Zavod za školstvo Crne Gore uspješno je priveo kraju još jedno izdanje ljetnje škole jezika i kulture „Crna Gora – moja postojbina“, koju već sedamnaestu godinu zaredom organizuje u saradnji s Ministarstvom dijaspore.
Program je namijenjen djeci crnogorskog porijekla iz dijaspore, s ciljem očuvanja jezika, kulture, tradicije, istorije, geografije i književnosti, te jačanja osjećaja pripadnosti Crnoj Gori.
Završnog dana škole organizovana je svečanost na kojoj su polaznici demonstrirali znanja i vještine stečene tokom boravka. Uz izvođenje crnogorske državne himne, program je obuhvatio kviz znanja, interaktivni dijalog sa robotom koji „putuje“ mapom Crne Gore, scenski prikaz o prvoj crnogorskoj knjeginji, folklorni nastup i ritmičku tačku uz kompoziciju „Polka Milena“.
Direktorica Zavoda za školstvo Raba Hodžić tom prilikom obratila se prisutnima ističući važnost ovog programa u očuvanju jezičkog i kulturnog identiteta djece i mladih iz dijaspore. Zahvalila je svim učesnicima na entuzijazmu i interesovanju, a posebno predavačima, koordinatorima i animatorima na predanom radu. Tom prilikom, svim polaznicima uručeni su sertifikati i medalje, dok su saradnici koji su doprinijeli realizaciji programa dobili simbolična priznanja.
- Ponosna sam na svu djecu koja su s ljubavlju učestvovala u ovogodišnjoj školi i pokazala snažnu želju za upoznavanjem svojih korijena. Ova škola ne samo da prenosi znanje, već gradi mostove između djece iz dijaspore i njihove matične države - kazala je Hodžić.
Poseban pečat programu dale su riječi polaznika, koji su uz nova znanja ponijeli i snažan osjećaj pripadnosti i prijateljstva. Mnogi su izrazili želju da i naredne godine budu dio ove, kako su je nazvali, nezaboravne i dragocjene škole.
Ljetnja škola jezika i kulture „Crna Gora – moja postojbina“ još jednom je potvrdila svoju ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta i jačanju veza između djece crnogorskog porijekla i njihove domovine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Završena ljetnja škola jezika i kulture „Crna Gora – moja postojbina“: Jačanje identiteta i veza sa maticom

Kancelarija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore i Nadzorni tim Zavod za školstvo (ZZŠCG) sačinili su izvještaje povodom čestih slučajeva vršnjačkog nasilja u Osnovnoj školi “Vuko Jovović” u Danilovgradu, pored ostalog i o slučaju prebijanja učenika šestog razreda.
Kako je Portalu Analitika kazala majka pretučenog dječaka, oba mišljenja su u njihovu korist i potvrđuju priču da škola nije učinila sve što je bilo neophodno da se njeno dijete zaštiti niti da se napad na njega, koji se dogodio 19. februara ispred kabineta za biologiju, rasvijetli, a nasilnici adekvatno sankcionišu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmajka-brutalno-pretucenog-djecaka-cetiri-mjeseca-tisine-nadleznih-za-ovo-sto-prolazimo-presuda-bi-bila-dozivotna&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<h2>Zavod za školstvo utvrdio propuste u postupanju uprave</h2>
U nalazu Nadzora ZZŠCG, u koji je Portal Analitika imao uvid, stoji da u cjelokupnoj proceduri škola nije provjerila snimke sa nadzornih kamera, nije ispitala učenike koji su se u tom trenutku zatekli na istom spratu škole, kao ni učenike koji su učestvovali u tuči. Kako navode, timu nadzornika psihološkinja škole je potvrdila da je do incidenta došlo navodeći da je “niko u školi nije konsultovao tokom postupka”
- S druge strane, izostala je i njena inicijativa da da se sprovede sveobuhvatna analiza situacije, uprkos njenom uvidu u neprimjereno ponašanje učenika, kao i postupke asistenta/zaštitara za koje se tvrdi da su problematični - stoji u izvještaju nadzornika.&nbsp;
Majka povrijeđenog djeteta ponavlja da je uprava škole pokušala da slučaj zataška navodeći da i za to ima potvrdu Nadzora.
- U cjelokupnom procesu evidentan je period od gotovo mjesec dana kada niko iz škole ne ostvaruje komunikaciju sa roditeljima, a prilično kasno se u process uključuju I stručne saradnice (slučaj prijavljen 19.2. 2025., a izbještaj stručnih saradnica sačinjen i zaveden 8. 4 .2025. ) Sa svim navedenim su se akteri obrazovno – vaspitnog procesa složili u toku neposrednog razgovora sa Timom nadzornica stoji u dokumentu ZZŠCG.
Majka dječaka tvrdi da direktorka škole Mirjana Keković i njena zamjenica ne znaju šta se sve po školi događa jer u radno vrijeme predaju u drugoj školi.
- Kao roditelji maloljetnog djeteta od početka pokušavamo da dođemo do istine. Da zaštitimo naše dijete, odnosno svo troje djece koje pohađaju školu “Vuko Jovović”. Da se škola pokazala nebezbjednom i da nijesu preduzimane nikakve mjere od skoro 4 mjeseca od strane direktorice škole Mirjane Keković pokazali su i Mišljenje Ombudsmana i Izvještaj nadzora Zavoda za školstvo. Na pojačan obim nasilja u školi i van nje ukazala je takođeProsvjetna inspekcija koja je izvršila nadzor 4. aprila po prijavi zabrinutih roditelja i građana - kaže majka.
<h2>Prednadzorne ankete otkrile da je u školi bilo i seksualnog nasilja</h2>
U sklopu Izvještaja Nadzora Zavoda za školstvo nalazi se i prednadzorna anketa sprovedena među učenicima koja se, pored ostalog, tiče bezbjednosti u školi i vršnjačkog nasilja.
U dokumentu se navodi da se od ukupnog broja djece koja su popunila anketu samo 37 odsto njih osjeća sigurno.
Takođe, navedeno je da se 29 odsto anketiranih učenika izjasnilo da je doživjelo vršnjačko nasilje u školi, dok 71 odsto anketiranih učenika negira dada je doživjelo vršnjačko nasilje. Kao najzastupljeniji oblik nasilja ističu: verbalno nasilje (71), zatim fizičko (32), socijalno (28), digitalno (23), i seksualno (9).
- Devet učenika je pretrpjelo čak seksualno nasilje i o tome se ćuti, ništa ne preduzima i zataškava. O tome niko nije vodio evidenciju, nisu se otkrili slučajevi, nego nadzornice predlažu mjeru da se to dalje ispita. Školu “Vuko Jovović” pohađa naše troje djece, dvije djevojčice i dječak. Čemu mi da se kao roditelji nadamo - pita majka dječaka.
Poziva, kaže, ovom prilikom sve nevladine organizacije, pa i strane ambasade da im pomognu.
- Jer nebriga i nestručnost jedne osobe – direktorice, skupo nas je koštala i košta, a prema mišljenju učenika iz ove ankete, sprema nam se samo gore. Jer mi imamo dvije ćerke, i zar nije alarm za cijelu državu da se ćuti o žrtvama seksualnog nasilja - pita se sa strahom i zabrinutošću.
Nalaz dalje pokazuje i da učenici nemaju povjerenje u upravu škole i nastavno osoblje.
- Kao razloge zašto ne prijavljuju takve oblike nasilja, najčešće navode nereagovanje nadležnih u školi na prijave (26 odsto), zatim strah od osude drugara iz odjeljenja (25 odsto), da nemaju povjerenja u nastavnike (23 odsto), pa i strah od učenika koji je bio nasilan (17 odsto) - navodi se u dokumentu.
Prema podacima ankete, čak 16 procenata učenika se izjasnilo da uprava škole nije reagovala na prijavljeno nasilje u školi.
<h2>Ombudsman: Dječaku povrijeđeno pravo na sigurnost u školi</h2>
U mišljenju Ombudsmana, u koji je Analitika takođe imala uvid, ustanovljeno je da se učenik S.I. osjećao nebezbjedno i zbog toga nije pohađao nastavu, te da mu je bilo povrijeđeno pravo na sigurnost u školi.&nbsp;
Ombudsman dalje konstatuje da mjere koje je škola preduzela nisu dale rezultate.
- Zbog nepostupanja i zanemarivanja našeg jedanaestogodišnjeg djeteta, koje je pretučeno u sred škole od učenika starijih razreda kojom prilikom je zadobilo teže tjelesne povrede od kojih posljedice ima i danas, kao i nepostupanja i zanemarivanja u obrazovnom smislu, jer od 19. februara do kraja nastavne godine baš niko nije slao našem djejetu nikakav materijal za rad, mi roditelji, zahtijevamo hitno razrešenje direktorice Mirjane Keković - ističe majka.
Direktorica je, kaže, svojim nepostupanjima i ignorisanjem problema nanijela štetu njihovom djetetu i cijeloj porodici, u zdravstvenom, sigurnosnom, emotivnom, obrazovnom, i svakom drugom pogledu.&nbsp;
- Takođe je u medijima iznosila neistine koje se tiču našeg djeteta - navodi majka.&nbsp;
Ona podsjeća i na, kako kaže, nedolično ponašanjei izjave Alberta Đolevića, ispred Savjeta roditelja, kojeg, dodaje, ne poznaje, a koji je, kako tvrdi, davao lažne izjave za medije o trajanju konflikta,povredama koje je zadobilo njeno dijete, a o kojima, kaže, nije ništa znao jer, napominje, nije imao uvid u medicinsku dokumentaciju.
Zabrinuta je, kaže, što uprkos Mišljenju Ombudmana i Nadzora nije pokrenut postupak za smjenu direktorice Keković.
- Direktorica škole je prekršila i/ili nije ispunila Zakonom predviđene mjere i radnje, a što su za sad utvrdili i Ombudsman i Prosvjetna inspekcija i Nadzor Zavoda za školstvo. Pozivamo ministarku da, zbog navedenih dokaza, po hitnom postupku razriješi direktoricu škole Mirjanu Keković, jer čemo u protivnom biti primorani na radikalni potez - štrajk glađu, jer, ukoliko se ovo zataška uprkos kristalno jasnim činjenicama, to nam jedino preostaje - poručuje majka pretučenog osnovca.

Vršnjačko nasilje u danilovgradskoj školi: Konstatovani propusti uprave, roditelji povrijeđenog dječaka traže smjenu direktorice

Slobodu da se obrati direktoru u slučaju da ima neki problem pokazuje samo 18 procenta učenica i učenika podgoričke Gimnazije "Slobodan Škerović". Pridružimo li tom broju i 22 odsto onih koji su djelimično saglasni sa tom formulacijom sasvim je jasno da 60 od stotinu gimnazijalaca ove obrazovne ustanove nema povjerenja u upravu, pokazao je "Izvještaj o utvrđivanju kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada", koji je uradio višečlani i stručni tim Zavoda za školstvo Crne Gore.
Istraživanje, kako prenosi Antena M, rađeno je od 12. do 19. decembra, nakon što je Gimnaziju i javnost pogodio skandal seksualnog uznemiravanja bivše učenice Sare Vujisić od profesora Radomana Čečovića. Njega je direktorica Gimnazije Biljana Vučurović kaznila sa 30 procenata jednomjesečnog primanja, ne procesuirajući dalje slučaj prema Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmpni-poslalo-prijedlog-za-razrjesenje-direktorice-podgoricke-gimnazije-biljane-vucurovic&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Nakon razotkrivanja prepiske i poruka koje je Čečović upućivao bivšoj učenici, skandal je pokrenuo lavinu protesta i zahtjeva da direktorica podnese ostavku.
Vučurović, supruga poslanika Nove srpske demokratije Jovana Vučurovića, odbija odgovornost, a gotovo kompletan poslanički klub te stranke na čelu sa predsjednikom parlamenta Andrijom Mandićem navodi da je po srijedi konstruisana politička afera i atak na "otmenu Srpkinju".
U Izvještaju Zavoda za školstvo se, međutim, konstatuje da nakon prijavljivanja slučaja "uprava Škole nije blagovremeno informisala relevantne subjekte (Tim za prevenciju i suzbijanje nasilja i vandalizma, Nastavničko vijeće, Savjet roditelja, Školski odbor, nadležno Ministarstvo, Zavod za školstvo) sa ciljem iznalaženja rješenja i sprovođenje mjera za prevazilaženje situacije". 
Tek nakon objava u medijima na vanrednoj sjednici Nastavno vijeće je upoznato sa hronologijom događaja.
U dijelu dokumenta "zaključci rezultata istraživanja" navodi se, pored ostalog, da u školi postoje slučajevi seksualnog uznemiravanja od strane predavača, te da ih maturanti oba pola prepoznaju u vidu neprimjerene komunikacije ili komentara, dodirivanja, poruka i slično. Takođe, konstatovano je i da veliki procenat učenika nema povjerenja da bi u Školi reagovali ispravno na njihove navode i pritužbe o seksualnom uznemiravanju.
Neumoljivi rezultati ankete u kojoj su učestvovale fokus grupe kako srednjoškolaca, tako i njihovih roditelja, pokazuju da između uprave i učenika gotovo da i nema povjerenja, odnosno da bi tek 23 od stotinu đaka u slučaju nevolje imalo slobodu da se obrati stručnim saradnicima ne bi li dobili podršku ili korisne savjete.
Još nepovoljnije zvuče odgovori na pitanje da li svojim ponašanjem i radom direktor i pomoćnici daju dobar primjer učenicima. Taj primjer slijedilo bi u potpunosti 15, a djelimično 25 odsto anketiranih, dok se polovina učenika ne slaže sa ovom tvrdnjom ili ne zna odgovor (10 odsto).
Nepovjerenje dijele i roditelji srednjoškolca. Ponašanjem i radom direktor i pomoćnici daju dobar primjer u potpunosti smatra 29, a poriče 33 od sto roditelja koji su prihvatili učešće u istraživanju.
Od stotinu, 28 ih je djelimično saglasno sa tom tvrdnjom, a 10 nije željelo da se izjasni.
Ovi rezultati, smatra stručni tim Zavoda za školstvo, upućuju na karakter dominatno tradicionalne Škole u kojoj nije razvijeno međusobno, kao ni povjerenje đaka u upravu i stručne školske službe.
Ohrabrujuća je činjenica, navedena u dokumentu je da najveći broj ispitanika (73 odsto) izjavio da nije trpio nasilje od predavača, ali zabrinjavajuća je da bi se tek tri procenta onih koji imaju takvo iskustvo obratilo upravi Škole i to kako zbog nepovjerenja, tako i zbog izostanka reakcije na prijave.
- U Školi se osjećam sigurno dobijeni su sljedeći odgovori: potpuno se slažem 36 odsto, djelimično se slažem 41 odsto, ne slažem se 21 odsto anketiranih učenika/ca. Ovi nalazi ankete zahtijevaju hitnu pažnju i ukazuju na potrebu za poboljšanjem mjera koje osiguravaju fizičku i emocionalnu sigurnost učenika/ca, kao i za jačanjem međusobnog poštovanja i pozitivne školske klime - navodi se, pored ostalog, u izvještaju.
Problematizovano je i pitanje predrasuda koje učenici imaju prema seksualnom uznemiravanju i zaključeno da imaju razumijevanja prema onome ko ga vrši, pa je preporučeno da ih je "potrebno dodatno osnažiti u prepoznavanju, posebno graničnih slučajeva", kao što su razlika između udvaranja i uznemiravanja ili razlika između pedagoškog i ličnog odnosa. 
Preporuka je i da kod učenika treba razviti osjećaj empatije sa žrtvama, kako bi tu vrstu nasilja sagledali iz te pozicije.

1250x600

1084x550

Izvještaj Zavoda za školstvo: Nema povjerenja između učenika i uprave Gimnazije "Slobodan Škerović"

Porodična firma Feberbeg Lebensmittel našla se u finansijskim poteškoćama, pa bi stručnjaci trebalo da pomognu u spasavanju lanca sa više od 70 prodavnica.
Prema zvaničnim informacijama, supermarket Feneberg podnio je Opštinskom sudu u Kemptenu zahtjev za takozvani “zaštitni postupak”, prenosi Capital.ba.&nbsp;
- Cilj je da se kompanija ekonomski reorganizuje na održiv način uz nastavak redovnog poslovanja - kazali su iz Feneberg Lebensmittela, člana Edeka grupe.
Feneberg upravlja sa više od 70 prodajnih mjesta u južnoj Njemačkoj i austrijskom Klejnvalsertalu, uglavnom u regionima Algaja i Bodenz. Kompanija zapošljava oko tri hiljade radnika i ostvaruje godišnji prihod od preko 500 miliona eura.
Zaštitni postupak u njemačkom stečajnom pravu omogućava preduzećima koja se suočavaju sa finansijskim problemima, ali još nijesu insolventna, da sprovedu sanaciju. Porodica Feneberg je u upravu uključila Stephana Leibolda, koji je ranije već radio na rješavanju problema u jednoj od Fenebergovih firmi.
- U posljednjim godinama u Fenebergu je pokrenuto mnogo inicijativa, ali nijesu sve dosljedno sprovedene do kraja - rekao je Leibold.
Stručnjaci advokatske firme Grub Brugger iz Štutgarta takođe učestvuju u sanaciji, koja bi trebalo da se završi tokom ove godine.

Njemački lanac supermarketa pred stečajem

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Klikovac: Uprava grada godinu znala da je kanal Mareze zatrpan

Sjedinjene Američke Države „spremne su da pruže pomoć“ iranskim demonstrantima - izjavio je američki predsjednik Donald Tramp, u trenutku kada je, prema navodima aktivista, broj poginulih u protestima širom Irana premašio stotinu.
Dok demonstracije u svih 31 iranskoj pokrajini ulaze u treću sedmicu, vlasti su uvele strogu komunikacionu blokadu, a državni mediji za nerede optužuju „terorističke elemente“ koje navodno podržavaju Amerika i Izrael.
Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency, broj stradalih porastao je sa 65 na 116, dok je najmanje 2.600 osoba privedeno. Ovi protesti smatraju se najvećim u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranski državni tužilac Mohamed Movahedi Azad poručio je da će svi učesnici protesta biti tretirani kao „neprijatelji Boga“, što u iranskom zakonodavstvu predstavlja teško krivično djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Poluzvanična agencija Tasnim objavila je da je u jednoj opštini u provinciji Teheran uhapšeno oko 100 ljudi. Lokalni guverner naveo je da su privedeni zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira, te da su u okrugu Baharestan koristili vatreno i hladno oružje protiv građana, kao i pripadnika policije i snaga bezbjednosti.
U obraćanju javnosti, iranski vrhovni vođa opisao je protivvladine demonstrante kao „vandale i izgrednike“.
Protesti su izbili 28. decembra, nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute rijala, a ubrzo su prerasli u najozbiljniji izazov vlastima u posljednjih nekoliko godina.

Tag: zavod-za-skolstvo