Iako je zakonom zabranjeno, prosjačenje u Crnoj Gori je svakodnevica, a za neke često i jedini način da prehrane porodicu. Takav je slučaj i Valentine Radosavljević iz beranskog naselja Talum.
Ona je zbog toga sada iza rešetaka, a njen suprug Mirsad Dubrani, koji nema nikakva dokumenta, posao i primanja, brine o desetoro djece.
Dok se njegova supruga, više puta procesuirana zbog prosjačenja, ponovo suočava sa optužbama - odnosno da je u Plavu 19. septembra koristila dvogodišnju kćerku za prosjačenje i prekršila ranije izrečenu zabranu napuštanja mjesta prebivališta, njen suprug tvrdi da tog dana u Plavu nije prosila, a ranije postupke pravda potrebom da prehrani porodicu.
- Bila je da prosi jer nijesmo imali. To je od moranja, nije od volje, što ona to voli da radi. Nego, nužda tjera čovjeka da to mora - jer desetoro đece mora da se prehrani. Imam dijete bolesno sa epilepsijom, sa posebnim potrebama. Znači morala je da izađe. I izašla je i tog dana su je uhapsili i dali su joj zabranu, da se javlja svaki poneđeljak ovdje kod nas u policiju - rekao je Dubrani za Televiziju E.
On je rođen u Crnoj Gori, ali nema lična dokumenta - kao ni njegova djeca. Zato ih sistem ne prepoznaje ni kada je riječ o socijalnoj pomoći, ali ih vidi u dijelu represivnih mjera i kaznene politike.
Bez papira on nema pravo na posao, a bez posla nema ni načina da prehrani porodicu. Sve to, kaže Mirsad, dovodi do prazne trpeze i situacija kada nemaju ni za hljeb
- Dešavalo se više puta. I što da radite tada? Što da radimo?! Sjedimo kod kuće i zabavljamo đecu kako ne bi tražili da jedu. Bez dokumenata sam, bez ikakvih prava sam. Živi, ali kao mrtvi. Kao da ne postojimo - rekao je on.
Mirsad kaže da ne traži milostinju - već pravo da radi i prehrani porodicu. Sada, dok je supruga u zatvoru, i to što je mogao da zaradi više ne može, a djeci je, kaže, teško jer majka nije tu.
Valentnin sin Dario Dubrani to potvrđuje.
- Bez majke mi je teško. Otac i brat nekad kad imaju posao, izađu da rade. Kad nijesam ja kući, kad sam u školi i moju sestru uhvati napad i niko ne zna da joj taj napad smiri. I nemam stvari za školu. Ponekad nađem nešto da se obučem. Imam prljave patike, prljave stvari, idem sa ovim prljavim stvarima u školu - rekao je on.
Da prosjačenje u Beranama nije samo pitanje prekršaja, već siromaštva, nezaposlenosti i nedostatka dokumenata kažu u beranskom Udruženju za podršku Roma I Egipćana.
Bez njih, ukazuju, ljudi ostaju bez posla, bez zdravstvene i socijalne zaštite - i bez šanse da djeca iz romskih porodica izađu iz začaranog kruga.
U Udruženju smatraju da je ključ u obrazovanju i zapošljavanju, jer dok god porodice nemaju osnovne uslove za život, ni represivne mjere neće moći da spriječe ono što ih na prosjačenje gura - goli opstanak. Baš kao ni u slučaju Valentine Radosavljević kojoj je određen pritvor od 30 dana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dm1PPrLg5cqA&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Sistem ih vidi u dijelu represivnih mjera, ali ne i kad je riječ o socijalnoj pomoći

Nasilje nad muškarcima najčešće se manifestuje kroz psihičko nasilje, lažne optužbe, uskraćivanje kontakta sa djecom i korišćenje institucija za ličnu osvetu, kazao je za Portal ETV advokat Bojan Vujović, osnivač prve organizacije u Crnoj Gori koja se sistemski bavi zaštitom muških prava – NVO Centar za zaštitu prava muškaraca.
Prema podacima MONSTAT-a za 2023. godinu, od ukupno 1.820 punoljetnih žrtava porodičnog nasilja, 603 su muškarci, što predstavlja 33,1 odsto svih slučajeva. Kada su maloljetne žrtve u pitanju, 58,4 odsto su dječaci.
- Sistem ne prepoznaje muškarce kao žrtve, već isključivo kao počinioce - tvrdi za advokat Vujović.
U svojoj advokatskoj praksi Vujović, kako kaže, svjedoči sve češćim slučajevima emocionalne manipulacije, institucionalnih zloupotreba i sistemskog uskraćivanja prava muškarcima, naročito očevima.&nbsp;
- Nasilje nad muškarcima najčešće se manifestuje kroz psihičko nasilje, lažne optužbe, uskraćivanje kontakta sa djecom i korišćenje institucija za ličnu osvetu. Poseban problem predstavlja činjenica da su mnoge žene svjesne svoje institucionalne povlašćenosti u postupcima koji se tiču roditeljskog prava i nasilja u porodici, te se nerijetko ponašaju u skladu s tim, koristeći sudsku praksu kao sredstvo kontrole i pritiska – naglašava Vujović.
Ističe da se u jednom drastičnom slučaju koji vodi, muškarac nalazi u pritvoru još od decembra 2023. na osnovu optužbe za silovanje, bez medicinskih dokaza, svjedoka ili objektivnih pokazatelja nasilja. Dokazi iz Viber prepiski, kako tvrdi, jasno pokazuju “emocionalno blisku i dobrovoljnu komunikaciju”, dok se oštećena na sudu pojavila samo jednom i odbila da svjedoči.&nbsp;
- Krivična prijava je postala alat za osvetu – smatra Vujović.
U drugom predmetu, njegov klijent doživio je rupturu nadbubrežne žlijezde usljed stresa izazvanog, kako kaže, lažnim optužbama bivše supruge. Iako je kontakt sa djetetom minimalan, svega četiri sata nedjeljno, klijent i dalje trpi emocionalnu manipulaciju.&nbsp;
- Dijete je postalo sredstvo osvete, a sistem to posmatra pasivno. Ovo nisu izolovani slučajevi. Postoji čitav niz predmeta u kojima se muškarci oglašavaju krivim isključivo na osnovu iskaza žene, čak i kada je takav iskaz u potpunoj suprotnosti sa materijalnim dokazima i svjedočenjima. Takva praksa vodi ka opasnom presedanu u kojem prezumpcija nevinosti biva zamijenjena automatizmom krivice muškarca. Zloupotreba pravosudnog sistema u kontekstu porodičnih i emotivnih sukoba mora se početi nazivati pravim imenom – institucionalno nasilje - tvrdi Vujović.
Statistike pokazuju i šokantnu disproporciju u sudskim presudama: od 253 osuđujuće presude za porodično nasilje u 2023. godini, čak 238 su izrečene muškarcima, dok je ženama presuđeno 15 puta – od čega 11 uslovno.
- Prema podacima iz vladine Strategije za suzbijanje nedozvoljenog posjedovanja i zloupotrebe lakog i malokalibarskog oružja, 18,8 odsto ubistava u Crnoj Gori izvršeno je u okviru porodice. Od toga, 73,3 odsto žrtava su žene, dok 26,7 odsto čine muškarci - ističe Vujović.
Upozorava da brojke jasno ukazuju i na duboku i hronično zanemarenu krizu mentalnog zdravlja u Crnoj Gori, naročito među muškarcima.&nbsp;
- Prema dostupnim statistikama, muškarci čine čak 78 odsto svih osoba koje su izvršile samoubistvo, što je alarmantan podatak koji se rijetko analizira kroz prizmu prevencije nasilja. U periodu od 2017. do danas, ubijeno je 15 žena, a u čak šest slučajeva počinioci – bivši ili sadašnji partneri – nakon ubistva su izvršili samoubistvo, dok su u tri slučaja počinioci upućeni na obavezno psihijatrijsko liječenje. Takođe, zabilježeni su i slučajevi u kojima su sinovi ubili svoje majke (dva slučaja), te jedan slučaj u kojem je bratanić usmrtio tetku, usljed zavisnosti od opojnih droga. Dakle, od ukupno 15 ubistava, u najmanje devet slučajeva počinioci su bili partneri sa ozbiljno narušenim mentalnim zdravljem, a u tri slučaja uzrok je bila zavisnost od psihoaktivnih supstanci –navodi Vujović.
Iako se zakonodavstvo formalno ne razlikuje prema polu, Vujović tvrdi da praksa pokazuje suprotno.&nbsp;
- U zakonima postoji formalna ravnopravnost, ali u primjeni su očevi gotovo uvijek stavljeni u inferioran položaj. Starateljstvo se u 95 odsto slučajeva automatski dodjeljuje majkama, dok se očevima nude "kontakti" kao da su sekundarni roditelji. Vrlo često se ti kontakti onemogućavaju, a sudovi i centri za socijalni rad ne reaguju na kršenja, ili reaguju mlako i bez stvarnih posljedica – kaže Vujović.
Na pitanje da li ga smatraju kontroverznim, te koliku podršku ima NVO Centar za zaštitu prava muškaraca, Vujović odgovara da podrška javnosti raste, naročito među onima koji su prošli kroz slične situacije - muškarcima koji su izgubili kontakt s djecom, bili nepravedno optuženi ili zanemareni od strane sistema.&nbsp;
- Jako mi je značajna podrška koju dobijam i od strane žena. Među kolegama iz pravosuđa ima i razumijevanja i otpora. Neki prepoznaju važnost onoga što radimo i otvoreno nas podržavaju, dok drugi još uvijek posmatraju ovu borbu sa dozom skepse ili čak otvorene kritike. Ne bježim od toga da budem označen kao neko ko ruši tabu, jer je rušenje nepravde prioritetnije od imidža - rekao je Vujović.
U planu su, kaže, i zakonske inicijative – prije svega za promjenu Porodičnog zakona, kako bi zajedničko roditeljstvo postalo pravilo, a ne izuzetak. Takođe, Centar radi na pokretanju kampanja koje će osvijetliti problem muškog nasilja, bez negiranja realnosti nasilja nad ženama.
- Važno je naglasiti da nemamo nikakvu institucionalnu podršku. Sve aktivnosti, &nbsp;uključujući informativne kampanje, dizajn vizuala, održavanje javnih tribina i pravne analize, finansiram lično, iz sopstvenih sredstava. Uprkos tome, ne odustajemo, jer vjerujemo da promjena mora doći odozdo – iz konkretne borbe, iskustva i istine, a ne iz formalnih deklaracija - zaključuje Vujović.

Danijela Jovanović

Vujović: Nasilje nad muškarcima najčešće je psihičko i kroz lažne optužbe i uskraćivanje kontakta sa djecom

Biznismen i vlasnik kompanije SpaceX Elon Musk od dolaska na vlast Trumpove administracije ne skriva svoje političke ambicije pri čemu je nakon razilaženja s Donaldom Trumpom napustio njegov tim.
Nakon što više ne vodi Direkciju za efikasnost državne uprave (DOGE) Musk je sve kritičniji prema vladajućim strukturama i politikama u SAD-u propagirajući neke alternativne političke opcije.
“Dan nezavisnosti je savršeno vrijeme da se zapitate želite li nezavisnost od dvostranačkog (neki bi rekli jednostranačkog) sistema! Trebamo li osnovati Američku stranku?”, upitao je Musk pratitelje na X-u.
Prema njegovim riječima postoji demokratski potencijal i prostor za novu stranku koja bi bila presudna u procesu donošenja najvažnijih odluka u SAD-u.
“Jedan način za sprovođenje ovoga bio bi usredotočiti se samo na dva ili tri mjesta u Senatu i osam do 10 okruga u Zastupničkom domu. S obzirom na vrlo tanke zakonodavne većine, to bi bilo dovoljno da se osigura odlučujući glas o kontroverznim zakonima, osiguravajući da oni odražavaju pravu volju naroda”, dodao je Musk.
Tokom predizborne kampanje Musk je snažno podržavao politiku Donalda Trumpa kao i njegovu kandidaturu zbog čega se politički rezultat u mnogome pripisuje društvenim mrežema i cjelokupnoj infrastrukturi koju je pružio Trumpu.

1250x600

1084x550

Elon Musk najavio formiranje političke stranke: Kraj dvopartijskog sistema Demokrata i Republikanaca?

Prodaja njemačkog proizvođača luksuznih automobila BMW-a stabilizovala se u prošloj godini zahvaljujući dobrim rezultatima u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), pokazali su preliminarni podaci.
Grupa je prošle godine prodala ukupno oko 2,46 miliona vozila, 0,5 odsto više nego u 2024. godini, kada je prodaja bila pala četiri odsto, prenosi SEEbiz.
Isporuke u Evropi porasle su 7,3 odsto na 1,02 miliona vozila. Američkim kupcima isporučeno je 417,64 hiljade vozila, pet odsto više nego u prethodnoj godini.
Rezultat u Kini pokazao je dvocifreni pad, od 12,5 odsto, uz isporučenih 625,53 hiljade vozila.
Okruženje je na kineskom tržištu "izazovno", rekao je voditelj prodaje Jochen Goller.
Rast na američkom tržištu iznenadio je mnoge s obzirom na visoke carine. Međutim, BMW ima u SAD-u veliku fabriku u Spartanburgu, u saveznoj državi Južnoj Karolini, koja proizvodi otprilike polovinu BMW-a prodatih na američkom tržištu.
Uprava je naglasila da troškove carina nijesu prenosili na kupce, što je pomoglo prodaji, ali je uticalo na profitne marže.
Podružnica Mini povećala je prodaju 17,7 odsto na 288,29 hiljada automobila, dok je glavni brend BMW bilježio pad od 1,4 odsto, uz isporučenih 2,17 miliona automobila.
Prodaja Rolls-Roycea zadržala se na prošlogodišnjem nivou.&nbsp;
Potražnja za električnim automobilima pokazuje znakove posustajanja, prema rastu prodaje od samo 3,6 odsto. U prethodnim godinama rezultati su bili znatno bolji.

BMW stabilizovao prodaju

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Tag: sistem