šest nedjelja ističe 1. marta. Pregovori o drugoj fazi, kada treba da se pregovara o oslobađanju preostalih talaca koje drži Hamas i potpuni kraj rata, trebalo je da počnu početkom februara.
Izaslanik američkog predsjednika Donalda Trampa za Bliski istok Stiv Vitkof je rekao da se zalaže za to da sve strane počnu pregovore o drugoj fazi pregovora.

Hamas predao tijela četiri Izraelca u zamjenu za stotine zatvorenih Palestinaca

Rusija i Ukrajina su danas izvršili razmjenu 150 ratnih zarobljenika sa svake strane, saopštilo je Ministarstvo odbrane u Moskvi.
Navedeno je da su ruski zarobljenici oslobođeni na teritoriji Bjelorusije i da će biti prebačeni u Rusiju.
Ujedinjeni Arapski Emirati su bili posrednici u razmjeni, saopšteno je u Moskvi, javlja Rojters.

Rusija i Ukrajina razmijenili ratne zarobljenike

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu i njemački ministar unutrašnjih poslova Aleksander Dobrind potpisali su zajedničku deklaraciju kojom se obavezuju na saradnju u oblastima sigurnosti, sajber tehnologija i borbe protiv terorizma.
- Iran i njegovi zastupnici, Hezbolah, Hamas i Huti predstavljaju prijetnju ne samo Izraelu, već i regionalnoj stabilnosti i međunarodnoj sigurnosti - izjavio je Netanjahu prilikom potpisivanja.
Naglasio je da ovaj dokument "prenosi sigurnosnu posvećenost u zajedničko djelovanje".
- Neprijatelji Izraela moraju znati: naše oči su uprte u njih u svakom trenutku i na svakom mjestu - rekao je Netanjahu.
Dodao je da deklaracija "učvršćuje duboku posvećenost Njemačke sigurnosti Izraela i podiže sigurnosno-tehnološku saradnju između dvije zemlje na novi strateški nivo" te da odražava historijsku odgovornost Njemačke nakon Holokausta.

Izrael i Njemačka potpisali deklaraciju o borbi protiv terorizma, Netanjahu zaprijetio "neprijateljima"

&nbsp;Ruska energetska kompanija Gazprom postavila je istorijski rekord u dnevnoj isporuci gasa u Kinu putem gasovoda Snaga Sibira, ističući da su isporuke u prošloj godini premašile ugovorne obaveze za gotovo 800 miliona metara kubnih.
Taj gasovod, sa izvoznim kapacitetom od 38 milijardi metara kubnih gasa godišnje, predstavlja najveći sistem za transport gasa na istoku zemlje, prenose Nezavisne novine.
Prve isporuke ruskog gasa u Kinu ovim gasovodom počele su u decembru 2019. godine u okviru tridesetogodišnjeg ugovora potpisanog 2014. godine između Gazproma i kineske kompanije China Nacional Petroleum Corporation (CNPC).
Gazprom je od 1. decembra 2024. godine doveo Snagu Sibira do maksimalnog projektovanog kapaciteta od 38 milijardi metara kubnih gasa godišnje.
Nakon posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Kini, krajem avgusta prošle godine, dvije zemlje su potpisale dokumenta o ukupnoj isporuci od 106 milijardi metara kubnih gasa godišnje.
Tokom posjete potpisan je i memorandum o izgradnji gasovoda Snaga Sibira 2, čiji je planirani kapacitet 50 milijardi metara kubnih gasa godišnje. Odlučeno je i da se isporuke preko Snage Sibira povećaju sa projektovanih 38 na 44 milijarde metara kubnih godišnje.

Gazprom oborio rekord dnevnih isporuka gasa u Kinu

Situacija prilikom dva posljednja postupka odlučivanja o izboru kandidata za sudije Ustavnog suda koje je predložio predsjednik države Jakov Milatović najviše u stvari govori o samom toku postupka i načinu izbora sudija Ustavnog suda u Skupštini. Otkriva kako se dolazi do konsensusa o izboru predloženih kandidata. Problem se može posmatrati i sa aspekta odnosa parlamenta prema predsjedniku države. Pri tome, ne mislim na odnos prema predsjedniku lično. Radi se o odnosu prema funkciji predsjednika države, kazao je u razgovoru za <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/draskovic-za-pobjedu-izbor-sudija-nije-politicka-trgovina-vec-ustavna-obaveza">Pobjedu </a>bivši predsjednik Ustavnog suda Crne Gore Dragoljub Drašković.
Stvar se, prema njegovim riječima, mora sagledavati mnogo šire, prije svega, kao odnos najviših državnih organa.
- Skupštine, koja vrši zakonodavnu vlast, i predsjednika države koji predstavlja Crnu Goru, ali ima i neka ovlašćenja izvršne vlasti, pored cijelog niza niz drugih, „tradicionalnih“ nadležnosti, kao što je i ta ova da predlaže kandidate za sudije Ustavnog suda - kaže Drašković.
On potvrđuje činjenicu da su prilikom posljednjih izbora sudija Ustavnog suda predsjednikovi prijedlozi dosta dugo čekali na postupak u Skupštini.
- Bez jasnog, opravdanog ili javno saopštenog razloga za to. Da bi se zatim na jednom od glasanja čak prvo glasalo o kandidatu Ustavnog odbora, iako je prijedlog predsjednika mnogo ranije prispio u Skupštinu. Slučajno ili ne, kandidat koga je predložio predsjednik tada nije dobio potrebnu većinu - ponovio je Drašković.
Dodaje da postupak izbora sudija Ustavnog suda od Skupštine ne znači da se postupak mora uvijek i završiti izborom.
- Bilo da se radi o kandidatima koje je predložio Ustavni odbor, bilo o onim koje je predložio predsjednik države - kazao je Drašković i dodao da neizbor sudija uvijek ima negativne posljedice.
Prema njegovim riječima, negativne posljedice su očigledne u situacijama kada, zbog nedovoljnog broja sudija koji čine kvorum potreban za odlučivanje, a kakvih je do sada više puta bilo, prijeti blokadom rada institucije Ustavnog suda i nemogućnošću ostvarivanja njene osnovne funkcije, a to je zaštita ustavnog poretka u cjelini i ljudskih prava i sloboda.
- Posebno, neizborom sudija usporava se ostvarivanje načela vladavine prava na kojem je, između ostalog, prema Ustavu država Crna Gora zasnovana - istakao je Drašković.
On je ponovio da situacija prilikom dva posljednja postupka odlučivanja o izboru kandidata koje je predložio predsjednik Milatović najviše u stvari govori o samom toku postupka i načinu izbora sudija Ustavnog suda u Skupštini.
- Otkriva, zapravo, kako se dolazi do konsensusa o izboru predloženih kandidata. O kandidatu koga je predložio Ustavni odbor političke partije parlamentarne većine prilično lako postižu dogovor, političkim kalkulacijama i međusobnim ustupcima - podsjetio je bivši predsjednik Ustavnog suda.
Drašković dodaje da je više puta do sada govorio o tome na osnovu kojih kriterijuma se sudije zapravo biraju.
- Da li je to stručnost, znanje i iskustvo, javno djelovanje i sve druge pozitivne profesionalne i moralne komponente ličnosti kandidata koje ga čine istaknutim pravnikom? Iii su ipak odlučujuća neka druga mjerila? Npr. naklonjenost ideološkoj liniji političkih krugova i povezanost sa određenim političkim strukturama - ponavlja Drašković niz pitanja koja se otvaraju na ovu temu.
Odgovor na pitanje zašto se poslanici ne odlučuju za kandidate koje predlaže predsjednik države Drašković smatra da treba tražiti u postavci političkih aktera.
- Dogovor o glasanju za kandidate koje predlaže predsjednik države očigledno ide teže. U podsvijesti je prisutno da su to kandidati nekog drugog, van parlamenta i njegove većine, pa makar to bio i predsjednik države - kaže Drašković uz ocjenu da je takvo rezonovanje neprimjereno praksi demokratskog parlamentarnog života u bilo kojem modernom ustavnom sistemu. 
Posebno što se radi o izboru kadra i stvaranju uslova za normalno funkcionisanje najviše institucije u državi, smatra on.
Prema njegovim riječima, svi predloženi kandidati, bilo od Ustavnog odbora ili od predsjednika države, moraju imati isti status u svakom segmentu i svakom momentu postupka izbora u Skupštini.
Drašković ističe da se sve nadležnosti Skupštine, pa i izbor sudija Ustavnog suda, moraju vršiti strogo u skladu sa principima utvrđenim u preambuli i Osnovnim odredbama Ustava, prije svega temeljnim utvrđenjem vladavine prava kao jednom od osnovnih vrijednosti države.
- Odnos vlasti, u sistemu podjele vlasti u Crnoj Gori, prema Ustavu počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli. Taj ustavni princip mora biti zastupljen i poštovan u svim slučajevima međusobnog odnosa organa koji pojedine državne vlasti vrše -ocijenio je Drašković.
pitan da prokomentariše prijedlog predsjednika Milatovića za uvođenje otvorenih izbornih lista koje bi doprinijele većoj odgovornosti poslanika prema građanima i da li bi one, u crnogorskom kontekstu, mogle proizvesti nove oblike političke trgovine i unutrašnjih partijskih sukoba, Drašković kaže da bi uvođenje otvorenih lista predstavljalo krupnu i suštinsku promjenu izbornog sistema Crne Gore.
- Otvorene liste bi svakako upotpunjavale ustavno određenje da su izbori slobodni. Ali i doprinosile većoj odgovornosti izabranih prema onima koji su ih birali - smatra Drašković.
Ponavlja da se prema sadašnjem izbornom sistemu građanin birač izjašnjava o kandidatima od kojih većinu najčešće uopšte ne zna, već se opredjeljuje na osnovu sklonosti prema određenim političkim strankama, odnosno njihovim vođama koje utvrđuju liste kandidata i dominiraju izborima.
- Ili se rukovodi ulogom nosioca liste, koji čak uopšte ne mora biti kandidat u njegovoj izbornoj jedinici, pa ni na izborima uopšte. Čak i kada budu izabrani, posebno sa liste političke partije koja ima veliki broj poslanika, birač, član ili simpatizer te partije, ne zna ko su ti izabrani ljudi. Odnos između ukupnog broja glasova koje su birači dali koristeći svoje aktivno biračko pravo i rezultata izbora koje su dobili ostaje netransparentan i nejasan - pojašnjava Drašković.
Prema njegovim riječima, funkcija izbora nije u tome da demokratiju učine više demokratskom, već da omoguće njeno ostvarivanje.
- Zato je potrebno raditi na razvijanju demokratičnosti izbornog sisema. Otvorene liste bi svakako upotpunjavale ustavno određenje da su izbori slobodni. Ali i doprinosile većoj odgovornosti izabranih prema onima koji su ih birali - kaže Drašković.
On ocjenjuje da moderni izborni sistemi teže jačanju uloge birača i punog smisla biračkog prava, u odnosu na dominantan uticaj partijskih rukovodstava na sastav i redosljed kandidata na izbornim listama.
- Umjesto tzv. vezanih lista, kod kojih birač glasa za listu u cjelini, savremeni modeli uvode otvorene liste, omogućavajući biraču da svojim glasom opredijeli konkretne kandidate koje želi da vidi kao svoje predstavnike. Riječ je o preferencijalnom glasanju, koje je već primijenjeno, između ostalog, i prilikom izbora poslanika u Evropski parlament, u skladu sa Zakonom o izborima poslanika u Evropski parlament - pojašnjava Drašković.
Konstatuje da bi uvođenje otvorenih lista predstavljalo nesumnjivo krupnu i suštinsku promjenu izbornog sistema Crne Gore.
- Takva reforma zahtijeva vrijeme i ozbiljnu pripremu, kako normativnu, tako i tehničku. Neophodno je prilagoditi postojeću zakonsku i podzakonsku regulativu – od pitanja naziva i proglašenja izbornih lista, preko njihovog utvrđivanja, pa sve do uređenja brojnih drugih aspekata važnih za organizaciju i sprovođenje izbornog procesa - kaže Drašković.
Ipak, ocjenjuje da se posebno složeno pitanje odnosi na sistem preračunavanja izbornih rezultata, odnosno na način utvrđivanja broja mandata koje će pojedine liste osvojiti i raspodjele tih mandata prema broju preferencijalnih glasova koje su dobili pojedinačni kandidati.
- U takvom sistemu, mandat bi pripao kandidatima sa liste koji su ostvarili najveću podršku birača. Otvoreno ostaje i pitanje dinamike i rokova u kojima bi se sve neophodne pripreme mogle sprovesti. Takođe, još nije sasvim izvjesno da li su, i u kojoj mjeri, političke partije – a prije svega nosioci vlasti i lideri parlamentarne većine – zaista spremni da prihvate ovako duboku promjenu. Određena doza opreza prema novim rješenjima uvijek je prisutna i u određenoj mjeri razumljiva. Ipak, snažniji i dugotrajniji otpor uvođenju otvorenih lista teško bi se mogao opravdati sa stanovišta daljeg unapređenja demokratičnosti izbornog procesa - zaključuje Drašković.

Drašković: Izbor sudija nije politička trgovina, već ustavna obaveza

Iza zvanične priče o rekordnim platama i rastu životnog standarda u 2025. ostala je ekonomska stvarnost u kojoj su inflacija, rast cijena nekretnina, pad stranih investicija i sve izraženija fiskalna ograničenja poništili efekat nominalnog rasta prihoda. Crnogorska ekonomija ulazi u 2026. godinu sa nizom strukturnih slabosti – visokom uvoznom zavisnošću, nedovoljnom konkurencijom na domaćem tržištu, nepovoljnom strukturom investicija i budžetom koji raste brže od same ekonomije.
Osnivač i vlasnik BI Consultinga i glavni analitičar Top Business Montenegro inicijative Ratko Nikolić u razgovoru za Portal Analitika govori o tome zašto je inflacija u Crnoj Gori viša nego u eurozoni, zašto pad cijena nekretnina ne bi bio dobar scenario, kakve rizike nose budžetska politika i novo zaduženje, ali i zašto pitanje aerodroma, energetike i investicija zahtijeva racionalan, a ne politički pristup.
<h2>Nominalno veći dohodak nije donio stvarni rast životnog standarda</h2>
Analitika: Šta je razlog zbog kojeg je u našoj zemlji inflacija veća nego u eurozoni? Koje mjere je Vlada mogla da preduzme i šta dugoročno treba uraditi? Da li u 2026. možemo očekivati smanjenje inflacije?
Nikolić: Pokazatelji životnog standarda su mjerljive i uporedive kategorije i one ne pokazuju da nam je prosječan standard značajno povećan u odnosu na prosječan standard građanina EU, a posebno ne u mjeri u kojoj nam je rastao dohodak.&nbsp;
Razlog za to je visoka inflacija, koja je i u godini za nama bila veća nego u EU zoni. Naime, kao uvozno zavisna ekonomija sa izuzetno visokim negativni platnim bilansom, jasno je da na nivo inflacije u Crnoj Gori utiče svaki inflatorni talas iz zemalja od kojih najviše uvozno zavisimo. Međutim, povećanje prihoda domaćeg stanovništva, kao i značajan priliv stranih građana jače kupovne moći, ojačali su u prethodnom periodu domaću tražnju, te su, u uslovima ograničene konkurentnosti, doprinijeli da domaća inflacija bude veća od prosječne u EU. Visoka inflacija je realno umanjila kupovnu moć nominalno uvećanog dohotka, što je negativno uticalo na realni rast prosješnog standarda građana.
Na srednji rok, stabilnost cijena se može postići prije svega kroz veću konkurentnost na domaćem tržištu roba i usluga, a do nje se dolazi kreiranjem poželjnog i predvidivog poslovnog ambijenta, privlačnog i za domaće i za strane investitore, sa jasnim pravilima igre i uz punu pravnu sigurnost i ravnopravnst svih učesnika. Čini mi se da u prethodnom periodu nije dovoljno urađeno na tom planu, te ne očekujem značajne promjene u narednoj godini na strani ponude.&nbsp;
Što se tiče tražnje, moguće je da će manji broj stranih građana prouzrokovati nešto manju tražnju van sezone, s tim da ćemo se tokom sezone, vjerujem uspješne, opet suočiti sa većim pritiskom na cijene posebno u izrazito turističkim sredinama. Svakako, to je bolji scenario nego da dodatne tražnje nema ili da turistička sezona ne bude uspješna, jer bi u tom slučaju cijene možda bile stabilne, ali bi poslovanje privrede bilo ugroženo.
<h2>Pad cijena nekretnina može izazvati krizu</h2>
Analitika: Cijene nekretnina bilježe rekordne vrijednosti u 2025. To je ujedno i najveći skok od 2020. Šta možemo učekivati u godini pred nama kada je riječ o cijeni nekretnina, da li može doći do stagnacije cijena ili eventualnog pojeftinjenja? Koji faktori će uticati na to?
Nikolić: Uz ostale faktore na strani tražnje za nekretninama, koji su dominantno vezani za demografska kretanja, rastu cijena nekretnina značajno doprinosi obezvrijeđivanje novca kroz inflaciju i realni nedostatak drugih opcija za investiranje.&nbsp;
Naime, u uslovima inflacija, građani su svjesni da njihov novac gubi vrijednost, žele ga investirati. Kamatne stope na štednju su niske, ulaganja u nove ili postojeće biznise izgleda da djeluje rizično i neprivlačno, a ulaganje u nekretnine se pokazalo kao najstabilnije...&nbsp;
Plasirajući višak svoje likvidnosti u kupovinu nekretnina građani i sami doprinose skoku cijena i to je jedan krug koji na srednji rok može izazvati krizu na tržištu nekretnina. S druge strane, iako mnogi priželjkuju pad cijena na tržištu nekretnina, to nije pozitivan scenario jer to bi moglo dovesti do krize koja bi bi se manifestovala na način da, na primjer, mnogi od započetih objekata ne budu završeni, što ne bi bilo dobro ni za jednu stranu. Generalno, mislim da u oblasti nekretnina fali malo više regulacije, kao i adekvatan poreski tretman viška stambenog prostora.
<h2>Bez emocija analizirati budućnost upravljanja aerodromima</h2>
Analitika: U 2025. u fokusu ekonomskih zbivanja bio je i tender za davanje Aerodroma pod koncesiju. Da li je davanje Aerodroma pod koncesiju ekonomski opravdan? Šta će to značiti za našu ekonomiju i za crnogorski turizam?
Nikolić: Pitanje upravljanja aerodromima je značajno pitanje za Crnu Goru, posebno ako se ima u vidu značaj avio povezanosti za našu ekonomiju, a posebno na njegov najznačjniji segment - turizam.&nbsp;
Stoga, upravljanje našim aerodromima zbilja nema samo uži, mikroekonomski aspekt, već i "nešto više". To "više" možemo vidjeti i u postojećim uslovima i zapitati se: koliko nam pozitivni poslovni rezultati Aerodroma Crne Gore u tekućoj godini znače ako je iskustvo putnika koji bar jednom slete ili polete na/sa podgoričkog ili tivatskog aerodroma takvo da požele da ga nikad više ne ponove, ako nas kao turističku destinaciju po tom iskustvu pamte ili takvo iskustvo prenose?&nbsp;
Upravo u tom kontekstu i bez emocija treba analizirati i budućnost upravljanja aerodromima. Lično, iz mnoštvo razloga, nemam povjerenja u državu kao nosioca biznisa u oblastima u kojima postoji interes i pozitivno iskustvo vođenja posla od strane privatnih kompanija.&nbsp;
Zato mislim da naša država, u novom tenderskom procesu, treba da jasno definiše svoje ciljeve i obezbijedi mehanizme za njihovo ostvarenje, te u tim okvirima nađe iskusnog koncesionara koji će prepoznati i svoje interese da te ciljeve ispuni.&nbsp;
Mislim da je postojeći, višegodišnji i po mnogo čemu kontraverzni tenderski proces, previše opterećen negativnim nasljeđem da bi se nakon svega mogao smatrati uspješnim, bez namjere da uvrijedim najupornije učesnike koji su ostali do kraja u procesu.
<h2>Investicije u nekretnine stvaraju zarobljeni kapital</h2>
Analitika: U Crnoj Gori i ove godine nastavljen je trend pada stranih direktnih investicija. Koliko tome doprinosi politička nestabilnost? Koje konkretne reforme i signali bi mogli vratiti kredibilne investitore?
Nikolić: Osim što imamo pad stranih direktnih investicija, važno je napomenuti da već godinama imamo i vrlo nepovoljnu strukturu tih investicija, s obzirom na to da se veći dio odnosi na ulaganje u nekretnine.&nbsp;
Upitna dugoročna održivost ove industrije, koja nakon izgradnje nekretnine i iskorišćenosti prostora kao bitnog rezursa, za rezultat ima na neki način zarobljeni kapital koji ne proizvodi novu vrijednost, dodatno se problematizuje činjenicom da značajno povećava naš trgovinski deficit (većinu materijala uvozimo) i ne doprinosi domaćoj zaposlenosti jer na građevinama uglavnom rade strani radnici.&nbsp;
Sve to znači da su dodatni efekti od ovih investicija na našu ekonomiju minorni, posebno u poređenju kada bi te investicije bile neki proizvodni kapaciteti koji bi zapošljavali domaću radnu snagu i bili usmjereni na supstituciju uvoza ili izvoz. Ohrabrivanje željenih investicija kroz poreski stimulans bi bilo vrlo korisna mjera.
Da bi privukli nove strane investitore, najbolje je slušati domaće investitore i strane koji su već tu. Stepen njihovog zadovoljstva je najbolja preporuka svakom novom investitoru da dođe i investira u našu privredu.
<h2>Vlada nema puno opcija u slučaju bilo kakve nestabilnosti na prihodnoj strani&nbsp;</h2>
Analitika: Iako su iz Vlade najavljivali nastavak programa Evropa sad, ministar finansija nedavno je saopštio da se ne radi na uspostavljanju programa Evropa sad 3. Usvojen je i budžet za 2026. U tom kontekstu, šta nas čeka u 2026, možemo li očekivati rezove i nepopularne fiskalne mjere? Koji dio javne potrošnje je najizloženiji i koje alternative postoje?
Nikolić: Budžet za 2026. godinu jeste nominalno manji, ali samo zbog smanjenih finansijskih transakcija. Po gotovo svim ključnim pozicijama izvornih prihoda i rashoda, budžet je veći nego prethodne godine, pri čemu su stope povećanja pojedinih pozicija značajno veće od projektovane stope rasta ekonomije. Na čemu se temelji taj optimizam u naplati budžetskih prihoda i koliko je realan, ostaje nam da vidimo.&nbsp;
S obzirom na to da je oko 80% budžetskih rashoda u značajnoj mjeri obavezujuće, što znači da je u kratkom roku teško očekivati krupnije rezove, te Vlada nema puno opcija da reaguje u slučaju bilo kakve nestabilnosti na prihodnoj strani.&nbsp;
S druge strane, novim zaduženjima, koja rastu znatno brže od realnog rasta BDP-a i domaće produktivnosti, jednom mora doći kraj, pa se nameće pitanje srednjoročne fiskalne održivosti na ovom nivou poreskih stopa. Tu prije svega mislim na stopu PDV, koji čini preko 50% izvornih prihoda budžeta i smatram da će u narednim godinama sa svakim eurom dodatnih mandatornih budžetskih rashoda, pritisak na povećanje opšte stope PDV biti sve veći.
Što se tiče nekog mogućeg programa "Evropa sad 3", pretpostavljam da to može biti neki set sanacionih mjera nad posljedicama prethodnih, tzv. programa Evropa sad 1 i 2, koji su bili samo administrativno ispunjavanje predizbornih obećanja po svaku cijenu, bez analize i bez sagledavanja kako će te mjere uticati, prije svega na održivost finansiranja i kvalitet našeg zdravstvenog i penzionog sistema, kao i na naš ukupni ekonomski sistem.
<h2>Rezerve bi trebalo stvarati štednjom, ne samo novim dugom</h2>
Analitika: Usvojena je i Odluka o zaduženju za 2026, a predviđeno je zaduženje od 500 miliona i mogućnost dodatnog zaduženja do jedne milijarde eura radi refinansiranja postojećeg duga i stvaranja fiskalne rezerve za 2027. i 2028. Po kojim uslovima se Crne Gore može zadužiti i kako će to uticati na javne finansije?&nbsp;
Nikolić: Najavljena zaduženja u 2026. godini u obimu od 500 miliona odgovaraju iznosu kapitalnog dijela budžeta i izonosa potrebnog za plaćanje dugova i kamata koje dospijevaju tokom 2026.&nbsp;
Iako nije planirano da se koriste za tekuću potrošnju, činjenica da javne finansije godinama nijesu u stanju da finansiraju ni euro kapitalnih ulaganja, kao ni da vrate euro duga ili kamata iz sopstvenih sredstava, ne može biti razlog za zadovoljstvo.
Prostor za eventualno zaduženja u cilju kreiranja fiskalne rezerve za narednu godinu je razumno, s obzirom na to da je 2027. zahtjevna u tom pogledu. Ipak, bio bih srećniji kada bismo bili u mogućnosti da dio tih rezervi kreiramo uštedama na rashodnoj strani budžeta i time pošaljemo poruku sadašnjim i budućim kreditorima da radimo na tome da budemo u stanju da bar dio zaduženja vraćamo iz sopstvenih sredstava, a ne jedino i isključivo iz novih zaduženja. Uostalom, prije ili kasnije, kreditori će to i zahtijevati od nas.
<h2>Sve što se planira na bazi jeftine struje neko mora da plati&nbsp;</h2>
Analitika: Od januara 2026. EU je predvidjela početak primjene mehanizama za prekogranično usklađivanje emisija ugljen-dioksida kojim se nameće dodatni trošak na uvoz električne energije proizvedene iz uglja iz zemalja koje nijesu članice EU. Koliko to realno može uticati na cijenu električne energije u Crnoj Gori i koji su mogući kanali poskupljenja?
Nikolić: Direktna posljedica primjene novih propisa će biti dodatne dažbine na struju koja se izvozi, a koja se proizvodi iz fosilnih goriva, što će smanjiti mogućnost njene prodaje na ino tržištu.&nbsp;
Imajući u vidu da se niska cijena električne energije za domaće potrošače nadoknađuje jednim značajnim dijelom i izvozom po tržišnim cijenama, primjena novih propisa će sigurno pojačati pritisak na domaću cijenu električne energije.
A i nevezano za to, činjenica je da je cijena električne energije u Crnoj Gori izuzetno niska, što u jednoj značajnoj mjeri, kratkoročno, ublažava socijalnu situaciju građana, ali na srednji i dugi rok značajno iscrpljuje Elektroprivredu Crne Gore.&nbsp;
Istina, potencijal ove kompanije je i dalje značajan, te ona i dalje bez većih problema obezbjeđuje eksterno finansiranje novih projekata, no takva pozicija ne može trajati dovijeka. S toga je neophodno imati jasnu strategiju cijena električne energije, definisati jasan cilj šta se politkom niskih cijena električne energije želi postići i u kom roku se ciljevi mogu ostvariti, pod uslovom da sve to naša elektroenergetka kompanija može izdržati.&nbsp;
Jer, moramo biti svjesni da sve što se planira na bazi jeftine struje, bilo da se radi o socijalom aspekstu prema građanima, bilo da se radi o privlačenju određenih industrija kojima je električna energija značajan input, sve su to troškovi koje neko mora da plati. A ako niko ne plati, platiće ih naša najveća elektroenergetska kompanija.

Tag: razmjena-zarobljenika