Na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju održana je prva akademska beśeda u okviru programa koji su FCJK i Crnogorski PEN centar pokrenuli u spomen na Milenka A. Perovića, dugogodišnjega predśednika UO FCJK i predśednika Crnogorskoga PEN centra. Gostujuće predavanje održao je istoričar prof. dr Srđa Pavlović, koji je akademsku karijeru gradio na Univerzitetu u Alberti (Kanada), na temu „Śećanje nije istorija: pregled modela konstrukcije istorijskog narativa“.
U svom izlaganju Pavlović je problematizovao odnos između śećanja i istorije, polazeći od stava da se istorijska prošlost ne čuva kao nepromjenljiva cjelina, već se uvijek iznova oblikuje u sadašnjosti. Kako je istakao, „istorijska prošlost se bazira na očiglednim nedostacima koji su karakteristični za ljudsko śećanje, zbog čega je svaki pokušaj njenog razumijevanja nužno obilježen selekcijom, interpretacijom i konstrukcijom".
Pavlović je posebno naglasio ulogu naracije u istorijskom istraživanju ali i ukazao na razliku između rekonstrukcije i konstrukcije prošlosti. Pavlović je kazao da istoričari rade s fragmentima i reliktima minulih vremena, te da „rekonstrukcija je, zasigurno, jedan od ciljeva istorijskog istraživanja, ali se ona može kompletirati jedino u procesu konstruisanja“. U tom smislu, istorijska naracija ne predstavlja puko prenošenje činjenica, već složen proces oblikovanja značenja, uslovljen savremenim diskurzima i teorijskim okvirima.
U širem teorijskom kontekstu, predavanje je osvijetlilo rasprave o naučnom statusu istorije, sukob narativnih i strukturalističkih pristupa, kao i doprinos kritičke istoriografije i lingvističkog zaokreta, koji istoriju sagledavaju kao praksu reprezentacije, a ne kao neutralno preslikavanje prošlih događaja.
Ovaj ciklus akademskih beśeda predstavlja trajni podśetnik na intelektualno nasljeđe Milenka A. Perovića, čiji su rad i javno djelovanje bili obilježeni dosljednim zalaganjem za kritičko mišljenje, akademsku slobodu i odgovoran odnos prema kulturi śećanja. Predavanje prof. dr Srđe Pavlovića, tematski i metodološki utemeljeno u preispitivanju načina na koje se prošlost razumije i interpretira, u tom je smislu dostojan početak programa posvećenog Perovićevom imenu i vrijednostima koje je zastupao.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Pavlović: Istorijska prošlost nije nepromjenljiva cjelina, uvijek se iznova oblikuje u sadašnjosti

Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Crnogorski PEN centar pokrenuli su program akademskih beśeda u spomen na Milenka A. Perovića, dugogodišnjega predśednika UO FCJK i predśednika Crnogorskoga PEN centra.
Prvu akademsku beśedu u okviru ovoga projekta održaće istoričar prof. dr Srđa Pavlović na temu "Śećanje nije istorija: Pregled modela konstrukcije istorijskog narativa". Predavanje će biti održano sjutra, 25. decembar, u 12 h u Svečanoj sali Fakulteta za crnogorski jezik i književnost.
Prof. dr Srđa Pavlović ugledni je crnogorski istoričar koji se specijalizovao za modernu evropsku i balkansku istoriju, a glavna su polja njegova istraživanja politička i kulturna istorija Južnih Slovena tokom 19. i 20. vijeka.
Akademsku karijeru gradio je na Univerzitetu u Alberti (Kanada). Objavio je, pored ostalog, knjige: Balkan Anschluss: The Annexation of Montenegro and the Creation of the Common South Slavic State(2008);Prostori Identiteta: Eseji o Istoriji, Sjećanju i Interpretacijama Prošlosti(2006);Iza Ogledala: Eseji o Politici Identiteta(2004);Zapadna Ljuljaška(1997);Mongolski Piktogram(1989)...

"Śećanje nije istorija” na FCJK: Pavlović o modelima konstrukcije istorijskog narativa

Iako su u posljednje dvije godine zabilježeni određeni pomaci, oni nijesu dovoljni da se govori o stvarnoj evropeizaciji zemlje, kazala je izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević.
Uljarević je istakla da evropski put Crne Gore nije samo tehničko ispunjavanje kriterijuma, već test zrelosti društva i stabilnosti institucija. 
Prema njenim riječima, najveći izazov leži u nedostatku političke volje i unutrašnje kohezije oko evropske agende, što ugrožava kredibilitet države i stvara rizik od promašenih prioriteta.
- Tri su ključna uslova za 2026. godinu: vrijednosna dosljednost, aktivno uključivanje građana i društva, te puna institucionalna odgovornost. Samo dosljedna primjena evropskih vrijednosti može Crnu Goru učiniti stabilnim i pouzdanim partnerom EU. Evropski put je prilika da sazrimo kao društvo, ali to zahtijeva rad, red i disciplinu mnogih aktera - kazala je ona.
Kako je saopšteno iz Udruženja pravnika, večeras je u organizaciji Udruženja pravnika Crne Gore održana 35. sesija Ius Foruma pod nazivom "Quo vadis, Crna Goro - perspektive, očekivanja i izazovi crnogorskog društva u 2026. godini".
Otvarajući sesiju Ius Foruma predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, prof. dr Branislav Radulović, naglasio je da umjesto izgradnje sistema vladavine prava i društva evropskih vrijednosti danas imamo "sistem antisistema" i "formalnu evropeizaciju bez sadržaja", koja daje rezultate samo u spoljno političkom aspektu, bez suštinskih efekata po samo biće crnogorskog društa. 
- Promjena tog obrasca u 2026. godini je uslov svih uslova da bi Crna Gora u EU ušla ne samo "teritorijalno" već i društveno konsolidovana na temeljnim vrijednostima zapadne civilizacije - dodao je on.
Psiholog Radoje Cerović ukazao na dva duboka i posebno problematična procesa koji se ne vide na površini društvenih zbivanja. 
- To je dramatični pad sekularnosti i pad u mjerama međuljudskog povjerenja. Radi se o dugotrajnim procesima koji se tesko zaustavljaju ili vraćaju unatrag a krajnji efekat je trajna devastacija perspektive vladavine prava i stvaranja drustva nalik na društva EU - istakao je Cerović.
Prof. dr Srđa Pavlović ukazao je da su pogrešne identitetske politike razorile crnogorsko društvo i da su takve identitetske politike već decenijama temeljno rastakale crnogorsko društvo fokusifajuci se na pojedinačno etnicko i nacionalno, onemogućavajući konstituisanje istinskog gradjanskog jezgra koje bi bilo sposobni da ponudi političku opciju centra. Ono što Crna Gora danas živi je metastaza identitetskih politika koja neminovno vodi cijelo društvo u tamu nepovrata.
Akademik Šerbo Rastoder cijeni da istorija istoriografije nije ništa drugo nego istorija revizionizma ako bi se ta pojava shvatila kao proces ponovnog razmatranja već poznatih ćinjenica ili postavljanja novih pitanja.
- Ona je legitimni metod, ako je usaglašen sa osnovnim postulatima metodologije istorije. Međutim, ako se “revizionizam” posmatra kao ideološka konstrukcija “novih činjenica” zasnovana na prevrednovanju postojećih, bez uporišta u saznanju i novim dokazima, riječ je o političkom nasilju nad istorijom kao naukom - pojasnio je Rastoder.
On je istakao da se revizionisti, po prirodi, množe sa svakom promjenom ideološke paradigme i njih će uvijek biti. 
- Oni nijesu nikada bili opasnost za istorijsku nauku i u tom smislu ne zavređuju pažnju. Zato njih prepoznaju kao “opasnost” prisutnu u javnom prostoru i to je polje sukoba ideologija zaključio je Rastoder.

Uljarević: Evropski put Crne Gore test zrelosti društva i stabilnosti institucija; Rastoder: Ideološko prepravljanje činjenica predstavlja političko nasilje nad istorijom kao naukom

Neosporno je da bi članstvo Crne Gore u Evropskoj Uniji bilo izuzetno korisno za našu državu, po mnogo osnova.
Države-kandidati za to članstvo imaju obavezu da ispune brojne uslove kako bi zadovoljile kriterijume za ulazak u ovaj ekskluzivni klub.
Ono što se nerijetko i namjerno prenebregava od strane lokalnih političkih aktera u procesu učlanjenja individualnih država jeste činjenica da institucije EU nemaju svrhu, a nemaju ni želju, da uređuju unutrašnje političke situacije svojih potencijlnih članova. Briselska administracija je često i jasno deklarisala ovu svoju ulogu i poziciju.
Taj posao trebaju da rade institucije i politički subjekti u individualnim državama. Svako treba da rješava sopstvena unutrašnja pitanja jer je taj posao, pored ostalog, manifestacija suvereniteta država-članica.
Na žalost, jasni stavovi EU administracije po ovom pitanju nikada nijesu smetali političkim partijama da svojim građanima nude drugačiju i neosnovanu interpretaciju funkcije EU članstva i da to članstvo predstavljaju kao magični štapić kojim će se namah riješiti svi domaći problemi.
Istini za volju, članstvo u EU kreira okvir koji na duge staze može da bude određena motivacija lokalnim akterima da reformišu i izmijene domaće situacije koje vide kao problematične.
Ali taj okvir nije, sam po sebi, garant unutrašnjih reformi u državama-članicama, a pogotovo kada su u pitanju želje političke opozicije da smijeni vlast s kojom se ne slaže. Taj posao se mora uraditi “kod kuće” sopstvenim snagama.
Imajući ovo na umu, politički motivisan narativ o EU članstvu Crne Gore kao činu rješenja svih unutrašnjih problema i tenzija je, blago rečeno, neutemeljen.
To je prodavanje nade da će neko drugi riješiti naše domaće nevolje i promijeniti unutrašnju političku mapu na način koji preferiraju opozicione partije.
Insistiranje na promociji ovakvog neutemeljenog narativa pokazuje da opozicionim partijama koje ovu priču prodaju građanima, u stvari, nedostaju snaga i kapacitet da u svoju korist promijene domaću političku mapu.
Ovo je, takođe, tačka u kojoj se iznova naglašava potreba za istinskim osvježenjem domaće političke scene kako bi se djelatnici mogli, nakon decenijske pauze, vratiti istini i objektivnosti kao jedinim stabilnim temeljima društvenog progresa.

Sve će to EU “pozlatiti”!

Možda predsjednik crnogorske države, Jakov Milatović, nije prekršio zakon o nadležnostima kancelarije predsjednika, ali je odlukom o posthumnoj dodjeli odlikovanja Amfilohiju Radoviću napravio veliku štetu naporu da se istorijska istina, činjenice i koncept sekularne države građana zaštite od destruktivnog cunamija laži, istorijskog negacionizma i agresivne klerikalizacije crnogorskog društva, kazao je istoričar Srđa Pavlović.&nbsp;
Smatra kako je činjenica da Milatović s uvjerenjem konstatuje da je Amfilohije Radović imao “ključnu ulogu u demokratizaciji Crne Gore”, pokazatelj predsjednikovog dubokog nepoštovanja istine i istorijskih činjenica.
- Kao i njegove spremnosti da poziciju predsjednika države stavi u službu predatorskog ideloškog diskursa srpskog kleronacionalizma koji Crnu Goru vidi kao “fildžan državu”, a Crnogorce naziva “Đilasovim kopiladima - poručio je Pavlović na društvenim mrežama. &nbsp;
Ističe kako se „posthumnim odlikovanjem vjerskog poglavnika koji je propagirao ovakve stavove, predsjednik države Crne Gore se entuzijastično priključuje dugom i vijugavom redu Amfilohijevih obožavalaca i sljedbenika njegove riječi“.
- On time nedvosmisleno pokazuje da nije dostojan funkcije koju obavlja - zaključio je Pavlović.

Pavlović: Milatović se stavio u službu srpskog kleronacionalizma, nije dostojan funkcije koju obavlja

Kritike molitvi za kišu u organizaciji Crkve Srbije u Crnoj Gori su zasigurno motivisane raznovrsnim razlozima.
Vjerujem da je odnos ove crkvene organizacije prema državi Crnoj Gori, odnosno, koncentrisan napor vladajućih struktura da taj odnos modifikuju u skladu s njihovim vjerskim svetonazorom, važno pitanje koje se ne treba zanemarivati u kritičkim osvrtima na legitimizaciju paganskih obreda.
Crna Gora je formalno sekularna država - nejaka i rasuta, ali još uvijek sekularna.
Poziv na molitvu za kišu je nesumnjivo značajna intervencija Crkve Srbije u javnom prostoru i u vremenu ozbiljne krize.
Ovom intervencijom se istovremeno pokazuje pomenuta slabašnost i rasutost države i profesionalna nesposobnost njenih političkih lidera i birokratskih administratora, kao i moć koju Crkva Srbije ima u našoj državi.
Moć Crkve Srbije se legitimiše kada poslanici u najvišem zakonodavnom tijelu u državi vokalizuju zahvalnice svojem bogu na ispunjenju molitvenih želja.
Stoga ovakvi nastupi zakonodavnih birokrata u skupštini države predstavljaju novo testiranje i pomjeranje granice koja bi trebala da odvaja Crkvu Srbije od državnog aparata Crne Gore. Ovakvi nastupi su još jedan korak ka daljoj desekularizaciji društva.
Kritički odnos prema ovakvom djelovanju treba da bude argumentovan i nepokolebljiv u istoj mjeri u kojoj je oštar i snažan strojevi korak vjerskih fundamentalista koji su trenutno na vlasti.

Molitva o “kruhu inosušnom”

Ratni zločin koji je u Velici počinila njemačka vojna jedinica nije bio genocid, i nije imao obilježja etničkog i vjerskog karaktera, poručio je istoričar i profesor na univerzitetu Alberta u Kanadi, Srđa Pavlović na svom Fejsbuk profilu.
Pavlović je poručio da deklarisanje zločina u Velici kao genocida predstavlja falsifikovanje istorije, političko i ideološko manipulisanje konceptom genocida, te selektivno korišćenje mrtvih kao valute za savremeno političko potkusurivanje.
- Naknadno nametanje takvih nepostojećih obilježja ovom ratnom zločinu predstavlja uvredu za žrtve i promoviše laž o prošlosti kao model političkog djelovanja. Kada takva laž (često ponavljana) dolazi od predstavnika vlasti (uključujući i besmilenu skupštinsku rezoluciju iz 2022. godine) onda se sasvim degradira legitimitet individualnih vršilaca vlasti, a briše se i ona malena mrva legitimiteta što je opstala od nekada najvećeg zakonodavnog tijela u državi- poručio je Pavlović.

Pavlović: Ratni zločin u Velici nije bio genocid, ne koristiti žrtve za savremeno političko potkusurivanje

Doktor Srđa Pavlović izvinio se poslaniku Demokratske partije socilajista (DPS) Nikoli Rakočević jer ga je pomenuo u jučerašnjem komentaru povodom dodjele Trinaestojulske nagrade.
- U jučerašnjem tekstu (ETV Portal) o Trinaestojulskoj nagradi i tome kako suverenističke vedete učestvuju u legitimizaciji velikosrpskog urušavanja Crne Gore sam pobrkao dvojicu Rakočevica, pa se ovom prilikom izvinjavam poslaniku DPS - kazao je Pavlović.&nbsp;
On je dodao i da stoji iza svega ostalog što je napisao u tekstu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 73.4394%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fkolumne%2Fbecir-vukovic-i-trinaestojulsko-nagr-a-dno-pomirenje-u-crnoj-gori&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Pavlović se izvinio poslaniku DPS-a

I vrapci na grani u Crnoj Gori znaju da je termin „književna nagrada“ neophodno staviti u navodnike iz najmanje dva razloga. Prvi je činjenica da nije svaki nagrađeni tekst vrijedan razmatranja za nagradu. Drugi je da vlast uvijek ostavi duboki pečat i mastiljavu brljotinu preko svakog književnog teksta koji nagradi.
Tradicionalno vlastodržačko pečatiranje književnih nagrada, odnosno, njihovo korišćenje u partijske, političke i ideološke svrhe je dostiglo nove visine i nove dimenzije tokom posljednjih pet-šest godina u Crnoj Gori. Kao što vidimo na svakom koraku, trenutna vlast predano radi na produkciji kulturnih sadržaja koji imaju za cilj da redefinišu osnovne postulate državnosti, identiteta i kulturnog bića Crne Gore.&nbsp;
Takvi kulturni, umjetnički ili edukativni sadržaji, potom dobijaju nagrade, medalje i državne pečate kako bi se premetnuli u konstitutivne elemente novog/starog kanona velikosrpskog integralizma i kleronacionalizma. Tako se među laureatima Njegoševe, Trinaestojulske, Ratkovićeve nagrade, Oktoiha ili Miroslavljevog Jevanđelja mogu naći osuđeni ratni zločinci, njihovi obožavaoci i zaštitnici, negatori genocida, revidirci istorije, pravoslavni ekstremisti, ideološki radiklaci, te čitava plejada mrzitelja crnogorske države i nacije.
Dodjeljivanje Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću je najsvježiji primjer formiranja tih konstitutivnih elemenata novog/starog kanona. Istini za volju, nijesam pročitao ni jednu pjesmu ovog autora, ali znam dosta o njegovom ne-stihovnom angažmanu.
Da ne bi bilo zabune, smatram da se ne može odvojiti kreativni rad (književni ili bilo kakav drugi) od ličnosti autora. Razdvajati osobu i njen kulturni prozvod je besmislica zato što kreativni rezultat mora biti baziran na istini o stvaraocu da bi bio vrijedan makar nekoliko krajcara. U protivnom, lažući o svojoj suštini, autor kreira laž za čitaoce, gledaoce i slušaoce.&nbsp;
Ovogodišnji laureat Trinaestojulske nagrade, Bećir Vuković, najbolje govori o savremenoj Crnoj Gori. Ovakva Crna Gora nije ni mogla dodijeliti Trinaestojulsku nagradu bilo kome osim njemu jer je on, vaistinu, zaradio visoko mjesto u integralističkoj i kleronacionalističkoj hijerarhiji boraca za srpstvo u Crnoj Gori.
Sastav ovogodišnjeg žirija za tu nagradu takođe mnogo govori o crnogorskoj stvarnosti i velikim nedostacima takozvanog suverenističkog pokreta. Ako ćemo pravo, ovogodišnja Trinaestojulska nagrada je ono epsko zrcalo u kojem sebe gleda savremena Crna Gora.&nbsp;
Imajuci sve rečeno na umu, legitima su i važna slijedeća pitanja.&nbsp;
Zašto su političke i kulturne vedete suverenističkog pokreta, kakvi su Nikola Rakočević i Danilo Marunović, pristale da učestvuju u radu ovog žirija?&nbsp;
Zašto su, u vremenu egzistencijalne krize za Crnu Goru odabrali da, de facto, legitimizuju otrovni proces rastakanja državne i kulturne suštine Crne Gore?&nbsp;
Zašto nijesu dali ostavke na članstvo u ovom žiriju, pa tako opravdali svoja dnevna zaklinjanja na vjernost suvernističkoj ideji?
Ja ne znam odgovore na ova pitanja, ali se nadam da će oni imati priliku da uskoro na njih odgovore. Ono što mogu uraditi jeste da pretpostavim neke od mogućih odgovora i opravdanja, pa da se na to kritički osvrnem.
Pretpostavljam da gospoda Rakočević i Marunović duboko vjeruju da su se i u ovoj prilici svim silama borili za očuvanje države i za spas komadića izlizane moralnosti u koju se grlato i svakodnevno zaklinju. Pretpostavljam da oni sebe vide i kao posljednju branu (svojevrsni moderni Ljubin Grob) nadolazećem kleronacionalističkom talasu iz Srbije.
Ovakve moguće samoprojekcije se, na žalost, brzo i lako razbiju o tvrdu stvarnost i postignuti rezultat. Naime, učešće dvojice suvrenističkih šampiona u ovogodišnjem trinaestojulskom nagradnom i književo/političkom ućumetu garantuje samo jedan rezultat: „pogibiju“ na ovom modernom Ljubinom Grobu i topljenje njihovog ranijeg i, mislim, predimenzioniranog suverenističkog kredita.
Možda oni svoju ulogu tumače kao napor da se izbjegne veće zlo, pa da nagrada ode u ruke nekog većeg mrzitelja Crne Gore? Možda oni vjeruju da je laureat Bećir Vuković manje zlo? Ukoliko je ovo jedno od opravdanja vrijedi podsjetiti na ono što se lako i brzo zaboravlja. Naime, oni koji biraju manje zlo, još uvijek biraju zlo koje je za njih podnošljivo, a potom se dječački pravdaju.&nbsp;
Možda oni sebe opravdavaju tvrdeći da su glasali protiv? Moram reći da je to sasvim nevažno. Glas protiv predstavlja vrijednu odbranu samo ako takav glas ima kakav-takav izgled za uspijeh. U protivnom, postaje isprazni gest kojim se racionalizuje učešće u nečasnom poslu i pristanak na kompromis.
Takvo opravdanje bi neminovno prizvalo onaj stari vic o đedovom iskustvu s italijanskim vojnicima u Drugom svjetskom ratu. Nakon što je unuku ispričao da su ga doveli u streljački stroj i dali mu izbor da bude stijeljan ili sodomizovan, đed je na unukovo pitanje što su njemu uradili, odgovori: „Mene su strijeljali“.

Bećir Vuković i trinaestojulsko nagr(a)dno pomirenje u Crnoj Gori

Forma parlamentarne saradnje između partija koje baštine dijametralno suprotne ideološke stavove i nasljeđa nije novina, niti je tipična za crnogorski politički prostor.
Iako takva saradnja nekima može izazvati nagon za povraćanjem, to ne utiče na utemeljenost ove prakse, pošto ona iznova potvrđuje apsolutni primat partijskih interesa. Najjsvježiji primjer je skupštinsko podpredsjednikovanje jednog od mladih prvaka iz redova DPS-a, N. Rakočevića.
Činjenica da ova forma djelovanja dominira u Crnoj Gori je istovremeno i proizvod partijski inducirane i uzgajane popularne spremnosti takozvanog suverenističkog tijela da idealizuje i u značajnoj mjeri idolizuje doskorašnju vladajuću partiju i njenog doskorašnjeg lidera.
Ova idolizacija je neminovno osakatila skoro sve kritičke glasove koji su ukazivali na pogubnost uvjerenja da je ćutanje o greškama i promašajima dominantne političke partije i njenog decenijskog lidera apsolutna, ako ne i jedina mjerna jedinica patriotizma. Od skora je partijski kadar ipak pristao da sasluša generalnu kritiku na svoj račun. Iako se ta spremnost projektovala kao reformatorski napor, radi se o taktici koja, de facto, onemogućava istinski kritički analitički odnos prema crnogorskoj stvarnosti.
Ovo ućutkivanje i ignorisanje kritičkih glasova je branjeno i opravdavano pričom o neospornim dostignućima 21. maja, članstvom u NATO, itd… Ono je variralo u intenzitetu i u zavisnosti od toga koliko blizu je kritički osvrt dosezao do partijskog lidera. Crnogorski konsenzualni autokrata (kako sam prije više godina okarakterisao Mila Đukanovića) je odavno postao poslovična crvena linija koju kritičari nijesu mogli prekoračiti ako su se uzdali da im analize budu objavljene u lokalnim medijima.
Danas svjedočimo rezultatima ove idolizacija i patriotskog pendreka: mladi DPS “lavovi” su naučili lekciju od svojih iskusnijih i vremešnih prethodnika i nastavili da partijske interese pozicioniraju na vrh svoje liste prioriteta. Njihova spremnost da daju legitimitet partijama i političkim projektima koji urušavaju i posljednje ostatke mlade crnogorske države jasno govori o tome da oni državu i dalje vide kao uslužni servis za svoju partiju.
Pitanje na koje građani Crne Gore tek treba da odgovore jesta da li, ili ne, takva partijska struktura i njeni decenijski sateliti mogu da budu ruka-vodilja za izlazak iz sadašnje egzistencijalne krize.

Kolaboranti i oslobodioci

Tri osobe osumnjičene za krađe u Podgorici uhapšene su jer su, kako se sumnja, ukrali djelove računara, električni aparati i alkoholna pića, saopšteno je iz Uprave policije,
- Policijski službenici Stanice kriminalističke policije za suzbijanje imovinskog kriminaliteta Odjeljenja bezbjednosti Podgorica rasvijetlili su dvije teške krađe i jednu krađu izvršene krajem decembra i početkom januara na teritoriji Glavnog grada, i po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici lišili slobode tri lica - navode u saopštenju iz Uprave policije.
Dodaju da zbog sumnje da je počinio krivično djelo teška krađa na štetu jednog fizičkog lica, uhapšen je D.R. (45).
- On se sumnjiči da je 9. januara prišao vozilu oštećenog, polomio staklo i otuđio kućište računara i jaknu. Od D.R. je oduzeto vozilo marke Fiat, radi daljih provjera - navode iz UP.
UP navodi da je uhapšen i M.V. (38) zbog sumnje da je počinio krivično djelo krađa, na štetu jednog marketa u Podgorici. Sumnja se da je M.V. krajem decembra, iz ovog objekta otuđio električne aparate vrijednosti oko 700 eura.
Takođe, zbog sumnje da je počinio krivično djelo teška krađa, po nalogu tužioca je lišen slobode D.D. (40).
- On je osumnjičen da je juče, oko 4 časa iza ponoći, upotrebom fizičke snage provalio staklena vrata jednog marketa u Podgorici, i iz unutrašnjosti otuđio osam flaša alkoholnog pića vrijednosti preko 1.000 eura, koje je kasnije na pijaci prodao za novčani iznos od 100 eura - navode iz UP.

Podgorica: Uhapšene tri osobe osumnjičene za krađu električnih aparata, djelova računara i alkohola

11.01.
15:49h
Vidio sam oko podne da će dan biti pogodan za pisanje. Vjetrovito, hladno, a Dritanu povrijeđena čast, ugled. Dostojanstvo.
Za to je topao kutak dušu dao - ne da može da se piše, nego, mora da se piše.
Jer, veli komšija da ga je obrukao direktor policije kazavši da je švercovao cigarete i da će zbog toga u zatvor.
 
Neće, ni da jaki Bog. Ako ništa drugo, on zatvor nikome nije nikada poželio.
 
To i sami znate.
 
I tako mu je Šćepanović narušio ugled, dostojanstvo, dignitet, bez ijednog dokaza, kako reče.
 
Što ga je pogodilo. Teško. Jer nikada nije, kako navede u tužbi, bio osuđen. I borio se protiv kriminala. Nudeći za svoje tvrdnje dokaze.
 
Zar nije pet godina pružao dokaze kako Bemax kao vrh krimi piramide švercuje kokain i cigare?
 
I uopšte time nije difamirao, pljuvao, unižavao najrespektabilnije pravno lice u Crnoj Gori.
I to širom Evrope.
 
A to nije kazao direktor policije, što kod Dritana ima posebnu težinu, već lično premijer.
Zar nije kazao da su Lazović i Ubović htjeli da ga ubiju, pa su zakasnili. Nudeći za to, je li tako, dokaze. Da bih ga ja pitanjima, ništa specijalno pametnim, natjerao da pred sudom u Ulcinju laže i kaže kako to nikada nije rekao.
 
Što nije natjeralo jednu TV kuću da ga pita - zašto ste rekli da nijesu htjeli - kada ste ovdje kazali da jesu?
 
Čuvao je obraz, pretpostavku nevinosti, a posebno fakat da nijesu osuđivani (u tužbi kazao kako nije osuđivan, a Šćepanović tako za njega) čast, dostojanstvo Ubovića i Lazovića.
Za kokain i cigarete.
 
Čuvao je tako što je za njih podastirao dokaze. To već znate.
 
Sada te iste od Šćepanovića traži.
 
Zar nije kazao da je Bemax mogao da zarati sa Rusijom koliko je toga od oružja nađeno u njihovom podrumu. I za to ponudio dokaze. Uz pomoć onomadne policije sa kojom je zajedno spakovao tu bezočnu laž.
 
Zaboravlja komšija koliko daleko ide kada manipuliše. Tako je, nakon što je uhapšen Ubović da je "oprao" 400 hiljada evra (toliko mu je taman bilo keša potrebno da se materijalno obezbjedi), na RTCG kazao da je iz šeme o švercu, koju je sam sastavio i sam sebi predao u kabinetu, da je uhapšen i poslednji iz šeme o švercu duvana, bezočno manipulišući kako je i Ubović uhapšen zbog cigareta.
 
P.S: Ima jedna stara izreka koju ću napisati u originalu, ali će je ovi iz redakcija skratiti zvjezdicama, iako ništa nije van Vukovog rječnika.
Ne p*di onome, ko ima gu*icu.
 
P.S. 1: I da se ne čudi za ove tekstove drugi dan za redom.
Zaborav je za gerijatriju, nije za ljude.
Za ljude je - pamćenje.

Za ljude je pamćenje

Žabljak je danas ponovo pod snijegom. Padavine su brzo prekrile ulice i planinske predjele, donoseći prave zimske uslove.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260111160116_8ca03f5812077f34fdf24ca6dcc0c1167ea79543d7766b1bf646c6d64f2a149e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260111160116_8ca03f5812077f34fdf24ca6dcc0c1167ea79543d7766b1bf646c6d64f2a149e" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Žabljak"></figure>   <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260111160116_5c42d7a9ef0cc3a12f32ef9dc46d8e62d62d19f1e06968669e0b74572aa883d6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260111160116_5c42d7a9ef0cc3a12f32ef9dc46d8e62d62d19f1e06968669e0b74572aa883d6" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Žabljak"></figure>  Saobraćaj se odvija otežano, a vozačima se preporučuje oprez zbog klizavih kolovoza.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260111160116_346b0c3b6231a6f004dbc3808e50a2948256b6d1f1e1d0719b5070f98fc52ebe.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260111160116_346b0c3b6231a6f004dbc3808e50a2948256b6d1f1e1d0719b5070f98fc52ebe" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Žabljak"></figure>  Pogledajte kako Žabljak izgleda iz vazduha kroz spektakularne prizore snimljene dronom. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DJaVTKpweYJw&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Sniježna idila na Žabljaku

Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da je kanal Mareze, na mjestu gdje je postavljen pontonski most, od danas ponovo prohodan.
Spalević je poručio da je današnjim obilaskom kanala Mareza nakon uklanjanja prepreka na mjestu gdje je sada privremeno postavljen pontonski most, kanal ponovo prohodan.
- Glavni grad će dovesti kanal u potpunosti u njegovu osnovnu i namjensku funkciju- , napisao je na svom Instagram profilu Spalević.
Podsjetio je da je kanal na tom mjestu juče bio potpuno neprohodan, te da danas voda slobodno protiče.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDTXg-W2DfW6%2F%3Futm_source%3Dig_embed&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Tag: srda-pavlovic