Profesorica crnogorskog jezika i odbornica DPS-a u Skupštini Glavnog grada mr Mirjana Radulović jedna je od onih prosvjetnih radnica čiji profesionalni put najbolje otkriva dubinu institucionalnog udara kojem je sektor obrazovanja bio izložen. U intervjuu za naš portal oštro kritikuje aktuelnu vlast zbog, kako kaže, selektivnih odluka, identitetskog inženjeringa, institucionalne samovolje i dvostrukih standarda. Govori o poklanjanju gradske zemlje SPC, diskriminaciji jotovane varijante jezika, Megatrend diplomama, alarmantnom rastu vršnjačkog nasilja, te podsjeća na nezakonitu smjenu 260 direktora koju je naložila Vesna Bratić.&nbsp; „Kad čovjeku pokušaju da uzmu dostojanstvo, uzimaju mu i dušu. To nikada neću dopustiti“ Portal ETV: &nbsp;Skupština je podržala prijedlog gradonačelnika Saše Mujovića da se zemljište na Koniku ustupi Srpskoj pravoslavnoj crkvi za gradnju crkve Sv. Vasilija Ostroškog. Što takva odluka &nbsp;znači za lokalnu zajednicu, ako imamo u vidu da u Podgorici postoji 18 parohija SPC, u okviru kojih je devet hramova i par desetina manjih crkava? - Odluka da se još jedno gradsko zemljište na Koniku pokloni SPC za novu crkvu prije svega ima političko‑identitetski, a tek onda realni pastoralni i urbanistički značaj. U kontekstu već veoma razvijene mreže hramova SPC u Podgorici, takav potez šalje jasnu poruku o tome čije potrebe gradska vlast stavlja u prvi plan. Konik je jedno od najgušće naseljenih i socijalno najosjetljivijih područja Podgorice, sa izrazito mješovitom etničkom i vjerskom strukturom i velikim brojem Roma, Albanaca, Bošnjaka i drugih manjina.U takvom ambijentu poklanjanje atraktivne parcele dodatno narušava osjećaj ravnopravnosti kod zajednica koje već godinama ukazuju na infrastrukturne i socijalne probleme, od kanalizacije do stanovanja. Trenutno nedostaje najmanje 13 škola, vrtića, domova zdravlja i drugih javnih servisa što &nbsp;ukazuje na disbalans između duhovnih i osnovnih javnih potreba. Skupština treba da &nbsp;šalje poruku da je spremna da gradi neutralne, inkluzivne prostore od kojih koristi imaju svi građani, bez obzira na vjeru. Za većinu stanovnika Konika odluka ne rješava nijedan ključni problem svakodnevice – obrazovanje, zdravstvo, saobraćaj, kanalizaciju i socijalnu zaštitu već produbljuje osjećaj nejednakog tretmana umjesto da služi kao povod za &nbsp;razvoj Konika kao simbolično „najpodgoričkijeg“ i najraznovrsnijeg naselja u gradu. &nbsp;&nbsp;&nbsp; Portal ETV: Vlada je nedavno obustavila priznavanje diploma stečenih na Univerzitetu Megatrend, iako je nesporno da brojni vlasnici ovog sertifikata sjede i u skupštinskim klupama. Da li je to početak sistemskog sređivanja stanja ili samo privid? &nbsp;Da li ste učestvovali u nekoj raspravi ili inicijativi koja se tiče kontrole validnosti diploma nastavnog osoblja i nastavnih kadrova? - Obustava priznavanja diploma sa Megatrenda važan je, ali nedovoljan korak ako istovremeno izostaje ono što je ranije obećano – sistemska provjera svih diploma, uključujući i diploma javnih funkcionera. Kada se jedna visokoškolska ustanova „presiječe“ pod pritiskom skandala, a paralelno ćuti o desetinama sumnjivih sertifikata u vrhu vlasti i uprave, borba protiv lažnih diploma ostaje selektivna i više liči na politički manevar nego na ozbiljnu reformu. Upravo u tom raskoraku između najavljenog „čišćenja“ sistema i stvarnog stanja krije se loša poruka za mlade: šalje se signal da se znanje i rad ne vrednuju jednako za sve, već da za povlašćene postoje prečice i izuzeci. Umjesto da Megatrend bude početak sveobuhvatnog „češljanja“ diploma, djeluje kao alibi mjera – simbolička žrtva koja zadržava postojeću hijerarhiju moći i štiti one koji su svoje karijere gradili na upitnim zvanjima da bi danas pokrivali važne državne funkcije. &nbsp;Ako se za nastavnike uvode striktnije kontrole, a za funkcionere one ostaju mrtvo slovo na papiru, šalje se poruka da su standardi dvostruki: jedni moraju dokazivati svaku stranicu svog obrazovanja, dok se nad diplomama drugih prećutno zažmuri. &nbsp;U takvom ambijentu lažne i sumnjive diplome ne nestaju, već se samo povlače u sjenku, dok mladi vide da se „snalažljivost“ i politička lojalnost često više isplate od rada i učenja, što direktno urušava povjerenje u obrazovni sistem i motivaciju da se u njega ulaže.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251231171228_6dac60605fe1e87e2e6f896a32166782084bda40c12382ddcd298983f5020ca2.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251231171228_6dac60605fe1e87e2e6f896a32166782084bda40c12382ddcd298983f5020ca2" data-rendition-name="original" width="1292" height="750" loading="lazy" alt="mirjana radulović"> </figure>  Portal ETV: Nedavno je Narodna biblioteka odbila da štampa knjigu Danila Burzana na jotovanoj verziji crnogorskog jezika. Reagovali ste pozivom da se poštuje odredba jezičke ravnopravnosti i podrži objava knjige na obje varijante nakon čega ste bili meta ličnih napada i "otrovnih strelica" direktorice. Kako vidite taj incident? - Odbijanje jotovane verzije knjige i naknadne prijetnje doživljavam kao zabrinjavajući spoj institucionalne samovolje i ličnog obračuna, a ne kao argumentovanu stručnu polemiku. U tom smislu, to je pitanje sistema i vrijednosti, a ne mog ličnog animoziteta prema bilo kome. Ovdje se ne radi samo o jednoj knjizi Danila Burzana, nego o stavu gradske biblioteke prema Ustavom i Zakonom priznatim elementima crnogorskog jezičkog standarda, među kojima su i jotovani oblici i posebna slova. Ako javna ustanova kulture poručuje da joj je „neprihvatljiva“ jedna legalna varijanta crnogorskog jezika, to je već oblik institucionalne diskriminacije, bez obzira kako se to retorički umotava u priču o „estetskim kriterijumima“.&nbsp; Kao odbornica i kao osoba koja se profesionalno bavi jezikom i književnošću, obavezna sam da reagujem kada javna ustanova, koju finansiraju svi građani, de facto relativizuje jezičku ravnopravnost i pluralizam crnogorske norme. Umjesto da se vodi stručna i argumentovana rasprava o ulozi biblioteke i standarda crnogorskog jezika, uslijedili su lični napadi, etiketiranja i pokušaji diskreditacije mene kao „crnogorske tetke“, „nacionalistkinje“ i slično, i to preko društvenih mreža i medija bliskih trenutnoj vlasti u gradu. Takav rječnik i način komunikacije govori o osobi koja vodi &nbsp;gradsku biblioteku i šalje poruku da je svako ko traži poštovanje crnogorskog jezika i identiteta, legitimna meta uvreda.&nbsp; Kada se dopusti da se „nepoželjnom“ proglasi jedna normativno utemeljena varijanta crnogorskog jezika, sjutra može biti „suvišan“ i sam crnogorski jezik. Prijetnje i „otrovne strelice“ doživljavam kao potvrdu da je tema pogodila živac onih koji bi da javni prostor ostane bez crnogorskog jezika u njegovom punom kapacitetu, ali me takve reakcije neće odvratiti od toga da tražim poštovanje ustavnih načela i profesionalnih standarda u kulturi. U krajnjoj liniji, ako gradska biblioteka u Podgorici nema snage da stane u zaštitu jezičke ravnopravnosti, onda je na nama – odbornicima, autorima, javnosti – da je na to jasno i uporno podsjećamo. Portal ETV: - Prema podacima UP u posljednja četiri mjeseca u Crnoj Gori je registrovano 47 slučajeva vršnjačkog nasilja. To je jasno upozorenje da za ovaj problem ne postoji adekvatan tretman u državi. Koliko je ozbiljna situacija i koje su posljedice? - Fenomen nasilja u crnogorskim školama sve više zaokuplja pažnju stručne i šire javnosti, jer prevazilazi okvire pojedinačnih incidenata i upućuje, na dublje društvene disfunkcije. Dosadašnje institucionalne mjere, poput uvođenja školskih zaštitara, pokazale su se kao parcijalna i nedovoljno efikasna rješenja. &nbsp;Nasilje nije samo bezbjednosno, već i duboko društveno pitanje. Ono nije samo fizičko, već i izrazito socijalno, verbalno, psihološko i sajber, te je stoga neophodna snažnija sistemska reakcija kroz jačanje stručnih službi, psihološke podrške i jasne protokole odgovornosti.Pristup njegovom rješavanju mora biti interdisciplinaran, uključujući ne samo sektor obrazovanja, već i socijalne službe, zdravstvene ustanove, lokalne zajednice i medije. Ključni izazov leži u izgradnji školskog okruženja koje afirmiše emocionalnu pismenost, empatiju i međusobno poštovanje. Dugoročno samo takvi modeli doprinose smanjenju nasilnih obrazaca ponašanja. Portal ETV: Skupština Glavnog grada odlučivala je i o imenovanju novih ulica u Podgorici. Kako vidite poruke koje ta odluka šalje i što smatrate najvažnijim? - Odluka o novom imenovanju ulica u Podgorici nosi snažnu simboličku i identitetsku poruku, jer kroz izbor imena pokazujemo &nbsp;kako vidimo prošlost, sadašnjost i budućnost glavnog grada. Ulice će nositi imena Šarla Bodlera, Aristotela, Josefa Holočeka... kao i imena &nbsp;crnogorskih i jugoslovenskih aktera kao što su Jovo Bećir, Mašo Vrbica, Borо Begović, Nikola Raičević, Pero Ivanović, Koča Popović.&nbsp; Poruka je da Podgorica želi da se predstavi kao grad koji pripada evropskom kulturnom kanonu, ali da istovremeno reafirmiše sopstvenu istoriju i lokalne zaslužne pojedince. Pozitivno je što se konačno rješava status brojnih ulica koje godinama nijesu imale ime ili su imale privremene nazive, što je i administrativni i identitetski problem grada. Takođe, ovo je način da očuvamo crnogorsku istoriju i afirmišemo vrijednosti antifašističke &nbsp;baštine u srcu našeg glavnog grada.Svaka ulica postaje živi spomenik generacijama koje su se borile za našu slobodu gradeći most &nbsp;između prošlosti i budućnosti. Portal ETV: Vašu profesionalnu biografiju obilježila je i nezakonita smjena direktora &nbsp;iz vremena ministarke Vesne Bratić. Da li je, po vašem mišljenju, taj model političke čistke i danas prisutan u sistemu? - U roku od dva dana, bez analize, kriterijuma ili trunke stida, poslato je tipsko – copy-paste rješenje – na adrese oko 260 direktora škola, vrtića i studentskih domova širom Crne Gore. Jedini kriterijum bio je: ‘Nisi naš’. Niko nije pitao za rezultate, posvećenost, obrazovanje, niti da li su ti ljudi uopšte živi – pojedina rješenja bila su upućena i preminulima. Država je, voljom jedne žene kojoj je moć postala važnija od zakona, sebi proizvela štetu od pola miliona eura, a te presude su plaćene iz džepa građana, umjesto da odgovaraju oni koji su ih izazvali. I sama sam bila među onima koji su se usudili da tu nepravdu nazovu pravim imenom: tužila sam Ministarstvo prosvjete i dobila spor, jer kad čovjeku pokušaju da uzmu dostojanstvo, uzimaju mu i dušu. To nikada neću dopustiti. Nisam tužila iz inata, već zbog pravde – da dokažem da zakon postoji i da ga ničiji ego ne može pregaziti. Danas se, iz opozicionih klupa, borim za istu vrijednost koju sam uvijek zagovarala – funkcionalnu i pravednu Podgoricu. Ne vidim svoju ulogu kroz podjele, već kroz odgovornost. Kao rođena Podgoričanka, želim grad u kojem rukovodeće pozicije pripadaju ljudima od znanja, ugleda i integriteta, a ne nepotizmu, populizmu primitivizmu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251231171228_72d3e0868e6bf7ccfac483a2d67ae8a89c03922fdaeb0239bc5117e78020bb60.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251231171228_72d3e0868e6bf7ccfac483a2d67ae8a89c03922fdaeb0239bc5117e78020bb60" data-rendition-name="original" width="697" height="750" loading="lazy" alt="mirjana radulović"> </figure>  &nbsp;

Danijela Jovanović

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Radulović: Gradska vlast produbljuje nejednakost, u obrazovanju i dalje vlada logika ‘nisi naš’

Funkcioner Evropskog saveza i bivši ministar poljoprivrede Budimir Mugoša objavio je da su Plantaže ovih dana ponovo objavile prodaju zemljišta na šest lokacija.
Plantaže su na prodaju stavile parcelu površine 3.125 metara kvadratnih u Donjim Kokotima. Najniža početna cijena nepokretnosti, kako je navedeno u javnom pozicu je 97 eura po metru kvadratnom, odnosno 303.125 eura.
Kako je Mugoša naveo na mreži X, prethodnu prodaju kompanija je dala za plate.
Mugoša pita dokle će Vlada tolerisati rasprodaju imovine nelegalno upisane.
- Dokle će Lješkopoljci, Bjelopavlići i ostali gledati kako im se krčmi imovina. Ovo nije radila ni jedna vlast - poručio je Mugoša na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FBudimirMugosa%2Fstatus%2F1932739227261022445&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

500x500

1250x600

1084x550

Plantaže prodaju zemljište na šest lokacija; Mugoša: Dokle će Vlada tolerisati rasprodaju nelegalno upisane imovine?

Ministarstvo odbrane Crne Gore odlučilo je da Opštini Tivat ustupi četiri hiljade kvadrata zemljišta, od kojih će dio potom biti ustupljen Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) za gradnju vjerskog objekta.
Ovo je saopšteno nakon sastanka predsjednika Opštine Tivat Željka Komnenovića i ministra odbrane Dragana Krapovića 11. marta. Njih dvojica su se istog dana sastali sa mitropolitom SPC u Crnoj Gori Joanikijem i razgovarali o planovima za gradnju.
Ovom transakcijom će - ukoliko je potvrdi Vlada - državno zemljište postati opštinsko, a zatim Srpske pravoslavne crkve.
Iz Vlade su za Radio Slobodna Evropa (RSE) kazali da odluka o ustupanju zemljišta još nije predložena za razmatranje.
Kao kompenzaciju, Komnenović je "iskazao spremnost da se Tivat angažuje" na rješavanju stambenih potreba zaposlenih u prosvjeti, zdravstvu, policiji ali i pripadnika Mornarice Vojske Crne Gore.
On se u decembru sastao i sa patrijarhom SPC Porfirijem, sa kojim je, kako je saopšteno, razgovarao o obnovi manastira na Miholjskoj prevlaci u Tivtu.
<h2>Đukanović: Politički oportunizam</h2>
Odluka o ustupanju zemljišta SPC ukazuje na politički oportunizam i selektivno upravljanje javnim resursima, smatra programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović.
- Vjerske zajednice imaju značajan društveni uticaj i kapacitet za mobilizaciju biračkog tijela i u tom smislu se prostor ustupa kao pokušaj osiguranja političke podrške, umjesto da se radi u pravcu strateškog razvoja grada u korist svih građana - kazao je on za RSE.
I u opozicionoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS) smatraju da se ustupanjem parcela kupuje politička podrška SPC za naredne izbore u Tivtu.
- Ovakvi potezi ne donose korist građanima Tivta, već služe učvršćivanju političkih pozicija vladajuće strukture - navode iz DPS-a.
Partije prvog čovjeka Tivta Komnenovića, ministra odbrane Krapovića i premijera Milojka Spajića su zajedno nastupile na posljednjim izborima 2022. i vrše vlast u tom gradu.
Iz opozicionog Evropskog saveza navode da tivatske vlasti odgovaraju da Opština nema zemljišta u svom vlasništvu kada od nje traže novi parking prostori, dječja igrališta, nove škole i vrtići.
- Ali, onda dođe dan posjete ministra vojnog našoj Opštini i gle – eto zemlje, eto rješenja za sve naše infrastrukturne i komunalne probleme... Našla se parcela – za još jednu crkvu! Dobro je, sve smo riješili - ističu iz Evropskog saveza.
Odgovorili su iz Komnenovićeve partije, optužujući DPS za izlive "šovinističke i antihrišćanske histerije" na društvenim mrežama.
<h2>Bez odgovora</h2>
Iz Ministarstva odbrane nisu odgovorili na pitanja RSE zbog čega su "odustali" od hiljada metara kvadratnih zemljišta u Tivtu.
Predsjednik Opštine Komnenović nije odgovorio na pitanja RSE za šta će koristiti ustupljeno državno zemljište i zbog čega jedan njegov dio ustupa za gradnju crkve.
Dok se značajan prostor i sredstva ulažu u izgradnju vjerskih objekata, zdravstveni sektor, koji direktno utiče na kvalitet života građana, ostaje zapostavljen, ocjenjuje Petar Đukanović.
- Tako od Budve do Herceg Novog postoji samo jedna bolnica, u Kotoru, uz ograničen broj domova zdravlja... što ukazuje na ozbiljan nedostatak u zdravstvenoj infrastrukturi. Slično je i sa školama. Istovremeno imamo desetine crkvenih objekata - ističe on.
Na prostoru Budve, Tivta Kotora i Herceg Novog, prema posljednjem popisu, živi oko 100.000 stanovnika.
Đukanović dodaje da odluke o korišćenju javnog zemljišta mora pratiti jasna urbanistička opravdanost, ozbiljna analiza i uključenje stvarnih potreba zajednice, a ne da se one donose "na osnovu kratkoročnih partijskih interesa".
- Lokalne i državne vlasti treba da sistematski rješavanju infrastrukturne probleme, poput obezbjeđivanja izgradnje novih obrazovnih, saobraćajnih i komunalnih objekata koji poboljšavaju kvalitet života svih građana - dodaje Đukanović.
To, poručuje, treba da bude vodilja vlastima u doprinosu razvoju zajednice.
<h2>Širenje Tivta</h2>
Tivat se u poslednjoj deceniji najbrže razvijao i širio, naročito nakon gradnje luksuznog kompleksa Porto Montenegro sa vezom za super jahte.
Zemljište u tom gradu je među najskupljim u Crnoj Gori i iznosi i do 600 eura po kvadratu.
Grad ima dva vrtića, dvije osnovne, jednu srednju i muzičku školu i najmanje 15 vjerskih objekata.
Između dva popisa broj građana porastao za oko 16,5 odsto a broj stanova za 60 odsto.
Prema popisu iz 2023. grad ima 16.340 stanovnika od kojih se trećina izjasnila kao Srbi (34,5 odsto), skoro isto toliko kao Crnogorci (32,8), dok je Hrvata 12 odsto.
<h2>Jedan od osnivača Srpske kuće</h2>
Komnenović je na čelo grada došao oktobra 2020.
Jedan je od osnivača Srpske kuće - sjedišta organizacija za očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta srpskog naroda u Crnoj Gori.
Formiranje Srpske kuće, osnovane marta 2017, podržao je i tadašnji premijer a sadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Donacijom srpske Vlade kupljen je za 3,4 miliona i opremljen poslovni prostor na obali Morače u centru Podgorice.
Statutom Srpske kuće propisano je da se ona osniva na neodređeno vrijeme a da "u slučaju likvidacije prelazi u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve".

Vladi još nije predložena odluka o ustupaju zemljišta SPC; Đukanović: Poklon u funkciji političke podrške

Ministarstvo odbrane pokrenuće proceduru pred Vladom Crne Gore sa ciljem ustupanja šest parcela u Seljanovu Opštini Tivat površine četiri hiljade kvadratnih metara - saopšteno je iz resora na čijem je čelu Dragan Krapović.
Molba je, kako se navodi u saopštenju, potekla od predsjednika Opštine Tivat Željka Komnenovića tokom jučerašnjeg sastanka sa ministrom odbrane.
- Komnenović je iskazao spremnost da se Opština Tivat, kao kompenzaciju za ustupanje parcela, angažuje na rješavanju stambenih potreba zaposlenih u prosvjeti, zdravstvu, policiji, ali i pripadnika Mornarice Vojske Crne Gore. Jedan dio zemljišta Opština Tivat ustupiće Mitropoliji crnogorsko-primoskoj za izgradnju vjerskog objekta - kazali su iz Ministarstva odbrane.&nbsp;
To je, kako dodaju, bio povod da se Krapović i Komnenović sa saradnicima susretnu i sa mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem.

Pokrenuće proceduru za ustupanje šest parcela Opštini Tivat: Dio za MCP, dio za zaposlene u prosvjeti, zdravstvu, policiji...

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Kada je riječ o kanalu Mareze, jasno je da se na trasi kanala od osam kilometara nalaze brojni objekti, kako stambenog karaktera, tako i druge vrste poput igrališta koje je izgradio Glavni grad - rekao je za Antenu M šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac komentarišući izjavu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da će svi koji su nelegalnom gradnjom ugrozili kanal Mareze biti sankcionisani.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmujovic-bice-sankcionisani-svi-koji-su-ugrozili-kanal-mareze-i-izdati-nalozi-da-se-uklone-nelegalni-objekti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ističe da ga zaista raduje ukoliko će gradonačelnik, zajedno sa nadležnim službama i upravom grada, ukloniti nelegalno sagrađene objekte.
- Tako da vjerujem da će ukloniti i one stambene objekte koji se nalaze na trasi tog kanala. Posebno je zanimljivo, što na osnovu satelitskih snimaka možemo vidjeti da su ti objekti nastali u periodu 2020-2025, a u toku je i nelegalna gradnja nekih od tih stambenih objekata - ukazuje Klikovac.
S druge strane, s obzirom na igralište koje je već uklonjeno, sagovornik Antene M naglašava da se postavlja osnovno pitanje - ko će nadoknaditi štetu od 50 hiljada eura Budžetu građana Podgorice, budući da su, kako podvlači, gradske službe koristile imovinu koja nije u vlasništvu Glavnog grada, već Ministarstva poljoprivrede i Vlade Crne Gore.
- Onda se postavlja pitanje ko će tu štetu nadoknaditi, a takođe ko će biti odgovoran što je šteta nastala. U vezi samog stadiona, oko kojeg se digla cijela hajka direktora lokalnih preduzeća, koji su obično i besposličari i ta preduzeća vode sa velikim minusom, očigledno je jedna zla namjera da je Demokratska partija socijalista uvijek i za sve kriva, pa čak i za njihov nerad. Jer podsjetiću da uprava Glavnog grada već godinu dana zna da je ovaj kanal zatrpan, a direktor Vodovoda i nadležne službe nijesu ništa uradile da očiste kanal - navodi Klikovac.&nbsp;
Pojašnjava da se stadion nalazi na privatnoj svojini, da se gotovo cijeli stadion osim reflektora nalazi mimo kanala, te da je i u Programu privremenih objekata, koji je, kako napominje, usvojen prije dva mjeseca, glasovima odbornika PES-a, koalicije Za budućnost Podgorice, Demokrata i Pokreta za Podgoricu, odnosno većine u lokalnom parlamentu.
- Tako da su oni dobro znali za ovaj stadion, i gdje se nalazi, i kojih je dimenzija i kvadrature, a uz sve to, postoji saglasnost Agencije za zaštitu životne sredine na Program privremenih objekata, što će definitivno reći da ovaj stadion ne ugrožava životnu sredinu. Tako da je zaista u pitanju jedno politikanstvo i opet kažem, jedan jeftini PR pojedinih lokalnih direktora, koji zaista ne znaju ni šta rade, ni kako rade. A vjerujte mi da ćemo u narednom periodu vidjeti da li će sada, kada otiče voda tim kanalom, Mareza biti i dalje zamućena, a ukoliko bude zamućena, da li će direktor Vodovoda podnijeti ostavku - zaključuje Klikovac.

Klikovac: Uprava grada godinu znala da je kanal Mareze zatrpan

Sjedinjene Američke Države „spremne su da pruže pomoć“ iranskim demonstrantima - izjavio je američki predsjednik Donald Tramp, u trenutku kada je, prema navodima aktivista, broj poginulih u protestima širom Irana premašio stotinu.
Dok demonstracije u svih 31 iranskoj pokrajini ulaze u treću sedmicu, vlasti su uvele strogu komunikacionu blokadu, a državni mediji za nerede optužuju „terorističke elemente“ koje navodno podržavaju Amerika i Izrael.
Prema podacima američke organizacije Human Rights Activists News Agency, broj stradalih porastao je sa 65 na 116, dok je najmanje 2.600 osoba privedeno. Ovi protesti smatraju se najvećim u Iranu od Islamske revolucije 1979. godine.
Iranski državni tužilac Mohamed Movahedi Azad poručio je da će svi učesnici protesta biti tretirani kao „neprijatelji Boga“, što u iranskom zakonodavstvu predstavlja teško krivično djelo kažnjivo smrtnom kaznom.
Poluzvanična agencija Tasnim objavila je da je u jednoj opštini u provinciji Teheran uhapšeno oko 100 ljudi. Lokalni guverner naveo je da su privedeni zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira, te da su u okrugu Baharestan koristili vatreno i hladno oružje protiv građana, kao i pripadnika policije i snaga bezbjednosti.
U obraćanju javnosti, iranski vrhovni vođa opisao je protivvladine demonstrante kao „vandale i izgrednike“.
Protesti su izbili 28. decembra, nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute rijala, a ubrzo su prerasli u najozbiljniji izazov vlastima u posljednjih nekoliko godina.

Krvavi protesti u Iranu, broj žrtava premašio stotinu, Tramp kaže da su SAD spremne da pomognu

Tržište nekretnina u Evropskoj uniji (EU) zabilježilo je značajan rast u trećem kvartalu prošle godine, pri čemu su cijene stanova skočile 5,5 odsto, dok su stanarine porasle 3,1 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.
Prema podacima Eurostata, trend poskupljenja nastavljen je i na kvartalnom nivou, pa su nekretnine u odnosu na drugo tromesečje skuplje 1,6 odsto, a stanarine 0,9 odsto, prenosi Capital.ba.
U periodu od 2015. do kraja prošle godine, cijene stanova u EU su u prosjeku porasle 63,6 odsto, dok je zakup poskupio 21,1 odsto.
Dok su stanarine tokom protekle decenije rasle stabilno i bez većih potresa, cijene stanova su oscilirale, pošto su se smjenjivali periodi stagnacije sa fazama ekstremno brzog rasta.
Kada se posmatraju pojedinačne države članice, Mađarska se izdvaja kao apsolutni rekorder po poskupljenju, pošto su cijene stanova u toj zemlji od 2015. porasle čak 275 odsto.
Pored Mađarske, cijene su se više nego udvostručile u još 11 zemalja, a na vrhu liste nalaze se Portugalija, Litvanija i Bugarska, gdje je zabilježen porast veći od 150 odsto.
Izuzetak na mapi Evrope predstavlja Finska, koja je jedina zemlja u kojoj su cijene nekretnina danas niže nego prije deset godina, odnosno blago su pale za dva odsto.
U pomenutom periodu je rast stanarina zabilježen u svim članicama EU, a situacija je takođe najteža u Mađarskoj, gdje su kirije više nego udvostručene, odnosno skočile su za 107 odsto.
Visok rast troškova stanovanja zabilježen je i u Litvaniji, Sloveniji, Poljskoj i Irskoj, gdje su stanari suočeni sa poskupljenjima od preko 70 odsto, navodi se na veb stranici Eurostata.

Tag: zemljiste