„Husband threatened to kill his wife and children“, „Son attacked his mother and sister“, „Woman abused her husband with a disability“, „Hit his wife with a glass“ - these are just some of the headlines about domestic violence that we have read in recent days. The frequency of violence is confirmed by data from the Basic Court in Podgorica and the Misdemeanor Court in Podgorica with departments in Nikšić, Danilovgrad and Cetinje. Speaking to ETV Portal, independent public relations adviser at the Basic Court in Podgorica Nađa Pešić stated that from January 1st to November 30th that court issued 173 verdicts for domestic violence or violence within a family community under Article 220 of the Criminal Code of Montenegro. <h2>SENTENCES</h2> In some cases, defendants were sentenced to prison terms ranging from 92 days to three and a half years, while in other cases house arrest was imposed for periods of four to six months. Sentences of community service were also imposed (120 hours over four months). Alarming data on domestic violence are also recorded by the Misdemeanor Court in Podgorica with departments in Nikšić, Danilovgrad, and Cetinje. From January 1st to September 30th of 2025, there were 916 domestic violence cases under consideration before this court. These data were provided to our news outlet by Judge and spokesperson of the Misdemeanor Court in Podgorica Ana Bokan. - Three hundred and fifty-four cases were concluded. Fines were imposed in 93 cases, prison sentences in 11, suspended sentences in 71, warnings in ten cases, two requests to initiate misdemeanor proceedings were dismissed, and proceedings were terminated due to the statute of limitations in 49 cases. Proceedings were discontinued for other reasons in 63 cases, acquittals were issued in 53 cases, while protective measures were imposed independently in two cases - Bokan explained. She added that sanctions or warning measures were imposed in 112 cases - restraining orders were issued in 44 cases, eviction from the home in 11 cases, mandatory treatment in a healthcare institution in six cases, bans on harassment and stalking in 37 cases, and mandatory outpatient treatment for addiction (alcohol or drugs) in 14 cases. Bokan also noted that in the previous year, 2024, there were 1.141 domestic violence cases under consideration. The perpetrators, as she explained, were current and former marital and non-marital partners, as well as parents and children. Data from the Basic Court on 176 verdicts and nearly one thousand misdemeanor cases in less than a year, according to social worker and gender equality expert, MSc Ivana Raščanin Radičević, show that domestic violence is a serious, widespread, and deeply rooted social problem. <h2>ABOUT THE LAWS</h2> She points out that among reported cases, the most frequent victims are women, confirming that violence is largely gender-based and disproportionately affects women compared to men. - These data indicate not only a large number of domestic violence cases, but also that victims today are somewhat more willing to report violence than before, despite research still showing that women typically report violence only after years of suffering - on average after seven years - said Raščanin Radičević. The problem, she explained, is not the laws themselves, as Montenegro has a relatively well-regulated system of protection, encompassing laws and by-laws, international standards, and formal procedures. The essential problem lies in inconsistent implementation, slow and often inadequate responses, uneven court practice, and insufficiently thorough risk assessment, especially in situations where there is a likelihood of repeated violence or escalation to femicide. - We must not ignore the gender dimension, because a large number of cases of violence against women stem from deeply rooted gender stereotypes and socially accepted gender roles that „grant“ men the right to control women, their lives, and their bodies. This leads us to the conclusion that this is not only a legal issue, but above all a social and cultural one. Therefore, law alone is not sufficient, a change in behavior patterns and power relations in society is necessary - Raščanin Radičević stated.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260104230132_cae0870db2b1005f32213c3621781dcabff7d21c0480bb2383046ec35069c423.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260104230132_cae0870db2b1005f32213c3621781dcabff7d21c0480bb2383046ec35069c423" data-rendition-name="original" width="516" height="736" loading="lazy" alt="roščanin sarić"><figcaption>SUSPENDED SENTENCES ARE TOO OFTEN GIVEN FOR DOMESTIC VIOLENCE: Ivana Raščanin Radičevićetv</figcaption></figure>  <h2>CHANGING PATTERNS</h2> She also believes that suspended sentences and financial penalties are imposed too often, and that a large number of cases continue to be treated as misdemeanors, even though their intensity and consequences meet the criteria of criminal offenses. Protective measures, she explained, are insufficiently used or not monitored in a way that guarantees victim safety, while repeat offenders often do not receive stricter penalties that would prevent them from reoffending. - Sanctions, therefore, should not be merely repressive, but must have a clear function of protecting the victim and preventing repeat violence. This implies mandatory and high-quality individual risk assessments for each victim, mandatory and professionally guided psychosocial treatment for perpetrators, as well as consistent monitoring of the implementation of protective measures, especially restraining orders and eviction of perpetrators from the home. Without this, punishment remains only a formal act, while essential protection and victim safety are absent - Raščanin Radičević emphasized. When asked what institutions should do to reduce violence, she stressed that they must act faster, in a more coordinated and responsible manner, especially when there are indicators of high risk, and that the protection system must be based on real, not merely formal, assessments of threats to the life and safety of victims. She emphasized that psychosocial treatment of perpetrators must cease to be merely a line in a verdict and become a real obligation that is implemented, monitored, measured, and evaluated based on its effects. - Parallel to this, society must work on dismantling gender stereotypes that normalize male dominance, justify violence as a „private matter“, and impose on women the obligation to remain silent and endure „for the sake of the children“, „for the sake of the family“ or „to avoid shame“. Until these patterns begin to change, violence will continue regardless of the laws - Raščanin Radičević believes. She added that functional systems respond in time, before any form of violence occurs, while inefficient ones react only after violence has already happened. - The moment justice arrives only after a woman’s death, it ceases to be justice and becomes proof of institutional failure - our interlocutor is clear. Cases of violence and femicide remain in the public spotlight only briefly because, as she explained, part of society still views them as a „family tragedy“, an individual misfortune, rather than the final act of systemic failure and prolonged institutional silence. - The media often act sensationalistically, institutions respond temporarily, and then silence follows, while violence continues in the same patterns. We must be aware that today, according to research, nearly 10.500 women in Montenegro suffer violence, and that since 2017 there have been 22 femicides. What we need is not necessarily a completely new law, but the consistent application of existing mechanisms in line with European standards and practice - Raščanin Radičević concluded.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Victims are more willing to report violence, institutions must become more effective

Pripremno ročište po tužbi Neformalne grupe studenata "Kamo śutra" protiv političke partije Demokrtaska Crna Gora i deset njenih funkcionera održano je danas u Osnovnom sudu i sutkinja Milena Brajović odlučila je da na narednom ročištu koje je zakazala za 20. januar sasluša tužioce - Mila Perovića i Marka Vukčevića. Sutkinja Brajović saopštila je da je tužba uredna u smislu odredbi ZPP-a. Zastupnik tuženih, advokat Nikola Angelovski kazao je da je na tužbama faksimil i on je to problematizovao. Na to je zastupnik studenta, advokat Veselin Radulović kazao da taj faksimil koristi na svim tužbama, podnescima i to nikada nije osporavano. - Tužbe su uvijek bile prihvaćene. Preko 10 godina koristim faksimil na svim podnescima, tužbama pred svim sudovima i ZPP ne poznaje zabranu u smislu korištenja faksimila za ove svrhe - kazao je Radulović. Advokat Angelovski predložio je da se od Uprave policije pribave podaci ko je prijavljivao skupove, što je i sutkinja prihvatila. Po mišljenju advokata Radulovića taj prijedlog je sračunat i vodi ka odugovlačenju postupka.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119111124_9ecf97e7fadf7c8541858d754c258b76d6b7fcd5b10be1360e5c01f688bbc4f6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119111124_9ecf97e7fadf7c8541858d754c258b76d6b7fcd5b10be1360e5c01f688bbc4f6" data-rendition-name="original" width="1600" height="901" loading="lazy" alt="Veselin Radulović"><figcaption>Veselin Radulović(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption></figure>  Neformalna grupa studenata "Kamo śutra" podnijela je tužbu protiv političke partije Demokratske Crne Gore i deset njenih funkcionera zbog pretrpljenih duševnih bolova i povrede prava ličnosti. Traže da tuženi isplate 3.000 eura nematerijalne štete, te da se uklone sporni tekstovi u kojima se studenti targetiraju i povezuju sa kriminalnim klanovima. Nematerijalna šteta u ovom slučaju, kako je objašnjeno u tužbi, nije kompenzacija, već satisfakcija zbog svih problema koje su studentima izazvali uvredljivi i neistiniti navodi Demokrata objavljeni u prethodnom periodu. Dvoje studenata Milo Perović i Marko Vukčević podnijeli su tužbu protiv ministra unutrašnjih poslova iz redova Demokratske Danila Šaranovića, potpredsjednika partije i ministra odbrane Dragana Krapovića, poslanika Borisa Bogdanovića, Zdenke Popović, Nikole Rovčanina, Anđele Vojinović, Duška Stjepovića, Albina Ćemana, Momčila Lekovića i članice Glavnog odbora Mladih Demokrata Milice Rukavine. Tužbu je bila podnijela i Itana Dragojević, ali je nakon nekog vremena povukla. Grupa "Kamo śutra" od početka godine je organizovala proteste i blokade saobraćajnica tražeći smjenu vladinih čelnika za bezbjednost zbog propusta policije u slučaju zločina na Cetinju 1. januara kada je ubijeno 13 osoba, među kojima dvoje djece. Nakon tri mjeseca - u aprilu Grupa "Kamo Śutra" je prestala sa svojim aktivnostima. Advokat Radulović kazao je novinarima nakon održanog ročišta da očekuje da će biti usvojen tužbeni zahtjev jer je javnost mogla da čuje kako ljudi iz Demokrata kvalifikuju mlade ljude bez mrlje u karijeri, povezujući ih sa kriminalnim klanovima. On je kazao da je zastupnik tuženih imao prigovore na besmislene pravne stvari.

1250x600

Perović i Vukčević svejdoče 20. januara, advokat Radulović očekuje da se usvoji tužbeni zahtjev

Žena koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, krajem oktobra, po nalogu suda, završila u zatvoru u Spužu, jer odbija da kćerku preda bivšem suprugu zato što je, kako tvrdi, on zlostavlja, sada je izložena novom stresu – crnogorske institucije namjerile su se da joj oduzmu pravo starateljstva nad đetetom?! Dok se bori da održi trudnoću i na svijet donese novi život, prisiljena je da vodi još jednu, za nju emotivno razarajuću bitku – sa institucijama i bivšim mužem kako joj ne bi oduzeli dijete?! <h2>NALAZ KOMISIJE</h2> Na adrese nekoliko ustanova uputila je zahtjev za hitno postupanje, odnosno Inicijativu za hitan vanredni inspekcijski nadzor i pokretanje disciplinskog i zakonskog postupka protiv zaposlenih u JU Centar za socijalni rad Podgorica zbog, kako je istakla, pristrasnog, nezakonitog i štetnog nalaza od 30. oktobra ove godine, u predmetu P.br. 2718/25, kojim se ugrožava pravo djeteta i majke, te predlaže ograničenje roditeljskog prava bez zakonskog osnova. - Tražim momentalno ukidanje mišljenja i povlačenja istog - da se meni oduzme dijete od 5 godina koje živi sa mnom od dana rođenja do danas i izuzeće J. M. obzirom da je rođaka supruge mog bivšeg supruga – napisla je u inicijativi. Objasnila je da je 20. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici (sutkinji Jeleni Anđelić) nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M, psihološkinja, J. O, socijalna radnica i I. S, članica komisije, a u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi, te i predlažemo da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251109081124_909a47f2721b1094f76e342d335e105203cac497f8769c2dd97302d6d538d67e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251109081124_909a47f2721b1094f76e342d335e105203cac497f8769c2dd97302d6d538d67e" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="UIKS"> <figcaption>IAKO U RIZIČNOJ TRUDNOĆI PODGORIČANKA UPUĆENA NA IZDRŽAVANJE KAZNE: Zatvor u Spužu(Photo: UIKS)</figcaption> </figure>  U inicijativi dostavljenoj na adrese više institucija, Podgoričanka je kategorična da su potpisnice nalaza i mišljenja prekoračile ovlašćenja i povrijedile član 361 Porodičnog zakona Crne Gore. - Centar za socijalni rad može izraditi nalaz i mišljenje o porodičnim prilikama i interesu djeteta, ali nema zakonsko ovlašćenje da predlaže ograničenje roditeljskog prava ili ocjenjuje podobnost roditelja, to može samo sud na osnovu sudskog vještačenja. U spornom nalazu CSR Podgorica predlaže ograničenje roditeljskog prava majci, čime grubo krši svoje ovlašćenje i direktno utiče na sudsku odluku – kategorična je ona. Ukazuje i na pristrasnost i kontradikciju nalaza, ističući da „u samom tekstu nalaza Centar priznaje da je otac osuđivan (presuda za krivično djelo proganjanje po članu 168a Krivičnog zakonika Crne Gore), kao i da su mu izrečene zaštitne mjere zabrane prilaska majci i djetetu, te da je dijete pokazivalo jasan strah i odbijanje kontakta s ocem (citati: 'dijete pokriva oči rukama', 'odbija komunikaciju', 'plače i ponavlja da ne želi')“. - Uprkos tome, nalaz zaključuje da je majka odgovorna za nemogućnost kontakta i predlaže ograničenje njenog roditeljskog prava što je logički, stručni i pravni apsurd, jer se dijete mora zaštititi, a ne izložiti roditelju koji je već pravosnažno osuđivan zbog nasilja i proganjanja – precizirala je u inicijativi. Upozorila je da su u dokumentu Centra za socijalni rad ignorisani međunarodni standardi zaštite djeteta. - CSR Podgorica je postupao suprotno: članu 3 Konvencije o pravima djeteta (UN) najbolji interes djeteta mora biti primarni cilj; članu 12 Konvencije dijete ima pravo da se njegovo mišljenje uvaži; članu 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima zaštita porodičnog života i emocionalnog integriteta; članu 11 Zakona o zaštiti od nasilja u porodici dužnost Centra da reaguje u korist žrtve nasilja i da obezbijedi sigurnost djeteta – naglasila je ona. Kategorična je i da je povrijeđeno njeno pravo majke, kao i proceduralne garancije. - Nije mi omogućeno aktivno učešće u izradi nalaza; nijesu uzeti u obzir medicinski dokazi o mojoj rizičnoj trudnoći i krvarenju; Centar je nezakonito vršio procjenu bez prethodne saglasnosti i prisustva stručnog psihologa za dijete. Ovim se krši član 12 Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji propisuje da korisnik mora biti aktivno uključen u proces procjene – piše u inicijativi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251109081124_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251109081124_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad Podgorica"> <figcaption>SPORNO MIŠLJENJE: Centar za socijalni rad Podgorica(Photo: Centar za socijalni rad Podgorica)</figcaption> </figure>  Ona zahtijeva da Socijalna inspekcija hitno sprovede vanredni nadzor u Centru, izuzme komisiju (J. M, J. O, I. S.) i direktoricu Centra Mariju Nikolić zbog pristrasnosti i nepoštovanja zakona, te da naloži privremenu mjeru zaštite djeteta zabranu forsiranja kontakta sa ocem dok se ne sprovede novo, nezavisno sudsko vještačenje. Traži i da se poništi njihov nalaz kao nezakonit i pristrasan, te pokrene disciplinski i eventualno krivični postupak protiv službenica zbog nesavjesnog rada u službi i povrede profesionalnih standarda. <h2>HAPŠENJE I ZATVOR</h2> Kako smo pisali, mlada Podgoričanka 24. oktobra završila je u zatvoru u Spužu po nalogu sutkinje Osnovnog suda u Podgorici Ine Hrković. U zatvoru je trebalo da provede 15 dana, ali je Ministarstvo pravde, 3. novembra, postupajući po zahtjevu njenog advokata Stefana Jovanovića, naložilo da bude puštena na slobodu zbog trudnoće. Hrković je u maju donijela odluku da mlada Podgoričanka mora predati djevojčicu ocu, u vremenskim periodima kako je to precizirano sudskom presudom. Tom odlukom naložila je i da će biti kažnjenja zatvorskom kaznom u slučaju da ne postupi po odluci. Mlada Podgoričanka protiv sutkinje Hrković podnijela je krivičnu prijavu prije nekoliko dana zbog povrede prava na slobodu i sigurnost iz čl. 25 Ustava Crne Gore i čl. 5 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ugrožavanja zdravlja, jer je u rizičnoj trudnoći sa dokumentovanim krvarenjem, te kršenja prava djeteta na zaštitu i stabilnost iz čl. 3 Konvencije o pravima djeteta (UN); U prijavi je istakla i da je „izvršeno institucionalno nasilje nad majkom i djetetom, uz potpuno ignorisanje zakonom propisanih procedura“. - Dokumenta koja posjedujem dokaz su da je moj slučaj sproveden mimo zakona, bez naredbe, bez advokata i putem privatne aplikacije (Viber), što predstavlja presedan u sudskoj praksi Crne Gore – istakla je ona, a prijavu je podnijela i protiv policijskih funkcionera i službenika koji su učestvovali u postupku njenog zatvaranja. Naglasila je da je čitav proces sproveden nezakonito, „bez postojanja formalne naredbe o lišenju slobode i bez prisustva advokata, uz direktnu komunikaciju između sudije i policijskih službenika putem Viber aplikacije“. Konstativala je da „komunikacija između suda i policije putem aplikacije Viber nije dozvoljena ni prihvatljiva u službenom postupku, jer ne postoji zakonska osnova ni mogućnost službene autentifikacije takvog akta“. Osim protiv sutkinje Hrković i policijskih funkcionera i službenika, krivčnu prijavu podnijela je i protiv bivšeg supruga i njegove advokatice, kao i službenika Centra za socijalni rad zbog „zloupotrebe službenog položaja, protivpravnog lišenja slobode, povrede prava djeteta, nesavjesnog vršenja službe, lažnog prijavljivanja i drugih krivičnih djela sa prijedlogom hitnih mjera radi sprječavanja daljeg nezakonitog postupanja i obezbjeđenja dokaza“. I u toj prijavi upozorila je na nehumano postupanje institucija prema njenoj djevojčici. - Tokom i nakon lišenja slobode, nastavljeno je izvršenje nad djetetom iako dijete kategorično odbija kontakt sa ocem uz težak emocionalni i fiziološki odgovor (plač, drhtavica, uriniranje), što potvrđuju dopisi CSR (Centar za socijalni rad) od 28.10, 30.10. i 31.10.2025 – piše u prijavi. U prijavi ukazuje i na podatak da je sutkinja Hrković još 7. maja od Centra za socijalni rad zatražila ocjenu da li se stekli uslovi za lišenje njenog roditeljskog prava. <h2>SPORNO VJEŠTAČENJE</h2> Mlada Podgoričanka krivičnu prijavu podnijela je i protiv tima vještaka koje je angažovalo Osnovno državno tužilaštvo u slučaju njene krivične prijave protiv bivšeg supruga, a tereti ih da su svojim nalazom doveli u zabludu tužilaštvo, zbog čega je došlo i do ometanja pravde. Psihijatre N. P. i S. K, te psihološkinju N. Š. Tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Po naredbi tužilaštva u aprilu je sprovedeno psihijatrijsko-psihološko vještačenje njene kćerke, koja je tada imala pet godina i četiri mjeseca, a proces je, kako piše u prijavi, sproveden „bez prisustva zakonskog zastupnika djeteta u toku ključnih faza ispitivanja, uz prisustvo oca ... osobe protiv koje se vodi krivični postupak zbog nasilja nad djetetom i majkom“. - Tokom vještačenja dijete je izloženo stresu i sekundarnoj viktimizaciji, a rezultat je proizvoljan i neprofesionalan nalaz kojim su vještaci svjesno iskrivili činjenice i doveli u zabludu ODT – piše u prijavi. Podsjetila je da je tražila izuzeće ovih vještaka jer je sa njima imala privatne komunikacije „i značajne konflikte“, a zahtijevala je i da se pregledaju snimci „u cilju utvrđivanja činjenica i ponašanja djeteta, što nije učinjeno“. Tim vještaka u mišljenju tvrdi da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke, što, kategorična je ona, predstavlja lažno vještačenje. - Vještaci su, iako su imali obavezu da dijete zaštite od ponovnog kontakta sa osobom protiv koje se vodi postupak, dozvolili prisustvo oca u prostoriji i neposrednu interakciju, što je direktno suprotno pravilima struke i Konvenciji o pravima djeteta (čl. 3/19). Na taj način su postupali grubo nesavjesno, znajući da će takav postupak ugroziti dijete i rezultirati nevalidnim nalazom - napisala je u prijavi, uz konstataciju da su njenoj djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ukazala je i da nalaz ovog tima vještaka ne sadrži obavezne elemente - opis primijenjenih metoda i testova; sirove rezultate: analitičku osnovu zaključaka; podatke o trajanju i uslovima ispitivanja. - Bez tih elemenata, vještačenje je procesno nevažeće i ne može služiti kao dokaz. ...Korišćen je WISC test, iako je dijete mlađe od 6 godina (u momentu vještačenja 5 godina 4 mjeseca) što je metodološki zabranjeno. Nema audio ni video-zapisa vještačenja, iako je riječ o maloljetnom svjedoku (obavezno prema međunarodnim protokolima). U nalazu su korišćeni neetični izrazi poput - emocionalno nezrela, lojalna majci, instruisana, koji nemaju naučnu, ni dijagnostičku osnovu. Zaključak o nedostatku traume suprotan je činjeničnom dijelu nalaza, što ukazuje na namjerno iskrivljavanje podataka – piše u prijavi protiv tima vještaka. Ona zahtijeva da se „naloži novo vještačenje od strane nezavisnih licenciranih stručnjaka koji nijesu iz Podgorice“, uz napomenu da je spremna da snosi njihove troškove. <h2>TUŽBE</h2> Po njenoj prijavi protiv bivšeg supruga zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici u Osnovnom sudu u Podgorici počinje suđenje sjutra, 10. novembra. U slučaju njene druge prijave za isto krivično djelo protiv njega ročište za ispitivanje i ocjenu zakonitosti i opravdanosti optužnice zakazano je za 18. novembar. Prema Instanbulskoj konvenciji (Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici) „dijete žrtva i dijete svjedok nasilja nad ženama i nasilja u porodici treba da dobije, prema potrebi, posebne mjere zaštite koje su u najboljem interesu djeteta“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251109081124_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251109081124_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud Podgorica"> <figcaption>BROJNI POSTUPCI: Osnovni sud u Podgorici</figcaption> </figure>  Precizira se i da će zemlje potpisnice Konvencije „preduzeti neophodne zakonodavne odnosno druge mjere kako bi osigurale da ostvarivanje svakog prava na posjetu odnosno starateljstvo ne ugrozi prava i sigurnost žrtve odnosno djece“. Prije nekoliko dana Podgoričanka je na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV. Poručila je da ovo više nije samo njen slučaj, ističući da je „ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: 'Tata me je tukao'“.

Kaćuša Krsmanović

Država prijeti ženi u sedmom mjesecu rizične trudnoće oduzimanjem roditeljskog prava

Početak suđenja Danilu Mandiću, sinovcu Andrije Mandića predsjednika Skupštine, počinje 4. novembra pred Osnovnim sudom - potvrđeno je Portalu ETV iz te institucije.
Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
Ovaj predmet spojen je sa predmetom koji je protiv njega formiran i zbog krivičnog djela oduzimanje vozila.
Danilo Mandić je stricu Andriji Mandiću bio privatno - nelegalnog obezbjeđenje.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

Danilo Mandić pred sudom 4. novembra

Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu Osnovnog suda u Podgorici iz 2019. godine, kojom je poništena kao nezakonita odluka Skupštine Crne Gore o razrješenju Irene Radović sa dužnosti viceguvernerke Centralne banke Crne Gore, saopštili su advokati Goran Rodić i Siniša Gazivoda.
- Time je odluka o razrješenju Radović pravosnažno poništena nakon više od sedam godina trajanja postupka pred sudovima - ističe se u saopštenju.
Advokati podsjećaju da je još na početku postupka 2018. godine Vrhovni sud Crne Gore odlučio da se odluka o razrješenju može preispitivati pred sudom i utvrdio nadležnost redovnih sudova.&nbsp;
- Nakon što je Osnovni sud u Podgorici početkom 2019. godine presudio da je razrješenje Radović bilo neutemeljeno i nezakonito, tokom odlučivanja po žalbi Vrhovni sud Crne Gore donio je načelni pravni stav nezabilježen u uporednoj sudskoj praksi. Shodno tom načelnom pravnom stavu, iako osnovne odredbe Ustava Crne Gore propisuju da odnos tri grane vlasti počiva na međusobnoj ravnoteži i kontroli, Vrhovni sud je zauzeo stav da sudovi neće vršiti takvu kontrolu nad Skupštinom Crne Gore, osim kada im se to izričito zakonom propiše - stoji u saopštenju Rodića i Gazivode.
Na bazi takvog načelnog pravnog stava, za koji sve okolnosti upućuju na, kako su kazali, zaključak da je donijet upravo kako se ovaj predmet ne bi pravosnažno okončao u korist Irene Radović, Viši sud u Podgorici vratio je Osnovnom sudu predmet na ponovno odlučivanje.&nbsp;
- Postupajuća sutkinja Osnovnog suda u Podgorici u ponovnom postupku držala se samo Ustava i zakona pa je tokom 2019. godine ponovo presudila da je razrješenje Radović bilo neutemeljeno i nezakonito. Odlučujući po žalbi Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore protiv te presude Viši sud u Podgorici je primijenom načelnog pravnog stava Vrhovnog suda ukinuo presudu Osnovnog suda i odbacio tužbu odbijajući da preispituje zakonitost odluke Skupštine Crne Gore - naveli su oni.&nbsp;
Nakon što je Vrhovni sud potvrdio ovakav pristup, advokati navode da su se obratili Ustavnom sudu Crne Gore koji je odlukom iz decembra 2023. godine utvrdio da je Ireni Radović ovakvim postupanjem crnogorskih sudova povrijeđeno osnovno ljudsko pravo - pravo na pristup sudu.&nbsp;
- U daljem toku postupka Vrhovni sud je ukinuo raniju odluku Višeg suda u Podgorici, da bi sada Viši sud konačno odbio žalbu Zaštitnika, čime je presuda o poništaju razrješenja postala pravosnažna. U presudi kojom je potvrdio da je razrješenje bilo nezakonito Viši sud je izričito potvrdio kao pravilne zaključke Osnovnog suda iz 2019. godine, da je prekršena procedura, da Radović nije data mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje, da je tadašnji Savjet CBCG primijenio pogrešne zakonske odredbe i da to Skupština Crne Gore nije smjela prihvatiti ali i najvažnije da su razlozi za razrješenje samo “mehanički” navedeni, neodređeni, paušalno dati, nekonkretizovani i bez ijednog pravno relevatnog dokaza. Zbog nezakonitog postupanja tadašnjeg Savjeta CBCG i Skupštine Crne Gore u posebnom postupku ostvarivaće se pravo na naknadu štete - zaključuje se u saopštenju.

Portal ETV

Poništena odluka o razrješenju Radović sa dužnosti viceguvernerke CBCG

Osnovni sud u Podgorici djelimično je usvojio tužbu Predraga Šćepanovića iz Podgorice, protojereja eparhije crnogorsko-primorske Crkve Srbije (SPC), pa se „država Crna Gora obavezuje da mu isplati 3.000 eura” zbog tekstova na portalu „Udar” jer „sud nalazi da je takvim objavama Šćepanoviću povrijeđeno pravo na čast, na ugled, dostojanstvo i psihički integritet”.
Na „Udaru” (udar.me) 29. avgusta 2020. objavljeno je za Šćepanovića da je, sa još dvojicom kolega „glavni za plaćanje birača! Pozivaju da se glasa i za listu ‘Crno na bijelo’ (Abazović), ako neće za Krivokapića (DF) i Bečića (Demokrate)!”
Prema Šćepanovićevoj tužbi, „takvom objavom podsticala se mržnja i diskriminacija” protiv njega, „a objava je i dalje u internet prostoru Crne Gore”. 
 
Kako prenose ovdašnji prorežimski mediji, „tokom dokaznog postupka sud je našao da su navodi tužbe djelimično opravdani”.
- Pošto država u svojoj evidenciji nije izvršila upis ovog medija, jer osnivač nije ni podnio prijavu, a nema dokaza da je država osnivač ovog medija, njezina odgovornost na neevidentiranje po uvjerenju suda ne može biti objektivna, odnosno zasnovana na stvorenom riziku, već isključivo subjektivna, zasnovana na krivici - navedeno je u odluci.
U nekoliko ranijih procesa, tužeći državu Crne Gore zbog „Udara” (portala koji je bezmalo prije pet godina ugašen), po presudama naplatiće se iz državnog budžeta (novcem svih poreskih obveznika): Ljubiša aka Metodije Ostojić, tvrdi da nije saradnik Bezbednosno-informativne agencije (BIA) kodnoga imena „Ikona” — 10.000 eura; Gojko Perović, tvrdi da nije saradnik BIA kodnoga imena „Cuca” — 3.000 eura; Jovan Plamenac, tvrdi da nije saradnik BIA kodnoga imena „Lisica“— 3.000 eura…
I Miajlo Backović tvrdi da nije saradnik BIA (kodnoga imena „Padobranac”). On u postupku u kojem je tužio državu Crnu Goru traži 5.000 eura.

Šćepanoviću 3.000 eura iz budžeta Crne Gore, tvrdi da nije plaćao glasače DF-a, Abazovića i Bečića

Sindikat medija Crne Gore (SMCG) pozdravlja prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici kojom se poništava kao nezakonita odluka o otkazu predsjedniku sindikalne organizacije u RTV Podgorica Milanu Nikčeviću.
Nikčević je, kako podsjećaju, tužio RTV Podgorica nakon što je u martu ove godine otpušten zbog, kako je disciplinska komisija navela, teže povrede radne discipline, odnosno “zloupotrebe službenog položaja ili prekoračenja ovlašćenja”. Tokom trajanja disciplinskog postupka Nikčevič je bio suspendovan i zarada mu je bila smanjena za 50 odsto.
- Rukovodstvo RTV Podgorica, odnosno izvršni direktor Vladimir Otašević, teretilo je Nikčevića da je “zloupotrijebio službeni položaj ili prekoračio ovlašćenja” jer je na osnovu usmenog odobrenja, mjesečno (a ukupno duže od godinu) sipao po 100 litara goriva u svoje privatno vozilo na račun tog lokalnog javnog emitera i pritom redovno obavještavao finansijsku službu o tom činu. Upravo to naglašava sudija Osnovnog suda Boško Bašović u presudi u kojoj konstatuje da ne postoji osnov za izrečenu mjeru disciplinskog postupka, jer RTV Podgorica kao tužena strana nije uspjela da dokaže umišljaj - ističu iz Sindikata medija.&nbsp;
A da je Nikčević imao usmeno odobrenje direktora ukazuje, kako je objašnjeno u presudi, to što je on dva puta mjesečno službi za finansije poslodavca dostavljao fiskalne račune o utrošenom gorivu, koji sadrže pored ostalog i njegovo ime i prezime.
- Ovo upućuje na zaključak suda da je tuženi bio upoznat da je tužilac cijeli sporni period koristio usluge točenja goriva u svoje privatno vozilo, radi odlaska i dolaska na posao, na relaciji Nikšić - Podgorica, jer se ne radi o periodu od mjesec, već o periodu od barem godinu - navode iz Sindikata medija.&nbsp;
Stoga su, kako dodaju, cijenjeni kao neosnovani navodi tuženog da je tužilac postupao umišljajno, odnosno da je kod njega postojala svijest da radi nešto što nema pravo, imajući u vidu njegovu transparentnost u postupanju.
- Zbog čega sud smatra da u konkretnom slučaju tužilac ne može biti odgovoran za zloupotrebu položaja ili prekoračenje ovlašćenja, imajući u vidu da se povrede radne obaveze mogu izvršiti isključivo sa umišljajem - navodi se u presudi, prenosi Sindikat medija.
Od početka disciplinskog postupka su, kako dodaju, ukazivali na činjenicu da je disciplinski postupak protiv Nikčevića montiran i da je u pitanju antiskindikalna diskriminacija usmjerena na predsjednika sindikalne organizacije koji je meta Vladimira Otaševića od kada je došao na mjesto izvršnog direktora RTV Podgorica.&nbsp;
- Nikčeviću je dva puta mijenjano radno mjesto, odnosno profesionalno je degradiran, a već je vođen jedan disciplinski postupak. Rukovodstvo SMCG je tokom trajanja najnovijeg disciplinskog postupka iniciralo sastanak sa Otaševićem i on je odbio da okonča montirani postupak (a da jeste takav potvrđuje i presuda suda) i insistirao je na kažnjavanju sindikalnog predstavnika - ističu u saopštenju.&nbsp;
Iz Sindikata medija su rekli da su ukazivali i Otaševiću, ali i članovima i predsjednici Savjeta tog lokalnog javnog emitera, na dvostruke aršine.
- I zbog svega toga tražili smo od Savjeta da razrijesi Otaševića koji je otvoreno progonio Nikčevića. Upozorili smo Savjet da će presuda biti upravo ovakva, da će se Nikčević vratiti na posao i da će mu biti nadoknađena šteta i to u toku trajanja njihovog mandata u Savjetu. Savjet je odbio da razriješi Otaševića - navode u saopštenju.
Sud takođe ukazuje da se ni u prijedlogu za pokretanje disciplinskog postupka ni u samoj odluci ne navodi koja je to ovlašćenja Nikčević imao, pa ih je prekoračio, što mu se stavlja na teret.
- Sud je imao zamjerke i na samo određenje povrede radne obaveze, jer se Nikčević tereti alternativno za dvije različite povrede, što je nedopustivo - zloupotreba službenog položaja ili prekoračenje ovlašćenja - ističu iz Sindikata medija
Nikčević je, kako dodaju, tražio i donošenje privremene mjere koja bi mu omogućila da se vrati na posao do okončanja sudskog postupka ali je sud taj zahtjev odbio.
- Presudom se podgorički lokalni javni emiter obavezuje da u roku od osam dana od pravosnažnosti vrati Nikčevića na posao, kao i na plaćanje sudskih troškova od 375 eura - precizirali su iz Sindikata medija.

Sindikat medija: Pozdravljamo prvostepenu presudu Osnovnog suda kojom se poništava nezakonit otkaz Nikčeviću u RTV Podgorica

Uzalud konvencije, zakoni, Ustav koji je decidiran - majka i dijete uživaju posebnu zaštitu. Strah i stres, emocionalnu bol juče su u dva navrata doživjele majka i dijete, petogodišnja djevojčica zbog nesposobnosti crnogorskih institucija da postupaju sa izraženim senzibilitetom i na način primjeren đetetu u slučajevima koji se tiču porodičnih odnosa. Podgoričanka koja odbija da bivšem suprugu preda njihovu kćerku, u vremenskim intervalima kako je to naloženo sudskom odlukom, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavlja i ona odbija da ide kod njega, a zbog čega je pokrenula i sudski spor zbog nasilja nad đetetom, juče je podnijela krivičnu prijavu policiji protiv sudskog izvršitelja Dragoljuba Kaluđerovića koji je, piše u prijavi, pokušao nasilno da uđe u njen stan, u pratnji izvršne sutkinje Ine Hrković i socijalne radnice, kako bi joj uzeli kćerku i odveli je kod oca. - Molim policiju i nadležne organe da me zaštite, a pomenuta lica adekvatno sankcionišu. Takođe, od suda zahtijevam da Dragoljubu, odnosno izvršitelju izreknu zabranu prilaska odnosno da istom onemoguće dalje postupanje u mom predmetu. Uz prijavu dostavljam ljekarsku dokumentaciju – ističe se u prijavi. Oko podne su pozvonili i kada je otvorila vrata stana saopštili su joj da spakuje kćerku i da im je odmah preda. - Odbila sam to i tražila im nalog koji mi nijesu dali, kao i da pozovu policiju. Nakon ovoga pokušala sam da zatvorim vrata do dolaska policije, ali me Dragoljub u tome sprječava tako što podmeće nogu pod moja vrata i ne dozvoljava mi da ih zatvorim, nakon čega ih jako gura rukom i tada me istim udara u predjelu lijeve ruke – piše u prijavi policiji, kao i da je izvršitelj ušao u hodnik i odbijao da izađe.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250725060744_b2cdeae0450445f84158cb7c3b2be5e03638f4aca9b933f2ec7930f3f0f561a5" data-rendition-name="original" width="1000" height="569" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"><figcaption>TEŠKE OPTUŽBE NA RAČUN SUDIJA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Antena M)</figcaption></figure>  Usljed stresa, kako je istakla u prijavi, osjetila jak bol u stomaku, a u petom je mjesecu rizične trudnoće i prokrvarila je, zbog čega se morala javiti ginekologu. Čiji izvještaj je dostavila policiji. Sutkinja Hrković je, kako piše, ušla u stan i pitala djevojčicu da li želi da vidi oca, na šta je ona odgovorila „da ne želi i da je on tuče“. U prijavi je napisala da je popodne sa kćerkom pošla u Centra za socijalni rad, kako je od nje tražila sutkinja, te da djevojčica kada je ugledala „oca doživljava stres i počinje plakati“, nakon čega je sutkinja dozvolila da se vrate kući. - Zatečena sam onim što smo kćerka i ja doživjele. Izvršitelj Kaluđerović je bio toliko nasilan. Stavio je nogu na prag vrata, gurnuo ih i djelimično ušao u stan – uprkos tome što sam trudna i izričito rekla da se ne slažem s ulaskom. Nije htio da se skloni sa vrata i gurao ih je da ih ja, iako imam pravo na to, ne zatvorim. Tom prilikom sam zadobila i udarac u ruku, a sama situacija nasilnog ponašanja i prekoračenja ovlašćenja su prouzrokovali kontrakcije i krvarenje u ionako već rizičnoj trudnoći o kojoj su oni odavno obavješteni – ogorčena je sagovornica Portala ETV. Smatra i da su „nezvani gosti“ stavili saksiju na kameru na ulaznim vratima, vjerovatno prije nego su pozvonili, što je, kaže, tek kasnije primijetila. Kategorična je da njena kćerka odbija kontakt s ocem, ističući da je juče u Centru za socijalni rad, kada ga je ugledala, doživjela „težak emocionalni ispad - plakala je, vrištala, tresla se i na kraju i urinirala, pokazujući jasan strah od njega“. Naša sagovornica je ogorčena odnosom institucija u njenom slučaju i dodatnu traumu joj, kako kaže, izaziva odgovor sutkinje, na pitanje do kada će trudnu da je maltretiraju, a koja joj je rekla da mora da sprovodi izvršenje i da će biti još gore po nju. - Ignorisanje emocionalnog stanja djeteta i nastavak postupanja uprkos njenoj traumi predstavlja kršenje Konvencije o pravima djeteta, ali i člana 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti pravo na porodični život. Dokle će organi u Crnoj Gori zloupotrebljavati službeni položaj i sprovoditi nasilje nad nama, štiteći lice za koje postoji osnovana sumnja da je nasilan i pored toliko presuda i toliko aktivnih postupaka za nasilje? Dokle će institucije ignorisati patnju i traumu petogodišnje djevojčice – ogorčena je mlada Podgoričanka. Ona je pozvala institucije - zaštitnika ljudskih prava, Vrhovni sud, Ministarstvo pravde, Delegaciju EU, Ombudsmana za djecu, nevladine organizacije da reaguju. - Da se zaustavi institucionalno nasilje koje trpimo moja kćerka i ja – poručila je ona. Sagovornica Portala ETV tvrdi da njen bivši suprug ima „dobre veze u vlasti i u sudu“, a što, prema njenim riječima potvrđuje i činjenica da su se iz predmeta pred Osnovnim sudom u Podgorici, a koji se odnose na njihov slučaj, povukla već dvojica sudija, odnosno tražili su izuzeće jer su u prijateljskim odnosima sa njim. Kako smo ranije pisali, mlada Podgoričanka odbija da preda djevojčicu ocu nakon što joj je poslije jednog vikenda koji je provela sa njim kćerka rekla da je otac tukao, što je, kako kaže, potvrđeno i medicinskom dokumentacijom. Ona zahtijeva da njihov budući kontakt bude isključivo pod nadzorom.

Izvršna sutkinja, sudski izvršitelj i socijalna radnica pokušali nasilno da odvedu dijete od majke

Suđenje optuženima u slučaju Tunel odgođeno je za 17. septembar jer sudu nijesu dostavljeni dokazi koje su tražili iz Loznice i Kotora.
Sudija Borko Lončar dao je dva termina - 17. i 25. septembar - za kada je planirano sprovođenje dokaza i završne riječi.
Dokaze koje sud očekuje odnose se na izdavanje ličnih dokumenata za optuženog Vladimira Erića u Loznici. Erić je u odbrani naveo da u tom periodu kada mu se stavlja na teret obijanje sudskog depoa on je bio u Loznici i da to može da potvrde iz policije u tom gradu jer je tražio izdavanje ličnih dokumenata jer ih je izgubio.
Njegov advokat Stefan Jovanović je na jednom od ranijih ročišta priložio izjašnjenje iz policije u Loznici da je Erić 8. septembra prijavio nestanak pasoša i da je tog dana bio u policiji da traži da mu izdaju novu putnu ispravu.
Drugi dokaz koji sud očekuje odnosi se na izdavanje falsifikovane lične karte za optuženu Katarinu Baćović.
Na optužnici je osam osoba koje se terete da su u julu 2023. postali članovi grupe koja je odgovorna za obijanje i pljačku depoa Višeg suda 11. septembra.
Optuženi su srpski državljani Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović, Vladimir Erić, zatim crnogorski državljani Marjan Vuljaj, Predrag Mirotić, Nikola Milačić i Katarina Baćović.
Prema navodim optužnog akta, iz depoa je nestalo 19 komada vatrenog oružja, 11 telefona i manje količine kokaina, heroina i marihune.

Slučaj Tunel: Za 17. septembar odgođeno suđenje, čekaju se dokazi iz Loznice i Kotora

Suđenje osmorici Cetinjana, optuženih za krivična djela “napad na službeno lice u vršenju službene radnje” i “sprječavanje službenog lica u vršenju službene radnje“, odgođeno je danas pred Osnovnim sudom na Cetinju za 10. septembar, prenosi Cetinjski list.
Suđenje je pomjereno jer se nisu pojavili policijski službenici koji treba da budu saslušani kao svjedoci. U optužnici su kao oštećeni navedeni policajci: Ljumović Vlajko, Petrović Boban, Marinović Miloš, Radulović Ratko, Leković Vladimir, Beloica Bojan, Dragović Pavle i Pajović Darko.
Ranije su saslušani Cetinjani optuženi u ovom postupku i svi su negirali krivicu, navodeći da je optužni predlog politički instruiran.
Njima se sudi zbog događaja koji su se odvili ispred Sportskog centra na Cetinju, u martu 2023. godine, uoči promotivnog skupa tadašnjeg predsjedničkog kandidata Jakova Milatovića, koji je bio zakazan unutar tog prostora.
Zakon za ova krivična djela predviđa kaznu zatvora do pet godina.

Odgođeno suđenje Cetinjanima, policajci se nijesu pojavili

Zamislimo sastanak koji se u petak održava u iranskom Vrhovnom savjetu za nacionalnu bezbjednost, dok njegovih dvanaest članova razmatra ustanak koji se širi zemljom. Tvrda struja obećava „odlučan obračun“ kako bi slomila demonstrante, baš kao što je to učinjeno 2017, 2018, 2019, 2022. i 2023. godine, piše Washington Post.
Međutim, predsjednik Masud Pezeškijan i njegovi saradnici gledaju iste snimke nasilne pobune koje kruže svijetom. Moraju shvatiti da se ovi protesti stalno vraćaju zato što se režim raspada — politički i ekonomski — i cijela zemlja to zna. Svaki talas represije rađa buduće proteste. Režim može ugasiti ovaj požar, ali šta je sa sljedećim, i onim nakon njega?
<h3>Režim na putu ka katastrofi</h3>
Iranski režim ide jednosmjernom ulicom ka katastrofi. Visoki evropski diplomata u Teheranu podijelio je tu procjenu sa mnom prije nekoliko godina i ona je i dalje tačna. Iran ima snažne bezbjednosne alate, ali oni rđaju. Režim nije uspio da zaštiti svoje saveznike — Hamas u Gazi, Hezbolah u Libanu i predsjednika Bašara al-Asada u Siriji. A što je najvažnije, Iran nije uspio da zaštiti sam sebe od izraelskog sistematskog napada u junu. Režim trpi niz poraza, navodi Washington Post.
„Islamska Republika danas je režim zombija“, tvrdi Karim Sadžadpur iz Carnegie Endowment for International Peace. „Njena legitimnost, ideologija, ekonomija i vođa su mrtvi ili na samrti. Ono što je održava u životu jeste smrtonosna sila. Ubija da bi živjela i živi da bi ubijala. Brutalnost može odgoditi sahranu režima, ali mu ne može vratiti puls“, kaže Sadžadpur.
Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa, u petak je održao prkosan govor, tvrdeći da su demonstranti „gomila vandala“ koja pokušava da ugodi američkom predsjedniku Donaldu Trampu. No Hamnei, slab ali nepopustljiv u 86. godini, srce je problema režima i živi dokaz njegove iscrpljenosti. Takođe, ne postoji očigledan nasljednik nakon smrti predsjednika Ebrahima Raisija u padu helikoptera 2024. godine.
<h3>Šta može učiniti Vašington?</h3>
Kako Sjedinjene Američke Države najbolje mogu pomoći pobunjenicima? Tramp je zaprijetio vojnim kažnjavanjem ukoliko Iran masakrira sopstvene građane, ali mu režim vjerovatno neće dati taj povod: Iran je u ranijim protestima izbjegavao obračun u stilu Tjenanmena i vjerovatno će to učiniti ponovo. Administracija predsjednika Trampa može sa saveznicima dodatno pojačati pritisak. To je jedan od razloga zašto bi Tramp trebalo da izbjegava udaljavanje prijatelja svojom opsesijom Grenlandom — potrebni su mu za rješavanje većeg pitanja Irana, piše Washington Post.
Teže pitanje za Vašington jeste da li bi trebalo prokrijumčariti Starlink terminale kako bi se prekinuo internet-mrak koji je Teheran nametnuo u petak. Administracija predsjednika Bajdena razmatrala je tu strategiju tokom protesta „Žena, život, sloboda“ 2022. i 2023. godine, ali je od nje odustala, plašeći se da bi to moglo ugroziti ključne krijumčarske rute koje koriste CIA i izraelske obavještajne službe. Možda ovoga puta korist nadmašuje cijenu.
Ove sedmice protesti su se proširili na svaku iransku regiju i svaku etničku grupu, ali još nijesu dostigli intenzitet ustanka iz 2022. i 2023. godine. Taj spontani masovni pokret započeo je kada su žene izašle na ulice osuđujući smrt u pritvoru Mahse Amini, koja je bila uhapšena jer je odbila da nosi maramu. Režimski obračun rezultirao je sa 551 poginulom osobom i više od 22.000 uhapšenih, prema izvještajima organizacija za ljudska prava. Bezbjednosne snage ubile su 104 osobe u događaju poznatom kao „Krvavi petak“ u septembru 2022. godine.
<h3>Protesti su se vratili, ali ovaj put drugačiji</h3>
Uprkos nasilnom gušenju pobune, tri godine kasnije izbila je nova. Nema vođu i možda nema jasan pravac, ali je snažna. Do ponedjeljka su protesti zabilježeni na više od 340 lokacija u svih 31 iranskoj pokrajini, prema Iran Wireu, onlajn mediju. Tokom sedmice demonstracije postaju sve šire i nasilnije, što pokazuju snimci na internetu, navodi Washington Post.
Ovogodišnji ustanak više pokreće bijes zbog iranskih ekonomskih neuspjeha nego zbog represivnih islamskih pravila mula. Godišnja stopa inflacije u Iranu porasla je na 42 odsto u decembru, a valuta je prošle godine izgubila više od polovine vrijednosti. Još jedna razlika ove godine jeste to što mnogi demonstranti podržavaju Rezu Pahlavija, sina iranskog šaha zbačenog u revoluciji 1979. godine. To ovoj pobuni daje konzervativniji, persijski nacionalistički ton i možda pogled okrenut ka prošlosti. Možda je ovo iranski „MIGA“ trenutak, navodi WaPo.
Neizvjesno je da li su tvrdolinijaši režima ove godine izgubili oštricu. Poput Sovjetskog Saveza u posljednjim godinama, bezbjednosne agencije su možda izgubile ideološku posvećenost i disciplinu. Bespomoćno su gledale kako su njihove snage poražene u Gazi, Libanu i Siriji. I same su trpjele istu pošast inflacije i ekonomske stagnacije kao i ostatak nacije. Nijesu slomljene, ali djeluju krhkije nego ranije.
<h3>Tonu sve dublje</h3>
Vratimo se onome što prolazi kroz glave tih 12 članova Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost. Znaju da Iran stagnira. Budžet za sljedeću fiskalnu godinu vjerovatno će povećati poreze i smanjiti subvencije kako bi se finansirala odbrana. Očekuju političku tranziciju koja će doći kada Hamnei umre, ali za sada posrću naprijed kao ranjena i obeshrabrena nacija, piše Washington Post.
Dok članovi savjeta gledaju prema jugu, preko Persijskog zaliva, ka Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, vide susjede koji jure u zagrljaj vještačke inteligencije i dinamične ekonomske budućnosti. U međuvremenu, oni se drže represivnog, nazadnog režima koji jedva može da prehrani sopstveni narod. Revolucije je nemoguće predvidjeti. Ali kad pogledate Iran, jasno je da će se prije ili kasnije nešto slomiti, zaključuje Washington Post.

Washington Post: Iranski režim je uhvaćen u spiralu smrti

Skijališta Crne Gore neće dobiti 150 hiljada EUR pomoći od Vlade za pripremu zimske turističke sezone na skijalištu ski-centar Kolašin 1600, jer je Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) utvrdila da bi to predstavljalo neusklađenu državnu pomoć.
Agencija je tako odlučila po zahtjevu Ministarstva turizma, na čijem čelu je Simonida Kordić, piše Dan.
Taj Vladin resor obratio se Agenciji početkom novembra, ukazujući na potrebu da se obezbijedi novac za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture zbog pripreme zimske turističke sezone 2025/2026 na skijalištu Kolašin 1600, jer se odnosi na izgradnju i održavanje sportske infrastrukture koja ne utiče na trgovinu među državama članicama, niti na države u okruženju.&nbsp;
U prijavi je navedeno da višenamjenska sportska i skijaška infrastruktura skijališta ski-centra Kolašin 1600, sa pratećom opremom, s obzirom na to da je već određeno vrijeme u funkciji, zahtijeva i redovno održavanje. Stoga se planira obezbjeđivanje sredstava za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture, a u cilju kvalitetne pripreme sezone i stavljanja u funkciju za predstojeću sezonu bezbjednog skijališta.&nbsp;
U prijavi su opisani i ciljevi mjera pomoći. Precizirano je da Vlada planira da opredijeli 150 hiljada EUR za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture, a u cilju obezbjeđivanja preduslova za odvijanje zimske turističke sezone 2025/2026. i sportske sezone na skijalištu ski-centar Kolašin 1600.
„Potrebna sredstva planirana su za servisiranje tabača za snijeg, nabavku rezervnih dijelova, servis motornih sanki za bezbjednost na skijalištu, sanaciju skijaških staza, saniranje izlaza i uleta remont žičara K8 Troglava i K7 Klisura, obezbjeđivanja službe spasavanja i za druge troškove održavanja, a sve prema specifikacijama datim u prilogu dostavljene informacije“, navedeno je u rješenju koje je potpisao predsjednik Savjeta Agencije, Dragan Damjanović.
Agencija je, postupajući po prijavi, analizirala da li su Skijališta Crne Gore društvo u poteškoćama. Po EU regulativama, u tu kategoriju spada društvo ako je više od polovine njegovog upisanog osnovnog kapitala izgubljeno zbog akumuliranih gubitaka.
„U konkretnom slučaju, uvidom u Bilans stanja za 2024. godinu, ostvareni gubitak je minus 220,71 hiljadu EUR, rezerve nula, dok je osnovni upisani kapital 110 hiljada. Rezultat, nakon stavljanja u odnos ostvarenog gubitka i osnovnog kapitala, upućuje na podatak da je više od polovine osnovnog kapitala izgubljeno zbog akumuliranog gubitka“, navodi se u rješenju.
Agencija je zaključila da Skijališta Crne Gore u 2024. godini ispunjavaju uslove da se smatraju preduzećem u poteškoćama, ali da se regulativa ne može primijeniti na prijavljenu državnu pomoć od 150 hiljada, jer se ona smatra neusklađenom.

Odbijen zahtjev da Skijališta dobiju 150 hiljada EUR pomoći

Jak zemljotres, magnitude 5,1 stepeni Rihterove skale, osjetio se u 5.53 časova u Ređo Kalabriji, a brojni izvještaji stižu i iz Mesine i drugih područja Sicilije i Kalabrije.
Epicentar je, prema veb-sajtu italijanskog Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju, bio u moru kod jonske obale na dubini od 65 kilometara, navodi agencija Ansa.
Prema sajtu Evropskog mediteranskog seizmološkog centra (EMSC) epicentar potresa jačine 5,1 stepeni po Rihterovoj skali je bio u Jonskom moru 62 km istočno od Ređo Kalabrije na dubini od 58 kilometara, prenose mediji.

Jak zemljotres pogodio Italiju

U proljeće 1923. godine, dok se Evropa već navikavala na fašizam, nasilne aneksije i političke progone, sudbina Crne Gore i njenih legitimnih predstavnika preselila se preko Atlantika. Među njima je bio i Jovan S. Plamenac, bivši crnogorski ministar, predsjednik Crnogorske narodne skupstine i premijer Vlade Kraljevine Crne Gore u egzilu (1919-1921), ali i politički vođa crnogorske suverenističke emigracije, borac za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore protiv velikosrpske okupacije i nasilne aneksije izvršene krajem 1918. Protjeran iz Italije po nalogu fašističke vlade Benita Musolinija nakon dogovora sa režimom Kraljevine SHS, Plamenac je utočište potražio u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegov dolazak u Ameriku, administrativne prepreke, političke kontroverze i jasne poruke o statusu Crne Gore zabilježio je jedan od najuticajnijih svjetskih listova – The New York Times. U tekstu objavljenom 28. aprila 1923. godine, ovaj prestižni list ne samo da izvještava o proceduri prijema bivšeg crnogorskog premijera na Elis Ajlendu, već svjedoči o tadašnjem međunarodnom poretku, pravnom kontinuitetu crnogorske državnosti i upornom pokušaju da se glas porobljene zemlje ne utiša. U nastavku donosimo integralni prevod tog teksta, kao dragocjeno istorijsko svjedočanstvo koje baca snažno svjetlo na političku sudbinu Crne Gore i njenu borbu za Pravo, Čast i Slobodu. "Primaju bivšeg premijera, ali uz jamčevinu; Nalog Ministarstva rada oslobađa Crnogorca sa Elisa Ajlenda. Po nalogu Ministarstva rada u Vašingtonu, Jovan S. Plamenac, samoproglašeni predsjednik vlade politički nepostojeće monarhije Crne Gore, koji je po dolasku ovamo u subotu bio upućen na Elis Ajlend, juče je primljen u ovu zemlju uz polaganje jamčevine. Kako Plamenac ne govori engleski, njegov slučaj je pred komesarom zastupala gospođica Vera Petrović, mlada kćerka dr Vladimira Petrovića, čije posjetnice ga predstavljaju kao izvanrednog i opunomoćenog ministra Crne Gore. Ona je komesaru Todu saopštila da je Plamenac dvije godine bio zarobljenik Austrijanaca i da je došao ovamo isključivo u ličnoj misiji, koja će trajati svega nekoliko mjeseci. Plamenac je putovao sa diplomatskim pasošem koji je izdala crnogorska Vlada 1920. godine, a koji je 2. aprila ove godine ovjeren u Američkom konzulatu u Rimu, uz sljedeću napomenu: „Gore navedena viza odobrava se u skladu sa uputstvima primljenim od Američke ambasade u Rimu, datiranim 2. aprila. Ambasada je ovlašćenje za izdavanje ove vize dobila od Stejt departmenta pod datumom 1. aprila.“  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110080152_8befca2545ec9bc9422ed56d718cfd5d03a888fd41b7bc068642146c81e7f47d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260110080152_8befca2545ec9bc9422ed56d718cfd5d03a888fd41b7bc068642146c81e7f47d" data-rendition-name="original" width="672" height="645" loading="lazy" alt="NY"> </figure>  Istaknuto je da Imigraciona služba po ovlašćenjima ima prvenstvo nad konzularnom službom. Putnik može biti potvrđen od strane diplomatskog kora, a ipak biti neprihvatljiv zbog mentalnih ili fizičkih razloga, ili zbog popunjene kvote zemlje iz koje dolazi. U slučaju Plamenca, službenici na Elis Ajlendu nijesu bili sigurni kakvu proceduru treba primijeniti zbog političkih komplikacija koje proizlaze iz ujedinjenja Crne Gore sa Jugoslavijom, čija je kvota već popunjena. Komesar Tod je zato pitanje uputio Vašingtonu. Takođe su primljena uputstva da se dopusti ulazak i Mihailu Tomiću i Aleksandru Đokiću, pomoćnicima Plamenca. <h2>Teškoće tokom intervjua</h2> Grupa je otišla u hotel „Netherland“, gdje je bio zakazan intervju sa Plamencem, kome su se njegovi sunarodnici uvijek obraćali sa „Vaša ekselencijo“. Intervju je bio praćen jezičkim poteškoćama, koje su prevazilažene prenošenjem pitanja Plamencu preko engleskog, francuskog, italijanskog i, konačno, srpskog jezika. Da li je tokom tog procesa prevođenja i ponovnog prevođenja snaga Plamenčevih izjava bila oslabljena, sagovornik vjerovatno nikada neće saznati, ali mu se činilo da su mnogi dugi Plamenčevi odgovori zahtijevali svega pola tuceta engleskih riječi da bi se prenijela njihova suština. Svedena na jednu izjavu, Plamenčeva poruka američkom narodu glasila je ovako: „Povodom mog dolaska u Sjedinjene Američke Države, mnogi listovi su objavili netačne izvještaje o crnogorskom pitanju, o meni lično i o svrsi moje posjete - bez sumnje u dobroj namjeri, ali nedovoljno obaviješteni. Tako je pogrešno navedeno da sam došao da u Njujorku osnujem crnogorsku vladu; takođe da sam bio pukovnik u crnogorskoj vojsci i da sam tokom rata bio diplomatski predstavnik Crne Gore u Carigradu“. „Umjesto toga, moja karijera je bila isključivo politička i parlamentarna: bio sam poslanik u Crnoj Gori, državni savjetnik, član vlade i predsjednik vlade. Najzad, 1918. predvodio sam ustanak protiv francusko-jugoslovenskih okupacionih trupa, koje su samovoljno i nasilno proglasile aneksiju Crne Gore Jugoslaviji. Ustanak je bio zamišljen, organizovan i vođen od strane mene lično, a obustavljen po mom naređenju nakon apela predsjednika Vilsona, upućenog iz Pariza, da se poštedi prolijevanje krvi, uz obećanje crnogorskom narodu potpune obnove njegovih sloboda i njegove države, na isti način kako je to bilo priznato Belgiji i Srbiji. <h2>Nade u slobodu naroda</h2> „Na Mirovnoj konferenciji u Parizu branio sam stvar svoga naroda. Javnosti je poznato da se crnogorski narod drži u potčinjenosti od strane jugoslovenskih trupa; ipak, suverenitet Crne Gore ovom okupacijom nije pravno poništen. Za mnoge države Crna Gora i dalje postoji kao suverena država de facto i de jure. Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, Crna Gora za njih uvijek postoji de jure, jer ova zemlja nikada nije potpisala nijedan međunarodni ugovor kojim bi priznala ukidanje suvereniteta Crne Gore“. Govoreći o svom pasošu, rekao je da vjeruje da su Sjedinjene Američke Države dozvolile izdavanje vize, vođene simpatijama koje Vlada gaji prema njegovom narodu. Plamenac je izjavio da je razlog njegovog dolaska ovamo sasvim privatne prirode i da će se u ovoj zemlji zadržati samo kratko vrijeme. „Da li vjerujete da će autonomija Crne Gore biti obnovljena?“ „Kao rodoljubivi Crnogorac, čvrsto vjerujem u vaskrsenje svoje zemlje i da će nepravde učinjene mome narodu biti ispravljene.“ Na kraju intervjua, Plamenac je izjavio da su Sjedinjene Američke Države i Crna Gora bile jedine dvije nacije koje su ušle u Svjetski rat sa nesebičnom namjerom, bez ikakve ideje o teritorijalnom dobitku. „Kao što je Srbija, napadnuta od Austrije, pozvala Crnu Goru u pomoć, tako su Saveznici pozvali Sjedinjene Američke Države da pomognu u dobijanju rata“, dodao je, zaključuje se u tekstu Njujork tajmsa.

Tag: osnovni-sud-u-podgorici