Učitelj Osnovne škole “Oktoih” Sava Kovačević dobitnik je godišnje nagrade Prosvetitelj 2025, koju dodijeljuje Fondacija Alek Kavčić.U trci za ovu prestižnu nagradu bili su još i finalisti: vaspitačica JPU “Ljubica Popović” Biljana Rolović i Ivica Šćepanović, trener i nastavnik fizičkog obrazovanja.
Fondacija Alek Kavčić, uz podršku Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU), organizovala je svečanu manifestaciju „Izbor Prosvjetitelja Crne Gore za 2025. godinu“, koja je održana u četvrtak, 16. oktobra u Podgorici.
U ime Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, prisutnima se obratila ministarka Anđela Jakšić-Stojanović, koja je istakla da je večerašnja manifestacija priznanje onima koji su stub svakog napretka – prosvjetnim radnicima.
- Večeras odajemo priznanje onima koji svojim znanjem, pažnjom i strpljenjem oblikuju budućnost Crne Gore. Nagrada Prosvjetitelj nije samo priznanje za profesionalni uspjeh, već i za svaku lekciju unijetu s ljubavlju, za svaku riječ podrške, osmijeh i topli zagrljaj kada su bili najpotrebniji - kazala je Jakšić-Stojanović.
Generalni sekretar CANU-a akademik Predrag Miranović , naglasio je da manifestacija „Prosvjetitelj Crne Gore“ simbolizuje priču o uspjehu, radu i posvećenosti.
- Uspjeh pojedinca i društva ne može se ostvariti bez obrazovanja. Nažalost, često zaboravljamo koliko važnu ulogu imaju naši vaspitači, nastavnici i treneri u formiranju ličnosti i karijera. Njihov uticaj ne mjeri se samo ocjenama, već samopouzdanjem i vatrom koju su u nama zapalili - poručio je Miranović.
Osnivač Fondacije Alek Kavčić kazao je da je cilj ove nagrade da podigne ugled prosvjetne profesije i podsjeti javnost na njenu neprocjenjivu vrijednost.
- Ova nagrada ima za cilj da poveća vidljivost i vrati poštovanje prema ovoj profesiji, koja nije samo posao, već životno opredjeljenje i poziv. Svi znamo nekog nastavnika koji nas je inspirisao i pomogao nam da postanemo ono što jesmo. Na ovaj način želimo da pokažemo da cijenimo i vrednujemo njihov rad - poručio je.
Kavčić je dodao da je upravo ulaganje u prosvjetu ključ podizanja kvaliteta obrazovanja, što pokazuju i međunarodni rezultati testiranja poput PISA testova.
Dobitnik nagrade Sava Kovačević, kazao je da je ona priznanje za dugogodišnji rad I trud, za zalaganje I pronalaženje različitih načina da dođemo do određenih rješenja.
- Nastaviću da radim kao i do sada. Nagrade jesu važne, jer ističu pojedince koji svojim radom čine stvari drugačijim. Moj cilj je bio da pokažem nove metode i pristupe, da inspirišem kolege, roditelje i djecu. Važno je naglasiti da škola nije samo ustanova, zgrada, škola je mjesto osjećaja, prostor u kojem svako dijete raste, razvija se i prati svoje mogućnosti, a mi, učitelji, tu smo da pratimo njihove napretke. Očekujem da se prepozna energija koju smo uložili, zahvaljujući Asocijaciji Alek Kavčić i da se sav taj trud vrednuje. Vjerujem da možemo izaći iz granica Crne Gore i pokazati iskustva koja imamo – i šire, i globalno - poručio je Kovačević.
Jedna od finalistkinja, Biljana Rolović poručila je da je njena misija u radu s djecom zasnovana na toplini, razumijevanju i stvaranju okruženja u kojem svako dijete može da raste i razvija se.
- Često se zapitam – da li bih voljela da sam dijete u učionici u kojoj boravim? Moja misija je toplina, jer kao što je ona vitalni element za razvoj svake biljke, tako je neophodna i za dijete. Učenje ne znači samo pamćenje činjenica, cilj je da dijete usvoji što više znanja, ali i da uči da razmišlja kritički i razvija kreativnost. To je moguće samo u atmosferi prihvatanja i podrške, u prostoru gdje se dijete osjeća kao kod kuće. Na tom putu, naš najveći saveznik je roditelj. Kada se povežu ono što mi znamo i ono što roditelj zna o svom djetetu, putevi postaju mnogo širi, otvoreniji i jasniji - navela je Rolović.
Finalista Ivica Šćepanović ističe da kaže da je bio ponosan što je bio dio procesa.
- To je nagrada za moj rad, zalaganje za rad sa djecom posebno na polju fizičke culture . Lagao bih kao sportista kad bih rekao da mi nije žao što nisam dobitnik, ali svakako čestike kolegi Kovačevići na izuzetnom rezulztatu, nagrada je otišla u prave ruke. I da je otišla u bilo čije ruke, ne bi zalutila, jer se radi o sjajnim ljudima - zaključio je Šćepanović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Sava Kovačević dobitnik nagrade “Prosvjetitelj 2025”

Dvije srednjoškolke brutalno se tuku u Baru, gradu na jugu Crne Gore. Okružene su "prstenom" od tridesetak vršnjaka, uglavnom dječaka, koji ih snimaju. Niko ne pokušava da prekine tuču.
Dok se udaraju i čupaju, među publikom se vide nasmijana lica.
Dvadesetak dana ranije, u istom gradu, slična situacija.
Dječak leži na podu, dok ga šutiraju u glavu. I ovog puta sve je snimljeno telefonom i dijeljeno na mrežama. Na snimku se od nekoga ko snima čuje "jao", ali niko ne pritiče u pomoć, niti zaustavlja tuču.
Ovi viralni snimci otvorili su pitanja: Gdje je empatija? Zašto je mladima prirodnije da izvuku telefon umjesto da pomognu?
<h2>"Nije to moj posao"</h2>
Mišljenja tinejdžera, sa kojima smo razgovarali o tome zašto ne reaguju na nasilje i zašto ga snimaju, podijeljena su - od ravnodušnosti do opravdavanja.
- Ne bih krivio one koji ne pomažu. Mislim da ne pomažu prvenstveno zbog manjka hrabrosti - kaže za RSE Mihailo iz Srednje stručne škole "Sergej Stanić" u Podgorici.
Smatra da motiv za snimanje nije nužno broj lajkova.
- Ali jeste zbog neke reakcije koju će njihov video izazvati. Vole da objave takve stvari kako bi bili interesantni i da time privuku pažnju - rekao je Mihailo.
Na pitanje kako bi on reagovao da vidi sličnu tuču kaže: "Ako je neko znatno slabiji, pomogao bih. Inače nije to moj posao".
Luka iz turističke srednje škole u Podgorici kaže da ga je snimak iz Bara zgrozio jer se tuku djevojčice.
- Navikao sam da gledam muške tuče, ali ovo čupanje ne. Ne bih uskočio ni za koga. Samo za najboljeg druga, brata ili sestru. Nisu uskakali ni zbog mene kad sam se tukao - naveo je Mihailo.
I sam priznaje da je snimak poslao dalje. "I ne znam je li više smiješan ili tužan".
Jelica, podgorička gimnazijalka, nije iznenađena što niko ne pomaže u sličnim situacijama.
- Posebno ne u srednjoj školi. Kad si u većoj grupi i niko ne reaguje, sigurno da nećeš ni ti. Ili misle da će neko drugi pomoći, ili se ne žele isticati. To je opšta pojava - kazala je ona.
Ističe da se mnogo toga svodi na društveni pritisak.
- Da bi pomogao moraš se odvojiti od mase. A ljudima je teško da idu protiv grupe. Taj pritisak je glavni faktor - rekla je Jelica.
<h2>"Moraš ovo da vidiš, predobro je"</h2>
Baranki Milici Pešić, snimak tuče sugrađanki je, kaže, slučajno "dospio u ruke".
- Srela sam komšinicu, srednjoškolku, koja mi je ushićeno rekla 'moram ti nešto poslati, oduševićeš se'. Potukle su se, rekla je imena djevojčica. A to je već hit na mrežama - kaže za RSE.
Kao majka tri dječaka, kaže da ne može sa sigurnošću reći kako bi njena djeca reagovala.
- Nadam se da bi ustali i pomogli, jer ih tome učim - da nije dovoljno samo ne činiti zlo, već stati u odbranu - rekla je Pešić.
<h2>"Djeca su ogledalo odraslih"</h2>
A jedan od onih koji "ne okreće glavu" od nasilja među mladima je Sava Kovačević, učitelj Osnovne škole "Oktoih" u Podgorici. Dobitnik je svjetske nagrade Global Teacher Award 2020.
Osim matematike, jezika... đake uči i empatiji. 
- Djeca su ogledalo odraslih. Ako želimo da ona budu bolja, prvo mi moramo da budemo bolji - rekao je Kovačević.
Kaže da nasilje nije nova pojava ali da je danas vidljivije zahvaljujući društvenim mrežama i medijima.
Za slučajeve u kojem djeca prije potegnu za snimanjem a ne pomoći, kaže da su posledica otuđenost i sve veće dehumanizacije društva.
- Porodica je u krizi. Roditelji su fizički prisutni, ali često suštinski odsutni iz života djece. Nedostaje zajedničkog vremena, razgovora... - dodaje Kovačević.
Ekrani su, dodaje, preuzeli ulogu čuvara djece, a virtuelna komunikacija ne može zamijeniti emocionalnu povezanost.
- Sve to doprinosi nedostatku socio-emocionalnih vještina i empatije kod mladih - kazao je Kovačević.
On kaže da je ključ uspjeha u razgovoru bez osude, sa puno povjerenja.
- Tako dijete razvija povjerenje i osjećaj sigurnosti da uvijek može doći kod roditelja što je najbolja prevencija nasilja - istakao je Kovačević.
Naglašava i da je potrebna podrška države, a ne samo reakcija na incidente.
- Uvođenje društveno korisnog rada kao mjere odgovornosti kod učenika koji su učestvovali u nasilju, jačanje timova za podršku u školama. Edukacija za nastavnike i roditelje o prepoznavanju i reagovanju na nasilje, kreiranje radionica o empatiji - dodao je on.
Jedan od načina je, smatra, pozivanje roditelja na odgovornost i usmjeravanje na porodičnu terapiju.
Kovačević ističe da sa učenicima razgovara o svim slučajevima nasilja, analizirajući razloge, posljedice i načine reagovanja.
Metode koje koristi za razvoj "boljeg čovjeka u djetetu" su i vršnjačka edukacija, radionice samospoznaje, učenje nenasilne komunikacije, humanitarne akcije…
- Važno je reagovati odmah jer ga ignorisanje produbljuje i daje mu snagu - poručuje Kovačević.
Statistika pokazuje da je broj počinilaca krivičnih djela među maloljetnicima u 2024. za 25 posto veći u odnosu na godinu ranije.
<h2>"Digitalna distanca stvara emocionalnu ravnodušnost"</h2>
Psihloskinja Branka Ćalasan za RSE kaže da je nasilno ponašanje kod djece i adolescenata posljedica više udruženih faktora.
- Narušeni porodični odnosi i doživljene traume, neprepoznate i neliječene. Tu je i nisko samopoštovanje i frustracija, nedostatak socijalnih vještina i empatije, uticaj vršnjaka i medija - rekla je ona.
Fenomen u kojem djeca ne reaguju kada svjedoče nasilju, već snimaju, opisuje kao "efekat posmatrača" koji je potkrijepljen "digitalnom kulturom".
- Nasilje je često normalizovano kroz video igre, filmove, društvene mreže. S obzirom na to koliko su im izloženi, onlajn život oblikuje njihov razvoj. Stalno izlaganje nasilju može umanjiti emocionalnu reakciju pa ono što bi nekada bilo šokantno, sada djeluje "normalno" - kazala je Ćalasan.
<h2>Grupni pritisak</h2>
Ćalasan ukazuje i na snažan uticaj grupne dinamike i straha od izdvajanja.
- Djeca imaju izraženu potrebu za pripadanjem. Kada su dio grupe, posebno u rizičnim situacijama, boje se da će biti odbačena ako reaguju. Osim toga, prisustvo više ljudi stvara osjećaj da će neko drugi reagovati - rekla je ona.
Uz to, dodaje, kod djece je često prisutan i strah od posljedica gdje se boje da će, ako intervenišu, i sami postati meta nasilja.
Ćalasan, kaže da postoje naznake da je empatije kod mladih sve manje, ali da ne treba generalizovati, iako je "aktuelni životni algoritam" postao prijemčljivi za negativne sadržaje".
Dodaje i da komunikacija preko ekrana, bez kontakta oči u oči, umanjuje emocionalni uvid u tuđa osjećanja.
- Online svijet je preplavljen tuđim patnjama, ratovima, nasilju i gladi i ta prekomjerna izloženost dovodi do afektivne indiferentnosti ili smanjene emocionalne reaktivnosti - kazala je Ćalasan.
Pojava kao što je "cancel culture" i "narcistička kultura" gdje društvene mreže podstiču stalno poređenje, samopromociju i fokus na sebe, a isključivanje i zanemarivanje drugih.

"Moraš vidjeti snimak tuče, predobar je": Gdje je mladima empatija?

Grad pod Trebjesom krase murali herojima antifašizma - Savi Kovačeviću, Ljubu Čupiću i Joki Baletić.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250907120912_cf4ffc4366abaf17ad527a1c51e21be79c0d1c4700aaaaa755d6c22f2ea95d6f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250907120912_cf4ffc4366abaf17ad527a1c51e21be79c0d1c4700aaaaa755d6c22f2ea95d6f" data-rendition-name="original" width="960" height="1226" loading="lazy" alt="Murali u Nikšiću"><figcaption>Foto: Antena M/Privatna arhiva</figcaption></figure>  - Heroji grada - napisano je pored murala u Ulici Alekse Backovića.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250907120912_5971b4b89112bc9a4ad88883c0f3d6245a1f18183b77678c0d5816546db02e83.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250907120912_5971b4b89112bc9a4ad88883c0f3d6245a1f18183b77678c0d5816546db02e83" data-rendition-name="original" width="960" height="1168" loading="lazy" alt="Antifašistički murali u Nikšiću"><figcaption>Foto: Antena M/Privatna arhiva</figcaption></figure>  Murali su nastali kao odgovor grupe nikšićkih antifašista na rehabilitovanje četnika i nedavno podizanje spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću u Beranama.

Antifašistički odgovor iz Nikšića: Grad ukrasili murali Savi, Ljubu i Joki

<h2>Možemo li još uvijek vjerovati onome što vidimo i čujemo?&nbsp;</h2>
Zamislite da na internetu naiđete na video u kojem poznata novinarka predstavlja gosta koji govori o softveru za trgovanje kriptovalutama. Sve izgleda autentično – njen glas, izgled, način govora. Međutim, ispostavlja se da je taj video lažan, kreiran pomoću vještačke inteligencije. Ovaj primjer nije fikcija; upravo to se dogodilo s novinarkom Ksenijom Turkovom iz Glasa Amerike. Ovaj incident postavlja ključno pitanje: Kako razlikovati stvarnost od manipulacije u digitalnom svijetu? Odgovor možemo pronaći na stranicama zvanim medijska pismenost - sposobnosti kritičkog analiziranja i procjene informacija koje primamo. U eri vještačke inteligencije (AI), ova vještina postaje neophodna za navigaciju kroz more informacija koje nas svakodnevno preplavljuju. Medijska pismenost podrazumijeva sposobnost pristupa, analize, evaluacije i kreiranja medijskih sadržaja. Ona izaziva sumnju, analizu, istraživanje i zaključivanje. To jeste proces, ali i svjesnost trenutka koji živimo. U kontekstu vještačke inteligencije, to znači razumijevanje kako tehnologije poput algoritama i mašinskog učenja oblikuju informacije koje konzumiramo. Na primjer, vještačka inteligencija može kreirati uvjerljive lažne sadržaje, poznate kao deepfake. Ovi sadržaji mogu prikazivati osobe koje izgovaraju ili rade stvari koje nikada nisu učinile, što može imati ozbiljne posljedice po društvo.
<h2>Vještačka inteligencija i dezinformacije: Kako prepoznati manipulaciju?</h2>
Vještački inteligentne tehnologije omogućavaju kreiranje sofisticiranih dezinformacija koje je teško prepoznati. Evo nekoliko primjera: a) Deepfake video i audio snimciDeepfake tehnologija koristi vještačku inteligenciju za kreiranje lažnih video i audio snimaka koji izgledaju i zvuče autentično. Na primjer, tokom ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, pojavio se lažni video predsjednika Volodimira Zelenskog koji poziva svoje vojnike na predaju. Ovaj video je brzo demantovan, ali je pokazao koliko deepfake može biti opasan. b) Algoritmi i „filter baloni“ Društvene mreže koriste algoritme koji nam prikazuju sadržaje na osnovu naših prethodnih interakcija, stvarajući tzv. „filter balone“. To znači da smo često izloženi informacijama koje potvrđuju naša postojeća uvjerenja, dok suprotna mišljenja ostaju skrivena. Ovaj fenomen može ograničiti našu perspektivu i otežati kritičko razmišljanje.c) Lažne vijesti generisaneAI-jem Vještačka inteligencija može automatski generisati članke koji izgledaju kao da su ih napisali ljudi. Ovi tekstovi mogu širiti dezinformacije ili propagandu, a da čitaoci nisu svjesni njihove lažnosti. Na primjer, tokom pandemije COVID-19, vještačka inteligencija je korišćena za širenje lažnih informacija o virusu i vakcinama, što je dodatno zbunjivalo javnost. U eri vještačke inteligencije, medijska pismenost je ključna za zaštitu od dezinformacija. Postavlja se pitanje: Kako biti medijski pismen u eri vještačke inteligencije? Na ovo pitanje je teško dati odgovor, pa u nastavku šaljemo par predloga:1. Njegujte sumnju: Provjeravajte izvore informacija – Budite skeptični prema senzacionalističkim vijestima i uvijek provjerite da li su informacije potvrđene od strane pouzdanih izvora. 2. Budite budni: Analizirajte slike i video snimke – Obratite pažnju na detalje koji mogu ukazivati na manipulaciju, poput neprirodnih pokreta ili nesklada između zvuka i slike. 3. Učite: Pokušajte da razumijete kako funkcionišu algoritmi – Budite svjesni da platforme koriste algoritme koji vam prikazuju sadržaje na osnovu vaših prethodnih interakcija, što može ograničiti vašu izloženost različitim perspektivama. 4. Pitajte: Razvijajte kritičko mišljenje – Postavljajte pitanja i ne prihvatajte informacije zdravo za gotovo. Razmislite o motivima iza određenih sadržaja i ko ima koristi od njihovog širenja. 5. I opet, učite: Obrazujte se o medijskoj pismenosti – Učestvujte u radionicama i edukacijama koje vam mogu pomoći da bolje razumijete medije i tehnologije.
<h2>Etika i odgovornost: Ko kontroliše informacije?&nbsp;</h2>
Razvoj vještačke inteligencije postavlja etička pitanja o kontroli i distribuciji informacija, o svjesnosti pojedinca da analizira i provjerava. Ko je odgovoran za sadržaje koje kreira vještačka inteligencija? Kako spriječiti zloupotrebu ovih tehnologija? Velike tehnološke kompanije imaju značajnu ulogu u oblikovanju informacija koje konzumiramo. Njihovi algoritmi odlučuju koje vijesti i sadržaji će nam biti prikazani, što može uticati na naše stavove i ponašanje. Sundar Pičai, izvršni direktor kompanije Google, naglašava odgovornost u razvoju AI tehnologija: „AI je jedna od najvažnijih stvari na kojima čovječanstvo trenutno radi. Ona je dublja od vatre ili struje. Međutim, moramo osigurati da je razvijamo odgovorno kako bismo izbegli negativne posljedice.“ Važno je uvidjeti benefite vještačke inteligencije i upotrebljavati je u korist informacija za razvoj potencijala i mogućnosti. Vještačka inteligencija može biti sredstvo za napredak ili tortura emocija i ponašanja. Zbog toga je važno oslanjati se na etiku i razum u svakom trenutku stvaranja medijskih sadržaja.
<h2>Zbog čega je važno stvarati medijski pismene građane?</h2>
U društvu preplavljenom informacijama, gdje svako može kreirati i dijeliti sadržaj, medijski pismeni građani su ključni za očuvanje demokratskih vrijednosti, kritičkog mišljenja i informisanog društva. Bez medijske pismenosti, ljudi postaju laka meta manipulacija, bilo da je riječ o lažnim vijestima, političkoj propagandi ili komercijalnim prevarama. Kako možemo donositi informisane odluke ako ne znamo prepoznati istinu od laži? Medijski pismeni građani su otporniji na dezinformacije, bolje razumiju kako funkcionišu mediji i tehnologije, i mogu aktivno učestvovati u društvenim diskusijama, umjesto da budu pasivni konzumenti sadržaja. U svijetu gdje vještačka inteligencija sve više oblikuje naše digitalno iskustvo, kritičko mišljenje i sposobnost analize informacija nisu samo korisne vještine – one su neophodne za zaštitu slobode mišljenja i demokratskih procesa.
<h2>Zbog čega je važno biti budan?</h2>
U digitalnom dobu, gdje vještačka inteligencija može kreirati uvjerljive lažne sadržaje, budnost i kritičko razmišljanje su ključni. Medijska pismenost nam omogućava da prepoznamo manipulacije i zaštitimo se od dezinformacija. Biti medijski pismen danas znači aktivno preispitivati informacije koje primamo i razumjeti tehnologije koje oblikuju našu stvarnost. Dakle, sljedeći put kada naiđete na nevjerovatan sadržaj na internetu, zapitajte se: Da li je ovo stvarno? Ko stoji iza ovoga? Koji je cilj ovog sadržaja? U eri vještačke inteligencije, kritičko razmišljanje nije opcija – to je nužnost.Ovaj tekst je pisan za sajt medijskapismenost.me u okviru programa Agencije za audiovizuelne medijske usluge.

Istina ili iluzija: Medijska pismenost u eri vještačke inteligencije

Zbog junaštva i podviga koje su pokazali, zbog znanja, zbog ratovanja, zbog nepokolebljivih uvjerenja i zbog harizme koja je vodila naprijed i onda kad naprijed nije postojalo 1322 borca tokom Drugog svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije dobilo je plaketu i orden narodnog heroja. Nijesu odustajali i nijesu pristajali. Za predaju i izdaju nijesu znali. Između časti i smrti život nije bio opcija. Između njih i slobode stajalo je sve i sve su za slobodu dali. Jedan od njih rođen je na današnji dan 1905. u selu Nudo kod Grahova u crnogorskoj knjaževini i živio do 13. juna 1943. kada je kao komandant Treće udarne divizije poginuo na Sutjesci i postao opisani i opjevani superheroj, simbol samožrtvovanja i neustrašivosti. Za svojih 38 godina Sava Kovačević je upoznao siromaštvo, stradanje, nepravdu, radio najteže poslove, tamnovao u zatvorima, dizao ustanke, rukovodio partizanskim jedinicama i svojom pojavom, oštrinom i prekaljenošću podizao moral boraca. Nigdje, međutim, nije zapisano da je Sava Kovačević nekada pokazao kolebanje ili strah. Ni onda kada je sa Centralnom bolnicom i svojom divizijom ostao u neprijateljskom obruču, koji se spuštao sa klisura Sutjeske, rijeke koja će pozajmiti ime jednoj od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata. „Sava je uvijek bio prvi u jurišu i narod je bio uvjeren da on ne može da izgubi bitku i da ga metak neće i ne može pogoditi“, svjedočila je Savina sinovica i saborkinja Vjera Kovačević. Četiri generacije Kovačeviča od 14 do 75 godina okupili su čestari i klanci Sujetske. Uz Savu, bili su i otac, braća, snaha, sinovci i sinovica. "Iako smo ga kritiikovali zbog njegove strogosti, Sava nije popuštao. Smatrao je da svi mi moramo biti prava vojska. Opasani, uredni, da svako jutro radimo vježbe, da ustajemo na vrijeme, bez obzira gdje je neko od nas bio te noći". U ranoj mladosti Sava je zbog loše, porodične, materijalne situacije školu morao zamijeniti najtežim poslovima, šumarskog radnika, montera, putara, u halama, rudnicima i štamparijama - idejnim učionicama Komunističke partije Jugoslavije. Pod uticajem brata Nikole, crvenu knjižicu stekao je 1925. Sa knjižicom dolazi i vrijeme štrajkova, agitacija i subverzija te odmetništva, Glavnjače i sudova. Hapšen je u Grahovu, Nikšiću, Cetinju, Kosovskoj Mitrovici i Beogradu iz kojeg je i deportovan. 1936. u crnogorskoj partijskoj organizaciji dogodila se velika provala, prilikom koje je uhapšeno oko 300 ljudi. Sava se skrivao u šumi i poput hajduka iz narodnih priča izbjegavao potjere 9 mjeseci.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250125090116_a5f629ea1c91aa9a8d63a94571cbff0e43db2527ccea25431b0b7554197a2925.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250125090116_a5f629ea1c91aa9a8d63a94571cbff0e43db2527ccea25431b0b7554197a2925" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Sava Kovačević"></figure>  “Sava Kovačević nije bio nepismeni i sirovi seljak. Bio je intelektualac koga je školovala Komunistička partija, sa kojim je moglo da se priča i raspravlja... Bio je rječit, mudar. Svojom pojavom je pljenio, a ljude više puta mirio. Ali, bio je i zadrt” – opisivila ga je dalje Vjera. Napad na Jugoslaviju dočekao je kao iskusni politički radnik, a Trinaestojulski ustanak kao član Okružnog komiteta KPJ za Nikšić. Stavlja se na čelo zemljaka i 25. jula Grahovljani su porazili 80ak italijanskih vojnika i oslobodili svoje mjesto. U jesen 41. ukazom Glavnog štaba NOP za Crnu Goru, Sava postaje komandant Nikšićkog partizanskog odreda. Njegovi su borci u više navrata nanijeli teške poraze četnicima Baja Stanišića na terenu oko Nikšića i Pive tokom naredne godine. Nikšićki partizanski odred je nanosio gubitke okupacionim jedinicama, zarobio nekoliko stotina vojnika, zaplijenio tenkove, topove, kamione i drugo naoružanje i opremu. "Svi mi, pisala je Vjera Kovačević, neizmjerno smo vjerovali u KPJ, do fanatizma. Išli smo i na nemoguće zadatke, znajući da ćemo ih izvršiti. Sava nikada svoju vojsku nije poveo u boj, a da prije toga nije održao partijski sastanak na kojem se sa partizanima, dakle dobrovoljcima, dogovarao da ginu. Sava je bio samokritičan i odgovoran komandant. Tražio je od boraca da vježbaju gađanje, osvajanje terena, da obavezno u borbi koriste zaklon, da čuvaju sebe i svoje drugove. Titove jedinice osnažene su juna '42. čuvenom Petom proleterskom crnogorskom udarnom brigadom, koja će sa svojim slavnim komandantom ući u udžbenike gerilskog ratovanja i zavrijediti gotovo metafizički oreol neuništivosti i junaštva. Ratovali su na Drini, držali položaje u Bosni, prodirali do Konjica, Prozora, Travnika Jajca, pregazili Neretvu. Ratna sreća i napustila ga je na obali druge vode, pored koje je, sa preko 7 hiljada boraca i Centralnom partizanskom bolnicom, zauvijek ostao Komandant Sava.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250125090120_1ae5d0d2106ad7bb309307c295f45ad4415427e07b39b4e6f7f9eb02de8a3f07.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250125090120_1ae5d0d2106ad7bb309307c295f45ad4415427e07b39b4e6f7f9eb02de8a3f07" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Spomenik"></figure>  Pokušali su nemoguće - da poraze 20 puta jačeg neprijatelja i da zajedno sa ranjenicima izađu iz obruča koji se danima stezao oko partizanskih jedinica i Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Nakon epskog stradanja i juriša Prve proleterske brigade, kroz uzak koridor kod Balinovca prošle su Prva i Druga proleterska, potom i Vrhovni štab, a u bezdanu i bezizlazu ostala je Treća udarna divizija čiji se položaj pogoršavao iz časa u čas.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250125090120_15802a9ef9c4ce1f4011c4029d4ac7bcf732d3f3fa4de774d48bfb3d414a3fc6.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250125090120_15802a9ef9c4ce1f4011c4029d4ac7bcf732d3f3fa4de774d48bfb3d414a3fc6" data-rendition-name="original" width="800" height="533" loading="lazy" alt="Partizani tokom bitke na Sutjesci"><figcaption>Partizani tokom bitke na Sutjesci(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Sedma SS, Stoosamnaesta lovačka, Prva brdska i italijanska divizija "Ferara" polako su zatvarale svaku pećinu i pukotinu zmeđu Pive i Sutjeske. Počeo je lov na partizane, ranjenike, doktore i bolničarke, a "plijen" je često ostavljan živ njemačkim psima tragačima. Sava je poslednji put komandovao juriš i pao pokošen mitraljeskim rafalom. Sa njim, pored Sutjeske, ostali su njegov brat Janko, otac Blagota i sinovac Dragan.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250125090120_c9bef8bfe6a16105fbfe47268a90b592d342343ecfdc9b45184e1e3390422355.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250125090120_c9bef8bfe6a16105fbfe47268a90b592d342343ecfdc9b45184e1e3390422355" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="Partizanske jedinice tokom borbi na Sutjesci"><figcaption>Partizanske jedinice tokom borbi na Sutjesci(Photo: UGC)</figcaption></figure>  "Bitka na Sutjesci je bila nešto stravično, pokolj, klaonica koja se ne može opisati. Bilo je strašno. Poželela sam da sam mrtva. Svuda oko nas ležali su mrtvi i ranjeni borci. Zovu te da im pomogneš, a ti ne možeš. Ljudska klanica. Sutjeska krvava, svi izvori krvavi", pričala je Vjera Kovačević. Prilikom očajničkog proboja Treće divizije poginulo je dvanaest narodnih heroja: legendarni komandant Sava, njegov kurir Veselin Đurović, Dušan Bojović, Momčilo Stanojević, Stevo Baljević i Nikola Lješković, Marko Baletić, komandiri četa Veljko Aleksić i Bajo Prelević, svi iz 5. crnogorske brigade; komandir čete Mostarskog bataljona 10. hercegovačke brigade Šefik Obad, Hamid Baširević i član Izvršnog odbora AVNOJ-a Veselin Masleša.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250125090120_c37c54fe602d1bd26aafeeb3dedecc1a71e45de16de7bd9da0e1a1c5760ad9ab.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250125090120_c37c54fe602d1bd26aafeeb3dedecc1a71e45de16de7bd9da0e1a1c5760ad9ab" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="spomenik"></figure>  Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza Sava Kovačević odlikovan je Ordenom Kutuzova, a Odlukom partizanskog Vrhovnog štaba 6. jula 1943. među prvima je proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije „Na osnovu rješenja Vrhovnog štaba daje se naziv narodnog heroja drugu Savi Kovačeviću, komandantu Treće udarne divizije, koji je poginuo junačkom smrću juna mjeseca 1943. godine, kod Vrbnice jurišajući na čelu svojih boraca na neprijateljske bunkere pri probijanju neprijateljskog obruča. Slava velikom crnogorskom junaku drugu Savi Kovačeviću!”  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250125090120_c449d16bea87d4b0eeb628952c905a17ccd4df2ad1c42ebf62710b903574adc9.webp" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250125090120_c449d16bea87d4b0eeb628952c905a17ccd4df2ad1c42ebf62710b903574adc9" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Grob Save Kovačevića"><figcaption>Grob Save Kovačevića(Photo: Antena M)</figcaption></figure>

Slava velikom crnogorskom junaku Savi Kovačeviću

Prodaja njemačkog proizvođača luksuznih automobila BMW-a stabilizovala se u prošloj godini zahvaljujući dobrim rezultatima u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), pokazali su preliminarni podaci.
Grupa je prošle godine prodala ukupno oko 2,46 miliona vozila, 0,5 odsto više nego u 2024. godini, kada je prodaja bila pala četiri odsto, prenosi SEEbiz.
Isporuke u Evropi porasle su 7,3 odsto na 1,02 miliona vozila. Američkim kupcima isporučeno je 417,64 hiljade vozila, pet odsto više nego u prethodnoj godini.
Rezultat u Kini pokazao je dvocifreni pad, od 12,5 odsto, uz isporučenih 625,53 hiljade vozila.
Okruženje je na kineskom tržištu "izazovno", rekao je voditelj prodaje Jochen Goller.
Rast na američkom tržištu iznenadio je mnoge s obzirom na visoke carine. Međutim, BMW ima u SAD-u veliku fabriku u Spartanburgu, u saveznoj državi Južnoj Karolini, koja proizvodi otprilike polovinu BMW-a prodatih na američkom tržištu.
Uprava je naglasila da troškove carina nijesu prenosili na kupce, što je pomoglo prodaji, ali je uticalo na profitne marže.
Podružnica Mini povećala je prodaju 17,7 odsto na 288,29 hiljada automobila, dok je glavni brend BMW bilježio pad od 1,4 odsto, uz isporučenih 2,17 miliona automobila.
Prodaja Rolls-Roycea zadržala se na prošlogodišnjem nivou.&nbsp;
Potražnja za električnim automobilima pokazuje znakove posustajanja, prema rastu prodaje od samo 3,6 odsto. U prethodnim godinama rezultati su bili znatno bolji.

BMW stabilizovao prodaju

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Tag: sava-kovacevic