Američki zvaničnici saopštili su novinarima da su dva dana intenzivnih pregovora između Ukrajine, SAD-a i evropskih zvaničnika rezultirala jasnim napretkom u vezi sa sigurnosnim garancijama za Ukrajinu, ali da je i dalje ostala značajna praznina oko pitanja teritorija. Prema izjavama američkih zvaničnika, strane se približavaju sporazumu o sigurnosnim garancijama koje bi se temeljile na članku 5. NATO-a o kolektivnoj odbrani. Time bi se Ukrajina odrekla želje za članstvom u NATO savezu. No ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je proveo sedam sati sa Trampovim savjetnicima u Berlinu tokom protekla dva dana, potvrdio je da strane i dalje imaju „različite stavove o teritoriju“.
Zamjena teritorija
Dakle, riješena je praktično jedna od dvije glavne tačke trenja tokom nekoliko sedmica pregovora – sigurnosne garancije koje bi Ukrajina dobila od SAD-a i njihovih evropskih saveznika. Problem je što, prema Amerikancima, te garancije stupaju na snagu tek nakon kompletnog dogovora, koji uključuje lokacije poslijeratnih linija kontrole. Američki zvaničnik rekao je za Axios da će odluka o teritorijalnom pitanju biti na Ukrajini. Istovremeno, zvaničnik je naglasio da ostatak američke ponude – uključujući najjače sigurnosne garancije do sada – „neće biti na stolu zauvijek“. Iz toga se može zaključiti da će, za konačni dogovor o miru, Ukrajina morati pristati na teritorijalne ustupke u Donbasu.
Američki plan predviđa da se Ukrajina povuče sa otprilike 14% regije Donbasa koju kontroliše, ali koju je Rusija proglasila svojim teritorijem. U najnovijem nacrtu, to područje bi postalo demilitarizovana „slobodna ekonomska zona“. Ovisno o strani, i uzimajući u obzir veće područje tzv. sivih zona koje ne kontroliše nijedna strana, procjenjuje se da bi Ukrajina morala ustupiti oko 5.000–6.000 km² Donbasa, koji Rusija još nije okupirala. „Zauzvrat“ bi dobila nazad oko 2.000–3.000 km² svog teritorija u drugim ukrajinskim regijama koje Rusija drži okupiranim.
Zelenski i „slobodna ekonomska zona“
Predsjednik Zelenski je odbacio ideju „slobodne ekonomske zone“, logično se upitavši zašto Rusija tamo jednostavno ne bi intervenirala nakon što se ukrajinske trupe povuku. No, u kombinaciji sa američkim sigurnosnim garancijama, to bi se moglo izbjeći. Ipak, za sada Zelenski odlučno odbija bilo kakve ustupke oko teritorija. On je naglasio da želi jasnije razumjeti kako će sigurnosne garancije funkcionisati prije donošenja bilo kakvih odluka o teritoriju.
Jedan od američkih zvaničnika rekao je da je „90% problema riješeno“ između SAD-a i Ukrajine, ali da neka od preostalih pitanja zahtijevaju tehničke rasprave.&nbsp;
- Vjerovatno će se ovog vikenda održati razgovori negdje u Sjedinjenim Državama, možda u Miamiju, sa radnim grupama i vojnim osobljem koje će proučavati karte- rekao je zvaničnik, potvrdivši da će se sa Ukrajinom i dalje razgovarati o teritoriju.
Američki zvaničnik tvrdi da su ukrajinski i evropski sagovornici bili iznenađeni što je američka strana spremna ponuditi toliko sigurnosnih garancija i da SAD vjeruju da će se Rusija složiti.&nbsp;
- Predsjednik Donald Tramp vjeruje da može nagovoriti Rusiju da prihvati ovo garancijsko rješenje slično članku 5. NATO-a“, rekao je zvaničnik. On je dodao da će sigurnosne garancije „morati ići pred Senat- ali nije precizirao hoće li administracija tražiti formalni ugovor.
Američki argument je da sporazum Ukrajini nudi snažne sigurnosne garancije, ubrzava njen put ka Evropskoj uniji i stavlja milijarde dolara na stol za obnovu – ali dolazi sa „gorkom pilulom“ velikih teritorijalnih ustupaka. Rusija bi, zauzvrat, osigurala teritorijalne dobitke i priliku za reintegraciju u globalnu ekonomiju i zajednicu naroda. Misija, kako ju je opisao jedan američki zvaničnik, je „osmisliti najjači mogući paket, kako bismo vidjeli možemo li Rusiji ponuditi nešto što će zatvoriti ovo pitanje“.
Oprez u Kijevu i Evropi
Zvaničnici u Kijevu i evropskim prijestolnicama oprezni su jer smatraju da bi Ukrajina mogla pristati na bolne ustupke, a Rusija bi ih mogla odbiti i čekati na više. Evropski lideri oprezno su pozdravili promjenu stava Trampove administracije u vezi sa sigurnosnim garancijama za Ukrajinu. Poljski premijer Donald Tusk izjavio je da je prvi put osjetio da se sve strane ponašaju kao saveznici iz istog tabora. „Prvi put sam iz usta američkih pregovarača čuo da će se Amerika angažovati oko sigurnosnih garancija za Ukrajinu tako da Rusi ne bi imali sumnje da će američki odgovor biti vojni ako Rusi ponovo napadnu Ukrajinu.“
Švedski premijer Ulf Kristerson rekao je da je pitanje sigurnosnih garancija postalo „jasnije i vjerodostojnije“, što je nazvao važnim korakom prema održivom miru. „No mnoga teška pitanja ostaju, ne samo o teritorijima, nego i o tome želi li Rusija uopšte mir“, dodao je Kristerson.
Osiguranje interesa Rusije
Za sada nije jasno koliko bi razgovori u Berlinu mogli uvjeriti Rusiju da pristane na prekid vatre. U Moskvi je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio da je ruski zahtjev da Ukrajina ne uđe u NATO temeljno pitanje u razgovorima o mogućem mirovnom sporazumu. Kremlj je priopćio da će božićno primirje, koje je predložio kancelar Merc, zavisiti od toga da li se postigne trajni mirovni sporazum ili ne.
Peskov je naglasio da nije vjerovatno da će Rusija prihvatiti prekid vatre ako se Ukrajina fokusira na „kratkoročna, neodrživa rješenja“ umjesto na trajno rješenje.
&nbsp;- Želimo mir. Ne želimo primirje koje će Ukrajini dati predah da se pripremi za nastavak rata. Želimo zaustaviti ovaj rat, ostvariti svoje ciljeve, osigurati svoje interese i garantovati mir u Evropi za budućnost. To je ono što mi želimo- zaključio je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Zapad pregovara sam sa sobom o Ukrajini, Kremlj poručuje: Želimo mir po svojoj mjeri

Pobjeda Rusije u Ukrajini bila poraz za cio Zapad, upozorio je češki predsjednik Petr Pavel.
Tokom intervjua za Sandej tajms u Praškom zamku – baš na mjestu gdje je Hitler 1939. godine proglasio "Protektorat Bohemije i Moravske" – uporedio je trenutno ponašanje Zapada sa politikom pomirenja uoči Drugog svjetskog rata.
- Nedavni navodi o tajnim pregovorima između SAD i Rusije, posebno u vezi sa prenosom ukrajinske teritorije, opasno podsjećaju na Minhenski sporazum iz 1938. godine. Ako dozvolimo Rusiji da izađe kao pobjednik iz ovog sukoba, svi ćemo izgubiti - naglasio je Pavel.
Češki predsjednik je povukao istorijsku paralelu između nacističke eksploatacije njemačke manjine u Sudetima i ruskog narativa o „zaštići Rusa".
- Vladimir Putin koristi isti narativ - rekao je Pavel.
Uvjeren je da Zapad ne izdaje Ukrajinu na isti način na koji je nekada izdao Čehoslovačku, već pokazuje "nevoljnost da brani principe koje tvrdi da poštuje".

Pavel: Ako dozvolimo Putinu da izađe kao pobjednik iz ovog sukoba, svi ćemo izgubiti

Brisel i Vašington kao da uopšte nemaju interesa da vide očiglednu razliku u onome što rade vlasti u Podgorici, kao da ih zanima samo ono što vlasti govore, piše Darko Šuković, glavni urednik Antene M, medijskog partnera EUalive-a u Crnoj Gori.
Što je više institucionalno, ekonomski i demokratski razorena, to je Crna Gora bliže EU. Djeluje nestvarno ali je stvarno tako.
Crna Gora je posljednja republika bivše Jugoslavije koja je postala nezavisna država. Na referendumu održanom 21. maja 2006. za nezavisnost je glasalo 55,5% građana. Osim činjenice da je tako obnovljena državnost stare kraljevine, jedine južnoslovenske zemlje koja je očuvala slobodu i tokom vladanja Otomanske imperije najvećim dijelom Balkana, na tom se referendumu, prvi put u istoriji pokazalo da je većina građana Crne Gore prozapadno orijentisana. Jer, u programu političkih subjekata koji su zagovarali nezavisnu Crnu Goru, bilo je zapisano učlanjenje u EU i NATO, kao ključni vanjskopolitički ciljevi.
Prozapadna većina u Crnoj Gori građena je teško i relativno sporo. Istorijsko nasljeđe i dominantan kolektivni sentiment vjekovima su vezivali najmanju i najstariju južnoslovensku državu za Rusiju, kao slovenski i pravoslavni centar. Otpor obnovi nezavisnosti bio je snažan – svjedoči to 44,5% glasova protiv, i podržan iz Srbije: politički, finansijski, medijski, obavještajno. U SAD i EU, pogotovo na početku, nije bilo entuzijazma za ideju suverene Crne Gore. Srećom, Rusija je tih godina imala druge prioritete i projekcije i nije se fokusirala na zbivanja u Crnoj Gori.
No, uoči ulaska u NATO, stvari su se bitno promijenile. Rusija je bila neskriveno protiv članstva Crne Gore u Alijansi, pa je, koristeći antizapadne strukture u Srbiji i Crnoj Gori, pokušala da na ključnim izborima, održanim 2016, sruši Vladu Mila Đukanovića i spriječi učlanjenje. Pokušaj državnog udara osujećen je, dio zavjerenika procesuiran i prvostepeno presuđen, ključne dokaze obezbijedile su zapadne službe, a da je pripreman zastrašujući scenario potvrdio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Promašenost širokog uvjerenja da se Crna Gora ulaskom u NATO definitivno izvukla iz kandži Rusije i postala dio zapadnog civilizacijskog kruga, pokazala se na izborima 30. avgusta 2020. Izbornu pobjedu ostvarile su propruske i prosrpske stranke, predvođene Demokratskim frontom Andrije Mandića i Milana Kneževića (prvostepeno osuđeni na po pet godina zatvora zbog umiješanosti u spremanje državnog udara; nakon izbora presuda poništena a tužilac koji ih je gonio već je 18 mjeseci u pritvoru) i Demokratama Alekse Bečića. Zapravo, i na tim je izborima taj politički korpus ostao u manjini. Da dođu na vlast omogućio im je pokret URA, Dritana Abazovića (čiji je brat vjerovatno jedini etnički Albanac koji u Beogradu uspješno razvija biznis) koji je uspio da privuče 5% birača, dominantno suverenista nezadovoljnih starom vlašću, predvođenom DPS.
Paradoks da je država dobila vlast od političara koji su bili protiv postojanja nezavisne Crne Gore, nije jedini. EU i SAD su svojim činjenjem i nečinjenjem omogućili Beogradu i Moskvi da se brutalno miješaju u te (i sve naredne) izbore i da, umjesto iskreno prozapadno orijentisanih partija, političara, građana – na vlast dođu pioni Aleksandra Vučića i Vladimira Putina.
O karakteru vlasti koja je zagospodarila Crnom Gorom nakon 30. avgusta 2020. i koja, u raznim oblicima, traje do danas, svjedoči činjenica da je prva vlada (premijera Zdravka Krivokapića) dogovorena u manastiru Crkve Srbije/SPC. Ta vjerska organizacija zapravo je najmoćniji politički subjekat u Crnoj Gori, bavljenje vjerom njen je sporedan posao a realizacija nacionalnog projekta Srpskog sveta /Velike Srbije ključni zadatak. Crkva Srbije/SPC najvjerniji je saveznik Moskovske patrijaršije/Crkve Rusije. Za vladike Crkve Srbije NATO je „Četvrti Rajh“, Evropska unija je „tamnica naroda“ koja zaudara „sodomskim smradom“, Crnogorci su „komunistički nakot“, Bošnjaci-muslimani „lažni ljudi, lažne vjere“, a Ratko Mladić i Radovan Karadžić su „srpski heroji“.Već pet godina Crnom Gorom upravljaju politički subjekti koji te vrijednosti baštine i promovišu ili oni koji prihvataju da budu u koaliciji sa njima.
Koliko god to izgledalo suludo, u takvoj vlasti Brisel i Vašington vide pouzdane partnere u NATO i na putu Crne Gore ka EU!? Što je više institucionalno, ekonomski i demokratski razorena, to je Crna Gora bliže EU. Djeluje nestvarno ali je stvarno tako. Najbrojniji državotvorni narod, nacionalni Crnogorci, već pet godina praktično su protjerani iz institucija, izloženi asimilaciji i otimanju njihove kulturne, naročito sakralne baštine. Potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora, između tadašnjeg premijera Abazovića i patrijarha Porfirija, svi pravoslavni hramovi u Crnoj Gori predati su u vlasništvo vjerskoj organizaciji sa sjedištem u Beogradu. Široko je uvjerenje unutar crnogorskog nacionalnog korpusa da je Crna Gora dodijeljena Srbiji i Vučiću kao kompenzacija za Kosovo i kao mamac za otklon od Rusije.
Svi ti procesi, međutim, umotani su u oblandu proevropske retorike. Brisel i Vašington kao da uopšte ne zanima šta vlast u Podgorici radi, kao da ih jedino zanima šta vlast priča. Tako je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, daleko najmoćniji političar u Crnoj Gori, koji se nikad nije odrekao stava da je Srbija njegova matica a Putin njegov lider, postao partner EU u procesu evropske integracije države kojom, de facto i de iure, upravlja.
EU i SAD, već pet godina, kažnjavajući stranke koje su 30 godina bile na vlasti, kažnjava Crnu Goru, faktički pomažući njeno pretvaranje u koloniju Srbije. Crnogorsko društvo, ispod tanke kore proevropskog narativa vlasti, tone u klerošovinizam, dok sekularizam i građanski karakter ubrzano nestaju.
Istinski prozapadno orijentisan dio crnogorskog društva, prvo zbunjen a onda i teško razočaran odnosom „naših zapadnih prijatelja“, prelazi u izbornu apstinenciju ili prihvata sinekure i „prelijeće“ na stranu vlasti. Podrška EU i NATO počinje da opada toliko da ni vlast to više ne može da sakrije. Poruke da se EU mora sačuvati od prijema novih „trojanskih konja“, pokazuju da Brisel, možda, počinje da shvata šta se dešava u Crnoj Gori. No, jasnog priznanja grešaka nema. Vjerovatno ga neće ni biti. Posljedice se, međutim, mogu lako predvidjeti. Svaki put su iste kad neko okrene leđa istinskim prijateljima i pokuša da od iskonskih neprijatelja napravi partnere.

Šuković: Kako je Zapad potrošio prozapadnu većinu u Crnoj Gori

Politika predsjednika Srbije Aleksandra Vučuća „sjedjenja na dvije stolice“ dolazi na naplatu. Sankcije NIS-u ogolile su sve slabosti režima koji je godinama opstajao na lažnom osjećaju stabilnosti i retorici „neutralne i od svih tokova nezaviane Srbije“. Dok Zapad gubi strpljenje, a Moskva traži lojalnost, Vučić se našao tačno tamo gdje nije htio biti — bez saveznika i bez izlaza. Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, u intervjuu za portal ETV ukazuje na više ključnih pitanja koja se otvaraju usljed ove krize. Sankcije testiraju Vučićevu sposobnost da balansira između Rusije i Evropske unije, da kontroliše ekonomsku situaciju i očuva narativ stabilnosti koji je do sada bio osnovni stub njegove vlasti. Portal ETV: Da li je Srbija i koliko u delikatnoj situaciji nakon što su uvedene sankcije NIS-u? Kako se, koliko, to za sada odražava na političko stanje u državi? BISERKO: Sankcije NIS-u su više od energetskog pitanja — one testiraju cjelokupnu strukturu Vučićevog režima: sposobnost da balansira između Rusije i EU, da kontroliše ekonomsku situaciju i da održava narativ stabilnosti. Ova kriza dodatno razotkriva slabosti politike „sjedjenja na dvije stolice“: Srbija nastoji da održi bliske odnose s Rusijom iz energetskih i političkih razloga, dok istovremeno teži evropskim integracijama. Zapadne zemlje, posebno SAD i EU, sve manje tolerišu ovu poziciju i očekuju od Beograda jasnije svrstavanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807200820_b69f386c7c09e97950de150fdb891172b38bae90aaab452f746a02eb55523bef.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250807200820_b69f386c7c09e97950de150fdb891172b38bae90aaab452f746a02eb55523bef" data-rendition-name="original" width="6241" height="4161" loading="lazy" alt="Aleksandar Vučić"> <figcaption>Aleksandar Vučić(Photo: Darko Vojinovic)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved</figcaption> </figure>  To stvara političku tenziju: vlast mora balansirati između očuvanja kredibiliteta kod Zapada i EU (ako želi članstvo) i održavanja podrške Rusije i energetske stabilnosti. Ako se Srbija udalji od proevropskog kursa, može doći do gubitka povjerenja investitora, slabljenja dinara, rasta cijena uvoza i pada životnog standarda. Takva situacija bi mogla ugroziti i Expo 27, što je jedan od predsjednikovih prioriteta. Sankcije NIS-u time postaju politički signal — pokazatelj da Srbija više ne može ostati po strani u kontekstu rata u Ukrajini i globalnih energetskih sankcija protiv Moskve. Za sada su efekti ograničeni — nema nestašica ni ozbiljnog rasta cijena — ali politička neizvjesnost raste, a vlast je pod pritiskom da pronađe dugoročno rješenje i redefiniše spoljno-politički kurs. Ukoliko, međutim, dođe do ekonomskog šoka ili pritiska sa Zapada, SNS može izgubiti dio podrške, dok bi ujedinjena opozicija mogla dobiti prostor za rast. <h2>ZAPAD IZGUBIO STRPLJENJE</h2> Portal ETV: Da li dešavanja mogu ubrzati eventualne političke promjene u Srbiji? BISERKO: Sankcije NIS-u i pritisak koje one stvaraju mogu ubrzati političke promjene u Srbiji, i to ne samo kroz ekonomske efekte, već prije svega kroz promjenu ravnoteže moći i narativa na kojima se vlast do sada održavala. Kada građani počnu da osjećaju posljedice — čak i simbolične, poput skupljeg goriva ili straha od nestašica — „narativ stabilnosti“ puca. A to je najopasniji trenutak za autoritarne režime koji se oslanjaju na percepciju kontrole. Dosadašnji protesti u Srbiji (studentski, građanski, ekološki) bili su politički i vrijednosno motivisani, ali nijesu imali jak ekonomski temelj. Ekonomski šok može latentno nezadovoljstvo pretvoriti u širu političku mobilizaciju. Najnovija Rezolucija Evropskog parlamenta ukazuje da Zapad više nema strpljenja za Vučićev balans između Rusije i EU. Ako Beograd ne pokaže spremnost da se jasno pozicionira, moguća su: ograničenja pristupa fondovima EU, manja tolerancija na autoritarne prakse i jačanje diplomatske izolacije. Pad međunarodne podrške režimu može podstaći unutrašnje promjene, jer vlast u Srbiji tradicionalno zavisi i od spoljnog legitimiteta. Sve to ne znači nužno trenutnu smjenu vlasti, ali označava početak političke erozije koja može voditi ka promjeni režima. <h2>REAKCIJA MOSKVE</h2> Portal ETV: Postoji li manevar kojim Vučić politički može da preživi ovu krizu? BISERKO: Vučić ima nekoliko potencijalnih političkih manevara da se izbori sa krizom. Jedan od njih su simbolični proevropski potezi — na primjer, djelimično usklađivanje sa EU politikom, jačanje regulatornih veza ili retoričko distanciranje od Rusije. Ove poteze bi, naravno, predstavio kao „mudru diplomatiju“ predsjednika, a ne kao okretanje leđa Moskvi. U praksi, Vučić nije spreman da prekine veze sa Rusijom, posebno u sferi energetike i bezbjednosti, i te veze će nastaviti da održava. Međutim, Moskva vjerovatno neće pristati na ovu vrstu manipulacije i mogla bi reagovati kroz ekonomski ili medijski pritisak, s obzirom na svoj značajan uticaj u gotovo cjelokupnom srpskom medijskom prostoru. Istovremeno, Vučić bi mogao aktivirati narativ „ugrožene Srbije“ — kroz teme kao što su Kosovo, Republika Srpska ili pritisci iz Brisela i Vašingtona. Već je reagovao vrlo oštro na Rezoluciju Evropskog parlamenta, nazivajući poslanike EP „patološkim lažovima“ i „teško oboljelim“. Paralelno, može nastaviti sa kontrolisanim „patriotskim mobilizacijama“ — skupovima, vanrednim konferencijama i kampanjama o jedinstvu i otporu, što je inače svakodnevna praksa njegovog režima. Međutim, to sve manje uspijeva. Vučić ima taktičke opcije da preživi ovu krizu, ali više nema strateškog prostora da je trajno riješi. Svaka sljedeća slična kriza biće za njega sve opasnija, jer iscrpljuje i sistem i društvo.

Miraš Dušević

Biserko: Puca Vučićev sistem straha, propagande i sjedjenja na dvije stolice

Zapadni saveznici više ne postavljaju ograničenja na domet oružja koje isporučuju Ukrajini za napade na ruske vojne ciljeve, izjavio je njemački kancelar Fridrih Merc 26. maja, prenosi Kyiv Independent.
- Ne postoje više nikakva ograničenja u pogledu dometa oružja koje isporučujemo Ukrajini – ni od strane Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, niti nas. Ni Sjedinjene Američke Države ne uvode ograničenja. To znači da Ukrajina sada može da se brani, na primjer, napadima na vojne položaje u Rusiji. Do nedavno to nije bilo moguće, a osim u veoma rijetkim slučajevima, to se nije ni dešavalo - rekao je Merc tokom diskusije koju je organizovao kanal WDR.
<h2>Isporuka raketa</h2>
Ukrajina je ranije dobila rakete dugog dometa od Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske – uključujući ATACMS, Storm Shadow i SCALP – ali su u početku mogle biti korišćene samo protiv ruskih snaga na okupiranim ukrajinskim teritorijama.
Krajem 2024. administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena, zajedno s drugim saveznicima, popustila je ograničenja, omogućivši Ukrajini da koristi rakete dugog dometa protiv vojnih ciljeva u ruskim pograničnim oblastima. Bivši predsjednik SAD Donald Tramp kritikovao je Bajdenovu odluku o ukidanju ograničenja, dok istovremeno pokušava postići mirovni sporazum između Kijeva i Moskve.
Njemački kancelar je takođe istakao da, dok Ukrajina koristi oružje za napade na rusku vojnu infrastrukturu, Rusija nastavlja napadati ukrajinske "gradove, vrtiće, bolnice i domove za starije".
Prije nego što je postao kancelar, Merc je najavio da će ukinuti zabranu svog prethodnika Olafa Šolca na isporuku njemačkih krstarećih raketa Taurus, koje imaju domet od 500 kilometara. Međutim, od preuzimanja dužnosti, nije potvrdio hoće li te rakete zaista biti isporučene.
<h2>Trampov bijes</h2>
Francuski predsjednik Emanuel Makron izjavio je u ponedjeljak da se nada da će se "bijes" njegovog američkog kolege Donalda Trampa prema Rusiji konačno „pretvoriti u djela“, posebno kada je riječ o prijetnji "masovnim" američko-evropskim sankcijama, nakon razornih ruskih napada na Ukrajinu tokom vikenda.
Američki predsjednik, koji želi okončati rat u Ukrajini, za svog ruskog kolegu Vladimira Putina rekao je da je "potpuno lud".
- Predsjednik Tramp je shvatio da je, kada je predsjednik Putin telefonom rekao da je spreman za mir, odnosno kada je svojim izaslanicima kazao da je spreman za mir, zapravo lagao - rekao je Makron novinarima u glavnom gradu Vijetnama, Hanoju.
Ponovo su, kako je rekao, vidjeli bijes Donalda Trampa. To je, kaže Makron, svojevrsni oblik nestrpljenja.
- Nadam se da će se pretvoriti u djela - istakao je Makron.
On je podsjetio da je u nekoliko navrata u prošlosti američki lider osuđivao je napade. 
- Nadam se da će se ogorčenje koje je iskazao, a koje i mi s njim dijelimo, pretvoriti u sposobnost da Sjedinjene Države, zajedno s Evropljanima, zaprijete Putinu potpuno drugačijim i mnogo ozbiljnijim paketom sankcija, koji će nam omogućiti da spriječimo Rusiju i konačno prekinemo taj sukob. Ovdje je ugrožena vjerodostojnost Sjedinjenih Američkih Država - rekao je Makron, dodavši da je o tome "razgovarao" s Trampom.

Ukrajina dobija zeleno svjetlo: Zapad uklanja ograničenja na rakete dugog dometa

Rusija je 11. decembra saopštila da su odnosi sa Sjedinjenim Državama toliko suprotstavljeni da ruski građani ne bi trebalo putovati u Sjedinjene Države, Kanadu i neke zemlje Evropske unije, jer rizikuju da ih američke vlasti progone.
Govoreći na konferenciji za novinare u Moskvi, portparol Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da su odnosi sa SAD na rubu sloma.
- U kontekstu rastuće konfrontacije... putovanja u Sjedinjene Države - privatno ili u službene svrhe - nose ozbiljne rizike - rekla je Zaharova, prenosi Rojters.
Pozvala je da se nastave suzdržavati od putovanja u Sjedinjene Države i njihove "savezničke satelitske države".
- Uključujući, prije svega, Kanadu i zemlje Evropske unije uz neke izuzetke - tokom ovih praznika - kazala je Zaharova.
Ruske i američke diplomate kažu da su odnosi između dvije zemlje gori nego bilo kada od kubanske raketne krize 1962. godine, zbog neslaganja oko rata u Ukrajini.
Oni su dostigli vrhunac krize prošlog mjeseca, kada su SAD i Velika Britanija dozvolile Ukrajini da koristi svoje projektile za napad na rusku teritoriju.
Kao rezultat toga, Rusija je snizila prag za upotrebu nuklearnog oružja.
Rusija i SAD stalno se međusobno optužuju za hapšenje svojih državljana po izmišljenim optužbama.

Moskva upozorila Ruse da ne putuju na Zapad

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je da se nada da je Zapad ozbiljno shvatio nedavnu rusku upotrebu hipersonične rakete protiv Ukrajine i upozorio da je Rusija spremna da upotrijebi sva sredstva da se odbrani.
- Sjedinjene Države i njihovi saveznici koji dugometnim oružjem snabdijevaju režim u Kijevu, moraju da shvate da smo spremni da upotrijebimo sva sredstva da im ne dozvolimo da uspiju u onome što nazivaju strateškim porazom Rusije - rekao je Lavrov u intervjuu sa američkim novinarom Takerom Karlsonom objavljenom u četvrtak u Moskvi.
Lavrov je rekao i da je za Rusiju ključno da Ukrajina ne bude u NATO-u jer taj savez „ne smije biti na granicama Rusije“.

Lavrov: Rusija spremna da se brani svim sredstvima

Zvaničnici državnog parlamenta Rusije poslali su novo upozorenje Zapadu i poručili da bi svi centri moći u zapadnim zemljama trebalo pomno da iščitaju ažuriranu verziju ruske nuklearne doktrine.
Zamjenik u ruskoj Državnoj dumi i rezervni general-major Leonid Ivlev pozvao je NATO da prije eventualnog sukoba s Rusijom analizira dokument koji je predstavio Vladimir Putin.
- Ni Zapad ni Kijev neće moći da spriječe odmazdu Rusije ako se donese odluka da se ona sprovede - rekao je Ivlev.
Za trenutne tenzije, kao i moguću eskalaciju, Ivlev je prvenstveno okrivio Zapad.
- Vruće glave u NATO-u ne treba da zaborave, već da napamet nauče odredbe ruske nuklearne doktrine, a posebno paragraf 19 koji definiše uslove za moguću upotrebu nuklearnog oružja - naveo je on.
Tenzije između Rusije i Zapada porasle su nakon što je ruska vojska na područje Dnjepropetrovska lansirala raketu srednjeg dometa koju su Rusi nazvali Orešnik.
Raketa koja generalno ima sposobnost nošenja nuklearnog oružja, nosila je konvencionalnu bojevu glavu, a njena upotreba izazvala je burne reakcije na Zapadu čiji su zvaničnici ocijenili ovaj potez kao novi nivo eskalacije.
- Ovo je bila nova vrsta smrtonosne sposobnosti koja je bila raspoređena na bojnom polju. To nas svakako brine... Trenutno nemamo procjenu uticaja rakete, ali to je nešto zbog čega smo, naravno, zabrinuti - naveli su iz američkog Ministarstva odbrane.

Rusi ponovo prijete Zapadu: "Niko neće moći da spriječi našu odmazdu, nuklearnu doktrinu naučite napamet"

Finansijskim čarobnjacima Kremlja ponestaje zečeva koje bi trebalo da izvuku iz šešira, piše Biznis Insajder.
Ruska vlada je to otkrila kada je objavila revidirani nacionalni budžet za 2025. godinu, pokazujući rastuće troškove rata u Ukrajini. Sada je na Evropi i SAD da to iskoriste i povećaju cijenu Rusiji, tako što će zatvoriti „rupe u sankcijama“, navodi Biznis Insajder.&nbsp;
Čineći to, oni mogu ubrzati okončanje rata, vjerovatno u korist Ukrajine, ili u najmanju ruku da podstaknu Putina da pregovara o ozbiljnom mirovnom rješenju, piše BI.
Detaljno ispitivanje Putinovih planova potrošnje za sljedeću godinu pokazuje da Kremlj namjerava da potroši oko 145 milijardi dolara na odbranu, od svojih oko 436 milijardi dolara državnih rashoda.
Ukupno preko 6,3 procenta ruskog BDP-a (standard NATO je dva procenta) označava najviši nivo vojne potrošnje Moskve od Hladnog rata.
BI takođe piše da je loša vijest za Putina da su njegove tehnokrate zapravo prikrivale punu cijenu invazije na Ukrajinu.
Po godišnjem budžetu rasute su dodatne isplate vezane za rat, uključujući plate koje Moskva isplaćuje radnicima u okupiranim regionima Ukrajine: zdravstvena zaštita ranjenih vojnika; popravka infrastrukture i neotkrivene „klasifikovane“ rashode. Kada se ovi izdaci saberu, stvarni teret ruske ekonomije približava se nevjerovatnim 10 odsto BDP-a.
Jednostavna istina je da ruska vlada ne uzima dovoljno novca da pokrije ove ratne troškove. Kremlj mora imati deficit — a prošle godine je već imao oko 34 milijarde dolara u minusu.
Ovo Zapadu pruža priliku.
Dok je potrošnja deficita podnošljiva za većinu vlada, Rusija nije normalna zemlja. Zbog zapadnih sankcija, Moskva ne može da uravnoteži svoje finansijske knjige putem međunarodnog zaduživanja i umjesto toga mora da plaća nečuvene kamate – čak 16 odsto na desetogodišnje obveznice – domaćim zajmodavcima. To je težak trošak.
Još opasnije, Putinove tehnokrate prazne ruski Fond nacionalnog bogatstva (NVF) od preostalog novca.
U normalnim uslovima, ruski NVF ima dve svrhe — da skladišti višak poreskih prihoda u dobrim vremenima i da se zaštiti od niskih cijena nafte kada stvari krenu loše.
Ali nedavno, Kremlj je crpio fond da bi platio svoj rat. U 2021. godini, njegova likvidnost je iznosila 117 milijardi dolara, dok danas iznosi samo 55 milijardi dolara.
A ako NVF ikada presuši, Moskva će biti prinuđena da bira iz menija loših opcija kako bi „podgrijala finansijske peći“ svoje ratne mašine.
Takve opcije uključuju veće poreze za rusku elitu i srednju klasu, veće zaduživanje, štampanje bezvrijednih rublja i moguće smanjenje socijalnih subvencija i socijalnih davanja koje pomažu da se stanovništvo održi poslušnim.
Ministarstvo finansija već u određenoj mjeri sprovodi ove opcije – samo to nije izazvalo veliku reakciju javnosti. Ako mora da pribjegne većem zaduživanju, većem oporezivanju, štampanju rublja i smanjenju beneficija, to dovodi do rizika za stabilnost režima.
Moskva trenutno plaća da bi svoje nemirne regione utišala. Isplate su kritične u mjestima poput Čečenije, gdje vojskovođa Ramzan Kadirov upravlja teritorijom kao de fakto država klijent u Rusiji. Bez gotovine iz Moskve, Kadirov je upozorio: „Nećemo moći da izdržimo tri mjeseca — ni mjesec dana.“
Ovo je ranjivost koju bi Evropa i SAD zaista trebalo da iskoriste. A najbrži način da se to uradi je da se snizi „gornja granica cijene nafte“ G7 na izvoz ruske sirove nafte, ocjenjuje BI.

Finansijskim čarobnjacima Kremlja ponestaje novca za rat: Evropa i SAD bi to trebalo da iskoriste

Novi glavni sekretar NATO-a Mark Rute nakon samo dva dana preuzimanja dužnosti posjetio je Kijev i potvrdio podršku Zapada Ukrajini sve dok ne pobijedi Rusiju.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posebno je iznio zahtjev da saveznici pomognu Ukrajini presresti ruske projektile kako bi "spasili živote" kao što su učinili s iranskim projektilima koji su ciljali Izrael.
<h2>Posjeta u teškom trenutku</h2>
Ova posjeta događa se u teškom trenutku za Ukrajinu, čije su snage na istočnm frontu u povlačenju, zbog manjka ljudstva i oružja.
Kao znak tih poteškoća, Rusija je u četvrtak potvrdila zauzimanje grada Vuhledara, za koji je više od dvije godine u istočnoj Ukrajini trajala žestoka borba.
- Moj je prioritet i privilegija unaprijediti ovu zapadnu podršku kako bismo osigurali pobjedu Ukrajine - izjavio je Rute, govoreći zajedno sa Zelenskim.
Ukrajinski šef države izrazio je žaljenje što Zapad "odugovlači isporuke projektila dugog dometa" njegovoj zemlji.
Kijev tvrdi da bi tim projektilima mogao gađati mete duboko u Rusiji kako bi smanjio mogućnost Moskve da napada ukrajinsku teritoriju.
Nekoliko saveznika, uključujući Sjedinjene Države, u ovoj fazi odbijaju dati zeleno svjetlo za korištenje takvog oružja, strahujući od eskalacije Kremlja.
- Potrebna nam je dovoljna količina i kvalitet oružja, uključujući oružje dugog dometa, s kojim se, po mom mišljenju, naši partneri već razvlače - požalio se Zelenski.
<h2>Jedan od najaktivnijih pristalica Ukrajine</h2>
Rute je jedan od najaktivnijih pristalica Ukrajine u Evropi od početka invazije u februaru 2022., da bi od Moskve dobio etiketu "rusofoba".
Kao premijer Nizozemske predvodio je napore da se Kijev snabdije borbenim vazduhoplovima F-16.
Volodimir Zelenski podsjetio je da je cilj Kijeva "punopravno članstvo Ukrajine u Sjevernoatlantskom savezu".
Rute, koji je u utorak započeo svoj prvi dan na čelu NATO-a, podršku Ukrajini uvrstio je među tri prioriteta svog mandata.

Rute u Kijevu: Moj prioritet i privilegija je unaprjeđenje zapadne podrške kako bi osigurali pobjedu Ukrajine

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;

Milanović: Grenland je beskoristan, ne znam je li Trampova administracija na karti vidjela Svalbard

U novom izdanju emisije „Jutro s Majom“ na Televiziji E, gledaoce očekuju zanimljivi sagovornici iz svijeta mode, muzike i umjetnosti.
Gost emisije biće poznati modni dizajner Igor Todorović, prepoznatljiv po autentičnom izrazu i stavu, koji dosljedno njeguje kako u modnim trendovima, tako i u životnim pogledima.
Voditeljka Maja Popović ugostiće i srpskog kompozitora i multiinstrumentalistu Saleta Sedlara, povodom njegove nove pjesme „Svetli beli grad“, koja predstavlja intimni i društveno angažovani muzički portret Beograda – grada koji, uprkos ranama i izazovima, ostaje ponosan, ali polako gubi sjaj po kojem je bio prepoznat.
U emisiji će učestvovati i panelisti: glumica Jovana Brnović, muzičarka Jovana Ćupić i muzičar Lazar Nenezić, koji će sa gostima i voditeljkom razgovarati o aktuelnim temama iz svijeta umjetnosti i društva.

Tag: zapad