Muž prijetio supruzi da će nju i djecu ubiti, sin napao majku i sestru, žena zlostavljala supruga sa invaliditetom, čašom udario suprugu - samo su neki od naslova koje smo posljednjih dana mogli pročitati o porodičnom nasilju. Pojava nasilja je učestala što potvrđuju i podaci Osnovnog suda u Podgorici i Suda za Prekršaje u Podgorici sa Odjeljenjima u Nikšiću, Danilovgradu i Cetinju. Za Portal ETV samostalna savjetnica za odnose sa javnošću u Osnovnom sudu u Podgorici Nađa Pešić saopštila je da je od 1. januara do 30. novembra u toj instituciji donijeto 173 presude zbog nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici iz člana 220 Krivičnog zakonika Crne Gore. <h2>KAZNE</h2> U nekim slučajevima optuženi su osuđeni na kazne zatvora od 92 dana do tri i po godine, dok je u nekim predmetima izrečena kazna zatvora u prostorijama za stanovanje - od četiri do šest mjeseci. Izrečene su i kazne rada u javnom interesu (120 časova za 4 mjeseca). Alarmante podatke o nasilju u porodici bilježi Sud za prekršaje u Podgorici sa Odjeljenima u Nikšiću, Danilovgradu i Cetinju. Od 1. januara do 30. septembra 2025. godine u tom Sudu bilo je u radu 916 predmeta zbog porodičnog nasilje. Ove podatke za naš Portal saopštila je sutkinja i portparolka Suda za prekršaje u Podgorici Ana Bokan. -Završeno je 354 predmeta. Novčana kazna izrečena je u 93 predmeta, kazna zatvora u 11, uslovna osuda u 71, opomena u deset predmeta, odbačena su dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i obustavljen je postupak usljed zastarjelosti u 49 slučajeva. Postupak je iz drugih razloga obustavljen u 63 predmeta, oslobađajuće odluke donijete su u 53 predmeta, dok su zaštitne mjere izrečene samostalno u dva slučaja – objasnila je Bokan. Ona je dodala i da su kazne ili mjere upozorenja izrečene u 112 predmeta - zabrana približavanja izrečena je u 44 predmeta, udaljenje iz stana u 11 predmeta, obavezno liječenje u zdravstvenoj ustanovi u šest, zabrana uznemiravanja i uhođenja u 37 predmeta, obavezno liječenje od zavisnosti ambulantskog tipa (alkohol, droga) u 14 slučajeva. Bokan je navela da je godinu ranije - u 2024. u radu bilo 1141 predmet zbog nasilja u porodici. Počinioci su, kako je objasnila, sadašnji i bivši bračni i vanbračni partneru, roditelji i djeca. Podaci Osnovnog suda o 176 presuda i gotovo hiljadu prekršajnih predmeta za nepunu godinu prema mišljnju socijalne radnice i ekspertkinje za rodnu ravnopravnost magistrice Ivane Raščanin Radičević pokazuju da je nasilje u porodici ozbiljan, rasprostranjen i duboko ukorijenjen društveni problem.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260104230132_cae0870db2b1005f32213c3621781dcabff7d21c0480bb2383046ec35069c423.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260104230132_cae0870db2b1005f32213c3621781dcabff7d21c0480bb2383046ec35069c423" data-rendition-name="original" width="516" height="736" loading="lazy" alt="roščanin sarić"> <figcaption>ZA NASILJE U PORODICI PREČESTO SE IZRIČU USLOVNE KAZNE: Ivana Raščanin Radičevićetv</figcaption> </figure>  <h2>O ZAKONIMA</h2> Ona ukazuje da među prijavljenim slučajevima najčešće žrtve su žene, što potvrđuje da je nasilje u znatnoj mjeri rodno uslovljeno i da pogađa žene disproporcionalno više u odnosu na muškarce. -Ovi podaci govore da imamo veliki broj slučajeva nasilja u porodici, ali i da su žrtve danas nešto spremnije da ga prijave nego ranije, uprkos činjenici da istraživanja i dalje pokazuju da žene nasilje prijavljuju tek nakon višegodišnjeg trpljenja, u prosjeku poslije sedam godina – kazala je Raščanin Radičević. Problem, kako je objasnila, nije u zakonima jer Crna Gora ima relativno dobro normativno uređen sistem zaštite, od zakona i podzakonskih akata, preko međunarodnih standarda, do formalnih procedura. Ona ističe da je suštinski problem u nedosljednoj implementaciji, sporoj i često neadekvatnoj reakciji, neujednačenoj sudskoj praksi i nedovoljno kvalitetnoj procjeni rizika, naročito u situacijama u kojima postoji vjerovatnoća ponavljanja nasilja ili njegove eskalacije do femicida. -Ne smijemo zanemariti rodni aspekt, jer veliki broj slučajeva nasilja nad ženama proizlazi iz duboko ukorijenjenih rodnih stereotipa i društveno prihvaćenih rodnih uloga koje muškarcu ,,daju pravo“ nadzora i kontrole nad ženom, njenim životom i tijelom. Dolazimo do zaključka da to nije samo pravno, već prije svega društveno i kulturološko pitanje i zato samo zakon nije dovoljan, potrebna je promjena obrasca ponašanja i odnosa moći u društvu – kazala je Raščanin Radičević. <h2>MIJENJANJE OBRAZACA</h2> Ona smatra i da se prečesto izriču uslovne kazne i novčane sankcije i veliki broj slučajeva ostaje tretiran kao prekršaj, iako svojim intenzitetom i posljedicama imaju obilježja krivičnog djela. Zaštitne mjere, kako je objasnila, nedovoljno se koriste ili ne prate na način koji garantuje bezbjednost žrtve, a povratnici često ne dobijaju strože kazne koje bi ih spriječile da ponove djelo. -Kazne, dakle, ne treba da budu samo represivne, već moraju imati jasnu funkciju zaštite žrtve i prevencije ponovnog nasilja. To podrazumijeva obaveznu i kvalitetnu procjenu rizika za svaku žrtvu pojedinačno, obavezne i stručno vođene psihosocijalne tretmane počinilaca nasilja, kao i dosljednu kontrolu primjene zaštitnih mjera, posebno zabrane približavanja i udaljavanja nasilnika iz prostora za stanovanje. Bez toga kazna ostaje samo formalni čin, dok suštinska zaštita i sigurnost žrtve izostaju - decidna je Raščanin Radičević. Na pitanje što institucije treba da urade da se smanji nasilje naša sagovornica ukazuje da je na njima da djeluju brže, koordinisanije i odgovornije, posebno kada postoje indikatori visokog rizika, a sistem zaštite mora biti zasnovan na stvarnoj, a ne formalnoj procjeni opasnosti po život i sigurnost žrtve. Naglašava da psihosocijalni tretman počinilaca nasilja mora prestati da bude samo stavka u presudi i postati stvarna obaveza koja se sprovodi, prati, mjeri i procjenjuje po efektima. -Paralelno sa tim, društvo mora raditi na razgradnji rodnih stereotipa koji normalizuju mušku dominaciju, opravdavaju nasilje kao „privatnu stvar“ i nameću ženi obavezu da ćuti, trpi „zbog djece“, „zbog porodice“ ili „da ne bi izazvala sramotu“. Dok se ti obrasci ne počnu mijenjati, nasilje će se dešavati, bez obzira na zakone – smatra Raščanin Radičević. Ona je dodala da funkcionalni sistemi reaguju na vrijeme prije nego dođe do bilo kojeg vida nasilja, dok neefikasan reaguje tek nakon što se desi nasilje. -Onog trenutka kada pravda dođe tek nakon smrti žene, to prestaje biti pravda i postaje dokaz institucionalnog neuspjeha – jasna je naša sagovornica. Slučajevi nasilja i femicida kratko ostaju u centru pažnje, jer, kako je objasnila, dio društva ih i dalje, posmatra kao „porodičnu nesreću“, individualni tragični događaj, a ne kao posljednji čin sistemskog propusta i dugotrajne institucionalne tišine. -Mediji često pristupaju senzacionalistički, institucije reaguju privremeno, a zatim se stvara tišina, dok nasilje nastavlja da postoji u istim obrascima. Moramo biti svjesni da danas po istraživanjima, gotovo 10500 žena u Crnoj Gori trpi nasilje,a da od 2017. godine smo imali 22 femicida. Ne treba nam nužno potpuno novi zakon, nego dosljedna primjena postojećih mehanizama u skladu sa evropskim standardima i praksom – zaključila je Raščanin Radičević.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Žrtve spremnije da prijave nasilje, institucije moraju biti efikasnije

Srednjoškolci i srednjoškolke žele školu koja reaguje brzo, odlučno i dosljedno, koja gradi povjerenje, komunicira otvoreno i prati slučajeve do kraja. Njihovi odgovori potvrđuju da rješenja postoje, ali da je ključ u većoj vidljivosti procedura, usmjerenijem osnaživanju učenika, dosljednijem postupanju nastavnika i aktivnijoj ulozi roditelja.
To je zaključak rezultataistraživanja o vršnjačkom nasilju u srednjim školama u Crnoj Gori, koje je sprovelo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Udruženjem roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade.
Kako su saopštili iz UMHCG, nalazi istraživanja jasno pokazuju da u crnogorskim srednjim školama preovlađuju verbalni, socijalni i digitalni oblici nasilja, dok fizičko i seksualno nasilje, iako manje vidljivo, takođe predstavljaju relevantan problem, dok se istovremeno suzbijanje vršnjačkog nasilja doživljava kao složen izazov koji zahtijeva ipreventivne i represivne mjere.
- Više od polovine učenika/ca, njih 59,8 odsto doživljava verbalnu agresiju kao prisutnu u velikoj mjeri ili pretežno prisutnu u školama, pri čemu su &nbsp;ismijavanje, vrijeđanje i pogrdni komentari postali su gotovo „normalizovani“, a mnogi učenici/ce navode da traju mjesecima bez adekvatne reakcije. Socijalna isključenost i ogovaranje, takođe, su široko rasprostranjeni, a 53,7 odsto učenika/ca procjenjuje da su prisutni u velikoj mjeri, iako često ostaju nevidlnastavnicimaom i stručnom kadru i roditeljima - naveli su oni.
Dodaju da je svaki peti učenik/ca lično doživio neki oblik vršnjačkog nasilja, pri čemu otvoreni odgovori otkrivaju bolnu širinu iskustava, odismijavanja zbog fizičkog izgledaipogrdnog prozivanja, dofizičkih napada, guranja niz stepenice i zastrašivanja u školskim prostorijama.
- Značajan broj učenika/ca svjedoči i o onlajn nasilju, širenju lažnih glasina i izradi lažnih profila. Posebno zabrinjavaju svjedočenja u kojima su nasilnici odrasli; pojedini učenici/ce opisuju omalovažavanje i uvrede od strane nastavnika. U percepciji učenika/ca, nasilje je najčešće usmjereno prema onima koji se razlikuju po izgledu, stilu i interesovanjima, ali i prema osobama s invaliditetom i pripadnicima drugih marginalizovanih grupa. Učenici/e ističu nedostatak razumijevanja različitosti, pritisak vršnjačke grupe i potrebu za dominacijom kao važne pokretače nasilja - ističu u saopšenju.
Navode i da, iako 43,5 odsto učenika/ca smatra da škola ima definisanu proceduru za postupanje u slučajevima nasilja, veliki broj njih ne zna kome da se obrati, kako izgleda prijava i šta se dešava nakon nje. Osim toga, glavni razlozi zbog kojih učenici/e ne prijavljujunasilje su strah od osvete i osude vršnjaka, nepovjerenje u institucije i osjećaj da „prijavljivanje neće promijeniti ništa“. Zato više od četvrtine učenika/ca, koji je bio žrtva, nikome ne prijavi nasilje.
- Ohrabrajuće je da većina učenika/ca, njih 78 odsto navodi da je makar jednom pružila podršku žrtvi, što pokazuje da empatija među mladima postoji, ali nije dovoljno osnažena. Kada ipak potraže pomoć, učenici/e se najčešće obraćaju razrednom starješini i predmetnim nastavnicima, dok se rijetko javljaju stručnim službama ili institucijama - stoji u saopštenju ove nevladine prganizacije.
Kako su kazali, procjene reakcija škole pokazuju mješovitu sliku.
- Gotovo polovina učenika/ca smatra da škola djeluje ozbiljno i efikasno, ali isto toliko njih navodi da reakcija nije bila zadovoljavajuća ili je potpuno izostala. Preventivne aktivnosti poput radionica i edukacija sprovode se, ali neujednačeno jer četvrtina smatra da se one dešavaju rijetko ili nikada. Mnogo je podijeljeno i mišljenje o ličnom primjeru nastavnika, gotovo polovina njih promoviše toleranciju i nenasilnu komunikaciju, ali više od četvrtine učenika/ca to ne prepoznaje u školskoj praksi - dodali su.
Uloga roditelja, naglašavaju, takođe varira.&nbsp;
- Dok polovina učenika/ca smatra da su roditelji uključeni i da prepoznaju nasilje, trećina to dovodi u pitanje, a značajan udio učenika/ca ne zna kako bi procijenio njihov angažman. Učesnici/e otvoreno govoreo strahu, povlačenju, suzama, ali i o trenucima kada su pronašli snagu da se suprotstave.Ovi glasovi jasno pokazuju da školske zajednice moraju snažnije reagovati, graditi kulturu podrške i stvoriti okruženje u kojem se svako dijete osjeća sigurno, viđeno i zaštićeno odnosno potvrđuju potrebu za ciljanom edukacijom, jačanjem mehanizama prijavljivanja i sistemskom podrškom učenicima/ama, kako bi se svim oblicima nasilja pristupilo pravovremeno i efikasno, kao i da se učenicima/ama omogući sigurno okruženje u kojem će se svaki oblik nasilja prepoznati i sankcionisati - naveli su u saopštenju.
Navode i da najveći broj učenika/ca ponavlja da je neophodno uvesti jasne, dosljedne i svima poznate školske procedure i sankcije, jer imaju osjećaj da se nasilje često ne kažnjava adekvatno ili da reakcije zavise od procjene pojedinih nastavnika.
- Strože kazne, uključujući i drastične mjere poput isključenja iz škole, česte su u odgovorima, što govori o snažnoj potrebi za većim osjećajem sigurnosti. Uz želju za striktnijim sankcijama, veliki broj učenika/ca ističe i važnost radionica, edukacija i razgovora sa psiholozima, pedagozima i drugim stručnjacima. Učenici/e smatraju da se krozkontinuirani rad, obuke i otvoren dijalog mogu razvijati empatija i vještine nenasilne komunikacije, a mnogi vjeruju da bi upravo radionice o mentalnom zdravlju i toleranciji bile ključne za sprečavanje nasilja. Neki predlažu i uključivanje iskustava stvarnih žrtava, jer smatraju da bi to imalo jači uticaj od teorijskih predavanja -.
Primjetno je, kako kažu, i da jedan dio učenika/ca naglašava važnost komunikacije, ne samo između učenika i nastavnika, već i sa roditeljima.
- Smatra se da bi redovno informisanje roditelja o ponašanju djece, kao i njihovo aktivnije učešće u rješavanju problema, značajno doprinijeli smanjenju nasilja. Drugi učenici/e ističu da je ključ u jačanju međusobnog poštovanja, stvaranju prostora za bolju integraciju i druženje, te u aktivnostima koje spajaju, a ne dijele učenike. Iako se mnogi zalažu za institucionalne mjere, dio učenika/ca izražava osjećaj nemoći ili nedostatka ideja, navodeći da ne znaju šta bi uradili ili da nisu imali iskustva sa nasiljem. Pojedini odgovori odražavaju i frustraciju, ponekad kroz ironične ili ekstremne prijedloge, što zapravo potvrđuje koliko je tema emotivno nabijena - dodali su u saopštenju.
U istraživanju je učestvovalo ukupno 359 srednjoškolaca sa i bez invaliditeta i iz različitih opština Crne Gore.

Portal ETV

Srednjoškolci traže brzu i odlučnu reakciju škole na vršnjačko nasilje

Forum žena Bošnjačke stranke priključio se globalnoj kampanji 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, sa jasnom porukom da je borba protiv nasilja društveni prioritet i zajednička odgovornost.
Iz Foruma poručuju:
– Nasilje nad ženama predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i jedan od najrasprostranjenijih oblika diskriminacije u našem društvu. Uprkos napretku, brojni slučajevi nasilja i dalje prolaze neprijavljeni, a mnoge žene ostaju bez adekvatne podrške i zaštite. Zato insistiramo na snažnijem institucionalnom odgovoru. Moramo zaštititi žrtve.
Tokom kampanje Forum žena BS realizovaće niz aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti, edukaciju i osnaživanje žena, te jačanje saradnje sa organizacijama i institucijama koje se bave prevencijom nasilja.
– Naš cilj je jasna i snažna poruka: nasilje se ne smije tolerisati! – navodi se u saopštenju.
Forum žena BS poziva građanke i građane, medije, institucije i organizacije civilnog društva da zajednički podignu glas protiv nasilja i pruže podršku svim ženama koje se suočavaju sa ovim problemom.
– Svaka žena ima pravo na sigurnost, dostojanstvo i život bez straha – zaključuje se u saopštenju.

1250x600

Forum žena Bošnjačke stranke: Stanimo zajedno u borbi protiv nasilja nad ženama

Ministar sporta i mladih, predsjednika Savjeta za prava djeteta i lidera Pokreta narodnog povjerenja, Dragoslav Šćekić, reagovao je povodom slučaja vršnjačkog nasilja u Podgorici
- Uznemirujući događaj među maloljetnicama u Podgorici još jednom nas podsjeća koliko su djeca danas izložena pogrešnim uzorima i koliko nam kao odraslima ne smije nedostajati pažnje i odgovornosti. Nasilje koje se planira, snima i dijeli ne može se posmatrati kao nestašluk, već kao ozbiljan problem koji zahtijeva zajedničku reakciju - naveo je on.
Dodao je da ovo nije trenutak za osudu djece, već za preispitivanje našeg odnosa prema njima.
- Roditelji, društvo u cjelini i svi koji učestvuju u odrastanju djece moraju više razgovarati sa mladima, učiti ih kako da se nose sa konfliktima i prepoznaju granicu između zabave i ozbiljnog problema. Umjesto brzih etiketa i osuda, djeci treba jasno postaviti granice, ali i pružiti podršku da shvate posljedice svojih postupaka. Ako želimo manje nasilja, moramo biti prisutniji u životima svoje djece – i kao autoriteti i kao sagovornici - poručio je ministar i dodao:
"Ministarstvo sporta i mladih i Savjet za prava djeteta nastaviće da kroz preventivne programe, edukaciju i saradnju sa nadležnim institucijama rade na stvaranju sigurnijeg okruženja za djecu i mlade, jer je borba protiv vršnjačkog nasilja zajednička odgovornost svih nas."

Šćekić: Nasilje koje se planira, snima i dijeli ne može se posmatrati kao nestašluk, već kao ozbiljan problem

Službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Zapad“ i Odjeljenja bezbjednosti Pljevlja lišili su slobode tri osobe zbog sumnje da su u noći između utorka i srijede brutalno pretukle četrdesetogodišnjeg Pljevljaka, nanijevši mu teške tjelesne povrede, saopšteno je iz Uprave policije.
Policija je oko pola sata iza ponoći dobila informaciju od Hitne medicinske pomoći da se na Trgu 13. jula nalazi lice sa povredama nastalim usljed nasilja. Po dolasku na lice mjesta, patrola je zatekla muškarca starog 40 godina, sa vidno izraženim povredama i u alkoholisanom stanju. On je policiji u početku tvrdio da je povrijeđen prilikom pada.
Oštećeni je prebačen u Medicinski centar Pljevlja, gdje su mu utvrđeni prelom rebara, nosne kosti i jednog prsta, nakon čega je zadržan na bolničkom liječenju.
O događaju je obaviješten tužilac Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima, koji je ocijenio da u radnjama nepoznatih počinilaca postoje elementi krivičnih djela teška tjelesna povreda i nasilničko ponašanje, te naložio preduzimanje daljih mjera.
Intenzivnim operativnim radom, policija je identifikovala i uhapsila tri osumnjičena – D.K. (23), E.T. (23) i D.V. (21), svi iz Pljevalja. Sumnja se da su, nakon kraće verbalne rasprave, oko 23 časa napali oštećenog kod gradske fontane na Trgu 13. jula, zadavši mu više udaraca rukama i nogama u predjelu glave i tijela.
Osumnjičeni su uz krivičnu prijavu privedeni postupajućem tužiocu na dalju nadležnost.

Uhapšene tri osobe zbog teškog nasilja u Pljevljima

Crnogorsko pravosuđe ne sankcioniše nacionalističke ispade po stadionima, mi nemamo iz sudske prakse nijedan primjer kažnjavanja i možemo reći da je država učestvovala u normalizaciji mržnje u sportu - rekla je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, Elizabeta Mrnjačević iz Akcije za ljudska prava( Human Right Watch).
Jučerašnja utakmica između Crne Gore i Hrvatske je održana pod pojačanim mjerama bezbjednosti nakon napada na hrvatske navijače na Brajićima. Ovaj događaj je ponovo otvorio i pitanje sigurnosti i organizacije sportskih, ali i kulturnih dešavanja u Crnoj Gori.&nbsp;
Napad na hrvatske navijače, kaže Mrnjačević, je skandalozan i pokazuje nedostatak institucija čiji je zadatak da predvide i spriječe nasilje.&nbsp;
- &nbsp;Sve je više slučajeva gdje strani državljani bivaju napadnuti od naših građana i to pokazuje nedavni primjer sa maloljetnikom iz Sarajeva. Bezbjednost nije reakcija nakon incidenta, već rezultat konkretnih i preventivnih mjera, dok nasilje motivisano mržnjom mora biti adekvatno i prepoznato i sankcionisano- rekla je Mrnjačević.
Ukazuje na pozitivne primjere poput Ultra Crne Gore koji su u Zagrebu na tribini istakli transparent ,,Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”.
Dodaje i da pojedinačni pozitivni primjeri ne mogu prikriti rastući nacionalizam i etničku netrpeljivost na sportskim događajima.
- Sinoć smo bili svjedoci šovinističkih skandiranja hrvatskih navijača, ali bih pozdravila naše navijače koji nijesu uzvratili na sličan način. Takvi nacionalistički ispadi postaju pravilo, a ne izuzetak, jer često zbog tih ispada, nacionalističkih, šovinističkih govora mržnje i nereda često su i utakmice prekinute, dok počinioci nikada ne snose odgovornost. Istovremeno crnogorsko pravosuđe ne sankcioniše nacionalističke ispade po stadionima, mi nemamo iz sudske prakse nijedan primjer kažnjavanja- istakla je Mrnjačević.
Podsjeća na prekinuti film Roda, na Džada filmskom festivalu što je alarmantan znak širenja govora mržnje i netrpeljivosti u javnom prostoru koje se prelilo na sve društvene sfere.&nbsp;
- Taj primjer nam najbolje oslikava stanje u društvu, tu nesposobnost institucija da zaštite osnovne društvene vrijednosti. Projekcija je premještena unutra, iako je sama ideja festivala da se filmovi prikazuju na džadi - ulici i to se isto dešava u sportu. Sve češće imamo nacionalističke transparente i govor mržnje koji se pojavljuje na tribinama- zaključila je Mrnjačević.

Mrnjačević: Država učestvuje u normalizaciji mržnje u sportu jer ne sankcioniše nacionalističke ispade

Poslanik Demokratske partije socijalista Oskar Huter je na mreži Iks kazao da je ovo što se danas događa Turcima u Crnoj Gori sramota i lice fašizma.&nbsp;
- Isto ono lice koje gledamo od 2020. Lice crnih barjaka i mrtvačkih lobanja. Ćutimo, kao što smo ćutali kad je ubijeno naših — 23 Cetinjanina, četvoro đece među njima. Ali neka se zna: ovo nije Crna Gora - dodaje Huter.&nbsp;
Prema njegovim riječima, Crna Gora ne stoji uz ksenofobe, tlačitelje, već uz pravedne. &nbsp;
- Ne uz sile, već uz ljude. &nbsp;Izvinite, prijatelji Turci. Izvinite… &nbsp;Ovako izgleda kad vlast postane zulum ali proći će i ovo, opet ćete biti dobrodošli - zaključio je Huter.&nbsp;

Huter: Ovo što se događa Turcima u Crnoj Gori je sramota i lice fašizma

Grupa intelektualaca, duboko zabrinuta razvojem događaja u Podgorici i šire u posljednjih desetak dana, izražava najoštriju osudu svakog oblika nasilja, diskriminacije i širenja mržnje, bez obzira na nacionalnu, etničku ili vjersku pripadnost žrtava ili počinilaca.&nbsp;
Prema njihovim riječima, incidenti koji su se desili od 25. oktobra 2025. godine ali i oni od ranije – uključujući fizičke napade, izazivanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti, demoliranje poslovnih prostora u vlasništvu turskih državljana, te paljenje automobila – predstavljaju ne samo kršenje zakona, već i direktan napad na osnovna ljudska prava, dostojanstvo i društveni mir u našoj zemlji.
- Osuđujemo sva krivična djela počinjena u ovom nizu incidenata, bez ikakvog izuzetka ili relativizacije. Napominjemo ono što bi u zemlji koja stremi članstvu u EU trebalo da bude norma a ne željeni cilj – da niko ne smije biti izvan domašaja zakona. Ovi incidenti nisu samo pojedinačni prekršaji, već zločini motivisani mržnjom po nacionalnoj osnovi, koji su prerasli u progon turskih državljana, što ih čini posebno opasnim i zahtijeva strožu primjenu Krivičnog zakonika Crne Gore, koji predviđa pooštrene kazne za djela učinjena iz razloga nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Posebno ističu da su demoliranje poslovnih prostora i uništavanje imovine turskih državljana klasični primjeri zločina iz mržnje, koji ne samo da krše pravo na imovinu i sigurnost, već i podstiču kolektivnu stigmatizaciju cijele nacije.&nbsp;
- Ovi incidenti nisu izolovani – oni su praćeni govorom mržnje na društvenim mrežama i u javnom prostoru, uključujući skandiranje parola koji pozivaju na ubistvo državljana Turske, što predstavlja direktno izazivanje nacionalne i vjerske mržnje i mora biti tretirano kao krivično djelo. Posebnu zabrinutost izražavamo zbog organizovanog protesta građana u Podgorici, koji je obezbjeđivala policija, a koji je rezultirao vrlo prijetećom atmosferom u kvartovima sa velikim brojem turskih stanovnika. Snimci i izvještaji pokazuju da je veliki broj maskiranih muškaraca kružio ulicama, stvarajući osjećaj opasnosti i straha među turskim državljanima. Ovo nije samo spontani skup – to je organizovani akt koji je, uz policijsku zaštitu, poslao poruku netrpeljivosti i podstakao dalje incidente - dodaje u saopštenju.&nbsp;
Kako su kazali, zahtijevaju hitno i jednako procesuiranje svih učesnika ovih incidenata.&nbsp;
- Državno tužilaštvo i policija moraju djelovati bez odlaganja: identifikovati, privesti i sudski goniti sve počinioce nasilja. Jednako tako, svi oni koji su raspirivali mržnju – bilo putem društvenih mreža, javnih skupova ili medija – moraju biti procesuirani u skladu sa Krivičnim zakonikom za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje za koje su zaprijećene kazne zatvorom od šest mjeseci do deset godina i da svi koji su vršili druga krivična djela motivisana mržnjom kao što je uništavanje tuđe imovine, treba strožije da se kazne u skladu sa članom 42a KZCG - podvukli su oni.&nbsp;
Kako zaključuju, svako odlaganje ili selektivnost u punoj primjeni zakona će samo produbiti podjele i podstaknuti nove cikluse nasilja.
1. Danijel Kalezić, ERA – Savez za jednaka prava
2. Milica Kovačević, CDT - Centar za demokratsku tranziciju
3. Tea Gorjanc Prelević, Akcija za ljudska prava
4. Daliborka Uljarević, Centar za građansko obrazovanje
5. Jovan Džoli Ulićević, Asocijacija Spektra
6. Zlatko Vujović, Centar za monitoring i istraživanje – CeMi
7. Staša Baštrica, Kvir Montenegro
8. Ivana Vojvodić, Juventas
9. Biljana Zeković, SOS telefon za zene i djecu zrtve nasilja – Podgorica
10. Ervina Dabidžinović, ANIMA
11. Milka Tadic Mijovic, CIN-CG
12. Aida Perović, NVO Prima
13. Vanja Cicmil, Zero Waste MNE
14. Marica Stijepović, NVO Mirta
15. Ranko Dacić, Crnogorska mreža za smanjenje štete, Link
16. Ana Dedivanović, Udruženje LBTQ žena “Stana”
17. Maja Raičević, Centar za ženska prava
18. Aida Petrović, Crnogorski ženski lobi
19. Marina Vujačić, Udruženje mladih sa hendikepom
20. Olivera Nikolić, Institut za medije Crne Gore
21. Budislavka Mira Saveljić, Sigurna ženska kuća
22. dr Milena Popović Samardžić, NVO Ipso facto
23. Kristina Mihailović, Udruženje roditelji
24. Zorana Marković, CRNVO
25. Zenepa Lika, MSJA
26. Velija Murić, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava
27. Nevenka Vuksanović, CEDEM
28. Darko Ivanovic - NVO 35mm
29. Aleksandra Radoman, Centar za obuku i obrazovanje
30. Adnan Čirgić, Crnogorski PEN centar
31. Aleksandar Radoman, Fakultet za crnogorski jezik i književnost
32. Sabina Talović, Bona Fide Pljevlja
33. Lidija Guberinić, Opštinsko udruženje multiple skleroze Bijelo Polje
34. Filip Kuzman, Antifašisti Cetinja
35. Almedina Dodić, Eduko Plus
36. Maja Bogojević, Agora Femina
37. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
38. Jovana Marović, građanska aktivistkinja
39. dr Tea Dakić, Psihijatrica i aktivistkinja za ljudska prava
40. Srđan Vukčević, ekonomista i poslovni konsultant
41. Paula Petričević, građanska aktivistkinja
42. Goran Đurović, građanski aktivista
43. Tamara Milaš, građanska aktivistkinja
44. Dragana Tripković, dramaturškinja
45. Balša Dragojević, aktivista
46. Tijana Dragojević, aktivistkinja
47. Jelena Čolaković, aktivistkinja
48. Aleksandra Vujačić, aktivistkinja
49. Marija Radović, aktivistkinja
50. Marija Mijović, aktivistkinja
51. Marija Ružić Stajović, aktivistkinja
52. Andrijana Radulović, aktivistkinja
53. Stefan Đukanović, aktivista
54. Jovan Bojović, aktivista
55. Marija Jovanović, aktivistkinja
56. Milva Milić, aktivistkinja
57. Marko Vukčević, aktivista
58. Iskra Đurišić, aktivista
59. Danijela Nikić, aktivistkinja
60. Aleksandra Kraljević, aktivistkinja
61. Aleksa Radonjić, aktivista
62. Itana Kovačević, psihološkinja
63. Marko Dragićević, aktivista
64. Ana Jaredić, aktivistkinja
65. Jelena Nenezić, glumica
66. Jelena Martinović, novinarka i književnica
67. dr Maida Burdzovic, psihijatrica
68. dr Slaven Jovanovic, specijalizant psihijatrije
69. dr Zlata Kovacevic, internista-endokrinolog
70. Ivana Stanić, slikarka
71. Adrijana Gvozdenovic, umjetnica
72. Julija Milačić Petrović Njegoš, glumica
73. dr sci Tijana Todorovic, vizualna umjetnica
74. Radoje Cerovic, psiholog i biznis konsultant
75. dr Boris Ćorić, psihijatar
76. dr Ljiljana Radulović, neurološkinja
77. Kristina Gvozdenović, dr političkih nauka
78. Elvis Beriša, građanski aktivista
79. dr Sandra Vujović, neurolog
80. Vesna Rajković Nenadić, novinarka
81. Mila Radulović, novinarka
82. Sanja Jovanović, filmska producentkinka
83. Tanja Šuković, novinarka
84. Ana Milović Jasikovac, omladinska radnica
85. Martina Markolović, aktivistkinja
86. Elizabeta Mrnjačević, aktivistkinja
87. Tanja Pavićević, novinarka
88. Amra Bajrović, aktivistkinja
89. Bojana Malović, aktivistkinja
90. dr Boban Batrićević, univerzitetski profesor i civilni aktivista
91. Milena Bešić, kao građanska aktivistkinja
92. Sanja Orlandić, filološkinja
93. Jelena Nikolić, diplomirani matematičar
94. mr Emir Pilav - politikolog i građanski aktivista
95. Nikoleta Đukanović, građanska aktivistkinja
96. Veselin Radulović, advokat
97. Anđela Milović, novinarka
98. Bojan Zvicer, građanski aktivista
99. Miloš Vukanović, istoričar
100. Olivera Komar, politikološkinja
101. Marija Perović, rediteljka
102. Violeta Senić, građanska aktivistikinja
103. Žarko Begović, građanski aktivista
104. Jasna Tatar Anđelić, profesorica UCG
105. Žarko Božović, grđanski aktivista
106. Mila Lekić Pejović, građanska aktivistinja

Grupa intelektualaca: Državno tužilaštvo i policija moraju djelovati bez odlaganja - identifikovati, privesti i sudski goniti sve počinioce nasilja

Ispred Kineske ambasade, u blizini Ambasade Turske, večeras je prisutan veći broj pripadnika policije. Kako nezvanično saznaje Portal ETV, njihovo prisustvo je preventivnog karaktera, zbog tenzija koje traju unazad nekoliko dana, a tokom kojih su grupe građana uzvikivale nacionalističke parole. Jake pokicijske snage već obezbjeđuju sve prilaze ambasadi. Pristižu stalno pojačanja. Postavljeni su već kordoni policije i ograde. Svi prilazi su zatvoreni sa svih strana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028171016_38e71b8fff0adcec73412f7510f0a2b8a9e433ead1f33d3b90f5d18cf3b1b589.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251028171016_38e71b8fff0adcec73412f7510f0a2b8a9e433ead1f33d3b90f5d18cf3b1b589" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Policija "> <figcaption>Foto:Miraš Dušević</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028171016_7404fb45435e1ebee2e6bff7329b40143f631dcb6465a0fc3204da600e3b601b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251028171016_7404fb45435e1ebee2e6bff7329b40143f631dcb6465a0fc3204da600e3b601b" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Policija ambasada "> <figcaption>Foto: Miraš Dušević</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028171032_6bd16064e5a4b29c07da406778a2d26c636ada6d9a38ebcd4c253d69f944376d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251028171032_6bd16064e5a4b29c07da406778a2d26c636ada6d9a38ebcd4c253d69f944376d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Kordon policije "> <figcaption>Foto: Miraš Dušević</figcaption> </figure>  &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2Fc4zdX_5ZrOY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Podsjećamo, nakon incidenata od prije dvije večeri, hapšenja i neprimjerenog skandiranja na Zabjelu, sinoć se i u Siti kvartu okupila grupa mladića koja je uzvikivala „Turci napolje“. Ovaj događaj uslijedio je samo dan nakon incidenta na Zabjelu, kada je grupa građana skandirala „Ubij, ubij, ubij Turčina“, te oštetila dva vozila i objekat u vlasništvu turskih državljana. Više državno tužilaštvo u Podgorici je samoinicijativno formiralo predmet povodom događaja na Zabjelu, kako bi se utvrdilo da li u postupanju pojedinaca ima elemenata krivičnog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. - Radi provjera o postojanju krivičnog djela, tužilaštvo je dalo usmeni, a zatim i pismeni nalog službenicima Uprave policije za preduzimanje svih mjera i radnji u cilju prikupljanja dokaza i identifikovanja osoba za koja postoji osnov sumnje da su izvršile navedeno krivično djelo, te eventualno i druga krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti - saopšteno je iz Tužilaštva. U Baru je tokom noći između ponedjeljka i utorka demoliran i pokušano zapaliti ugostiteljski objekat brze hrane u Ulici Mila Boškovića, čiji je vlasnik državljanin Turske. Požar je brzo lokalizovan zahvaljujući intervenciji vatrogasaca, koje su, prema saznanjima portala, oko dva sata iza ponoći pozvali stanari zgrade u čijem se prizemlju nalazi objekat. Policija je jutros obavila uviđaj. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fbar-demoliran-lokal-u-vlasnistvu-drzavljanina-turske&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

(VIDEO) Policija blokirala prilaze Turskoj ambasadi u Podgorici zbog bezbjednosnih mjera

Osuđujemo incidente koji su prouzrokovali društvene nestabilnosti. Svi društevni činioci bi trebalo da rade na smirivanju tenzija - poručili su u Bošnjačkom vijeću nakon odluke Vlade Crne Gore o privremenoj obustavi bezviznog režima za državljane Turske, a pošto je njih dvoje privedeno zbog ranjavanja Podgoričanina na Zabjelu, a još 45 zbog drugih incidenata. Okupljena masa je nakon toga, i sinoć, podgoričkim ulicama skandirala „Turci napolje“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.6732%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvideo-u-siti-kvartu-grupa-mladica-uzvikuje-turci-napolje&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
U Bošnjačkom vijeću su izrazili duboko žaljenje zbog ranjavanja mladića iz Podgorice, uz želju za njegov brzi oporavak i ozdravljenje, ali i naglasili da državni organi moraju biti efikasniji u prevenciji i sankcionisanju sličnih događaja.
- Zabrinjava narastanje društvenih tenzija, antiturskog i antislamskog raspoloženja, atmosfera linča i izlivi ksenofobije, kao i reakcije neartikulisanih grupa građana usmjerene prema čitavoj turskoj zajednici u našoj državi - jasni su oni.
Bošnjačko vijeće posebno ističe zabrinutost zbog odluke Vlade Crne Gore o privremenom uvođenju viza za turske državljane, ocjenjujući da bi ta odluka mogla imati dugoročne negativne posljedice po odnose dvije države.
- Propusti u bezbjednosnom sektoru i u provjeri imigranata ne smiju biti povod za udaljavanje Crne Gore od prijatelja, niti za povlađivanje huškačima koji doprinose destabilizaciji - poručili su oni.
Podvukli su da su društveni, diplomatski, privredni, kulturni, obrazovni i politički odnosi između Crne Gore i Turske brižljivo građeni i da su napredovali, te da bi, kako ističu, „nesmotrene odluke i spinovanje javnosti“ mogli te odnose dovesti u pitanje.
Bošnjačko vijeće smatra da se pojačanom odgovornošću i djelovanjem nadležnih institucija, eliminisanjem govora mržnje iz javnog i medijskog prostora, te marginalizacijom „fašisoidnih i politički ostrašćenih pojedinaca“, može doprinijeti stvaranju društvene kohezije i demokratskog prostora u kojem se različitosti doživljavaju kao bogatstvo, a ne kao teret.
- Apelujemo na sve društvene činioce da sa pojačanom odgovornošću rade na stvaranju ambijenta u kojem odrastaju i vaspitavaju se mladi naraštaji - zaključili su u saopštenju.

Zabrinjava atmosfera linča i izlivi ksenofobije, odluka Vlade bi mogla da ima dugoročne negativne posljedice

Zamislimo sastanak koji se u petak održava u iranskom Vrhovnom savjetu za nacionalnu bezbjednost, dok njegovih dvanaest članova razmatra ustanak koji se širi zemljom. Tvrda struja obećava „odlučan obračun“ kako bi slomila demonstrante, baš kao što je to učinjeno 2017, 2018, 2019, 2022. i 2023. godine, piše Washington Post.
Međutim, predsjednik Masud Pezeškijan i njegovi saradnici gledaju iste snimke nasilne pobune koje kruže svijetom. Moraju shvatiti da se ovi protesti stalno vraćaju zato što se režim raspada — politički i ekonomski — i cijela zemlja to zna. Svaki talas represije rađa buduće proteste. Režim može ugasiti ovaj požar, ali šta je sa sljedećim, i onim nakon njega?
<h3>Režim na putu ka katastrofi</h3>
Iranski režim ide jednosmjernom ulicom ka katastrofi. Visoki evropski diplomata u Teheranu podijelio je tu procjenu sa mnom prije nekoliko godina i ona je i dalje tačna. Iran ima snažne bezbjednosne alate, ali oni rđaju. Režim nije uspio da zaštiti svoje saveznike — Hamas u Gazi, Hezbolah u Libanu i predsjednika Bašara al-Asada u Siriji. A što je najvažnije, Iran nije uspio da zaštiti sam sebe od izraelskog sistematskog napada u junu. Režim trpi niz poraza, navodi Washington Post.
„Islamska Republika danas je režim zombija“, tvrdi Karim Sadžadpur iz Carnegie Endowment for International Peace. „Njena legitimnost, ideologija, ekonomija i vođa su mrtvi ili na samrti. Ono što je održava u životu jeste smrtonosna sila. Ubija da bi živjela i živi da bi ubijala. Brutalnost može odgoditi sahranu režima, ali mu ne može vratiti puls“, kaže Sadžadpur.
Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa, u petak je održao prkosan govor, tvrdeći da su demonstranti „gomila vandala“ koja pokušava da ugodi američkom predsjedniku Donaldu Trampu. No Hamnei, slab ali nepopustljiv u 86. godini, srce je problema režima i živi dokaz njegove iscrpljenosti. Takođe, ne postoji očigledan nasljednik nakon smrti predsjednika Ebrahima Raisija u padu helikoptera 2024. godine.
<h3>Šta može učiniti Vašington?</h3>
Kako Sjedinjene Američke Države najbolje mogu pomoći pobunjenicima? Tramp je zaprijetio vojnim kažnjavanjem ukoliko Iran masakrira sopstvene građane, ali mu režim vjerovatno neće dati taj povod: Iran je u ranijim protestima izbjegavao obračun u stilu Tjenanmena i vjerovatno će to učiniti ponovo. Administracija predsjednika Trampa može sa saveznicima dodatno pojačati pritisak. To je jedan od razloga zašto bi Tramp trebalo da izbjegava udaljavanje prijatelja svojom opsesijom Grenlandom — potrebni su mu za rješavanje većeg pitanja Irana, piše Washington Post.
Teže pitanje za Vašington jeste da li bi trebalo prokrijumčariti Starlink terminale kako bi se prekinuo internet-mrak koji je Teheran nametnuo u petak. Administracija predsjednika Bajdena razmatrala je tu strategiju tokom protesta „Žena, život, sloboda“ 2022. i 2023. godine, ali je od nje odustala, plašeći se da bi to moglo ugroziti ključne krijumčarske rute koje koriste CIA i izraelske obavještajne službe. Možda ovoga puta korist nadmašuje cijenu.
Ove sedmice protesti su se proširili na svaku iransku regiju i svaku etničku grupu, ali još nijesu dostigli intenzitet ustanka iz 2022. i 2023. godine. Taj spontani masovni pokret započeo je kada su žene izašle na ulice osuđujući smrt u pritvoru Mahse Amini, koja je bila uhapšena jer je odbila da nosi maramu. Režimski obračun rezultirao je sa 551 poginulom osobom i više od 22.000 uhapšenih, prema izvještajima organizacija za ljudska prava. Bezbjednosne snage ubile su 104 osobe u događaju poznatom kao „Krvavi petak“ u septembru 2022. godine.
<h3>Protesti su se vratili, ali ovaj put drugačiji</h3>
Uprkos nasilnom gušenju pobune, tri godine kasnije izbila je nova. Nema vođu i možda nema jasan pravac, ali je snažna. Do ponedjeljka su protesti zabilježeni na više od 340 lokacija u svih 31 iranskoj pokrajini, prema Iran Wireu, onlajn mediju. Tokom sedmice demonstracije postaju sve šire i nasilnije, što pokazuju snimci na internetu, navodi Washington Post.
Ovogodišnji ustanak više pokreće bijes zbog iranskih ekonomskih neuspjeha nego zbog represivnih islamskih pravila mula. Godišnja stopa inflacije u Iranu porasla je na 42 odsto u decembru, a valuta je prošle godine izgubila više od polovine vrijednosti. Još jedna razlika ove godine jeste to što mnogi demonstranti podržavaju Rezu Pahlavija, sina iranskog šaha zbačenog u revoluciji 1979. godine. To ovoj pobuni daje konzervativniji, persijski nacionalistički ton i možda pogled okrenut ka prošlosti. Možda je ovo iranski „MIGA“ trenutak, navodi WaPo.
Neizvjesno je da li su tvrdolinijaši režima ove godine izgubili oštricu. Poput Sovjetskog Saveza u posljednjim godinama, bezbjednosne agencije su možda izgubile ideološku posvećenost i disciplinu. Bespomoćno su gledale kako su njihove snage poražene u Gazi, Libanu i Siriji. I same su trpjele istu pošast inflacije i ekonomske stagnacije kao i ostatak nacije. Nijesu slomljene, ali djeluju krhkije nego ranije.
<h3>Tonu sve dublje</h3>
Vratimo se onome što prolazi kroz glave tih 12 članova Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost. Znaju da Iran stagnira. Budžet za sljedeću fiskalnu godinu vjerovatno će povećati poreze i smanjiti subvencije kako bi se finansirala odbrana. Očekuju političku tranziciju koja će doći kada Hamnei umre, ali za sada posrću naprijed kao ranjena i obeshrabrena nacija, piše Washington Post.
Dok članovi savjeta gledaju prema jugu, preko Persijskog zaliva, ka Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, vide susjede koji jure u zagrljaj vještačke inteligencije i dinamične ekonomske budućnosti. U međuvremenu, oni se drže represivnog, nazadnog režima koji jedva može da prehrani sopstveni narod. Revolucije je nemoguće predvidjeti. Ali kad pogledate Iran, jasno je da će se prije ili kasnije nešto slomiti, zaključuje Washington Post.

Washington Post: Iranski režim je uhvaćen u spiralu smrti

Skijališta Crne Gore neće dobiti 150 hiljada EUR pomoći od Vlade za pripremu zimske turističke sezone na skijalištu ski-centar Kolašin 1600, jer je Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) utvrdila da bi to predstavljalo neusklađenu državnu pomoć.
Agencija je tako odlučila po zahtjevu Ministarstva turizma, na čijem čelu je Simonida Kordić, piše Dan.
Taj Vladin resor obratio se Agenciji početkom novembra, ukazujući na potrebu da se obezbijedi novac za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture zbog pripreme zimske turističke sezone 2025/2026 na skijalištu Kolašin 1600, jer se odnosi na izgradnju i održavanje sportske infrastrukture koja ne utiče na trgovinu među državama članicama, niti na države u okruženju.&nbsp;
U prijavi je navedeno da višenamjenska sportska i skijaška infrastruktura skijališta ski-centra Kolašin 1600, sa pratećom opremom, s obzirom na to da je već određeno vrijeme u funkciji, zahtijeva i redovno održavanje. Stoga se planira obezbjeđivanje sredstava za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture, a u cilju kvalitetne pripreme sezone i stavljanja u funkciju za predstojeću sezonu bezbjednog skijališta.&nbsp;
U prijavi su opisani i ciljevi mjera pomoći. Precizirano je da Vlada planira da opredijeli 150 hiljada EUR za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture, a u cilju obezbjeđivanja preduslova za odvijanje zimske turističke sezone 2025/2026. i sportske sezone na skijalištu ski-centar Kolašin 1600.
„Potrebna sredstva planirana su za servisiranje tabača za snijeg, nabavku rezervnih dijelova, servis motornih sanki za bezbjednost na skijalištu, sanaciju skijaških staza, saniranje izlaza i uleta remont žičara K8 Troglava i K7 Klisura, obezbjeđivanja službe spasavanja i za druge troškove održavanja, a sve prema specifikacijama datim u prilogu dostavljene informacije“, navedeno je u rješenju koje je potpisao predsjednik Savjeta Agencije, Dragan Damjanović.
Agencija je, postupajući po prijavi, analizirala da li su Skijališta Crne Gore društvo u poteškoćama. Po EU regulativama, u tu kategoriju spada društvo ako je više od polovine njegovog upisanog osnovnog kapitala izgubljeno zbog akumuliranih gubitaka.
„U konkretnom slučaju, uvidom u Bilans stanja za 2024. godinu, ostvareni gubitak je minus 220,71 hiljadu EUR, rezerve nula, dok je osnovni upisani kapital 110 hiljada. Rezultat, nakon stavljanja u odnos ostvarenog gubitka i osnovnog kapitala, upućuje na podatak da je više od polovine osnovnog kapitala izgubljeno zbog akumuliranog gubitka“, navodi se u rješenju.
Agencija je zaključila da Skijališta Crne Gore u 2024. godini ispunjavaju uslove da se smatraju preduzećem u poteškoćama, ali da se regulativa ne može primijeniti na prijavljenu državnu pomoć od 150 hiljada, jer se ona smatra neusklađenom.

Odbijen zahtjev da Skijališta dobiju 150 hiljada EUR pomoći

Jak zemljotres, magnitude 5,1 stepeni Rihterove skale, osjetio se u 5.53 časova u Ređo Kalabriji, a brojni izvještaji stižu i iz Mesine i drugih područja Sicilije i Kalabrije.
Epicentar je, prema veb-sajtu italijanskog Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju, bio u moru kod jonske obale na dubini od 65 kilometara, navodi agencija Ansa.
Prema sajtu Evropskog mediteranskog seizmološkog centra (EMSC) epicentar potresa jačine 5,1 stepeni po Rihterovoj skali je bio u Jonskom moru 62 km istočno od Ređo Kalabrije na dubini od 58 kilometara, prenose mediji.

Jak zemljotres pogodio Italiju

U proljeće 1923. godine, dok se Evropa već navikavala na fašizam, nasilne aneksije i političke progone, sudbina Crne Gore i njenih legitimnih predstavnika preselila se preko Atlantika. Među njima je bio i Jovan S. Plamenac, bivši crnogorski ministar, predsjednik Crnogorske narodne skupstine i premijer Vlade Kraljevine Crne Gore u egzilu (1919-1921), ali i politički vođa crnogorske suverenističke emigracije, borac za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore protiv velikosrpske okupacije i nasilne aneksije izvršene krajem 1918. Protjeran iz Italije po nalogu fašističke vlade Benita Musolinija nakon dogovora sa režimom Kraljevine SHS, Plamenac je utočište potražio u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegov dolazak u Ameriku, administrativne prepreke, političke kontroverze i jasne poruke o statusu Crne Gore zabilježio je jedan od najuticajnijih svjetskih listova – The New York Times. U tekstu objavljenom 28. aprila 1923. godine, ovaj prestižni list ne samo da izvještava o proceduri prijema bivšeg crnogorskog premijera na Elis Ajlendu, već svjedoči o tadašnjem međunarodnom poretku, pravnom kontinuitetu crnogorske državnosti i upornom pokušaju da se glas porobljene zemlje ne utiša. U nastavku donosimo integralni prevod tog teksta, kao dragocjeno istorijsko svjedočanstvo koje baca snažno svjetlo na političku sudbinu Crne Gore i njenu borbu za Pravo, Čast i Slobodu. "Primaju bivšeg premijera, ali uz jamčevinu; Nalog Ministarstva rada oslobađa Crnogorca sa Elisa Ajlenda. Po nalogu Ministarstva rada u Vašingtonu, Jovan S. Plamenac, samoproglašeni predsjednik vlade politički nepostojeće monarhije Crne Gore, koji je po dolasku ovamo u subotu bio upućen na Elis Ajlend, juče je primljen u ovu zemlju uz polaganje jamčevine. Kako Plamenac ne govori engleski, njegov slučaj je pred komesarom zastupala gospođica Vera Petrović, mlada kćerka dr Vladimira Petrovića, čije posjetnice ga predstavljaju kao izvanrednog i opunomoćenog ministra Crne Gore. Ona je komesaru Todu saopštila da je Plamenac dvije godine bio zarobljenik Austrijanaca i da je došao ovamo isključivo u ličnoj misiji, koja će trajati svega nekoliko mjeseci. Plamenac je putovao sa diplomatskim pasošem koji je izdala crnogorska Vlada 1920. godine, a koji je 2. aprila ove godine ovjeren u Američkom konzulatu u Rimu, uz sljedeću napomenu: „Gore navedena viza odobrava se u skladu sa uputstvima primljenim od Američke ambasade u Rimu, datiranim 2. aprila. Ambasada je ovlašćenje za izdavanje ove vize dobila od Stejt departmenta pod datumom 1. aprila.“  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110080152_8befca2545ec9bc9422ed56d718cfd5d03a888fd41b7bc068642146c81e7f47d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260110080152_8befca2545ec9bc9422ed56d718cfd5d03a888fd41b7bc068642146c81e7f47d" data-rendition-name="original" width="672" height="645" loading="lazy" alt="NY"> </figure>  Istaknuto je da Imigraciona služba po ovlašćenjima ima prvenstvo nad konzularnom službom. Putnik može biti potvrđen od strane diplomatskog kora, a ipak biti neprihvatljiv zbog mentalnih ili fizičkih razloga, ili zbog popunjene kvote zemlje iz koje dolazi. U slučaju Plamenca, službenici na Elis Ajlendu nijesu bili sigurni kakvu proceduru treba primijeniti zbog političkih komplikacija koje proizlaze iz ujedinjenja Crne Gore sa Jugoslavijom, čija je kvota već popunjena. Komesar Tod je zato pitanje uputio Vašingtonu. Takođe su primljena uputstva da se dopusti ulazak i Mihailu Tomiću i Aleksandru Đokiću, pomoćnicima Plamenca. <h2>Teškoće tokom intervjua</h2> Grupa je otišla u hotel „Netherland“, gdje je bio zakazan intervju sa Plamencem, kome su se njegovi sunarodnici uvijek obraćali sa „Vaša ekselencijo“. Intervju je bio praćen jezičkim poteškoćama, koje su prevazilažene prenošenjem pitanja Plamencu preko engleskog, francuskog, italijanskog i, konačno, srpskog jezika. Da li je tokom tog procesa prevođenja i ponovnog prevođenja snaga Plamenčevih izjava bila oslabljena, sagovornik vjerovatno nikada neće saznati, ali mu se činilo da su mnogi dugi Plamenčevi odgovori zahtijevali svega pola tuceta engleskih riječi da bi se prenijela njihova suština. Svedena na jednu izjavu, Plamenčeva poruka američkom narodu glasila je ovako: „Povodom mog dolaska u Sjedinjene Američke Države, mnogi listovi su objavili netačne izvještaje o crnogorskom pitanju, o meni lično i o svrsi moje posjete - bez sumnje u dobroj namjeri, ali nedovoljno obaviješteni. Tako je pogrešno navedeno da sam došao da u Njujorku osnujem crnogorsku vladu; takođe da sam bio pukovnik u crnogorskoj vojsci i da sam tokom rata bio diplomatski predstavnik Crne Gore u Carigradu“. „Umjesto toga, moja karijera je bila isključivo politička i parlamentarna: bio sam poslanik u Crnoj Gori, državni savjetnik, član vlade i predsjednik vlade. Najzad, 1918. predvodio sam ustanak protiv francusko-jugoslovenskih okupacionih trupa, koje su samovoljno i nasilno proglasile aneksiju Crne Gore Jugoslaviji. Ustanak je bio zamišljen, organizovan i vođen od strane mene lično, a obustavljen po mom naređenju nakon apela predsjednika Vilsona, upućenog iz Pariza, da se poštedi prolijevanje krvi, uz obećanje crnogorskom narodu potpune obnove njegovih sloboda i njegove države, na isti način kako je to bilo priznato Belgiji i Srbiji. <h2>Nade u slobodu naroda</h2> „Na Mirovnoj konferenciji u Parizu branio sam stvar svoga naroda. Javnosti je poznato da se crnogorski narod drži u potčinjenosti od strane jugoslovenskih trupa; ipak, suverenitet Crne Gore ovom okupacijom nije pravno poništen. Za mnoge države Crna Gora i dalje postoji kao suverena država de facto i de jure. Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, Crna Gora za njih uvijek postoji de jure, jer ova zemlja nikada nije potpisala nijedan međunarodni ugovor kojim bi priznala ukidanje suvereniteta Crne Gore“. Govoreći o svom pasošu, rekao je da vjeruje da su Sjedinjene Američke Države dozvolile izdavanje vize, vođene simpatijama koje Vlada gaji prema njegovom narodu. Plamenac je izjavio da je razlog njegovog dolaska ovamo sasvim privatne prirode i da će se u ovoj zemlji zadržati samo kratko vrijeme. „Da li vjerujete da će autonomija Crne Gore biti obnovljena?“ „Kao rodoljubivi Crnogorac, čvrsto vjerujem u vaskrsenje svoje zemlje i da će nepravde učinjene mome narodu biti ispravljene.“ Na kraju intervjua, Plamenac je izjavio da su Sjedinjene Američke Države i Crna Gora bile jedine dvije nacije koje su ušle u Svjetski rat sa nesebičnom namjerom, bez ikakve ideje o teritorijalnom dobitku. „Kao što je Srbija, napadnuta od Austrije, pozvala Crnu Goru u pomoć, tako su Saveznici pozvali Sjedinjene Američke Države da pomognu u dobijanju rata“, dodao je, zaključuje se u tekstu Njujork tajmsa.

Tag: nasilje