Montenegro has an additional problem, which is the rift between identity issues and the offensive activities of Serbian intelligence services and the Serbian Orthodox Church. This means that it is in the interest of politics to have „trusted“ individuals, rather than professionals, in responsible police, intelligence, and judicial positions - said Professor of Criminal Psychology and security expert Sandi Dizdarević in an interview for Portal ETV commenting on the security situation in Montenegro and the position of the European Commission, which assessed that progress in the fight against organized crime has been only partial.
When asked why this is the case, Dizdarević explained that ministers are used to monitor and control the work of police directors, and in that way investigations are controlled and directed depending on who they are launched against.
<h2>POLITICIZATION OF THE POLICE</h2>
- It is rare today, in the Western Balkans and therefore in Montenegro, to find professional police and intelligence officers in leadership positions. Such individuals cannot be kept under control, nor can their expertise be influenced, because that expertise is directly linked to legality - Dizdarević stressed.
Commenting on the proposed amendments to the Law on Internal Affairs, which envisage simplified procedures for hiring and dismissing officers and transferring all competencies to the top of the Ministry of Interior, he pointed out that this is not a practice being introduced only in Montenegro, but one already present in many Western Balkan countries and even in some EU member states.
- All of this is done under the pretext that within the next year or two the security system will collapse due to the retirement of experienced staff and the lack of a fast-track employment and training system. In reality, this is merely a cover for establishing legal norms that will enable power through discretionary authority, primarily of ministers as political figures, to hire, dismiss, and extend employment contracts, but only for police officers who are loyal, selected, and politically suitable. This leads us into further politicization of the police, the creation of de-homogenization within police ranks, discrimination, and a complete absence of professional standards - Dizdarević is clear.
<h2>ON SECURITY</h2>
He also believes that security in Montenegro is quite poor and that this situation is the result of decades-long degradation of the security sector, particularly through the employment of unqualified personnel, poor human-resources policy, inadequate investigations, and links with criminal structures.
The security situation of a state, including Montenegro, is assessed through coefficients that evaluate crime, public, and national security.
- When you look at the first area - crime assessment - based on official police statistics and statements from competent authorities, the security situation appears excellent and is usually presented as: „The number of criminal offenses involving violent and sexual crimes is 10 percent lower compared to the same period last year“. However, all former Yugoslav countries keep such statistics, which are often used manipulatively. The quality of police work under the „crime situation“ indicator is objective only if a structural analysis of criminal offenses is conducted.
To clarify, violent crimes include both minor and serious bodily injury, as well as murder. Statistically, they carry the same weight, but structurally, analyses show that cases of bodily injury are solved, while murders - especially those with elements of organized crime - remain recorded mainly in academic research - Dizdarević explained.&nbsp;
<h2>WITHOUT INTELLIGENCE BREAKTHROUGH</h2>
Commenting on three shootings in three days, the security expert believes that the police and the National Security Agency (NSA) are in a rather passive position, as these are not the first shootings to occur in city centers, which calls into question the overall safety of all citizens.
According to him, this means that criminal organizations have become so emboldened that they do not even fear repression, having lost their „ethical criminal code“. This requires highly complex investigations and medium and long-term strategic planning by both the NSA and competent police and judicial authorities, primarily for a repressive response.
- The very fact that shootings, murders, and injuries are occurring in urban and central zones indicates another important element - that neither the NSA nor the police have offensive intelligence breakthrough. In the case of the police, this means a lack of quality criminal intelligence, as both models of work are based on acting before the consequences, not after them - Dizdarević said.
<h2>„RESULTS“</h2>
He pointed out that, in the overall EU and Western Balkan rankings for corruption and organized crime, Montenegro is positioned extremely poorly. This ranking, he explained, is based on the results of independent international organizations operating under the umbrella of the United Nations.
- Organized crime involving corruption-related offenses, murders, and the unauthorized production and distribution of narcotic drugs is more prevalent in Montenegro than in other Western Balkan countries. At the same time, the work of certain institutions and individuals within the Special State Prosecutor’s Office deserves recognition, as they have demonstrated that they are capable and knowledgeable, successfully bringing some major organized crime cases to completion and proving the guilt of the accused - Dizdarević said.
When asked to comment on the contrast between praise for results coming from the leadership of the Ministry of Interior and the Police Directorate, and data showing a drastic decline in public trust in the police, Dizdarević said that there is no authority - especially a police authority - that will not present results that work in its favor.
He noted that if one were to analyze conferences held by directors and ministers in every government, citizens would see the same pattern - that under their leadership, the police achieved the greatest success.
- Public trust in the police can be based on objective and subjective factors. If murders, injuries, and shootings occur during the day, in central gathering places, cafés, near schools and universities, a subjective sense of distrust among citizens is entirely justified. An objective indicator would be for the police to solve a murder case, arrest the perpetrator, and, together with prosecutors, prove guilt. However, if the murder occurred near a school, the sense of insecurity has already been formed - Dizdarević said.
When asked to comment on the conduct of people in the security sector and the absence of responsibility, considering that 23 people - including four children - were killed in two massacres in Cetinje, Dizdarević believes that moral responsibility no longer exists, as a new value system has been established based on affiliation with certain groups.
- Morality is a set of value norms that characterize an individual and can be directly linked to expertise and professionalism. No moral person would accept a high position if their moral value system did not consider them competent and capable of fulfilling a state task. Today’s leaders are accountable only within a political hierarchy, moving from one position to another, even if it is their first job. Imagine it this way: for me and my system of values, as well as for most professionals in the police, the Minister of the Interior should be a „wolf“ in the police-criminal or intelligence sense, someone who has left visible traces in the fight against crime and enhanced practical work with academic knowledge. However, in our country, ministers are self-proclaimed operatives who have never worked in policing (with honorable exceptions), and this position is one of their first political jobs or even their first employment - Dizdarević concluded.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

It is in the interest of politics to have obedient figures in police positions, not professionals

Crna Gora ima jedan dodatni problem koji se zove razdor između identiteta i ofanzivnog djelovanja srpskih obavještajnih službi i Srpske pravoslavne crkve. To znači da je u interesu politike da na odgovornim policijskim, obavještajnim i pravosudnim funkcijama ima osobe od „povjerenja“, a ne profesionalce – kazao je u intervjuu za Portal ETV profesor kriminalističke psihologije i stručnjak za bezbjednost Sandi Dizdarević komentarišući bezbjednostu situaciju u Crnoj Gori i stav Evropske komisije koja je ocijenila da je napredak u borbi protiv organizovanog kriminala djelimičan.
Na pitanje zašto je to tako Dizdarević pojašnjava da se preko ministara prati i kontroliše rad direktora policije i tako se kontrolišu i usmjeravaju istrage zavisno protiv koga su pokrenute.
<h2>POLITIZACIJA POLICIJE</h2>
-Rijetke su situacije da danas na području Zadnog Balkana a time i Crne Gore imate profesionalne policijske i obavještajne službenike na rukovodećim pozicijama. Te osobe ne možete držati pod kontrolom, ne možete uticati na njihovu stručnost, jer ona je u direktnoj vezi sa zakonitosti – istakao je Dizdarević. 
 On je komentarišući prijedlog izmjene i dopune Zakona o unutrašnjim poslovima koji podrazumijeva da se u skraćenoj proceduri primaju i otpuštaju službenici &nbsp;i da će sve ingerencije imati vrh MUP – a ukazao da nije „to samo u Crnoj Gori praksa“ koja se želi uspostaviti već u mnogim zemljama Zapadnog Balkana pa čak i u pojedinim EU zemljama.&nbsp;
-Sve se to radi pod izgovorom da će u narednih godinu ili dvije doći do kraha sigurnosnog sistema radi odlaska iskusnih kadrova u penziju, a da ne postoji uspostavljen sistem brzog upošljavanja, edukacija... Zapravo sve je to paravan za uspostavljanje zakonski normi koje će omogućiti moć kroz diskreciono pravo primarno ministara kao političkih persona da preko direktora policije primaju, otpuštaju i produžavaju radni angažamn, ali samo onim policijskim službenicima koji su odani, probrani i podobni. To nas uvodi u dodatnu politizaciju policije, stvaranje dehomogenizacije unutar policijskih redova, diskriminaciju i potpuno odsustvo struke – jasan je Dizdarević.
<h2>O SIGURNOSTI</h2>
On smatra i da je sigurnost u Crnoj Gori poprilično loša i da je takvom stanju doprinijela višedecenijsko urušavanje bezbjednosnog sektora, a posebno zapošljavanje nestručnog kadra, loša kadrovska politika, loše istrage, veze sa kriminalom....
Stanje sigurnosti jedne države pa tako i Crne Gore prati se na osnovu koeficijenata „koji procjenjuje kriminalitet, javnu i nacionaln“
-Kada posmatrate prvu oblast „procjenu kriminaliteta“ odnosno zvaničnu policijsku statistiku i saopštenja nadležnih vlasti, onda je stanje sigurnosti odlično, i glasi: „broj krivičnih djela iz oblasti krvnih i seksualnih delikata je za 10 posto manji u odnosu za isti istraživački period prošle godine“. Međutim, sve države bivše Jugoslavije vode ovakve vrste statistika, pomoću kojih manipulišu. Kvalitet policijskog djelovanja po ponderu „stanje kriminaliteta“ je objektivno ukoliko se vrši strukturalna analiza krivičnih djela. Da bi bilo jasnije, primjera radi: u krvne delikte spadaju i krivična djela laka i teška tjelesna povreda, ali i ubistva. Statistički kada se obrađuju ona imaju isti značaj, ali strukturalno kada se analizira rezultati istraživanja pokazuju da su riješena krivična djela tjelesnih povreda dok ubistva osobito koja imaju elemente organizovanog kriminala ostaju u analima naučnih istraživanja – objasnio je Dizdarević.&nbsp;
<h2>BEZ OBAVJEŠTAJNOG PRODORA</h2>
Stručnjak za bezbjednost komentarišući tri pucnjave za tri dana smatra i da se policija i ANB zapravo nalaze u poprilično pasivnom odnosu, jer ovo nijesu prve pucnjave koje su se desile u samom gradskom jezgru, čime se dovodi u pitanje opšta sigurnost svih građana.&nbsp;
To znači da su kriminalne organizacije, prema riječima našeg sagovornika, postale toliko slobodne, da ne prezaju čak ni od represije, da su izgubile „etički kriminalni kodeks“, a to zahtjeva jedno veoma složeno istraživanje i srednjeročno i dugoročno strateško planiranje kako od ANB tako i od nadležnih policijsko pravosudnih organa za primarno represivnu reakciju.
-Sama činjenica da se pucnjave, ubistva, ranjavanja dešavaju u gradskim i centralnim zonama, pokazuje i još jedan bitan element, a to je da ANB ni policija nema ofanzivnog obavještajnog prodora, odnosno kada govorimo o policiji da nemaju kvalitetne krim obavještajne informacije jer oba modela rada temelje se na djelovanju prije posljedice, a ne po posljedici – kazao je Dizadrević.
<h2>„REZULTATI“</h2>
On je ukazao da u ukupnom zbiru EU pa i zemalja zapadnog Balkana po korupciji i organizovanom kriminalitetu Crna Gora je na izuzetno lošoj ljestvici. Ova ljestvica, objasnio je, temelji se na rezultatima nezavisnih međunarodnih organizacija koje djeluju pod okriljem UN organizacije.&nbsp;
-Organizovani kriminal sa koruptivnim krivičnim djelima, kao i ubistvima, te neovlaštenom proizvodnjom i stavljanjem opojnih droga u Crnoj Gori prednjači u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana. Isto tako treba pohvaliti djelovanje pojedinih institucija poput pojedinaca unutar Specijalnog državnog tužilaštva koji su pokazali da mogu, i znaju, te su neke od bitnih predmeta organiziranog kriminala izveli do kraja i dokazali krivicu optuženih – rekao je Dizdarević.
Na pitanje kako komentariše da sa jedne strane imamo hvalospjeve o rezultatima koji dolaze od čelnika MUP-a i Uprave policije a sa druge podatke koji pokazuju drastičan pad povjerenja u rad policije po ocjeni Dizdarevića nema vlasti „posebno policijske koja neće iznositi rezultate koji njima idu u prilog“.
On ističe da kada bi se napravilo istraživanje konferencija na kojima su govorili direktori i ministari u svakoj Vladi građani bi vidjeli bi da se radi o istoj matrici - a to je da su policije pod njihovim rukovodstvom najviše postigle.
-Odnos povjerenja građana u policiju može biti temeljen na objektivnim i subjektivnim svojstvima. Ako se ubistva, ranjavanja, pucnjave dešavaju u danu, u centralnim okupljalištima, kafićima, u blizini škola, univerziteta, onda se sasvim opravdano kreira subjektivni odnos nepovjerenja građana. Objektivni pokazatelj bi bio da policija riješi krivično djelo ubistva i liši slobode počinitelja, te zajedno sa tužioce dokaže krivicu. Međutim, ako je to ubistvo bilo u blizini škole onda je osjećaj nesigurnosti formiran - kazao je Dizdarević.
Na pitanje kako komentariše postupanje ljudi u bezbjednosnom sektoru i odsustvo odgovornosti s obzirom da su na Cetinju u dva maskra ubijene 23 osobe među kojima je i četvore djece, naš sagovornik smatra da moralna odgovornost danas više ne postoji, jer je uspostavljen novi sistem vrijednosti koji se temelji na pripadonsti određenim grupacijama.
-Moralnost je skup vrijednosnih normi koji krase individu i direktno se može dovesti u vezu sa stručnošću i profesionalnošću. Nijedan moralan čovjek ne bi prihvatio visoku poziciju ukoliko njegov moralni vrijednosni sistem ne smatra da je stručan i da može odgovoriti državnom zadatku. Današnji rukovodioci odgovaraju samo u političkoj hijerarhiji, prelazeći s pozicije na poziciju, čak iako im je to prvo radno mjesto. Zamislite to ovako. Za mene i moj sistem vrijednosti, kao i za većinu profesionalaca u policiji ministar unutrašnjih poslova bi trebalo da bude u policijsko kriminalističkom ili obavještajnom smislu „vuk“, neko ko je iza sebe ostavio vidljive tragove u borbi protiv kriminaliteta, ko je svoju praktičnu djelatnost nadogradio akademskom. Međutim, kod nas su ministri umišljeni operativci koji nikada nijesu radili policijske poslove (čast izuzecima) i taj posao im je jedan od prvih političkih poslova ili prvo uposlenje – zaključio je Dizdarević.

Interes politike je da na policijskim funkcijama budu poslušnici, a ne profesionalci

Udruženje nestalih beba Vojvodine i Savez kršćana Hrvatske organizovali su još jednu međunarodnu konferenciju posvećenu rasvjetljavanju sudbina nestalih beba na prostoru bivše Jugoslavije, ovoga puta u Sarajevu.&nbsp;
Kako su istakli u saopštenju dostavljenom Portalu ETV, međunarodna konferencija pod nazivom „Quo vadis humanosti – Istina o nestalim bebama i obaveza zaštite svakog djeteta“, okupila je majke, porodice, aktiviste, stručnjake i ljude savjesti iz cijelog regiona ujedinjene u boli.
- Ko može bolje razumjeti majke nestale djece od ranjenog Sarajeva? Grada koji je preživio opsadu, grad u kojem su ulice natopljene suzama majki koje su u posljednjem ratu izgubile djecu. Sarajevo zna što znači čekati, nadati se, tražiti istinu među ruševinama sistema i ljudskosti. Sarajevo zna što znači kada institucije ćute, a bol ne prestaje – piše u saopštenju.
Ključna pitanja i na ovoj konferenciji bila su - zašto odgovorni ćute, zašto se arhive zatvaraju, zašto pravda još nije stigla, zašto djeca nemaju ime?
- Posebno snažan utisak ostavila je Ana Pejić, čiji je dugogodišnji rad dao tračak nade majkama koje su godinama gurane na margine društva, proglašavane preosjetljivima, sumnjičavima ili čak ludima jer nijesu pristajale na zvanične verzije. Njena poruka bila je jasna: upornost je jedino što sistem ne može da slomi – naglasili su u saopštenju.
Profesor Kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević, član međunarodnog tima koji istražuje slučaj nestalih beba, na konferenciji je govorio o načinima krađe beba, modusu operandi koji su koristili počinitelji, perfidnosti zloupotrebe postporodiljskog stanja i šoka majke, kako bi se djeca proglašavala mrtvom, bez ijednog materijalnog dokaza koji bi potkrijepio takve tvrdnje.&nbsp;
Predstavio je i dio rezultata istraživanja sprovedenog na području Srbije, a koje je obuhvatilo 33 porodice. Objasnio je da će rezultati istraživanja do kraja godine biti upućeni jednom od najprestižnijih kriminoloških časopisa na recenziju.
- Nadamo se da će recenzije biti pozitivne i da će od strane eminentnih profesora rad biti prihvaćen za objavljivanje – rekao je on, uz konstataciju da će ovim fenomen ukradenih beba prvi put biti dio naučog opusa.
Generalni zaključak konferencije, kazao je Dizdarević, jeste da „entuzijazam pojedinaca ili grupa u zaštiti žrtava, a osobito djece i maloljetnika mora dobiti institucionalnu dinamiku“.
- Uloga i značaj međunarodnih organizacija za zaštitu djece, čini se više nego neophodna – kategoričan je on.
Na konferenciji se, dodaje se u saopštenju, bez uvijanja govorilo o sumnjama na organizovanu trgovinu bebama, o nestalim dokumentima, o porodilištima kao posljednjim mjestima gdje su roditelji viđeli svoju djecu, o potpisima koji nikada nijesu objašnjeni i o smrtnim listovima bez tijela.&nbsp;
- Govorilo se i o tome da iza svega ne stoje „greške sistema“, već sistem sam. Kako je istaknuto, iza ove tragedije stoje strukture koje su se nekada nazivale „službama državne sigurnosti“, a danas se kriju iza demokratskih fasada, procedura i sporih sudova. Zato se ćuti. Zato se u nekim državama regiona rezolucije o zločinima nad djecom odbacuju ili obesmišljavaju. Zato se apelima roditelja odgovara formalno, hladno ili nikako. Jer država ne može priznati ono što zna – jer bi tada morala priznati i sopstvenu saučesničku ulogu – kategorični su u saopštenju, uz konstataciju da „istina, koliko god bila strašna, ima jednu osobinu – ne može zauvijek ostati skrivena“.
U novembru je domaćin međunarodne konferencije o nestalim bebama sa prostora bivše SFRJ bio Zagreb kada je naglašeno da istina o nestalim bebama prevazilazi nacionalne i vjerske granice, te da je to pitanje savjesti čitavog društva.
U Londonu je 29. oktobra predstavljen naučni rad o otmicama beba na prostoru bivše Jugoslavije.
Konferenciju u Zagrebu pratila je državna njemačka televizija, koja, kako je Portalu ETV kazao sekretar Saveza kršćana Hrvatske Bojan Jovanović, priprema dokumentarni serijal od šest epizoda, čime slučaj nestalih beba ulazi u evropski medijski i istraživački fokus.
Tema nestalih beba iz porodilišta u nekadašnjoj SFRJ decenijama je aktuelna u Srbiji, a pokrenuta je i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Hiljade žena tvrde da su njihove bebe bile žrtve trgovine ljudima. Majkama je saopštavano da su im bebe umrle, a one su završavale u dobro razrađenom i širokom lancu trgovaca ljudima.
Prema nezvaničnim procjenama, čak 250.000 beba u bivšoj Jugoslaviji proglašeno je mrtvim pod nerazjašnjenim okolnostima, a roditelji vjeruju da su ukradene i date na nelegalna usvajanja.

Kaćuša Krsmanović

500x500

1084x550

Službe sigurnosti bile dio lanca trgovine đecom

U dvorani „Napredak“ u Zagrebu održana je međunarodna konferencija posvećena jednoj od najmračnijih tema postjugoslovenskog prostora – nestalim bebama, a događaj je organizovao Savez hrišćana Hrvatske. Kako je saopšteno, konferencija je okupila roditelje, stručnjake i istraživače iz regiona, odlučne da otkriju istinu koju sistemi decenijama prikrivaju. <h2>&nbsp;PRIKRIVANJE ISTINE</h2> U uvodnom obraćanju, ističe se u saopštenju, predsjednik Saveza mr Damir Katulić naglasio je da istina o nestalim bebama prevazilazi nacionalne i vjerske granice, to je, kazao je on, pitanje savjesti čitavog društva. - Konferenciji su prisustvovali i brojni roditelji čija su djeca nestala neposredno nakon rođenja, a njihova svjedočenja odjekivala su salom kao bolni podsjetnik da borba nije završena – piše u saopštenju. Među govornicima iz Srbije bili su Ana Pejić, majka nestalog đeteta i osnivačica Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, dr Gordana Radelić, majka nestalog đeteta, te prof. dr Goran Belojević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. Dan prije ove konferencije, dodaju u saopštenju, 29. oktobra u Londonu je troje stručnjaka iz različitih oblasti predstavilo naučni rad o otmicama beba na prostoru bivše Jugoslavije, čime je tema prvi put dobila i naučni temelj.&nbsp; - Taj trenutak mnogi nazivaju prekretnicom, jer borba roditelja od tog dana više nije samo vapaj, već argumentovana, dokumentovana istina – saopšteno je nakon Konferencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314" data-rendition-name="original" width="1042" height="496" loading="lazy" alt="Sandi Dizdarević"> <figcaption>Sandi Dizdarević</figcaption> </figure>  Putem video-bima obratio se i profesor kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević, član međunarodnog istraživačkog tima koji učestvuje u pronalaženju nestalih beba.&nbsp; - Njegove riječi, izrečene s oprezom ali odlučno, potvrdile su ono što roditelji već dugo znaju – istina postoji, ali se sistemski prikriva – piše u saopštenju. Podsjećaju da je nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u Srbiji usvojen zakon koji, kako poručuju roditelji, nije donio pravdu, već pokušaj zataškavanja.&nbsp; Majke iz Hrvatske su se, poput majki iz Srbije, obratile istom sudu i dobile presudu u svoju korist.&nbsp; - Ana Pejić je u Zagrebu izrekla rečenicu koja je odzvanjala poput zavjeta: „Nemojte dozvoliti da majke Hrvatske prođu kao majke Srbije. Ispunite presudu, dajte nam odgovor - gdje su naša djeca“ – poručila je ona. <h2>&nbsp;DAVID PROTIV GOLIJATA</h2> U saopštenju se naglašava da je posebno emotivan trenutak tokom konferencije bio kada je jedan od očeva objavio da je, vjerovatno, pronašao svog sina.&nbsp; - To nije bio samo trenutak emocije - to je bio trenutak sudara dvije sile: roditeljske vjere i sistemske tišine. Borba ovih roditelja, koja traje više od tri decenije, više se ne može opisati kao epska. Ovo je biblijska borba Davida protiv Golijata – borba malih, golorukih ljudi protiv nevidljivog, hladnog sistema moći. David danas nema praćku ni kamen, već dokumenta, presude, DNK analize i glas koji više niko ne može ućutkati. Golijat više nije vojnik, već birokratski zid, lažna dokumentacija, izgubljeni spisi i institucije koje ćute. Ali istorija nas uči: Golijat uvijek djeluje nepobjedivo – sve dok David ne ustane. Ti roditelji jesu taj David. I dok im svijet okreće leđa, oni ne odustaju. Dok institucije odlažu, oni ne prestaju. Dok vlasti traže načine da zataškaju, oni traže samo jedno - istinu i ime svog djeteta – naglašava se u saopštenju koje je Portalu ETV dostavio sekretar Saveza hrišćana Hrvatske Bojan Jovanović. Njihova borba, dodaje se, nije politička, nije nacionalna, nije vjerska, već borba za osnovni smisao postojanja – za istinu, za pravdu, za dijete koje je negdje, možda još živo, možda izgubljeno u nečijem tuđem životu. - U vremenu kada su mnogi pristali na ćutanje, ovi ljudi su izabrali da govore. I zato ova borba nije samo hrvatska, srpska, ni regionalna – ona je ljudska. Ona prevazilazi granice, zakone i sisteme, jer dodiruje ono što nijedna vlast ne može kontrolisati: ljubav majke i oca prema djetetu koje traže. Istina je krenula. I neće stati dok posljednje ime ne bude izgovoreno, dok posljednje dijete ne bude pronađeno i dok pravda ne nadvlada strah – zaključeno je u saopštenju, Konferenciju u Zagrebu pratila je državna njemačka televizija, koja, kako je Portalu ETV kazao Jovanović, priprema dokumentarni serijal od šest epizoda, čime slučaj nestalih beba ulazi u evropski medijski i istraživački fokus. Sljedeća konferencija, u organizaciji Saveza hrišćana Hrvatske, biće održana u Bosni i Hercegovini, a već se planira i nova – u Crnoj Gori. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729" data-rendition-name="original" width="770" height="513" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>Bojan Jovanović(Photo: Al Jazeera)</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;TRGOVINA BEBAMA</h2> Tema nestalih beba iz porodilišta u nekadašnjoj SFRJ decenijama je aktuelna u Srbiji, a pokrenuta je i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Hiljade žena tvrde da su njihove bebe bile žrtve trgovine ljudima. Majkama je saopštavano da su im bebe umrle, a one su završile u dobro razrađenom i širokom lancu trgovaca ljudima i prodavane su. Dojčevele objavio je 2019. godine priču muškarca iz BiH koji tvrdi kako mu je ljekara Ginekološke klinike Kliničko-bolničkog centra Zvezdara u Beogradu 1998. godine u prostoriji punoj novorođene djece rekao da odabere jednu bebu.&nbsp; - Biraj - tvrdi Marko Ivić da mu je rekao ljekar.&nbsp; On i supruga decenijama žive i rade u Njemačkoj, ali nijesu mogli da imaju djecu, pa su se odlučili na usvajanje. - Željeli smo usvojiti napušteno dijete iz sirotišta. Igrom slučaja upoznao sam čovjeka iz Bugojna koji mi se predstavio kao Dragan i on mi je kazao da ima rješenje za mene u Beogradu. Otputovali smo u Beograd i jako sam se iznenadio kada mi je rekao da parkiramo vozilo pored porodilišta. Mislio sam da ćemo otići u sirotište - ispričao je Ivić 2019. za Dojčevele. Medicinska sestra mu je dala bijeli mantil i sa ljekarom je krenuo u obilazak porodilja, a dodirivanje kreveta trebalo je da bude znak doktoru koja porodilja liči na njegovu suprugu. - Pitao me kako izgleda moja žena, a ja sam odgovorio da je crnka. Poslije me je odveo u boks sa bebama i rekao mi da izaberem bebu. Doslovno mi je rekao: „Biraj“. Rekao je da se po djetetu plaća 10.000 DEM, a ako želim blizance, onda 15.000 DEM, da će sve papire srediti kao da je moja žena rodila. Čak mi je govorio da i mojim njemačkim prijateljima, ali i našim ljudima, kažem da u tom porodilištu mogu dobiti dijete ako to žele. Kada je to govorio, predstavljao se kao veliki humanista, jer su to, navodno, djeca iz siromašnih porodica ili studentkinja koje nijesu znale što bi s njima. Znao sam da to nikako ne može biti u redu. Rekao sam da ću razgovarati sa ženom i otišao – ispričao je Ivić, koji je sa suprugom odlučio da neće uzeti bebu iz tog porodilišta. Odlučio je da progovori kada je 2017. na jednoj reginalnoj televiziji vidio prilog o nestalim bebama, a govorile su đene iz Udruženja nestalih beba Srbije.&nbsp; - Supruga i ja gledali smo tu emisiju i ja sam samo kazao: Ane moja, to smo mi mogli biti. Mi smo mogli to ukradeno dijete kupiti. Mi smo mogli biti kupci. Ostali smo šokirani. Vidio sam te majke i rekao da neću ćutati – ispričao je on 2019. U Beogradu je, na poziv majki iz ovog udruženja, svjedočio o svom iskustvu. - Trgovina bebama je bila sistemski organizovana u lancu ljekata, preko matične službe centara za socijalni rad i policije. Očito su te strukture i danas jake – rekla je 2019. Ana Pejić za Dočevele. Prije dvije godine snimljena je i mini serija „Kalup“ na osnovu svjedočanstava roditelja nestalih beba.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c" data-rendition-name="original" width="621" height="502" loading="lazy" alt="Ana Pejić"> <figcaption>Ana Pejić</figcaption> </figure>  Prvi put i majke iz Hrvatske progovaraju i tvrde da su im djeca oteta. Nedavna vijest o majci koja je nakon 40 godina u Srbiji pronašla svog sina za kojeg su rekli da je umro tijekom porođaja, samo potvrđuje da su se u tim godinama događale nevjerojatne stvari. Sve žene s kojima je razgovarala ekipa emisije Provjereno, imaju gotovo identičnu priču - uredan porođaj nakon kojeg je u prvim danima sve bilo u redu. Odjednom se stanje pogoršava, nastaju komplikacije s bebom zbog koje djecu premještaju u druge bolnice. Čak i druge gradove. Prije tri godine u Srbiji je odjeknula vijest da je majka, kojoj je nakon porođaja saopšteno da je beba umrla, pronašla svoga sina poslije 40 godina. On je usvojen, takođe, u Srbiji. U potrazi za sinom pomoglo joj je Udruženje za istinu i pravdu o bebama. DNK analiza potvrdila je njihovu kevnu vezu. Prema istraživanju Ane Pejić u bivšoj Jugoslaviji, kasnije i u državama nastalim iz nje, u razdoblju od 1960. do 2003. iz porodilišta je ukradeno pola miliona đece.

Ana Pejić: Dajte nam odgovor - gdje su naša djeca

Sektor sigurnosti Crne Gore, odnosno podsistem policije nalazi se u veoma teškom kadrovskom, logističkom i planskom deficitu, jer promjenom političke vlasti, krenulo se u dodatnu politizaciju stručnih kadrova. Čim se policijski kadrovi počnu birati po bliskosti sa pojedinim političkim akterima, tada struka postaje sekundarna i time se ulazi u prostor u kojem se trenutno nalazite – kazao je u razgovoru za Portal ETV profesor kriminalističke psihologije i stručnjak za bezbjednost Sandi Dizdarević komentarišući bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori i učestale likvidacije.
Posljednje ubistvo otkriveno je u nedjelju uveče kada je na plaži Trsteno u autu pronađeno tijelo Cetinjanina Bobana Sjekloće. On je godinama bio u bjekstvu, a prema policijskim evidencijama vodio se kao pripadnik cetinjskog ogranka „škaljarskog klana“.&nbsp;
<h2>NIZ PITANJA</h2>
Dizdarević je objasnio da u ovom slučaju postoje dva bitna sigurnosna segmenta – jedan se odnosi na lošu potražnu djelatnost za osobom za kojom je raspisana potjernica, a koja se evidentno nalazila na teritoriji Crne Gore, i drugi segment jeste sam čin ubistva, kao posljedica obračuna dva kriminalna klana.&nbsp;
-Kada se analizira prvi segment, da je bila raspisana potjernica, to predstavlja jasan znak da policijsko potražni organi nisu aktivno i ofanzivno djelovali u cilju dolaska do informacija da li se ta osoba nalazi na teritoriji Crne Gore, ili van. Ako se lice nalazilo izvan teritorije, onda se otvara niz novih pitanja, a to je kako se slobodno kretalo preko granica, pod kojim identitetima, gdje je boravilo i krilo se. To je zapravo znak da je neophodno jačati kriminalističko obavještajne kapacitete, s posebnim akcentom na vraćanje modela rada policije u zajednici, i patrolno pozornih rejona. Takvim ofanzivnim djelovanjem mogle bi se prikupiti informacije ne samo o tom licu već i o niz drugih potencijalno kriminalnih aktivnosti. Nažalost, modernizacija policije koja je uslijedila se provodi „nametanjem“ ili uvođenjem nekih novih modela poput: „rad policije iz auta“, umjesto da se jača model koji sam spomenuo – kazao je Dizdarević.
Dodao je da se kod svakog ubistva ne može i ne treba upirati samo prstom u policiju, jer odgovornost za stanje sigurnosti imaju i druge službe poput ANB, ali i svih drugih službi pa i samih građana.&nbsp;
Međutim, jačanjem modela policijskog rada koji je pomenuo, jača se i povjerenje građana u policiju, a time se dolazi i do informacija. Ovakvim radom, odnosno postdeliktnim postupanjem policije, prema riječima Dizdarevića, subjektivni osjećaj kod građana čini osjećaj nesigurnosti.&nbsp;
<h2>NADZOR</h2>
Dizdarević je kazao da dvije osobe koje su ranjene a kasnije nakon izvjesnog vremen ubijene trebalo da budu pod nazorom policije ali i ANB. On je objasnio da je trebalo da inspektori nadziru njihovo kretanje, prate kontakte...
-Nažalost evidentno je da se nadzor nije desio, ili da je provođen ali na nekvalitetan i nestručan način, što bi bila puno gora opcija. Kada se govori o nadzoru nad licima koja su kriminogeno aktivna, koja su učestvovala u oružanom sukobu, onda taj nadzor obuhvata i tajno praćenje, opservaciju objekata, zakonito presretanje telekomunikacija, do niza drugih mjera. Da su ovakve mjere bile preduzete, ne samo u odnosu na osobe koje su već bile ranjene, već i u odnosu na druge osobe članove kriminalnog miljea, prevencija bi bila sigurno efikasnija – istakao je Dizdarević.
On je dodao da nijedan kriminalni klan ili organizacija ne smije biti jača od državnog sistema. Uvjeren je, kako kaže, da Crna Gora ima jako puno profesionalaca i stručnjaka unutar policijskog i obavještajnog sistema koji bi se mogli sačiniti adekvatne planove, procjene i akcije.&nbsp;
-Međutim, miješanjem politike gušite mogućnost operativnog rada. Kod vas, kao i kod nas u BiH, ali i nekim drugim zemljama, ministri unutrašnjih poslova su više na TV ekranima i ubijeđuju građana kako je bezbjednost zavodoljavajuća, kako oni imaju snage da se suoče i riješe stanje, a da im niko nije ukazao da oni nisu ti koji treba da rješavaju stanje kriminaliteta već da naprave ambijent policijskim službenicima da rade na tom polju. Šta to znači? Znači da su ministri dužni osigurati kvalitetnu opremu, novac za prekovremeni rad, adekvatan broj različitih vozila, sigurne kuće ili sobe, rješenje besplatnog prevoza kod provođenja određenih radnji, osigurati dovoljnu količinu novca u specijalnim kasama za plaćanje informacija, uspostaviti saradnju sa specijalnim tužiocima u smislu provođenja mjera zaštite za zaštićene svjedoka, kao i niz drugih mjera. Tek kada se ministri povuku u sjenu i kroz parlamentarni proces osiguraju ambijent za rad, tada će policijski kadrovi moći obaviti svoj dio posla. Dokle god ministri glume policajce i barataju operativnim podacima a policijski direktori klimaju glavom, imaćete stanje kako je sada – jasan je Dizdarević.
Na pitanje kako vidi bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori, Dizadervić navodi da je sigurnosna situacija u Crnoj Gori, ako se posmatra statistika koji prezentuje ministar unutrašnjih poslova i pojedini policijski službenici odlična.
-Ona glasi ovako: imamo smanjen broj krivičnih djela iz oblasti krvnih i seksualnih delikata u prvih deset mjeseci ove godine ako se poredi sa brojem krivičnih djela za period iz prošle godine. Međutim, kada analizirate strukturu, način izvršenja, sredstava izvršenja, mjesto izvršenja krivičnih djela posebno ubistava, onda zapravo dobijate realnu sliku tj. zaključak: da se ubistva dešavaju na javnim mjestima pa čak i u samim kafićima pred puno građana (svjedoka) ili na pragu kuće što je posebna podmuklost i šalje veoma jasnu poruku i samoj porodici ubijenog, da se koristi oružje koje nije pronađeno, da je dio ubistava koja su se desila tzv. distanciona ubistva. Kada sve ove varijable posmatrate zbirno, onda je zaključak o bezbjednosnoj situaciji veoma jasan. Da je ovaj zaključak tačan, dokazaćete i kroz pitanje upućeno bilo kojem rukovodiocu policijskog organa: koliko ste počinitelja ubistava između kriminalnih klanova otkrili, koliko lišili slobode, koliko obradili, koliko procesuirali i pitanje za pravosuđe: koliko ste takvih lica presudili? - zaključio je Dizadrević.

Dizdarević: Dokle god ministri glume policajce, a direktori policije klimaju glavom, imat ćete stanje kako je sada

Da bi se integritet službe urušio, najednostavnije je postaviti podobne i poslušne koji će upravo kroz različite neutemeljene postupke degradirati one koji su stručni, kazao je u intervjuu za Portal ETV profesor kriminalističke psihologije i stručnjak za bezbjednost Sandi Dizdarević.&nbsp;
On smatra da glavni uticaj na crnogorske imaju Ruske službe sigurnosti, prevashodno Vanjska služba, a sve svoje ciljeve nastoji ostvariti preko proksi službi. Kao proksi služba javljaju se, kako objašnjava, pojedinci i grupe koji se vezuju za srpsku obavještajnu i vojno obavještajnu službu, na način da igraju veoma značajnu ulogu u kreiranju političkih platformi.&nbsp;
- Takve političke platforme usmjerene su na raskol između identiteta, a on se opet vezuje za vjersku opredijeljenost. Time je napravljen antagonizam unutar službe na one koji podržavaju srpski identitet i one koji se osjećaju kao Crnogorci – kazao je Dizdarević.
PORTAL ETV: Na Svjetski dan slobode medija poslanik Demokratske Crne Gore Momčilo Leković je Televiziju E, Portalal Analitiku, M Portal i Antenu M označio kao „sluge i zaštitnike mafije“. Razlog za to je izvještavanje i ukazivanje na katastroflno loše stanje u bezbjednosnom sektoru kojim upravlja njegova partija. Kako komentarišete targetiranje medija i novinara i koliko je po Vama ova retorika opasna?
DIZDAREVIĆ: Izjave bilo kojeg političara ne zaslužuju da im se posvećuje dužna pažnja, osobito zbog činjenice da su kao takvi potpuno irelevantni sa aspekta nauke i struke, osim kada su njihove izjave usmjerene s jedne strane na odbranu vlastitih neuspjeha i pokušaja da odbrane nešto što se sa aspekta nauke i struke ne slaže.&nbsp;
Sa druge strane, takve izjave u svom sadržajnom opusu satkane su od veoma opasnih elemenata koji mogu imati nepopravljive posljedice po sigurnost novinara i medija.&nbsp;
Izjave političara kojima se nastoji napraviti kauzalitet između, kako ste u pitanju naveli, „mafije“ i pojedinih medija, je potpuno irelevantna, a time se pokazuje i irelevantnost one persone koja takvu izjavu šalje u etar. Vezu kriminalnih grupa i pojedinaca, pa i iz medija, utvrđuju policijske agencije i nadležna tužilaštva, a ne političari koji su sebi uzeli za pravo da se bave ovakvim spekulacijama. Na kraju, puno je više političara u sadržaju konkretnih transkripata i komunikacije između kriminalnih grupa nego samih pojedinaca iz medijskog prostora.&nbsp;
PORTAL ETV: Televizija E i Portal ETV dva mjesa izvještavaju i otkrivaju kako su čelni ljudi u Upravi policije, Ministarstvu unutrašjih poslova osmislili akciju kodnog naziva „Značka“ uz podršku nekadašnjeg direktora ANB Bata Milića (davanjem negativnih procjena) kako bi službenike polcije sa višegodišnjim karijerama, a koji se izjašnjavaju kao Crnogorci, istisnuli iz bezbjednosnog sektora kroz frizirane disciplinske postupke i tako stvorili partijsku vojsku za rukovodeće pozicije. Vaš stav o degradiranju nepodobnih policijskih starješina?
DIZDAREVIĆ: Nažalost živimo u vremenu političke partokratije kada su se pojedinci koji se deklariraju kao profesionalci i stručnjaci prodali pojedinim političkim platformama za određene pozicije ili benefite. To pokazuje i dokazuje tezu koju propagiram godinama u okviru kriminalističkih nauka i struke, a to je da ne postoji više pora društvene sfere, pa tako i policijskog posla, koja nije protkana dubokim političkim vezama, nepotizmom, neprofesionalizmom... Moj stav, kada je u pitanju odgovornost bilo koga, je da se ona mora dokazati.&nbsp;
No, odgovornost se ne utvrđuje kroz fingirane postupke koji se poduzimaju zarad nekih viših politika, a ovdje da budem iskren i direktan - politike Srbije, koja vodi veoma ofanzivne hibridne, političke, obavještajne i druge aktivnosti s ciljem održavanja neizvjesnosti. Ne radi se naravno tu o ideologiji kao što je kroz narativne žele propagirati, već o zaštiti vlastitih kriminalnih djela.&nbsp;
Jedan od načina jeste upravo onemogućavanje onih koji svoj posao rade časno i profesionalno, a nadasve stručno, da budu na pozicijama jer su kao takvi smetnje ostvarivanju njihovih ciljeva. Usmjeravanje disciplinskih prijava protiv policijskih službenika koji se osjećaju i izjašnjavaju kao Crnogorci poprima dodatni element koji može imati višestruke posljedice.&nbsp;
Prvo, to jasan znak da se radi o političkom projektu čiji izvođači radova su neprofesionalni policajci, jer kao takvi nijesu imali snage i profesionalne mudrosti, kao ni hrabrosti, da kažu ne - nema postupaka zato što je neko Crnogorac, ili Bošnjak, i Srbin, ili Hrvat. S druge strane, usmjeravati fokus disciplinskih postupaka isključivo protiv policijskih službenika zbog opredjeljenja pod paravanom kršenja određenih normi ukazuje na ofanzivno djelovanje vanjskih službi susjednih država.&nbsp;
Međutim, s obzirom da veoma dobro znam kroz šta kolege prolaze, jedino što im mogu poručiti jeste da svaki postupak ima svoj početak, proces i kraj, da je nužno i neophodno da se izbore za pravdu i istinu, koja će doći. Naravno takve procese treba izdržati, ali ukoliko se udruže izvjesnost je lakša.&nbsp;
PORTAL ETV: Kako gledata na bezbjednosni sektor u Crnoj Gori i ko sve ima uticaj na javnu i tajnu polciju?
DIZDAREVIĆ: Sigurnosni sektor u Crnoj Gori je devastiran kao i mnogi sektori zemalja koji su nastali raspadom SFRJ. Naravno, neke od tih država su napravile zaista veliki iskorak, ali mišljenja sam da se kod njih prije svega uskladilo nekoliko faktora. Crna Gora i njen sigurnosni sektor se nažalost suočavaju s nekoliko veoma bitnih problema. Postoji antagonizam unutar obavještajne službe, ali i policije, koji su prevashodno produkt vanjskih uticaja. Naime, Crna Gora je članica NATO saveza i sa jedne strane službe su morale biti svjesne da će njihove djelatnost biti predmet rada i pokušaja prodora velikih suprotstavljenih sila, poput Ruske Federacije i njenih službi.&nbsp;
Naravno, da bude veoma jasno sve aktivnosti se odvijaju kroz nekoliko pravaca, od kojih je jedan i izučavanje vulnerabilnih tačaka službe i vrbovanje, te postavljanje pojedinaca koji će raditi na urušavanju integriteta same službe. Da bi se integritet službe urušio, najednostavnije je postaviti podobne i poslušne koji će upravo kroz različite neutemeljene postupke degradirati one koji su stručni.&nbsp;
Glavni uticaj na vaše službe, kao i na mnoge u regionu, imaju Ruske službe sigurnosti. Prevashodno Vanjska služba, nekadašnji RISI (Ruski institut za strateška istraživanja) koji je djelovao u okviru SVR (Vanjske obavještajne službe), a sve svoje ciljeve nastoji ostvariti preko proksi alužbi. Kao proksi službe javljaju se pojedinci i grupe koji se vezuju za srpsku obavještajnu i vojno obavještajnu službu, na način da igraju veoma značajnu ulogu u kreiranju političkih platformi.&nbsp;
Takve političke platforme usmjerene su na raskol između identiteta, a on se opet vezuje za vjersku opredijeljenost. Time je napravljen antagonizam unutar službe na one koji podržavaju srpski identitet i one koji se osjećaju kao Crnogorci.
PORTAL ETV: U Crnoj Gori za dvije i po godine dogodila su se dva masakra na Cetinju u kojima su ubijene 23 osobe, među njima i četvoro djece. Niko nije podnio ostavku makar zbog moralne odgovornosti, javnosti saopšatavaju da je bezbjednosna situacija stabilana i pod kontrolom. Što Vi mislite kao stručnjak za bezbjednost?
DIZDAREVIĆ: Koliko je meni poznato, a smatram se obavještenim, oba slučaja koja spominjete imaju svoju etiologiju upravo u antagonizmima koje sam u prethodnom odgovoru spomenuo. Govoriti o odgovornosti, pa i moralnoj, a osobito krivičnoj, teško je jer nisam imao uvid u spis i cjelokupan predmet. Policijski organi su represivni organi, i u većini slučajeva postupa se post deliktno.&nbsp;
Da li se neki događaj mogao spriječiti, neophodno je napraviti detaljnu analizu sa više različitih naučnih pristupa i uvidjeti takve mogućnosti. U ranijem period sam u više navrata pisao na upravo ovu temu.&nbsp;
Na temelju ovih događaja i provedene analize (ako je provedena) može se osmisliti cjelokupan set mjera i radnji različitih subjekata, jer nema samo policija odgovornost već i mnogi drugi organi države, poput centara za socijalni rad, zdravstvenih ustanova, škola, pa i medija. S obzirom da znam mnoge kolege iz crnogorske policije koji su stručni, kao i mnoge kolege profesore za koje smatram da su izuzetni naučnici, a koji nijesu uključeni u ove analize, smatram da ćemo i ubuduće samo govoriti kroz medije, bez konkretnog operativnog djelovanja državnih subjekata.
PORTAL ETV: Po Vašem mišljenju, koliko će trebati vremena da se oporavi bezbjednosni sistem koji je evidento urušen?
DIZDAREVIĆ: Onoliko koliko je neophodno da dođe prevashodno do političkih promjena u Crnoj Gori. Nažalost, policijske rukovodice postavlja politika bilo na direktan ili indirektan način. U jednu ruku, to je prisutno i u mnogim demokratskim zemljama jer suštinski policijski direktori/komesari za svoj rad odgovaraju politici države. Da ne bi bilo zabune, policija ne odgovora političkoj stranci ili pojedincu, već vladama države koje sačinjavaju različite politike. E, onog trenutka kada dođe do faze da policijski direktori odgovaraju Vladi Crne Gore, a ne političkim pojedincima koji su imali uticaj na njihovo postavljanje, tada može doći do prve faze promjena.&nbsp;
Međutim, postoji puno drugih faktora o kojim bih mogao puno govoriti, a koji su veoma bitni - poput stručnog i iskusnog kadra. Nažalost, u jednom od svojih naučnih radova sam napisao da mi danas imamo najmanje kriminalista u policiji, ali zato imamo puno više političara i onih kojih su došli u policijske strukture preko kriminalnih grupa.
PORTAL ETV: Kako komentarišite postupanje vrha polciije u slučaju njihovog kolege, nekadašnjeg načelnka Centra bezbjednosti Podgorica Milovana Pavićevića, koji je nedavno iz medija saznao da su članovi jednog mafijaškog klana iz Crne Gore u Skaj komunikacijama dogovaraili da na njegovu kuću iz drona bace 10 kilograma eksploziva. Kako komentarišete ovakve propuste policije i da li zbog ovoga neko treba da odgovara?
DIZDAREVIĆ: Neprofesionalno i nestručno. Bez obzira da li se radi o osobi s kojom se neko u smislu njegovog profesionalnog stajališta i aktiviteta slaže ili ne, u slučaju pojave takvih operativnih podataka, jedna od prvih mjera intervencije koje moraju poduzeti jeste osmisliti set mjera i radnji da se sačuva sigurnost takve osobe i njegove porodice.&nbsp;
Jedna od mjera jeste i upoznavanje te osobe o informacijama operativnog karaktera i sačinjavanje hitnih procjena o mjerama i radnjama. Nažalost, takvi propusti govore o nestručnosti i neprofesionalnosti, koji potvrđuju tezu koju sam iznio u prethodnom odgovoru, a to je da u policijskim strukturama danas imate podobne, nestručne, korumpirane, i policajce koji su produžena ruka kriminalnih grupa.&nbsp;
Znate, nekada u sistemu sigurnosti nije bio problem kada neko ne zna. Rukovodioci su takve osobe procjenjivali i postavljali na određena mjesta gdje se ne donose bitne sigurnosne odluke. Danas je puno veći problem neznanje u akciji, jer oni koji ne znaju ubijeđeni su, zbog svoje nestručnosti i nedovoljne educiranosti, da su njihovi postupci jedino ispravni. E, danas živimo i živite u paradigmi „neznanja u akciji“.

1250x600

Crnogorski bezbjednosni sistem je paradigma „neznanja u akciji“

Zamislite da je ispred policije formiran tim stručnjaka sastavljen od vrhunskih istražitelja kriminalista, kriminologa, psihologa i psihijatara i profesora kriminalistike sa ciljem da se analiziraju teška ubistva, serijska i masovna ubistva počinjena u posljednjih pet godina. Takva analiza pružila bi nekoliko bitnih odgovora, ali i omogućila okvir za djelovanje u svim budućim potencijalnim događajima. Naravno da se ovakav scenario neće desiti, jer ministri koji se nalaze na čelu više vode računa o nekim manje bitnim stvarima poput političkog upošljavanja nego o stručnim i naučnim elementima. Do tada, dok se ovakvi događaji ne počnu institucionalno analizirati i na temelju takvih analiza djelovati, bavićemo se posljedično i medijski analizirati svaki naredni, kaže u intervjuu Pobjedi ekspert za bezbjednost dr Sandi Dizdarević, docent na predmetima Kriminalistička psihologija i Kriminalistički intervju. Ističe da je pitanje ostavke ministra pitanje moralnog i etičkog kodeksa. Kako je, po Vašem mišljenju, reagovala policija na Cetinju? Priče o nedovoljnom broju policajaca na terenu, iako su objektivne, ne mogu biti opravdanje, pogotovo na Cetinju, gdje je situacija već duže vrijeme izuzetno napeta zbog sukoba kriminalnih klanova. Jeste li saglasni? DIZDAREVIĆ: Već dugo policija Crne Gore ima gorući problem koji se odnosi na nedostatak policijskih službenika u operativnom smislu, što otežava operativnost i postizanje određenog nivoa sigurnosti s jedne strane, dok s druge strane, neki koncepti se ne mogu nikako provoditi. Međutim, kada su u pitanju okupljanja i blagdani visokog rizika poput Nove godine, koncerata ili drugih događaja, neophodno je bilo planirati cjelokupno raspoloživo ljudstvo kao ad hock reakciju na eventualno narušavanje javnog reda i mira, ili kriminalnih događaja. Takva planiranja se ne smiju raditi „reda radi“, već primarno na temelju analitičkih procjena. S druge strane, sama činjenica neupošljavanja policijskih službenika koje se, koliko je meni poznato, opravdava nedostatkom prostora na Policijskoj akademiji je zapravo političko propuštanje dužnih i obaveznih radnji, koje u krajnjoj instanci mogu imati dalekosežne posljedice. Pitanje sukoba kriminalnih klanova ili, možda bolje kazano, sukobljenih mafijaških grupa, jer one imaju sve elemente mafije, puno je kompleksnije i borba protiv takvih vidova kriminaliteta ne može i ne smije uključivati samo policiju, već sinhronizirano djelovanje obavještajnih, kontraobavještajnih, sigurnosnih, pravosudnih i policijskih tijela. Policija u tom segmentu može i treba djelovati, ali ako to radi sama, bez koordinacije sa ostalim službama, efekti će biti loši.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010610010_11cb9fc13c368e1ac1d5a12b828f45b1fec8d5afb37cd7677dfce8b5ad4de679.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025010610010_11cb9fc13c368e1ac1d5a12b828f45b1fec8d5afb37cd7677dfce8b5ad4de679" data-rendition-name="original" width="900" height="563" loading="lazy" alt="Sandi Dizdarević"> <figcaption>Sandi Dizdarević(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Zločinac je uspio da u kafani ubije četiri osobe, potom pređe na drugi kraj grada i tamo nastavi svoj krvavi pohod, ubijajući porodicu vlasnika kafane, njihovu djecu, čak i sestru. Prema zvaničnoj tvrdnji Tužilaštva, zločin se desio ukupno na pet lokacija. Gdje je bila policija tokom ovih događaja? DIZADREVIĆ: Teško je pružiti objektivan odgovor na to pitanje. Dozvolite mi da hipotetički postavim određenu situaciju i pokušam odgovoriti. Ako je u vrijeme, prije i u toku kriminalnog događaja na terenu bilo nedovoljno policajaca, onda je teško da nakon prve zaprimljene informacije pokrijete svih pet lokacija, osobito ako analizirate profil ubice, njegovo kretanje i akte ponašanja prilikom ubilačkog pohoda. Međutim, da je urađena analitička procjena neposredno prije Nove godine i napravljena određena predikcija koja se, nažalost, rijetko radi ili se radi tek da postoji, broj i raspored policajaca u gradovima bi možda bio drugačiji. Pola sata, koliko se u medijima govori o ubilačkom pohodu, sa aspekta vremenskog okvira se čini predug period za reakciju, ali sa aspekta policijskog djelovanja u okviru mjera prve intervencije, a koje obuhvataju: dolazak na lice mjesta po prijavi, provjeru tačnosti navoda prijave, prikupljanje informacija i dostavljanje informacija operativnom dežurnom, te promptno djelovanje s ciljem lociranja osumnjičenog, zahtijeva izuzetno umijeće i koordinaciju. Uloga policije, svakoga ponaosob, morat će biti predmet unutrašnje istrage. Šta će istraga pokazati, vidjet ćemo u narednom periodu. Kako je moguće da pomahnitali ubica prođe cijeli grad i počini masakr na više lokacija, a da ga niko ne zaustavi? Je li ovo dokaz da imamo neefikasan bezbjednosni aparat? Da li ministar unutrašnjih poslova mora da podnese ostavku? DIZADREVIĆ: Sam kriminalni događaj, prema definicijama unutar kriminalističke psihologije, definiše se kao masovno ubistvo, jer između ubistava nije postojalo ono što mi u operativnoj kriminalističkoj psihologiji nazivamo „period hlađenja“. Kada ispred sebe imate slučajeve masovnih ubistava, metodom analogije i strukture samog osumnjičenog u većini slučajeva se pokaže da se radi o psihopatološkim osobama. Motivacija kod ovakvih osoba za počinjenje krivičnog djela može biti potpuno banalna, ali u većini slučajeva je ona u domenu psihopatologije. Njegov mehanizam okidač može biti banalan povod, ali sami akti ubistva, pokušaja ubistava koje je počinio, kao vrijeme učinjenja između ubistava, geografske lokacije (geografski profil) pokazuju postojanje veoma intenzivnog psihopatološkog pokretača sve dok se ne ispune njegovi psihopatološki postavljeni ciljevi. Pitanje profiliranja pojedinca i pravljenja predikcije njegovog budućeg ponašanja je jedna od najtežih disciplina koje se, nažalost, ne primjenjuju niti su prihvaćene u policijama zapadnog Balkana. Profil pojedinca je puno teže odrediti jer svaki pojedinac, a osobito kriminogena osoba, matematička je enigma, za razliku od više istih ili sličnih osoba koje su predmet opservacije. Šta želim kazati? Ovakvi slučajevi, nakon što ih policija detektuje, a i ovo lice je detektovano ranije, moraju postati predmet rada i opservacije drugih službi poput psiholoških i psihijatrijskih ustanova. Njihov boravak na slobodi onemogućava preventivno djelovanje policije, već reaktivno, a to znači tek kada se nešto desi. Sigurnosni aparat Crne Gore nije samo neefikasan, on je devastiran i premrežen dijelovima kriminogenih mreža što pokazuju nekolicine operativnih podataka iz SKY Ecc, političkim i obavještajnim mrežama, i na kraju dijelom časnih i poštenih policajaca, obavještajaca, analitičara koji su, nažalost, prepušteni sami sebi. Pitanje ostavke ministra je pitanje moralnog i etičkog kodeksa. Međutim, sama činjenica da se radi o političkim personama veoma često pokušavam ne odgovarati na ovakva pitanja jer su nauka i struka odavno degradirani i zapostavljeni upravo od onih kojih dolaze na čelo ministarstava unutrašnjih poslova. Zašto policija nije djelovala preventivno, posebno jer je, prema pouzdanim informacijama, ubica koji je već bio procesuiran zbog nelegalnog držanja oružja i nasilničkog ponašanja, očigledno bio inspirisan Borilovićem, pa ga je čak i pominjao? DIZDAREVIĆ: Ako je policija imala informaciju neposredno prije samih akata ubistava da je osumnjičeni narušavao red i mir, a time i iz ranijeg perioda raspolagala informacijama o nelegalnom posjedovanju oružja i nasilničkom ponašanju, onda je bila dužna istog privesti i zadržati najmanje 24 sati, osobito ako je isti bio pod dejstvom alkohola i/ili opojnih droga. Međutim, ako osumnjičeni nije narušavao javni red i mir, već su se akti ubistva desili, pa policija onda zaprimila informaciju, onda ne možemo govoriti o preventivnoj ulozi i potrebi policije. Da bi bilo jasnije, obrazložit ću i jednu i drugu situaciju. Ako je osumnjičeni ranije procesuiran za nasilničko ponašanje, i nelegalno držanje oružja, njemu je sud izrekao odgovarajuću kaznu, nakon koje je slobodan građanin. Policija ga u takvim slučajevima ima u svojim operativnim bazama, i dužna je obratiti pažnju na ovakve osobe prilikom svakog izlaska na teren odnosno mjesto gdje navedeno lice stanuje i kreće se. Međutim, to ne daje pravo niti obavezu policijskom organu da ovakvo lice nadzire non-stop, jer se radi de fakto i de jure o slobodno licu koje je zakonski sankcionisano i koje je izdržalo svoju kaznu. Druga situacija je ako je policija neposredno prije akata ubistava (antideliktum stadijum) imala informacije da navedeno lice koje je presuđeno, a osobito za nezakonito posjedovanje oružja i nasilničko ponašanje, konzumira alkohol na javnom mjestu, onda je to lice moralo biti privedeno, i tada bi se moglo govoriti o preventivnom djelovanju. Treća situacija koja se može postaviti i razmatrati jeste da je policija raspolagala informacijama da je osumnjičeni inspirisan Borilovićevim ponašanjem i aktima, da je eventualno takve inspiracije verbalno ispoljavao u javnosti, da je objavljivao na društvenim mrežama, e onda bismo mogli govoriti o propustima kriminalističko-obavještajnih i obavještajnih jedinica. Je li moguće da ništa kao društvo nijesmo učinili i da je država opet dozvolila da se ponovi Medovina? DIZDAREVIĆ: Nažalost, nemamo dovoljno razvijenu svijest da čitamo naučna i stručna djela, i literaturu. Da čitamo, vidjeli bismo brojne radove koji upozoravaju na ovakve slučajeve. Ne mislim ovdje samo na profesionalne službenike, već na cjelokupno društvo. Hajde da i ovdje postavimo jednu situaciju i objasnim istu. Zamislite da je ispred policije formiran tim stručnjaka sastavljen od vrhunskih istražitelja kriminalista, kriminologa, psihologa i psihijatara i profesora kriminalistike sa ciljem da se analiziraju teška, serijska i masovna ubistva počinjena u posljednjih pet godina. Takva analiza pružila bi nekoliko bitnih odgovora, ali i omogućila okvir za djelovanje u svim budućim potencijalnim događajima. Naravno da se ovakav scenario neće desiti, jer ministri koji se nalaze na čelu više vode računa o nekim manje bitnim stvarima poput političkog upošljavanja nego o stručnim i naučnim elementima. Do tada, dok se ovakvi događaji ne počnu institucionalno analizirati i na temelju takvih analiza djelovati, bavit ćemo se posljedično i medijski analizirati svaki naredni.

Portal ETV

Martinović je morao biti pod nadzorom

Zamislimo sastanak koji se u petak održava u iranskom Vrhovnom savjetu za nacionalnu bezbjednost, dok njegovih dvanaest članova razmatra ustanak koji se širi zemljom. Tvrda struja obećava „odlučan obračun“ kako bi slomila demonstrante, baš kao što je to učinjeno 2017, 2018, 2019, 2022. i 2023. godine, piše Washington Post.
Međutim, predsjednik Masud Pezeškijan i njegovi saradnici gledaju iste snimke nasilne pobune koje kruže svijetom. Moraju shvatiti da se ovi protesti stalno vraćaju zato što se režim raspada — politički i ekonomski — i cijela zemlja to zna. Svaki talas represije rađa buduće proteste. Režim može ugasiti ovaj požar, ali šta je sa sljedećim, i onim nakon njega?
<h3>Režim na putu ka katastrofi</h3>
Iranski režim ide jednosmjernom ulicom ka katastrofi. Visoki evropski diplomata u Teheranu podijelio je tu procjenu sa mnom prije nekoliko godina i ona je i dalje tačna. Iran ima snažne bezbjednosne alate, ali oni rđaju. Režim nije uspio da zaštiti svoje saveznike — Hamas u Gazi, Hezbolah u Libanu i predsjednika Bašara al-Asada u Siriji. A što je najvažnije, Iran nije uspio da zaštiti sam sebe od izraelskog sistematskog napada u junu. Režim trpi niz poraza, navodi Washington Post.
„Islamska Republika danas je režim zombija“, tvrdi Karim Sadžadpur iz Carnegie Endowment for International Peace. „Njena legitimnost, ideologija, ekonomija i vođa su mrtvi ili na samrti. Ono što je održava u životu jeste smrtonosna sila. Ubija da bi živjela i živi da bi ubijala. Brutalnost može odgoditi sahranu režima, ali mu ne može vratiti puls“, kaže Sadžadpur.
Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa, u petak je održao prkosan govor, tvrdeći da su demonstranti „gomila vandala“ koja pokušava da ugodi američkom predsjedniku Donaldu Trampu. No Hamnei, slab ali nepopustljiv u 86. godini, srce je problema režima i živi dokaz njegove iscrpljenosti. Takođe, ne postoji očigledan nasljednik nakon smrti predsjednika Ebrahima Raisija u padu helikoptera 2024. godine.
<h3>Šta može učiniti Vašington?</h3>
Kako Sjedinjene Američke Države najbolje mogu pomoći pobunjenicima? Tramp je zaprijetio vojnim kažnjavanjem ukoliko Iran masakrira sopstvene građane, ali mu režim vjerovatno neće dati taj povod: Iran je u ranijim protestima izbjegavao obračun u stilu Tjenanmena i vjerovatno će to učiniti ponovo. Administracija predsjednika Trampa može sa saveznicima dodatno pojačati pritisak. To je jedan od razloga zašto bi Tramp trebalo da izbjegava udaljavanje prijatelja svojom opsesijom Grenlandom — potrebni su mu za rješavanje većeg pitanja Irana, piše Washington Post.
Teže pitanje za Vašington jeste da li bi trebalo prokrijumčariti Starlink terminale kako bi se prekinuo internet-mrak koji je Teheran nametnuo u petak. Administracija predsjednika Bajdena razmatrala je tu strategiju tokom protesta „Žena, život, sloboda“ 2022. i 2023. godine, ali je od nje odustala, plašeći se da bi to moglo ugroziti ključne krijumčarske rute koje koriste CIA i izraelske obavještajne službe. Možda ovoga puta korist nadmašuje cijenu.
Ove sedmice protesti su se proširili na svaku iransku regiju i svaku etničku grupu, ali još nijesu dostigli intenzitet ustanka iz 2022. i 2023. godine. Taj spontani masovni pokret započeo je kada su žene izašle na ulice osuđujući smrt u pritvoru Mahse Amini, koja je bila uhapšena jer je odbila da nosi maramu. Režimski obračun rezultirao je sa 551 poginulom osobom i više od 22.000 uhapšenih, prema izvještajima organizacija za ljudska prava. Bezbjednosne snage ubile su 104 osobe u događaju poznatom kao „Krvavi petak“ u septembru 2022. godine.
<h3>Protesti su se vratili, ali ovaj put drugačiji</h3>
Uprkos nasilnom gušenju pobune, tri godine kasnije izbila je nova. Nema vođu i možda nema jasan pravac, ali je snažna. Do ponedjeljka su protesti zabilježeni na više od 340 lokacija u svih 31 iranskoj pokrajini, prema Iran Wireu, onlajn mediju. Tokom sedmice demonstracije postaju sve šire i nasilnije, što pokazuju snimci na internetu, navodi Washington Post.
Ovogodišnji ustanak više pokreće bijes zbog iranskih ekonomskih neuspjeha nego zbog represivnih islamskih pravila mula. Godišnja stopa inflacije u Iranu porasla je na 42 odsto u decembru, a valuta je prošle godine izgubila više od polovine vrijednosti. Još jedna razlika ove godine jeste to što mnogi demonstranti podržavaju Rezu Pahlavija, sina iranskog šaha zbačenog u revoluciji 1979. godine. To ovoj pobuni daje konzervativniji, persijski nacionalistički ton i možda pogled okrenut ka prošlosti. Možda je ovo iranski „MIGA“ trenutak, navodi WaPo.
Neizvjesno je da li su tvrdolinijaši režima ove godine izgubili oštricu. Poput Sovjetskog Saveza u posljednjim godinama, bezbjednosne agencije su možda izgubile ideološku posvećenost i disciplinu. Bespomoćno su gledale kako su njihove snage poražene u Gazi, Libanu i Siriji. I same su trpjele istu pošast inflacije i ekonomske stagnacije kao i ostatak nacije. Nijesu slomljene, ali djeluju krhkije nego ranije.
<h3>Tonu sve dublje</h3>
Vratimo se onome što prolazi kroz glave tih 12 članova Vrhovnog savjeta za nacionalnu bezbjednost. Znaju da Iran stagnira. Budžet za sljedeću fiskalnu godinu vjerovatno će povećati poreze i smanjiti subvencije kako bi se finansirala odbrana. Očekuju političku tranziciju koja će doći kada Hamnei umre, ali za sada posrću naprijed kao ranjena i obeshrabrena nacija, piše Washington Post.
Dok članovi savjeta gledaju prema jugu, preko Persijskog zaliva, ka Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, vide susjede koji jure u zagrljaj vještačke inteligencije i dinamične ekonomske budućnosti. U međuvremenu, oni se drže represivnog, nazadnog režima koji jedva može da prehrani sopstveni narod. Revolucije je nemoguće predvidjeti. Ali kad pogledate Iran, jasno je da će se prije ili kasnije nešto slomiti, zaključuje Washington Post.

Washington Post: Iranski režim je uhvaćen u spiralu smrti

Skijališta Crne Gore neće dobiti 150 hiljada EUR pomoći od Vlade za pripremu zimske turističke sezone na skijalištu ski-centar Kolašin 1600, jer je Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) utvrdila da bi to predstavljalo neusklađenu državnu pomoć.
Agencija je tako odlučila po zahtjevu Ministarstva turizma, na čijem čelu je Simonida Kordić, piše Dan.
Taj Vladin resor obratio se Agenciji početkom novembra, ukazujući na potrebu da se obezbijedi novac za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture zbog pripreme zimske turističke sezone 2025/2026 na skijalištu Kolašin 1600, jer se odnosi na izgradnju i održavanje sportske infrastrukture koja ne utiče na trgovinu među državama članicama, niti na države u okruženju.&nbsp;
U prijavi je navedeno da višenamjenska sportska i skijaška infrastruktura skijališta ski-centra Kolašin 1600, sa pratećom opremom, s obzirom na to da je već određeno vrijeme u funkciji, zahtijeva i redovno održavanje. Stoga se planira obezbjeđivanje sredstava za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture, a u cilju kvalitetne pripreme sezone i stavljanja u funkciju za predstojeću sezonu bezbjednog skijališta.&nbsp;
U prijavi su opisani i ciljevi mjera pomoći. Precizirano je da Vlada planira da opredijeli 150 hiljada EUR za održavanje višenamjenske sportske infrastrukture, a u cilju obezbjeđivanja preduslova za odvijanje zimske turističke sezone 2025/2026. i sportske sezone na skijalištu ski-centar Kolašin 1600.
„Potrebna sredstva planirana su za servisiranje tabača za snijeg, nabavku rezervnih dijelova, servis motornih sanki za bezbjednost na skijalištu, sanaciju skijaških staza, saniranje izlaza i uleta remont žičara K8 Troglava i K7 Klisura, obezbjeđivanja službe spasavanja i za druge troškove održavanja, a sve prema specifikacijama datim u prilogu dostavljene informacije“, navedeno je u rješenju koje je potpisao predsjednik Savjeta Agencije, Dragan Damjanović.
Agencija je, postupajući po prijavi, analizirala da li su Skijališta Crne Gore društvo u poteškoćama. Po EU regulativama, u tu kategoriju spada društvo ako je više od polovine njegovog upisanog osnovnog kapitala izgubljeno zbog akumuliranih gubitaka.
„U konkretnom slučaju, uvidom u Bilans stanja za 2024. godinu, ostvareni gubitak je minus 220,71 hiljadu EUR, rezerve nula, dok je osnovni upisani kapital 110 hiljada. Rezultat, nakon stavljanja u odnos ostvarenog gubitka i osnovnog kapitala, upućuje na podatak da je više od polovine osnovnog kapitala izgubljeno zbog akumuliranog gubitka“, navodi se u rješenju.
Agencija je zaključila da Skijališta Crne Gore u 2024. godini ispunjavaju uslove da se smatraju preduzećem u poteškoćama, ali da se regulativa ne može primijeniti na prijavljenu državnu pomoć od 150 hiljada, jer se ona smatra neusklađenom.

Odbijen zahtjev da Skijališta dobiju 150 hiljada EUR pomoći

Jak zemljotres, magnitude 5,1 stepeni Rihterove skale, osjetio se u 5.53 časova u Ređo Kalabriji, a brojni izvještaji stižu i iz Mesine i drugih područja Sicilije i Kalabrije.
Epicentar je, prema veb-sajtu italijanskog Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju, bio u moru kod jonske obale na dubini od 65 kilometara, navodi agencija Ansa.
Prema sajtu Evropskog mediteranskog seizmološkog centra (EMSC) epicentar potresa jačine 5,1 stepeni po Rihterovoj skali je bio u Jonskom moru 62 km istočno od Ređo Kalabrije na dubini od 58 kilometara, prenose mediji.

Jak zemljotres pogodio Italiju

U proljeće 1923. godine, dok se Evropa već navikavala na fašizam, nasilne aneksije i političke progone, sudbina Crne Gore i njenih legitimnih predstavnika preselila se preko Atlantika. Među njima je bio i Jovan S. Plamenac, bivši crnogorski ministar, predsjednik Crnogorske narodne skupstine i premijer Vlade Kraljevine Crne Gore u egzilu (1919-1921), ali i politički vođa crnogorske suverenističke emigracije, borac za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore protiv velikosrpske okupacije i nasilne aneksije izvršene krajem 1918. Protjeran iz Italije po nalogu fašističke vlade Benita Musolinija nakon dogovora sa režimom Kraljevine SHS, Plamenac je utočište potražio u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegov dolazak u Ameriku, administrativne prepreke, političke kontroverze i jasne poruke o statusu Crne Gore zabilježio je jedan od najuticajnijih svjetskih listova – The New York Times. U tekstu objavljenom 28. aprila 1923. godine, ovaj prestižni list ne samo da izvještava o proceduri prijema bivšeg crnogorskog premijera na Elis Ajlendu, već svjedoči o tadašnjem međunarodnom poretku, pravnom kontinuitetu crnogorske državnosti i upornom pokušaju da se glas porobljene zemlje ne utiša. U nastavku donosimo integralni prevod tog teksta, kao dragocjeno istorijsko svjedočanstvo koje baca snažno svjetlo na političku sudbinu Crne Gore i njenu borbu za Pravo, Čast i Slobodu. "Primaju bivšeg premijera, ali uz jamčevinu; Nalog Ministarstva rada oslobađa Crnogorca sa Elisa Ajlenda. Po nalogu Ministarstva rada u Vašingtonu, Jovan S. Plamenac, samoproglašeni predsjednik vlade politički nepostojeće monarhije Crne Gore, koji je po dolasku ovamo u subotu bio upućen na Elis Ajlend, juče je primljen u ovu zemlju uz polaganje jamčevine. Kako Plamenac ne govori engleski, njegov slučaj je pred komesarom zastupala gospođica Vera Petrović, mlada kćerka dr Vladimira Petrovića, čije posjetnice ga predstavljaju kao izvanrednog i opunomoćenog ministra Crne Gore. Ona je komesaru Todu saopštila da je Plamenac dvije godine bio zarobljenik Austrijanaca i da je došao ovamo isključivo u ličnoj misiji, koja će trajati svega nekoliko mjeseci. Plamenac je putovao sa diplomatskim pasošem koji je izdala crnogorska Vlada 1920. godine, a koji je 2. aprila ove godine ovjeren u Američkom konzulatu u Rimu, uz sljedeću napomenu: „Gore navedena viza odobrava se u skladu sa uputstvima primljenim od Američke ambasade u Rimu, datiranim 2. aprila. Ambasada je ovlašćenje za izdavanje ove vize dobila od Stejt departmenta pod datumom 1. aprila.“  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260110080152_8befca2545ec9bc9422ed56d718cfd5d03a888fd41b7bc068642146c81e7f47d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260110080152_8befca2545ec9bc9422ed56d718cfd5d03a888fd41b7bc068642146c81e7f47d" data-rendition-name="original" width="672" height="645" loading="lazy" alt="NY"> </figure>  Istaknuto je da Imigraciona služba po ovlašćenjima ima prvenstvo nad konzularnom službom. Putnik može biti potvrđen od strane diplomatskog kora, a ipak biti neprihvatljiv zbog mentalnih ili fizičkih razloga, ili zbog popunjene kvote zemlje iz koje dolazi. U slučaju Plamenca, službenici na Elis Ajlendu nijesu bili sigurni kakvu proceduru treba primijeniti zbog političkih komplikacija koje proizlaze iz ujedinjenja Crne Gore sa Jugoslavijom, čija je kvota već popunjena. Komesar Tod je zato pitanje uputio Vašingtonu. Takođe su primljena uputstva da se dopusti ulazak i Mihailu Tomiću i Aleksandru Đokiću, pomoćnicima Plamenca. <h2>Teškoće tokom intervjua</h2> Grupa je otišla u hotel „Netherland“, gdje je bio zakazan intervju sa Plamencem, kome su se njegovi sunarodnici uvijek obraćali sa „Vaša ekselencijo“. Intervju je bio praćen jezičkim poteškoćama, koje su prevazilažene prenošenjem pitanja Plamencu preko engleskog, francuskog, italijanskog i, konačno, srpskog jezika. Da li je tokom tog procesa prevođenja i ponovnog prevođenja snaga Plamenčevih izjava bila oslabljena, sagovornik vjerovatno nikada neće saznati, ali mu se činilo da su mnogi dugi Plamenčevi odgovori zahtijevali svega pola tuceta engleskih riječi da bi se prenijela njihova suština. Svedena na jednu izjavu, Plamenčeva poruka američkom narodu glasila je ovako: „Povodom mog dolaska u Sjedinjene Američke Države, mnogi listovi su objavili netačne izvještaje o crnogorskom pitanju, o meni lično i o svrsi moje posjete - bez sumnje u dobroj namjeri, ali nedovoljno obaviješteni. Tako je pogrešno navedeno da sam došao da u Njujorku osnujem crnogorsku vladu; takođe da sam bio pukovnik u crnogorskoj vojsci i da sam tokom rata bio diplomatski predstavnik Crne Gore u Carigradu“. „Umjesto toga, moja karijera je bila isključivo politička i parlamentarna: bio sam poslanik u Crnoj Gori, državni savjetnik, član vlade i predsjednik vlade. Najzad, 1918. predvodio sam ustanak protiv francusko-jugoslovenskih okupacionih trupa, koje su samovoljno i nasilno proglasile aneksiju Crne Gore Jugoslaviji. Ustanak je bio zamišljen, organizovan i vođen od strane mene lično, a obustavljen po mom naređenju nakon apela predsjednika Vilsona, upućenog iz Pariza, da se poštedi prolijevanje krvi, uz obećanje crnogorskom narodu potpune obnove njegovih sloboda i njegove države, na isti način kako je to bilo priznato Belgiji i Srbiji. <h2>Nade u slobodu naroda</h2> „Na Mirovnoj konferenciji u Parizu branio sam stvar svoga naroda. Javnosti je poznato da se crnogorski narod drži u potčinjenosti od strane jugoslovenskih trupa; ipak, suverenitet Crne Gore ovom okupacijom nije pravno poništen. Za mnoge države Crna Gora i dalje postoji kao suverena država de facto i de jure. Što se tiče Sjedinjenih Američkih Država, Crna Gora za njih uvijek postoji de jure, jer ova zemlja nikada nije potpisala nijedan međunarodni ugovor kojim bi priznala ukidanje suvereniteta Crne Gore“. Govoreći o svom pasošu, rekao je da vjeruje da su Sjedinjene Američke Države dozvolile izdavanje vize, vođene simpatijama koje Vlada gaji prema njegovom narodu. Plamenac je izjavio da je razlog njegovog dolaska ovamo sasvim privatne prirode i da će se u ovoj zemlji zadržati samo kratko vrijeme. „Da li vjerujete da će autonomija Crne Gore biti obnovljena?“ „Kao rodoljubivi Crnogorac, čvrsto vjerujem u vaskrsenje svoje zemlje i da će nepravde učinjene mome narodu biti ispravljene.“ Na kraju intervjua, Plamenac je izjavio da su Sjedinjene Američke Države i Crna Gora bile jedine dvije nacije koje su ušle u Svjetski rat sa nesebičnom namjerom, bez ikakve ideje o teritorijalnom dobitku. „Kao što je Srbija, napadnuta od Austrije, pozvala Crnu Goru u pomoć, tako su Saveznici pozvali Sjedinjene Američke Države da pomognu u dobijanju rata“, dodao je, zaključuje se u tekstu Njujork tajmsa.

Tag: sandi-dizdarevic