Kina je pogubila Bai Tianhuija, bivšeg generalnog direktora kompanije China Huarong International Holdings, zbog primanja mita u ukupnom iznosu od 156 miliona dolara.
Kompanija je ključna ofšor finansijska jedinica problematične kompanije za upravljanje imovinom China Huarong Asset Management, poznate od 2024. godine kao China CITIC Financial Asset Management.
Huarong je osnovan za rješavanje loših kredita državnih banaka.
Nekoliko drugih direktora Huaronga takođe je uhvaćeno u antikorupcijskim istragama.
Smrtne kazne za korupciju u Kini često se izriču s dvogodišnjom odgodom, a zatim se preinače u doživotni zatvor.
Kazna koju je sud izrekao Tianhuiju ipak nije suspendovana.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kina pogubila bivšeg direktora finansijske kompanije zbog korupcije

Sud u Daki je bivšu premijerku Bangladeša Šeik Hasinu, koja je u egzilu, danas osudio na smrt zbog toga što je naredila obračun sa demonstrantima 2024. godine tokom protesta na kojima je bilo 1.400 mrtvih.
- Prisutni su svi elementi zločina protiv čovječnosti. Odlučili smo se za izricanje samo jedne kazne: smrtne kazne - rekao je sudija Golam Mortuza Mozumder.
Suđenje 78-godišnjoj bivšoj premijerki, koja je u Indiji otkako je pobjegla helikopterom iz Bangladeša, počelo je u junu.
Tokom suđenja, proglašena je krivom po nekoliko tačaka optužnice za zločine protiv čovječnosti, uključujući podsticanje i naređivanje ubistva, navodi se u presudi.
Ona je negirala sve optužbe.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, najmanje 1.400 ljudi, uglavnom civila, stradalo je tokom antivladinih protesta od 1. jula do 5. avgusta 2024, koji su primorali bivšu premijerku da napusti zemlju nakon 15 godina vlasti.
Demonstracije su počele zbog velike nezaposlenosti mladih, školovanih ljudi, dok privilegije za zapošljavanje u državnojh službi, gdje je većina radnih mjesta, imaju osobe bliske vlasti i rođaci veterana građanskog rata za nezavisnost Bangladeša od Pakistana 1971. godine.
Vladini pokušaji da suzbiju demonstracije silom, policijskim časom i isključivanjem usluga interneta su podstakle nezadovoljstvo.
Muhamed Junus, koji je 2006. dobio Nobelovu nagradu za mir, šef je prelazne vlade Bangladeša.

Bivša premijerka Bangladeša osuđena na smrt: Naredila obračun sa demonstrantima

Kineski sud osudio je pet visokorangiranih članova ozloglašene mijanmarske mafije na smrtnu kaznu.
Ukupno 21 član porodice Bai i njihovi saradnici osuđeni su za prevaru, ubistvo, nanošenje povreda i druga krivična djela, navodi se u izvještaju državnih medija objavljenom na veb-stranici suda.
Porodica je među mafijaškim grupama koje su došle na vlast 2000-ih i transformisala je siromašni gradić Laukkaing u unosno središte kazina i četvrti crvenih svjetala.
Posljednjih godina okrenuli su se prevarama u kojima su hiljade žrtava trgovine ljudima – od kojih su mnogi Kinezi – bile zarobljene, zlostavljane i primorane da varaju druge u kriminalnim operacijama vrijednim milijarde.
Šef mafije Bai Suočeng i njegov sin Bai Jingčan, kao i Jang Likviang, Hu Ksiaojiang i Čen Guangji.
Dva člana porodične mafije Bai dobila su uslovne smrtne kazne.
Petoro ih je osuđeno na doživotni zatvor, dok je devetoro drugih dobilo kazne zatvora u rasponu od tri do dvadeset godina.
Stroge kazne koje je izrekao sud dio su kineske kampanje za iskorjenjivanje ogromnih prevarantskih mreža u Jugoistočnoj Aziji i slanje oštrog upozorenja drugim kriminalnim sindikatima.
Bai Jingčan je među onima koji su ove sedmice osuđeni na smrt. Takođe je odvojeno osuđen za zavjeru radi trgovine i proizvodnje 11 tona metamfetamina, izvijestili su državni mediji. Pad porodice dogodio se 2023. godine, kada su se promijenili politički vjetrovi.

Kina osudila na smrtnu kaznu članove zloglasne mijanmarske mafije

Tužilaštvo u Bangladešu zatražilo je da bivša premijerka Šeik Hasina bude osuđena na smrtnu kaznu zbog brutalnog obračuna s protestima koje su predvodili studenti prošle godine, a koji su na kraju doveli do njenog svrgavanja s vlasti.
Hasina, koja je pobjegla u Indiju, sudi se za zločine protiv čovječnosti. Prema navodima iz procurjelog audio snimka, ona je naredila snagama sigurnosti da "koriste smrtonosno oružje" protiv demonstranata. Hasina odbacuje sve optužbe.
Tokom višesedmičnih nereda, u kojima je okončana njena petnaestogodišnja vladavina, ubijeno je do 1.400 ljudi. Bio je to najteži talas nasilja u Bangladešu još od rata za nezavisnost 1971. godine.
Glavni tužilac Tajul Islam izjavio je da Hasina zaslužuje "1.400 smrtnih kazni".&nbsp;
- Pošto to nije ljudski moguće, zahtijevamo barem jednu - rekao je pred sudom.
Hasinin cilj je, prema njegovim riječima, bio je da trajno zadrži vlast, za sebe i svoju porodicu.
- Postala je okorjeli zločinac i ne pokazuje nikakvo kajanje zbog brutalnosti koju je počinila - dodao je Islam.
Protesti su počeli u julu 2024. godine zbog kvota u državnoj službi namijenjenih rodbini učesnika rata za nezavisnost, ali su ubrzo prerasli u masovni pokret za svrgavanje Hasine.
Najteži sukobi zabilježeni su 5. augusta, kada je Hasina pobjegla helikopterom, neposredno prije nego što su demonstranti upali u njenu rezidenciju u Daki, otkrila je istraga BiBiSija (BBC).
Istog dana policija je ubila najmanje 52 osobe u jednoj prometnoj četvrti Dake, što je označeno kao jedan od najgorih slučajeva policijskog nasilja u istoriji zemlje.
Hasinina advokatica, koju je imenovala država, tvrdi da su policajci bili primorani otvoriti vatru zbog nasilnog ponašanja demonstranata.
Osim Hasine, na optuženičkoj klupi su i njen bivši ministar unutrašnjih poslova Asaduzaman Kan Kamal, koji se takođe skriva, te bivši šef policije Čouduri Abdulah Al-Mamun. Tužilaštvo traži smrtnu kaznu i za Kamala, dok je Čoudury priznao krivicu još u julu, ali mu kazna još nije izrečena.
Hasina je već ranije osuđena na šest mjeseci zatvora zbog nepoštovanja suda, a suočava se i s odvojenim optužbama za korupciju.
Naredni izbori u Bangladešu trebali bi se održati u februaru iduće godine, a favorit za pobjedu je opoziciona Nacionalistička partija Bangladeša (BNP). Hasinina stranka "Awami League2 zabranjena je i ne smije učestvovati u političkim aktivnostima niti na izborima.

Tužilaštvo traži smrtnu kaznu za bivšu premijerku Bangladeša, tužilac: "Zaslužila ih je 1.400"

Vrhovni sud Irana potvrdio je smrtnu kaznu protiv zatvorene aktivistkinje za radnička prava Šarife Mohamadi, nekoliko mjeseci nakon što je prva presuda poništena zbog pravnih nejasnoća.
Prva smrtna kazna poništena je u oktobru 2024. godine, kada je Vrhovni sud naveo da presuda ima "nedostatke i nejasnoće".
Nova presuda izrečena je u februaru.
Sada je advokat Mohamadijeve, Amir Raesian, izjavio za iranski dnevni list "Sharq" da je niži sud potvrdio ovu presudu uprkos tome što "nedostaci i nejasnoće" nisu otklonjeni.
- Presuda je ponavljanje posljednje presude i očekivalo se da će je Vrhovni sud ponovo poništiti - rekao je Raesian, dodajući da planira uložiti žalbu na odluku.
Rođaka Šarife Mohamadi, Vida Mohamadi, tvrdi da je sudija koji je predsjedavao novim sudskim postupkom sin sudije koji je izrekao prvobitnu smrtnu kaznu.
Govoreći za Radio Farda Radija Slobodna Evropa, Vida Mohamadi je rekla da slučaj njene rođake "od samog početka nije bio zasnovan na pravdi, već na scenariju koji je konstruisalo Ministarstvo obavještajnih poslova. Proces njenog hapšenja, ispitivanja, optužbi i presude ne pokazuje ni najmanji trag nezavisnog ili nepristrasnog suđenja".
Šarifa Mohamadi je prvobitno osuđena na smrtnu kaznu u julu 2024. godine zbog optužbi za "oružanu pobunu protiv države", kao i članstvo u nezavisnom sindikatu i zabranjenoj kurdskoj separatističkoj organizaciji sa sjedištem u poluautonomnoj kurdskoj regiji Iraka.
Njena porodica negira optužbe, tvrdeći da nije imala nikakve veze sa političkim grupama, ni unutar ni izvan zemlje.
Prema navodima porodice, nakon hapšenja bila je mučena u zatvoru i provela je nekoliko mjeseci u samici.
U &nbsp;svom najnovijem godišnjem izvještaju, organizacija Human Rights Watch navela je da Iran "ostaje jedan od vodećih svjetskih izvršilaca smrtne kazne", optužujući vlasti da primjenjuju smrtnu kaznu nad "osobama optuženim za nejasna krivična djela protiv nacionalne bezbjednosti, a ponekad i za nenasilne zločine".
Iran je tokom 2024. godine pogubio najmanje 901 osobu - uključujući 31 ženu - što predstavlja najviši broj pogubljenja u posljednjih devet godina. Taj porast je naveo visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava Volkera Turka da pozove Teheran da zaustavi "taj stalno rastući talas pogubljenja".

Vrhovni sud Irana ponovo potvrdio smrtnu kaznu protiv aktivistkinje Šarife Mohamadi

Svake godine hiljade ljudi širom svijeta bivaju osuđene na smrt i pogubljene, često za zločine za koje smrtna kazna ne bi smjela biti izrečena prema međunarodnim zakonima i standardima. Broj egzekucija globalno najviši je od 2015. pokazuje najnoviji izvještaj Amnesty Internationala o globalnoj primjeni smrtne kazne. U nekim zemljama smrtna kazna se primjenjuje i za prekršaje povezane s drogom, dok druge određuju ovu kaznu za sigurnosne prijestupe i ubistva. Još zabrinjavajuće je to da neke države sprovode egzekucije nad maloljetnicima, kao i nad osobama s mentalnim ili intelektualnim poteškoćama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250419120452_579946b8c519e64d1c600d1e3ff40440244497306f259501a290cc2ca6aa8159.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250419120452_579946b8c519e64d1c600d1e3ff40440244497306f259501a290cc2ca6aa8159" data-rendition-name="original" width="770" height="808" loading="lazy" alt="infografika"> </figure>  U 2024. godini zabilježeno je 1.518 egzekucija, što predstavlja porast od 32 odsto u odnosu na 1.153 koliko ih je bilo godinu ranije. Iako je broj zemalja koje sprovode smrtnu kaznu ostao na istorijski niskom nivou, ukupan broj pogubljenja značajno je porastao, uglavnom zbog rastućeg broja pogubljenja u Iranu, Iraku i Saudijskoj Arabiji. Ove tri zemlje odgovorne su za čak 91 odsto svih poznatih pogubljenja širom svijeta, a ukupno u ove tri zemlje broj izvršenja je porastao sa 1.041 u 2023. na 1.380 u 2024. godini. Broj izrečenih smrtnih kazni u 2024. bio je najmanje 2.087 u 46 zemalja. <h2>Državna tajna</h2> Osim Irana, Iraka i Saudijske Arabije, značajan porast u broju egzekucija zabilježen je i u Egiptu, Singapuru i Jemenu, dok je u Somaliji registrovan minimalan pad. Međutim, precizna procjena izvršenja smrtne kazne u svijetu i dalje je otežana zbog tajnosti i restriktivnih praksi u zemljama poput Kine, Sjeverne Koreje i Vijetnama. Kina, koja ostaje vodeća država po broju pogubljenja, i dalje krije podatke o izvršenjima smrtne kazne, klasifikujući ih kao državnu tajnu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250419120452_205ba6838741a11d32507ddf99fa76be1965b565433b3d1165d4f5ff9cd55ee2.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250419120452_205ba6838741a11d32507ddf99fa76be1965b565433b3d1165d4f5ff9cd55ee2" data-rendition-name="original" width="770" height="717" loading="lazy" alt="infografika"> </figure>  Jedan od najzabrinjavajućih trendova iz 2024. godine su pogubljenja zbog prekršaja povezanih s drogom. Amnesty International je zabilježio 637 egzekucija za ove vrste krivičnih djela, što čini više od 42 odsto svih poznatih pogubljenja. Najmanje četiri zemlje – Kina, Iran, Saudijska Arabija i Singapur – sprovodile su pogubljenja za prekršaje povezane s drogom. Za Vijetnam nije bilo dostupnih potvrđenih podataka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250419120452_579946b8c519e64d1c600d1e3ff40440244497306f259501a290cc2ca6aa8159.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250419120452_579946b8c519e64d1c600d1e3ff40440244497306f259501a290cc2ca6aa8159" data-rendition-name="original" width="770" height="808" loading="lazy" alt="infografika"> </figure>  <h2>Pozitivni pomaci</h2> U izvještaju Amnestyja istaknuti su i neki pozitivni pomaci ka globalnom ukidanju smrtne kazne. Zambija je pristupila Drugom opcionalnom protokolu uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji se zalaže za ukidanje smrtne kazne, dok je Zimbabve ukinuo smrtnu kaznu za opšti kriminalitet. Još jedan značajan korak desio se na nivou Ujedinjenih nacija, gdje je više od dvije trećine zemalja članica glasalo za desetu rezoluciju Generalne skupštine o moratorijumu na primjenu smrtne kazne.

Broj egzekucija u svijetu najviši od 2015: Dodatno zabrinjava pogubljenje maloljetnika i osobama s mentalnim poteškoćama

Čak 90 odsto zabilježenih pogubljenja otpada na Iran, Saudijsku Arabiju i Irak, i to je najviše uticalo na tako veliki porast broja smrtnih kazni u svijetu. Iran je na vrhu liste, tamo je pogubljeno najmanje 972 ljudi - prethodne godine 853, piše Dojče vele.
U Saudijskoj Arabiji broj se udvostručio i to na najmanje 345 smrtnih kazni. To je najviše za tu zemlji otkako nevladina organizacija za ljudska prava Amnesti internešenel vodi statistiku. U Iraku je smrtna kazna izvršena 63 puta, skoro četiri puta više nego 2023.
Amnesti internešenel je, međutim, u svom godišnjem izvještaju, Kinu nazvao „vodećim svjetskim dželatom“. Organizacija navodi da informacije koje su im dostupne pokazuju da je tamo na hiljade ljudi pogubljeno. Peking odbija da otkrije podatke.
Amnesti takođe iznosi sumnje da su se i u Sjevernoj Koreji i u Vijetnamu u velikom broju izvršavale smrtne kazne.
<h2>Zastrašivanje političkih protivnika</h2>
Saudijska Arabija vrtoglavo je povećala broj pogubljenja, uprkos programu modernizacije prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana i njegovim obećanjima da će smanjiti broj smrtnih kazni. Amnesti internešenel ocjenjuje da je glavni motiv gušenje političkih protivnika.
Organizacija navodi da su saudijske vlasti nastavile da koriste smrtnu kaznu kako bi kaznile državljane šiitske manjine u zemlji koji su podržavali „antivladine“ proteste između 2011. i 2013. godine.
Vlasti su u avgustu pogubile Abdulmadžida al Nimra zbog optužbi za terorizam i pridruživanje Al Kaidi, uprkos prvobitnim dokumentima iznijetim na sudu koji su se jasno odnosili na njegovo učešće u protestima.
- U medijima smo vidjeli kako su vlasti iskoristile taj slučaj da zavrte narativ o terorizmu i krivičnim djelima u vezi s terorizmom, što pokazuje da se terorizam može koristiti kao alat za širenje narativa da je smrtna kazna neophodna za suzbijanje neistomišljenika i zaštitu javnosti - kaže ekspertkinja Amnestija za smrtnu kaznu Kjara Sanđorđo.
I u Iranu su izvršena još dva pogubljenja u vezi s protestima u toj zemlji nakon smrti Mahse Amini u policijskom pritvoru 2022. Jedan od pogubljenih je 23-godišnji Mohamad Gobadlu, demonstrant s dugotrajnim mentalnim zdravstvenim problemima.
- Oni koji se usude da izazovu vlasti suočavaju se s najokrutnijim kaznama, posebno u Iranu i Saudijskoj Arabiji. Suočavaju se sa smrtnom kaznom koja se koristi da se ućutkaju oni koji su dovoljno hrabri da progovore - kaže generalna sekretarka Amnestija Anjes Kalamar.
<h2>Smrtna kazna za zločine povezane s drogom</h2>
Više od 40 odsto pogubljenja u 2024. bilo je povezano s drogom. Izvršenje smrtne kazne za zločine koji su vezani za drogu široko je rasprostranjeno u Singapuru i Kini, navodi se u izvještaju Amnestija.
- U mnogim slučajevima utvrđeno je da je osuđivanje ljudi na smrt za krivična djela u vezi s drogom nesrazmjerno uticalo na one siromašnog porijekla, a da nema dokaza da se zbog toga trgovina drogom smanjila - kaže Kalamar.
Ona dodaje da države koje trenutno razmatraju uvođenje smrtne kazne za krivična djela u vezi s drogom, kao što su Maldivi, Nigerija i Tonga, moraju biti ohrabrene da ljudska prava stave u centar svojih politika o drogama.
U Maleziji je, recimo, oko hiljadu smrtnih kazni — od kojih su mnoge bile izrečene zbog trgovine drogom — odloženo kao rezultat reformi pokrenutih 2023. Ta zemlja ukinula je tako obaveznu smrtnu kaznu za zločine kao što su trgovina ljudima.
<h2>Izuzetak – Sjedinjene Države</h2>
Sjedinjene Američke Države i dalje ostaju izuzetak među zapadnim demokratijama kada je riječ o primjeni smrtne kazne. Iako je tokom 2024. u SAD došlo samo do blagog porasta ukupnog broja pogubljenja, sa 24 na 25, trendovi su ipak zabrinjavajući, ocjenjuje Amnesti internešenel.
- Brojke jesu istorijski veoma niske, i kada je riječ o izvršenjima i kada je riječ o izricanju smrtne kazne, ali smo tokom prethodne godine takođe vidjeli da je bilo egzekucija u četiri savezne američke države: u Južnoj Karolini, Džordžiji, Juti i Indijani. To je duboko zabrinjavajuće, jer su to države u kojima nekoliko godina nije bilo izvršenja smrtne kazne - ukazuje Kjara Sanđorđo.
U Alabami se broj pogubljenja udvostručio, a izvršavana je i upotrebom azota. Posmatrači UN ocjenjuju da bi smrt od udisanja azota mogla biti jednaka mučenju.
<h2>Znaci nade</h2>
Uprkos alarmantnom porastu broja pogubljenja tokom 2024. godine, Amnesti saopštava da je, prema njima dostupnim podacima, smrtna kazna izvršavana u samo 15 zemalja. Već je druga godina zaredom da je broj zemalja tako nizak.
- To ukazuje na pomak od te okrutne, nehumane i ponižavajuće kazne - kaže Kalamar.
Ocjenjuje da je očigledno da su države koje zadržavaju smrtnu kaznu izolovana manjina.
Ukupno 145 zemalja do sada je ukinulo smrtnu kaznu u zakonu ili u praksi. I prvi put je dvije trećine članica Generalne skupštine UN glasalo za moratorijum na upotrebu smrtne kazne.
Zimbabve je 2024. godine potpisao zakon kojim je u toj zemlji ukinuta smrtna kazna, uz zadržavanje prava da je ponovo uvede u slučaju vanrednog stanja. Očekuje se da će tamo za oko 60 ljudi smrtne kazne biti preinačene. Od 2021. i šest drugih afričkih zemalja preduzelo je slične korake.

1250x600

1084x550

Broj smrtnih kazni u svijetu najveći u posljednjih deset godina

Džozef Korkoran (49), osuđen za ubistvo četiri osobe, među kojima su bili njegov brat i vjerenik njegove sestre, pogubljen je u srijedu u američkoj saveznoj državi Indijana. Radi se o prvom pogubljenju u Indijani u posljednjih 15 godina.
Korkoran je proglašen krivim za pucnjavu u julu 1997. godine u kojoj je ubijen njegov 30-godišnji brat Džejms, vjerenik njegove sestre Robert Skot Tarner (32) i još dvojica muškaraca, 30-godišnji Timoti Dži Briker i Daglas A. Stilvel, navodi SiBiEs njuz (CBS News).
Korkoranovi advokati godinama su osporavali njegovu smrtnu kaznu, tvrdeći da je patio od teške mentalne bolesti koja je narušila njegovu sposobnost da razumije i donosi odluke.
Advokati su početkom decembra podnijeli zahtjev Vrhovnom sudu Indijane da obustavi odluku o pogubljenju, ali je zahtjev odbijen.
Posljednja egzekucija u Indijani prije ove bila je 2009. kada je Metju Rinkls pogubljen zbog ubistva svoje žene, njenog brata i snahe 1994. godine.

Indijana izvršila prvo pogubljenje za 15 godina

U Nigeriji je protiv 29-ero djece podignuta optužnica zbog toga što su protestovala protiv rasta životnih troškova, a prijeti im smrtna kazna. Četvoro djece je na sudu kolabiralo usljed iscrpljenosti, i to prije nego što će uspjeti da se izjasne o krivici.
Djeca su zapravo među ukupno 76 optuženih osoba, a optužene su za izdaju, uništavanje imovine i nerede. Maloljetnici su u dobi od 14 do 17 godina. Nezadovoljstvo, uzrokovano rastom životnih troškova, u posljednjih nekoliko mjeseci je dovelo do masovnih protesta. Najmanje 20 ljudi je ubijeno na avgustovskim protestima dok su stotine uhapšene.
Smrtna kazna u Nigeriji je uvedena 1970-ih godina, ali niko nije pogubljen od 2016. Advokat Akintajo Balogun je ukazao da zakonom nije dozvoljeno da bilo koje dijete bude predmet krivičnog postupka i da bude osuđeno na smrt. Prema njegovim riječima, izvođenje maloljetnika pred sud je pogrešno ab initio, osim ako vlasti mogu dokazati da su svi dječaci stariji od 19 godina.
Advokat nekoliko dječaka Maršal Abubakar je izjavio da je sud odobrio kauciju od 10 miliona naira (5.600 eura) za svakog optuženog dječaka, te da je nametnuo stroge uslove.
- Država, koja ima dužnost da školuje ovu djecu, odlučiće da ih kazni. Ova djeca su u pritvoru bila 90 dana bez hrane - tvrdi Abubakar.
Izvršna direktorica nevladine organizacije "Dosta je dosta" Jemi Adamolekun je glavnoj sutkinji u Nigeriji poručila da je treba biti stid.
Uprkos tome što je Nigerija jedan od najvećih proizvođača nafte u Africi, i dalje je jedna od najsiromašnijih država na svijetu. Korupcija je sveprisutna, a medicinski radnici često protestuju zbog oskudnih plata.
Političari, koji se često terete za korupciju, među najplaćenijim su afričkim političarima. Predsjednikova supruga ima pravo na terence i drugi luksuz koji finansiraju građani kao poreski obveznici.
Nigerija je s 210 miliona stanovnika najveća afrička država. Pogođena je najvišom stopom inflacijom u posljednjih 28 godina, a vrijednost domaće valute je rekordno niska u odnosu na dolar. Iz Ujedinjenih nacija su upozorili da bi problemi s hranom mogli izazvati akutnu nesigurnost u ovoj zemlji, prenosi CNN.

Nigerija: Djeci prijeti smrtna kazna zbog učešća na protestima protiv poskupljenja

Premijer Izraela Benjamin Netanjahu i njemački ministar unutrašnjih poslova Aleksander Dobrind potpisali su zajedničku deklaraciju kojom se obavezuju na saradnju u oblastima sigurnosti, sajber tehnologija i borbe protiv terorizma.
- Iran i njegovi zastupnici, Hezbolah, Hamas i Huti predstavljaju prijetnju ne samo Izraelu, već i regionalnoj stabilnosti i međunarodnoj sigurnosti - izjavio je Netanjahu prilikom potpisivanja.
Naglasio je da ovaj dokument "prenosi sigurnosnu posvećenost u zajedničko djelovanje".
- Neprijatelji Izraela moraju znati: naše oči su uprte u njih u svakom trenutku i na svakom mjestu - rekao je Netanjahu.
Dodao je da deklaracija "učvršćuje duboku posvećenost Njemačke sigurnosti Izraela i podiže sigurnosno-tehnološku saradnju između dvije zemlje na novi strateški nivo" te da odražava historijsku odgovornost Njemačke nakon Holokausta.

Izrael i Njemačka potpisali deklaraciju o borbi protiv terorizma, Netanjahu zaprijetio "neprijateljima"

&nbsp;Ruska energetska kompanija Gazprom postavila je istorijski rekord u dnevnoj isporuci gasa u Kinu putem gasovoda Snaga Sibira, ističući da su isporuke u prošloj godini premašile ugovorne obaveze za gotovo 800 miliona metara kubnih.
Taj gasovod, sa izvoznim kapacitetom od 38 milijardi metara kubnih gasa godišnje, predstavlja najveći sistem za transport gasa na istoku zemlje, prenose Nezavisne novine.
Prve isporuke ruskog gasa u Kinu ovim gasovodom počele su u decembru 2019. godine u okviru tridesetogodišnjeg ugovora potpisanog 2014. godine između Gazproma i kineske kompanije China Nacional Petroleum Corporation (CNPC).
Gazprom je od 1. decembra 2024. godine doveo Snagu Sibira do maksimalnog projektovanog kapaciteta od 38 milijardi metara kubnih gasa godišnje.
Nakon posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Kini, krajem avgusta prošle godine, dvije zemlje su potpisale dokumenta o ukupnoj isporuci od 106 milijardi metara kubnih gasa godišnje.
Tokom posjete potpisan je i memorandum o izgradnji gasovoda Snaga Sibira 2, čiji je planirani kapacitet 50 milijardi metara kubnih gasa godišnje. Odlučeno je i da se isporuke preko Snage Sibira povećaju sa projektovanih 38 na 44 milijarde metara kubnih godišnje.

Gazprom oborio rekord dnevnih isporuka gasa u Kinu

Situacija prilikom dva posljednja postupka odlučivanja o izboru kandidata za sudije Ustavnog suda koje je predložio predsjednik države Jakov Milatović najviše u stvari govori o samom toku postupka i načinu izbora sudija Ustavnog suda u Skupštini. Otkriva kako se dolazi do konsensusa o izboru predloženih kandidata. Problem se može posmatrati i sa aspekta odnosa parlamenta prema predsjedniku države. Pri tome, ne mislim na odnos prema predsjedniku lično. Radi se o odnosu prema funkciji predsjednika države, kazao je u razgovoru za <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/draskovic-za-pobjedu-izbor-sudija-nije-politicka-trgovina-vec-ustavna-obaveza">Pobjedu </a>bivši predsjednik Ustavnog suda Crne Gore Dragoljub Drašković.
Stvar se, prema njegovim riječima, mora sagledavati mnogo šire, prije svega, kao odnos najviših državnih organa.
- Skupštine, koja vrši zakonodavnu vlast, i predsjednika države koji predstavlja Crnu Goru, ali ima i neka ovlašćenja izvršne vlasti, pored cijelog niza niz drugih, „tradicionalnih“ nadležnosti, kao što je i ta ova da predlaže kandidate za sudije Ustavnog suda - kaže Drašković.
On potvrđuje činjenicu da su prilikom posljednjih izbora sudija Ustavnog suda predsjednikovi prijedlozi dosta dugo čekali na postupak u Skupštini.
- Bez jasnog, opravdanog ili javno saopštenog razloga za to. Da bi se zatim na jednom od glasanja čak prvo glasalo o kandidatu Ustavnog odbora, iako je prijedlog predsjednika mnogo ranije prispio u Skupštinu. Slučajno ili ne, kandidat koga je predložio predsjednik tada nije dobio potrebnu većinu - ponovio je Drašković.
Dodaje da postupak izbora sudija Ustavnog suda od Skupštine ne znači da se postupak mora uvijek i završiti izborom.
- Bilo da se radi o kandidatima koje je predložio Ustavni odbor, bilo o onim koje je predložio predsjednik države - kazao je Drašković i dodao da neizbor sudija uvijek ima negativne posljedice.
Prema njegovim riječima, negativne posljedice su očigledne u situacijama kada, zbog nedovoljnog broja sudija koji čine kvorum potreban za odlučivanje, a kakvih je do sada više puta bilo, prijeti blokadom rada institucije Ustavnog suda i nemogućnošću ostvarivanja njene osnovne funkcije, a to je zaštita ustavnog poretka u cjelini i ljudskih prava i sloboda.
- Posebno, neizborom sudija usporava se ostvarivanje načela vladavine prava na kojem je, između ostalog, prema Ustavu država Crna Gora zasnovana - istakao je Drašković.
On je ponovio da situacija prilikom dva posljednja postupka odlučivanja o izboru kandidata koje je predložio predsjednik Milatović najviše u stvari govori o samom toku postupka i načinu izbora sudija Ustavnog suda u Skupštini.
- Otkriva, zapravo, kako se dolazi do konsensusa o izboru predloženih kandidata. O kandidatu koga je predložio Ustavni odbor političke partije parlamentarne većine prilično lako postižu dogovor, političkim kalkulacijama i međusobnim ustupcima - podsjetio je bivši predsjednik Ustavnog suda.
Drašković dodaje da je više puta do sada govorio o tome na osnovu kojih kriterijuma se sudije zapravo biraju.
- Da li je to stručnost, znanje i iskustvo, javno djelovanje i sve druge pozitivne profesionalne i moralne komponente ličnosti kandidata koje ga čine istaknutim pravnikom? Iii su ipak odlučujuća neka druga mjerila? Npr. naklonjenost ideološkoj liniji političkih krugova i povezanost sa određenim političkim strukturama - ponavlja Drašković niz pitanja koja se otvaraju na ovu temu.
Odgovor na pitanje zašto se poslanici ne odlučuju za kandidate koje predlaže predsjednik države Drašković smatra da treba tražiti u postavci političkih aktera.
- Dogovor o glasanju za kandidate koje predlaže predsjednik države očigledno ide teže. U podsvijesti je prisutno da su to kandidati nekog drugog, van parlamenta i njegove većine, pa makar to bio i predsjednik države - kaže Drašković uz ocjenu da je takvo rezonovanje neprimjereno praksi demokratskog parlamentarnog života u bilo kojem modernom ustavnom sistemu. 
Posebno što se radi o izboru kadra i stvaranju uslova za normalno funkcionisanje najviše institucije u državi, smatra on.
Prema njegovim riječima, svi predloženi kandidati, bilo od Ustavnog odbora ili od predsjednika države, moraju imati isti status u svakom segmentu i svakom momentu postupka izbora u Skupštini.
Drašković ističe da se sve nadležnosti Skupštine, pa i izbor sudija Ustavnog suda, moraju vršiti strogo u skladu sa principima utvrđenim u preambuli i Osnovnim odredbama Ustava, prije svega temeljnim utvrđenjem vladavine prava kao jednom od osnovnih vrijednosti države.
- Odnos vlasti, u sistemu podjele vlasti u Crnoj Gori, prema Ustavu počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli. Taj ustavni princip mora biti zastupljen i poštovan u svim slučajevima međusobnog odnosa organa koji pojedine državne vlasti vrše -ocijenio je Drašković.
pitan da prokomentariše prijedlog predsjednika Milatovića za uvođenje otvorenih izbornih lista koje bi doprinijele većoj odgovornosti poslanika prema građanima i da li bi one, u crnogorskom kontekstu, mogle proizvesti nove oblike političke trgovine i unutrašnjih partijskih sukoba, Drašković kaže da bi uvođenje otvorenih lista predstavljalo krupnu i suštinsku promjenu izbornog sistema Crne Gore.
- Otvorene liste bi svakako upotpunjavale ustavno određenje da su izbori slobodni. Ali i doprinosile većoj odgovornosti izabranih prema onima koji su ih birali - smatra Drašković.
Ponavlja da se prema sadašnjem izbornom sistemu građanin birač izjašnjava o kandidatima od kojih većinu najčešće uopšte ne zna, već se opredjeljuje na osnovu sklonosti prema određenim političkim strankama, odnosno njihovim vođama koje utvrđuju liste kandidata i dominiraju izborima.
- Ili se rukovodi ulogom nosioca liste, koji čak uopšte ne mora biti kandidat u njegovoj izbornoj jedinici, pa ni na izborima uopšte. Čak i kada budu izabrani, posebno sa liste političke partije koja ima veliki broj poslanika, birač, član ili simpatizer te partije, ne zna ko su ti izabrani ljudi. Odnos između ukupnog broja glasova koje su birači dali koristeći svoje aktivno biračko pravo i rezultata izbora koje su dobili ostaje netransparentan i nejasan - pojašnjava Drašković.
Prema njegovim riječima, funkcija izbora nije u tome da demokratiju učine više demokratskom, već da omoguće njeno ostvarivanje.
- Zato je potrebno raditi na razvijanju demokratičnosti izbornog sisema. Otvorene liste bi svakako upotpunjavale ustavno određenje da su izbori slobodni. Ali i doprinosile većoj odgovornosti izabranih prema onima koji su ih birali - kaže Drašković.
On ocjenjuje da moderni izborni sistemi teže jačanju uloge birača i punog smisla biračkog prava, u odnosu na dominantan uticaj partijskih rukovodstava na sastav i redosljed kandidata na izbornim listama.
- Umjesto tzv. vezanih lista, kod kojih birač glasa za listu u cjelini, savremeni modeli uvode otvorene liste, omogućavajući biraču da svojim glasom opredijeli konkretne kandidate koje želi da vidi kao svoje predstavnike. Riječ je o preferencijalnom glasanju, koje je već primijenjeno, između ostalog, i prilikom izbora poslanika u Evropski parlament, u skladu sa Zakonom o izborima poslanika u Evropski parlament - pojašnjava Drašković.
Konstatuje da bi uvođenje otvorenih lista predstavljalo nesumnjivo krupnu i suštinsku promjenu izbornog sistema Crne Gore.
- Takva reforma zahtijeva vrijeme i ozbiljnu pripremu, kako normativnu, tako i tehničku. Neophodno je prilagoditi postojeću zakonsku i podzakonsku regulativu – od pitanja naziva i proglašenja izbornih lista, preko njihovog utvrđivanja, pa sve do uređenja brojnih drugih aspekata važnih za organizaciju i sprovođenje izbornog procesa - kaže Drašković.
Ipak, ocjenjuje da se posebno složeno pitanje odnosi na sistem preračunavanja izbornih rezultata, odnosno na način utvrđivanja broja mandata koje će pojedine liste osvojiti i raspodjele tih mandata prema broju preferencijalnih glasova koje su dobili pojedinačni kandidati.
- U takvom sistemu, mandat bi pripao kandidatima sa liste koji su ostvarili najveću podršku birača. Otvoreno ostaje i pitanje dinamike i rokova u kojima bi se sve neophodne pripreme mogle sprovesti. Takođe, još nije sasvim izvjesno da li su, i u kojoj mjeri, političke partije – a prije svega nosioci vlasti i lideri parlamentarne većine – zaista spremni da prihvate ovako duboku promjenu. Određena doza opreza prema novim rješenjima uvijek je prisutna i u određenoj mjeri razumljiva. Ipak, snažniji i dugotrajniji otpor uvođenju otvorenih lista teško bi se mogao opravdati sa stanovišta daljeg unapređenja demokratičnosti izbornog procesa - zaključuje Drašković.

Drašković: Izbor sudija nije politička trgovina, već ustavna obaveza

Iza zvanične priče o rekordnim platama i rastu životnog standarda u 2025. ostala je ekonomska stvarnost u kojoj su inflacija, rast cijena nekretnina, pad stranih investicija i sve izraženija fiskalna ograničenja poništili efekat nominalnog rasta prihoda. Crnogorska ekonomija ulazi u 2026. godinu sa nizom strukturnih slabosti – visokom uvoznom zavisnošću, nedovoljnom konkurencijom na domaćem tržištu, nepovoljnom strukturom investicija i budžetom koji raste brže od same ekonomije.
Osnivač i vlasnik BI Consultinga i glavni analitičar Top Business Montenegro inicijative Ratko Nikolić u razgovoru za Portal Analitika govori o tome zašto je inflacija u Crnoj Gori viša nego u eurozoni, zašto pad cijena nekretnina ne bi bio dobar scenario, kakve rizike nose budžetska politika i novo zaduženje, ali i zašto pitanje aerodroma, energetike i investicija zahtijeva racionalan, a ne politički pristup.
<h2>Nominalno veći dohodak nije donio stvarni rast životnog standarda</h2>
Analitika: Šta je razlog zbog kojeg je u našoj zemlji inflacija veća nego u eurozoni? Koje mjere je Vlada mogla da preduzme i šta dugoročno treba uraditi? Da li u 2026. možemo očekivati smanjenje inflacije?
Nikolić: Pokazatelji životnog standarda su mjerljive i uporedive kategorije i one ne pokazuju da nam je prosječan standard značajno povećan u odnosu na prosječan standard građanina EU, a posebno ne u mjeri u kojoj nam je rastao dohodak.&nbsp;
Razlog za to je visoka inflacija, koja je i u godini za nama bila veća nego u EU zoni. Naime, kao uvozno zavisna ekonomija sa izuzetno visokim negativni platnim bilansom, jasno je da na nivo inflacije u Crnoj Gori utiče svaki inflatorni talas iz zemalja od kojih najviše uvozno zavisimo. Međutim, povećanje prihoda domaćeg stanovništva, kao i značajan priliv stranih građana jače kupovne moći, ojačali su u prethodnom periodu domaću tražnju, te su, u uslovima ograničene konkurentnosti, doprinijeli da domaća inflacija bude veća od prosječne u EU. Visoka inflacija je realno umanjila kupovnu moć nominalno uvećanog dohotka, što je negativno uticalo na realni rast prosješnog standarda građana.
Na srednji rok, stabilnost cijena se može postići prije svega kroz veću konkurentnost na domaćem tržištu roba i usluga, a do nje se dolazi kreiranjem poželjnog i predvidivog poslovnog ambijenta, privlačnog i za domaće i za strane investitore, sa jasnim pravilima igre i uz punu pravnu sigurnost i ravnopravnst svih učesnika. Čini mi se da u prethodnom periodu nije dovoljno urađeno na tom planu, te ne očekujem značajne promjene u narednoj godini na strani ponude.&nbsp;
Što se tiče tražnje, moguće je da će manji broj stranih građana prouzrokovati nešto manju tražnju van sezone, s tim da ćemo se tokom sezone, vjerujem uspješne, opet suočiti sa većim pritiskom na cijene posebno u izrazito turističkim sredinama. Svakako, to je bolji scenario nego da dodatne tražnje nema ili da turistička sezona ne bude uspješna, jer bi u tom slučaju cijene možda bile stabilne, ali bi poslovanje privrede bilo ugroženo.
<h2>Pad cijena nekretnina može izazvati krizu</h2>
Analitika: Cijene nekretnina bilježe rekordne vrijednosti u 2025. To je ujedno i najveći skok od 2020. Šta možemo učekivati u godini pred nama kada je riječ o cijeni nekretnina, da li može doći do stagnacije cijena ili eventualnog pojeftinjenja? Koji faktori će uticati na to?
Nikolić: Uz ostale faktore na strani tražnje za nekretninama, koji su dominantno vezani za demografska kretanja, rastu cijena nekretnina značajno doprinosi obezvrijeđivanje novca kroz inflaciju i realni nedostatak drugih opcija za investiranje.&nbsp;
Naime, u uslovima inflacija, građani su svjesni da njihov novac gubi vrijednost, žele ga investirati. Kamatne stope na štednju su niske, ulaganja u nove ili postojeće biznise izgleda da djeluje rizično i neprivlačno, a ulaganje u nekretnine se pokazalo kao najstabilnije...&nbsp;
Plasirajući višak svoje likvidnosti u kupovinu nekretnina građani i sami doprinose skoku cijena i to je jedan krug koji na srednji rok može izazvati krizu na tržištu nekretnina. S druge strane, iako mnogi priželjkuju pad cijena na tržištu nekretnina, to nije pozitivan scenario jer to bi moglo dovesti do krize koja bi bi se manifestovala na način da, na primjer, mnogi od započetih objekata ne budu završeni, što ne bi bilo dobro ni za jednu stranu. Generalno, mislim da u oblasti nekretnina fali malo više regulacije, kao i adekvatan poreski tretman viška stambenog prostora.
<h2>Bez emocija analizirati budućnost upravljanja aerodromima</h2>
Analitika: U 2025. u fokusu ekonomskih zbivanja bio je i tender za davanje Aerodroma pod koncesiju. Da li je davanje Aerodroma pod koncesiju ekonomski opravdan? Šta će to značiti za našu ekonomiju i za crnogorski turizam?
Nikolić: Pitanje upravljanja aerodromima je značajno pitanje za Crnu Goru, posebno ako se ima u vidu značaj avio povezanosti za našu ekonomiju, a posebno na njegov najznačjniji segment - turizam.&nbsp;
Stoga, upravljanje našim aerodromima zbilja nema samo uži, mikroekonomski aspekt, već i "nešto više". To "više" možemo vidjeti i u postojećim uslovima i zapitati se: koliko nam pozitivni poslovni rezultati Aerodroma Crne Gore u tekućoj godini znače ako je iskustvo putnika koji bar jednom slete ili polete na/sa podgoričkog ili tivatskog aerodroma takvo da požele da ga nikad više ne ponove, ako nas kao turističku destinaciju po tom iskustvu pamte ili takvo iskustvo prenose?&nbsp;
Upravo u tom kontekstu i bez emocija treba analizirati i budućnost upravljanja aerodromima. Lično, iz mnoštvo razloga, nemam povjerenja u državu kao nosioca biznisa u oblastima u kojima postoji interes i pozitivno iskustvo vođenja posla od strane privatnih kompanija.&nbsp;
Zato mislim da naša država, u novom tenderskom procesu, treba da jasno definiše svoje ciljeve i obezbijedi mehanizme za njihovo ostvarenje, te u tim okvirima nađe iskusnog koncesionara koji će prepoznati i svoje interese da te ciljeve ispuni.&nbsp;
Mislim da je postojeći, višegodišnji i po mnogo čemu kontraverzni tenderski proces, previše opterećen negativnim nasljeđem da bi se nakon svega mogao smatrati uspješnim, bez namjere da uvrijedim najupornije učesnike koji su ostali do kraja u procesu.
<h2>Investicije u nekretnine stvaraju zarobljeni kapital</h2>
Analitika: U Crnoj Gori i ove godine nastavljen je trend pada stranih direktnih investicija. Koliko tome doprinosi politička nestabilnost? Koje konkretne reforme i signali bi mogli vratiti kredibilne investitore?
Nikolić: Osim što imamo pad stranih direktnih investicija, važno je napomenuti da već godinama imamo i vrlo nepovoljnu strukturu tih investicija, s obzirom na to da se veći dio odnosi na ulaganje u nekretnine.&nbsp;
Upitna dugoročna održivost ove industrije, koja nakon izgradnje nekretnine i iskorišćenosti prostora kao bitnog rezursa, za rezultat ima na neki način zarobljeni kapital koji ne proizvodi novu vrijednost, dodatno se problematizuje činjenicom da značajno povećava naš trgovinski deficit (većinu materijala uvozimo) i ne doprinosi domaćoj zaposlenosti jer na građevinama uglavnom rade strani radnici.&nbsp;
Sve to znači da su dodatni efekti od ovih investicija na našu ekonomiju minorni, posebno u poređenju kada bi te investicije bile neki proizvodni kapaciteti koji bi zapošljavali domaću radnu snagu i bili usmjereni na supstituciju uvoza ili izvoz. Ohrabrivanje željenih investicija kroz poreski stimulans bi bilo vrlo korisna mjera.
Da bi privukli nove strane investitore, najbolje je slušati domaće investitore i strane koji su već tu. Stepen njihovog zadovoljstva je najbolja preporuka svakom novom investitoru da dođe i investira u našu privredu.
<h2>Vlada nema puno opcija u slučaju bilo kakve nestabilnosti na prihodnoj strani&nbsp;</h2>
Analitika: Iako su iz Vlade najavljivali nastavak programa Evropa sad, ministar finansija nedavno je saopštio da se ne radi na uspostavljanju programa Evropa sad 3. Usvojen je i budžet za 2026. U tom kontekstu, šta nas čeka u 2026, možemo li očekivati rezove i nepopularne fiskalne mjere? Koji dio javne potrošnje je najizloženiji i koje alternative postoje?
Nikolić: Budžet za 2026. godinu jeste nominalno manji, ali samo zbog smanjenih finansijskih transakcija. Po gotovo svim ključnim pozicijama izvornih prihoda i rashoda, budžet je veći nego prethodne godine, pri čemu su stope povećanja pojedinih pozicija značajno veće od projektovane stope rasta ekonomije. Na čemu se temelji taj optimizam u naplati budžetskih prihoda i koliko je realan, ostaje nam da vidimo.&nbsp;
S obzirom na to da je oko 80% budžetskih rashoda u značajnoj mjeri obavezujuće, što znači da je u kratkom roku teško očekivati krupnije rezove, te Vlada nema puno opcija da reaguje u slučaju bilo kakve nestabilnosti na prihodnoj strani.&nbsp;
S druge strane, novim zaduženjima, koja rastu znatno brže od realnog rasta BDP-a i domaće produktivnosti, jednom mora doći kraj, pa se nameće pitanje srednjoročne fiskalne održivosti na ovom nivou poreskih stopa. Tu prije svega mislim na stopu PDV, koji čini preko 50% izvornih prihoda budžeta i smatram da će u narednim godinama sa svakim eurom dodatnih mandatornih budžetskih rashoda, pritisak na povećanje opšte stope PDV biti sve veći.
Što se tiče nekog mogućeg programa "Evropa sad 3", pretpostavljam da to može biti neki set sanacionih mjera nad posljedicama prethodnih, tzv. programa Evropa sad 1 i 2, koji su bili samo administrativno ispunjavanje predizbornih obećanja po svaku cijenu, bez analize i bez sagledavanja kako će te mjere uticati, prije svega na održivost finansiranja i kvalitet našeg zdravstvenog i penzionog sistema, kao i na naš ukupni ekonomski sistem.
<h2>Rezerve bi trebalo stvarati štednjom, ne samo novim dugom</h2>
Analitika: Usvojena je i Odluka o zaduženju za 2026, a predviđeno je zaduženje od 500 miliona i mogućnost dodatnog zaduženja do jedne milijarde eura radi refinansiranja postojećeg duga i stvaranja fiskalne rezerve za 2027. i 2028. Po kojim uslovima se Crne Gore može zadužiti i kako će to uticati na javne finansije?&nbsp;
Nikolić: Najavljena zaduženja u 2026. godini u obimu od 500 miliona odgovaraju iznosu kapitalnog dijela budžeta i izonosa potrebnog za plaćanje dugova i kamata koje dospijevaju tokom 2026.&nbsp;
Iako nije planirano da se koriste za tekuću potrošnju, činjenica da javne finansije godinama nijesu u stanju da finansiraju ni euro kapitalnih ulaganja, kao ni da vrate euro duga ili kamata iz sopstvenih sredstava, ne može biti razlog za zadovoljstvo.
Prostor za eventualno zaduženja u cilju kreiranja fiskalne rezerve za narednu godinu je razumno, s obzirom na to da je 2027. zahtjevna u tom pogledu. Ipak, bio bih srećniji kada bismo bili u mogućnosti da dio tih rezervi kreiramo uštedama na rashodnoj strani budžeta i time pošaljemo poruku sadašnjim i budućim kreditorima da radimo na tome da budemo u stanju da bar dio zaduženja vraćamo iz sopstvenih sredstava, a ne jedino i isključivo iz novih zaduženja. Uostalom, prije ili kasnije, kreditori će to i zahtijevati od nas.
<h2>Sve što se planira na bazi jeftine struje neko mora da plati&nbsp;</h2>
Analitika: Od januara 2026. EU je predvidjela početak primjene mehanizama za prekogranično usklađivanje emisija ugljen-dioksida kojim se nameće dodatni trošak na uvoz električne energije proizvedene iz uglja iz zemalja koje nijesu članice EU. Koliko to realno može uticati na cijenu električne energije u Crnoj Gori i koji su mogući kanali poskupljenja?
Nikolić: Direktna posljedica primjene novih propisa će biti dodatne dažbine na struju koja se izvozi, a koja se proizvodi iz fosilnih goriva, što će smanjiti mogućnost njene prodaje na ino tržištu.&nbsp;
Imajući u vidu da se niska cijena električne energije za domaće potrošače nadoknađuje jednim značajnim dijelom i izvozom po tržišnim cijenama, primjena novih propisa će sigurno pojačati pritisak na domaću cijenu električne energije.
A i nevezano za to, činjenica je da je cijena električne energije u Crnoj Gori izuzetno niska, što u jednoj značajnoj mjeri, kratkoročno, ublažava socijalnu situaciju građana, ali na srednji i dugi rok značajno iscrpljuje Elektroprivredu Crne Gore.&nbsp;
Istina, potencijal ove kompanije je i dalje značajan, te ona i dalje bez većih problema obezbjeđuje eksterno finansiranje novih projekata, no takva pozicija ne može trajati dovijeka. S toga je neophodno imati jasnu strategiju cijena električne energije, definisati jasan cilj šta se politkom niskih cijena električne energije želi postići i u kom roku se ciljevi mogu ostvariti, pod uslovom da sve to naša elektroenergetka kompanija može izdržati.&nbsp;
Jer, moramo biti svjesni da sve što se planira na bazi jeftine struje, bilo da se radi o socijalom aspekstu prema građanima, bilo da se radi o privlačenju određenih industrija kojima je električna energija značajan input, sve su to troškovi koje neko mora da plati. A ako niko ne plati, platiće ih naša najveća elektroenergetska kompanija.

Tag: smrtna-kazna