Prvi regionalni FMCG Summit Podgorica, konferencija posvećena tržištu robe široke potrošnje u organizaciji InStore Media, održana je u hotelu Hilton i okupila je više od 200 učesnika iz Crne Gore i regiona.
Skup je okupio ključne aktere iz sektora – trgovce različitih kanala, proizvođače, distributere, kao i stručnjake iz oblasti IT-ja, podataka, marketinga i komunikacija. Među učesnicima su bili izvršni i generalni direktori, regionalni menadžeri, rukovodioci prodaje, key account i category menadžeri, te trade i marketing stručnjaci.
Program konferencije obuhvatio je aktuelne teme od značaja za razvoj FMCG tržišta:
– trgovinu kao pokretača rasta,
– identitet brendova i trgovinskih marki,
– digitalnu transformaciju,
– profil potrošača 2.0,
– ulazak diskontera na tržište,
– savremenu distribuciju,
uz poseban akcenat na otvorenom dijalogu trgovaca i distributera i razmjenu primjera dobre prakse iz regiona.
Znanja i iskustva podijelili su brojni lideri industrije, među njima:
dr Nina Drakić (Privredna komora CG)
Vladimir Raičević (IPSOS Crna Gora)
Jelena Pavićević (Molson Coors SRB &amp; CG)
Predrag Bojović (IDEOLOGIA)
Ljilja Pižurica (Nelt MNE)
Aleksandar Mastilović (IEEE / CDT Beograd)
Milutin Đuranović (Mljekara Lazine)
Predrag Šegerec (Voli)
Dejana Crvenica (Idea CG)
Jovan Lekić (PKCG / NALL grupa)
Summit je donio više od 6 sati programa, 2 sata networkinga, 15 govornika i 15 promotivnih štandova.
Organizatori su se zahvalili partnerima i sponzorima, uz ambiciju da FMCG Summit u Podgorici postane tradicionalno regionalno okupljanje lidera industrije.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Prvi FMCG Summit okupio više od 200 učesnika u Hiltonu

Kineske državne naftne kompanije obustavile su kupovinu ruske nafte putem mora nakon što su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije Rosnjeftu i Lukoilu, najvećim naftnim divovima u Rusiji.
Rafinerije u Indiji, koja je najveći kupac nafte iz Rusije, takođe se spremaju da znatno smanje uvoz nafte iz Moskve kako bi se uskladile s američkim sankcijama. Nagli pad potražnje za naftom dva najveća ruska kupca opteretiće prihode Rusije od nafte i prisiliti najveće svjetske uvoznike da traže alternativno snabdijevanje i podignu globalne cijene, prenosi SEEbiz.
Kineske nacionalne naftne kompanije PetroChina, Sinopec, CNOOC i Zhenhua Oil suzdržaće se od trgovanja ruskom naftom putem mora barem kratkoročno zbog zabrinutosti oko sankcija, navode izvori.
EU je dodala dvije kineske rafinerije ukupnog kapaciteta 600 hiljada barela dnevno,uključujući Chinaoil Hong Kong, trgovačku podružnicu PetroChine, na svoj popis sankcija protiv Rusije.&nbsp;
Dvije rafinerije su Liaoyang Petrochemical i Shandong Yulong Petrochemical. Sankcionirani pogoni čine tri odsto kineskih rafinerijskih kapaciteta od 19 miliona barela dnevno.

Kineske državne naftne kompanije obustavile kupovinu ruske nafte putem mora

Svaki odlazak u prodavnicu danas je podsjetnik koliko se život promijenio. Hrana, ljekovi, kirije, konstantno se čuju glasovi na ulici da je sve skuplje, a primanja ista. Inflacija više nije broj na papiru nego svakodnevna muka svakog domaćinstva, ocijenio je član Glavnog odbora SDP i predstavnik Evropskog saveza Ćazim Lisičić.&nbsp;
Prema njegovim riječima, dok se politička elita bavi međusobnim optužbama i aferama, građani se bore da sastave kraj s krajem.&nbsp;
Lisičić navodi da prema posljednjim dostupnim podacima, godišnja inflacija u avgustu 2025. iznosila je oko 4,6 odsto, što znači da su cijene i dalje u porastu.&nbsp;
Najviše su, kako kaže, poskupjeli proizvodi koji su najpotrebniji to jest hrana, ljekovi, kirije i komunalne usluge.&nbsp;
- Iako se, dodaje, o tome malo govori, stvarnost je da se standard građana ubrzano topi. Privatni sektor, koji zapošljava oko 120.000 ljudi, suočava se sa dodatnim problemom jer sve više radnika prelazi u državne institucije, jer su tamo plate veće i sigurnije. Tako realna ekonomija ostaje bez radne snage, dok država širi administraciju. To nije političko, već ozbiljno ekonomsko pitanje koje pogađa svakog građanina - naveo je Lisičić.&nbsp;
Prema njegovim riječima, niko od građana ne traži luksuz, traže samo da se može dostojanstveno živjeti od svog rada.
- Dok Vlada skreće pažnju sa stvarnih problema, inflacija tiho i sigurno jede sve što građani zarade. Vrijeme je da se prestane sa političkim igrama i da se počne djelovati, jer na koncu od praznih obećanja niko ne može napuniti frižider - zaključio je Lisičić.&nbsp;

Lisičić: Inflacija više nije broj na papiru nego svakodnevna muka svakog domaćinstva

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, tokom telefonskog razgovora sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom, izrazio je želju za proširivanjem obima trgovine između te dvije zemlje.
- Predsjednik Erdogan je rekao da ima za cilj da poveća saradnju između Turske i Rusije u mnogim oblastima, uključujući proširenje obima trgovine - navodi se u saopštenju turskog predsjedništva.
Iako je brzo osudila rusku ofanzivu u Ukrajini, Turska se opredijelila za neutralnost u sukobu između te dvije zemlje i nije se pridružila zapadnim sankcijama Moskvi.
Erdogan je tada svoju politiku opravdao velikom zavisnošću Turske od ruske nafte i gasa.
Pet turskih kompanija našlo se na meti američkih sankcija u septembru 2023. zbog pružanja proizvoda i usluga ruskim kompanijama u sektoru odbrane.
U pismu upućenom turskim poslovnim krugovima, u avgustu 2022. godine, neimenovani zvaničnik Ministarstva finansija SAD upozorio je turske kompanije na „povećan rizik pokušaja Rusije da iskoristi“ Tursku, kako bi izbjegla sankcije.

Erdogan želi povećanje trgovine sa Rusijom

Za psihostimulativnu drogu kaptagon su do prije nekoliko godina znali samo insajderi u policiji, tajnim službama ili međunarodnim istraživačkim institutima. Mala tableta s upečatljivo utisnutim duplim slovom „C“ u međuvremenu je postala sinonim za jedan od najprofitabilnijih poslova u međunarodnoj trgovini drogom: jeftina u proizvodnji, skupa na ulici. Jer, osnovni sastojci, amfetamin i kofein, koštaju samo nekoliko centi za jednu pilulu.
<h2>Kaptagon – omiljen među Arapima</h2>
Ta tableta posebno je tražena u arapskom podneblju. Na ulicama Rijada, Džede ili Dubaija ona danas košta između 15 i 20 dolara po komadu. Te pilule se u tonama dopremaju u taj region, a profit od njih je ogroman. Proizvodnja stotinu kilograma kaptagona košta oko 50.000 eura, a njihova prodaja na ulici donosi više od osam miliona eura.
Trgovina tom drogom u međuvremenu se odvija i preko Njemačke i zato se ona pojavljuje kao tema u sve više policijskih stanica. Istraživački tim novinara iz više njemačkih redakcija dvije godine je istraživao na temu kaptagona i dilerske uloge u Njemačkoj. U svojim istraživanjima došli su do zaključka da će trgovina kaptagonom i njegova proizvodnja narednih godina postati ozbiljan problem za Njemačku i Evropu.
<h2>Mnogo toga je nepoznato</h2>
Luc Prajsler jedan je od onih koji se u njemačkom Saveznom uredu za kriminal (BKA) bavi istragama o krijumčarenju te droge.&nbsp;
- Pritom je samo deset odsto onoga što mi znamo "svijetlo polje", ostatak je "tamno polje" - slikovito kaže policajac.&nbsp;
Drugim riječima, 90 odsto trgovine tom drogom policija ne uspijeva da otkrije. To bi mogla da bude ogromna količina, s obzirom na to da su carinici i policija u protekle dvije godine zaplijenili oko 1,2 tone kaptagona u Njemačkoj. A to je onih tih deset odsto o kojima govori Prajsler.
Pritom Njemačka nije više samo tranzitna zemlja za tu drogu, već se ona u Njemačkoj i proizvodi. Proteklog leta BKA je otkrio jednu proizvodnju kaptagona u Regenzburgu. Sastojci su bili iz Holandije, kao i mašina za pravljenje tableta.
Biznis sa tom drogom odvija se na međunarodnom nivou i, kako su pokazala novinarska istraživanja, kompleksno je umrežen. Pritom su u Njemačkoj za to „zaduženi“ prije svega sirijski dileri, koji se međusobno poznaju, navodi istraživački tim.
Novinarima je pritom upalo u oko da, iako se širom Njemačke zaplenjuju ogromne količine kaptagona, policijske istrage i sudski procesi fokusirani su na regionalne nivoe, tako da gotovo uopšte nema istraga o mreži ili mrežama koje se iza toga kriju.
<h2>Konzumacija u Njemačkoj velika nepoznanica</h2>
Antonio Habard je bivši agent američke Agencije za suzbijanje droga, DEA i 25 godina je radio na terenu, između ostalog u Kolumbiji, Avganistanu i u afričkim zemljama. O Njemačkoj kaže: „Nijedna tranzitna zemlja neće ostati samo tranzitna.“
Habard je uvjeren da kriminalci dio droge koja prolazi kroz Njemačku zadržavaju u toj zemlji i prodaju je na tržištu. To njemački Ured za kriminal nije potvrdio. Do sada nije uočeno takvo tržište u Njemačkoj, navodi službenik BKS Prajsler. Habard je, međutim, pesimista: „Sve zemlje bi trebalo da zabrine uspon kaptagona.“
Novinarskom istraživačkom timu pošlo je za rukom da razgovara s jednim krijumčarem kaptagona u Njemačkoj. On tvrdi da su mu njegovi ljudi iz sirijskih i libanskih kaptagon-kartela rekli da bi iz tog područja ubuduće trebalo da u Evropu bude transportovan samo prah, a da bi zatim tablete trebalo da se proizvode i prodaju u Evropi.
Stručnjaci u međuvremenu procjenjuju da prah za proizvodnju kaptagona ne stiže više samo iz Sirije i Libona, već i iz laboratorija u Holandiji i Njemačkoj. Njihove procjene su da karteli tako nastoje da postanu nezavisni od vladajućih sistema u tim državama, recimo od klana sirijskog predsjednika Asada.
<h2>Milijarde vrijedni profiti za Asada i Hezbolah</h2>
Asadov režim, prema tim procjenama, godišnje zaradi i do 50 milijardi dolara na trgovini kaptagonom. I libanski Hezbolah uključen je u biznis s tom drogom. To je novac koji karteli ne bi morali da plaćaju ukoliko bi proizvodnju prebacili u zemlje poput Njemačke.
U međuvremenu su njemačke bezbjednosne vlasti uvidjele da svoje istrage moraju da umreže na nivou čitave države. BKA je potvrdio da je prije nekoliko mjeseci održan radni sastanak istražitelja BKA, pokrajinskih policijskih uprava i tužilaštava kako bi se raspravljalo o problemu kaptagona. Službenik BKA Prajsler ističe da bi vlasti morale da djeluju: „Mislim da će nas tema kaptagona duže vrijeme zaokupljati.“

Biznis s drogom kaptagon vrijedan milijarde

Prodaja njemačkog proizvođača luksuznih automobila BMW-a stabilizovala se u prošloj godini zahvaljujući dobrim rezultatima u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), pokazali su preliminarni podaci.
Grupa je prošle godine prodala ukupno oko 2,46 miliona vozila, 0,5 odsto više nego u 2024. godini, kada je prodaja bila pala četiri odsto, prenosi SEEbiz.
Isporuke u Evropi porasle su 7,3 odsto na 1,02 miliona vozila. Američkim kupcima isporučeno je 417,64 hiljade vozila, pet odsto više nego u prethodnoj godini.
Rezultat u Kini pokazao je dvocifreni pad, od 12,5 odsto, uz isporučenih 625,53 hiljade vozila.
Okruženje je na kineskom tržištu "izazovno", rekao je voditelj prodaje Jochen Goller.
Rast na američkom tržištu iznenadio je mnoge s obzirom na visoke carine. Međutim, BMW ima u SAD-u veliku fabriku u Spartanburgu, u saveznoj državi Južnoj Karolini, koja proizvodi otprilike polovinu BMW-a prodatih na američkom tržištu.
Uprava je naglasila da troškove carina nijesu prenosili na kupce, što je pomoglo prodaji, ali je uticalo na profitne marže.
Podružnica Mini povećala je prodaju 17,7 odsto na 288,29 hiljada automobila, dok je glavni brend BMW bilježio pad od 1,4 odsto, uz isporučenih 2,17 miliona automobila.
Prodaja Rolls-Roycea zadržala se na prošlogodišnjem nivou.&nbsp;
Potražnja za električnim automobilima pokazuje znakove posustajanja, prema rastu prodaje od samo 3,6 odsto. U prethodnim godinama rezultati su bili znatno bolji.

BMW stabilizovao prodaju

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Tag: trgovina